Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-245/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku PK, dipl. iur., radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob- 165/2024-7 od 26. kolovoza 2024., dana 24. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao osnovana i preinačava rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob-165/2024-7 od 26. kolovoza 2024. na način da se prijedlog predlagateljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom rješenjem suđeno je:
Utvrđuje se da su predlagateljica SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i sada pokojni FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], bili u izvanbračnoj zajednici od 1970. godine do 06. rujna 2012. godine
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se protustranka zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije zahtjev predlagateljice.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba protutranke je osnovana.
5. Predmet spora je prijedlog predlagateljice za donošenje rješenja, kojim će se utvrditi da je između predlagateljice i sada pok. FK postojala izvanbračna zajednica u razdoblju od 1970. do 06. rujna 2012. a koje utvrđenje postojanja predmetne izvanbračne zajednice predlagateljici da je potrebno zbog reguliranja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. FK.
6. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:
- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz Orahovce broj O-514/12, UPP/OS-149/12 od 24. rujna 2012. iza pok. FK utvrđeno da je njegovim zakonskim nasljednikom u cijelosti proglašena SK, izvanbračna supruga pok. ostavitelja,
- da iz potvrda o prijavljenom prebivalištu MUP proizlazi da su predlagateljica i sada pokojni FK za vrijeme njegova života u razdoblju od 28. veljače 2008. pa do 05. rujna 2012., oboje imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi tj. u [adresa],
- da iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i sada pokojnog FK proizlazi da u istima nije zabilježeno da su tijekom zajedničkog života bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama,
- da iz iskaza svjedoka RK proizlazi da mu je poznato da su predlagateljica i FK živjeli preko 40 godina zajedno i to sve do njegove smrti 2012., a u zadnje vrijeme da su živjeli u kući pok. FK u [adresa], dok su ranije živjeli u [adresa] u predlagateljičinoj kući, da je njihov život nalikovao na život osoba koje žive u braku te je po njegovoj ocjeni bio još i bolji, dok nisu imali zajedničke djece, da su imali zajednički stol i postelju te zajedničku blagajnu, da je FK radio u Kombinatu kao automehaničar, a SK također kao blagajnica, da je njihova veza trajala još i prije nego su počeli raditi u Kombinatu, da su zajednički kupili auto i traktor te su se sa istima zajedno i koristili, da su uređivali kuće u kojima su stanovali, te zajednički radili u vrtu, da je predlagateljičina rodbina, a isto tako i rodbina od FK dolazila kod predlagateljice i FK, da su se svi međusobno dobro slagali te su imali i zajedničke prijatelje među kojima je i on, da su zajednički išli na različite seoske priredbe, a godišnje odmore da su uglavnom boravili kod kuće, da su se međusobno brinuli jedan o drugome za vrijeme bolest, da je Ratkovu sahranu organizirala predlagateljica koji je sahranjen na groblju u [adresa] te će tamo biti sahranjena i predlagateljica jer već postoji i zajednički spomenik, a sve navedeno da mu je poznato iz razloga što je predlagateljici i FK bio susjed te su bili i zajednički prijatelji, da ne zna zašto se nisu vjenčali iako su tako dugo živjeli zajedno, a kada ga je pitao zašto se ne vjenčava sa SK on da je rekao da im je dobro i ovako,
- da svjedok ĆK u svom iskazu navodi da je radio u PPK Orahovica pa da mu je poznato da su predlagateljica i FK minimalno od 1985. živjeli zajedno, da je njihov zajednički život nalikovao na život osoba u braku, te su imali zajednički stol i postelju i zajedničku blagajnu, a i sva ulaganja da su vršili zajedno, da su živjeli u [adresa], ali ne zna koji je točno kućni broj, no nisu imali zajedničke djece niti svako svoje djece, da su zajednički kupili automobil i traktor te su iste koristili za zajedničke potrebe, a zajedno su s njim radili u Kombinatu, da su imali zajedničke prijatelje te su održavali odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane, da su išli zajedno i kod liječnika, odnosno brinuli su se jedan o drugom, da kada je FK umro bio je na sprovodu i vidio je da je njegovu sahranu organizirala SK, a FK da je sahranjen u [adresa] te je tamo i grobno mjesto gdje će biti sahranjena i predlagateljica, da je znao da nisu vjenčani, no nikada ih nije pitao zašto se nisu vjenčali,
- da sud u ovom postupku utvrđuje je li postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i FK, a ne je li predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. 74.b i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice).
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članak 11. stavak 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje: ObZ), te članak 22. Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) prihvatio zahtjev predlagateljice. Pedlagateljica da je sa FK tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, a isto tako predlagateljica da se o njemu brinula tijekom njegove bolesti te je organizirala posljednjeg ispraćaj i sahranu FK nakon njegove smrti. Njihova izvanbračna zajednica da je trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 42 godine) te za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom pa da su po ocjeni suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. ObZ radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim.
8. Sa zaključkom prvostupanjskog suda nije suglasan ovaj sud drugog stupnja, jer je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je pobijanim rješenjem usvojio prijedlog predlagateljice.
9. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 3. ZMO, pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.
10. Dakle, iz navedene odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran-dalje HZMO
11. Ovdje treba navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u recentnoj praksi (u odluci broj Rev 1639/2018-2 od 2. veljače 2022.), zauzeo pravno stajalište prema kojemu se iz odredbe članka 22. st. 3. ZMO pod članom obitelji iz stavka 1. toč. 1. ZMO smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s tim što se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ali i kako iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, HZMO bio pasivno legitimiran.
12. Osim toga Vrhovni sud navodi i kako je prema odredbi članka 436. Obiteljskog zakona, kojom je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, jasno da stranka ne može biti HZMO, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječu, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla, odnosno kako se radi o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima HZMO.
13. Dakle, radi se o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima HZMO.
14. Prema tome, kako u ovoj izvanparničnoj stvari, kojom predlagateljica predlaže da se utvrdi da je između nje i sada pok. FK postojala izvanbračna zajednica, HZMO nije pasivno legitimiran, to je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog predlagateljice valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Stoga se žalbeni navodi protustranke, kojima ista smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je donio pobijano rješenje, ukazuju osnovani, pa je valjalo, uvažavanjem žalbe protustranke kao osnovane, preinačiti prvostupanjsko rješenje, rješavajući kao u izreci (članak 380. točka 3. ZPP).
16. Obzirom da protustranka nije zahtijevala troškove postupka to sud o istom nije niti odlučivao.
U Splitu, 24. ožujka 2025.
Sudac
Ana Grbavac
