Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-430/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćnici Merimi Ibrahimović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić iz Pule, protiv ovršenika ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih na adresi: [adresa], zastupanih po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na nekretninama i novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-708/2021 od 8. prosinca 2022., dana 24. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-708/2021 od 8. prosinca 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršnih isprava - zadužnica potvrđenih kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod brojem: OV-3719/15 dana 27. svibnja 2015. i pod brojem: OV-8941/14 dana 16. prosinca 2014., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 66.246,19 kn sa zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 49.786,32 kn teku od 28. siječnja 2020. do isplate i novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 248.711,78 kn sa zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 186.771,21 kn teku od 31. siječnja 2020. do isplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.840,58 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2022. do isplate, određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika ĐČ upisanim u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1. do 5. suvlasnički dio: Etažno vlasništvo E1 do E5 na kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom; te pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama kod kojih ovršenici ĐČ, ŽČ i KČ imaju račune te namirenjem ovrhovoditelja.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju ovršenici ne navodeći određeno zakonske žalbene razloge, međutim ističu da je pobijanim rješenjem određena ovrha i na njihovim novčanim sredstvima, koja nije zatražena u prijedlogu za ovrhu, pa je time prekoračena izreka rješenja o ovrsi. Osim toga, ističu da predmetne zadužnice ne mogu biti ovršna isprava za ovrhu na nekretnini, jer se odnose samo na ovrhu na novčanim sredstvima, kao i da je ovrhovoditelj 3. svibnja 2017. temeljem tih zadužnica kod Financijske agencije (dalje: FINA) pokrenuo ovršni postupak na novčanim sredstvima jamaca, koji postupak još traje. Nadalje, ističu da je na predmetnim nekretninama zasnovano pravo doživotnog plodouživanja, pa se ne može odrediti ovrha na nekretnini koja ima osobnu služnost. Osim toga, ističu da je na predmetnim nekretninama već u tijeku ovrha u korist Privredne banke Zagreb d.d., pod brojem OV-10595/15. Konačno, ističu da je ovršenica KČ temeljem Rješenja o nasljeđivanju naslijedila samo tražbine ostavitelja od mirovinskog osiguranja (mirovinu) te sukladno Zakonu o nasljeđivanju odgovara za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti nasljednog dijela, pa kako je naslijedila samo 2.500,00 kn da ne može odgovarati za dugove ostavitelja iznad tog iznosa. Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu, odbije u cijelosti prijedlog za ovrhu i dosudi im prouzročene troškove žalbenog postupka, odnosno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a), na bitne povrede odredaba ovršnog/parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava te na razloge propisane u odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka, niti je ostvaren ijedan od drugih žalbenih razloga na koje ovaj sud temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, pa ocjenjuje da je rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.

6. Prije svega valja reći da je suprotno žalbenim navodima ovršenika, predmetnim prijedlogom za ovrhu zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 11. lipnja 2021., osim ovrhe na nekretninama, zatražena ovrha i na novčanim sredstvima svih ovršenika, pa isti neosnovano u žalbi ističu da je izrekom rješenja o ovrsi prekoračen ovršni zahtjev ovrhovoditelja, odnosno sadržajno da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

7. Jednako tako, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da predmetne zadužnice ne mogu biti ovršne isprave za ovrhu na nekretnini jer se odnose samo na ovrhu na novčanim sredstvima. U svezi navedenog žalitelje valja uputiti na sadržaj predmetnih zadužnica potvrđenih pod brojevima: OV-3719/15 i OV-8941/14 (sa str. 149-155 spisa), iz kojih između ostalog proizlazi da kao isprave iz čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe.

8. Nadalje, točno je da je ovrhovoditelj temeljem predmetne zadužnice pod brojem: OV- 3719/15 pokrenuo 3. svibnja 2017. kod FINE ovršni postupak, međutim ne na novčanim sredstvima ovdje ovršenika, već na novčanim sredstvima dužnika Texmod d.o.o. i jamaca plataca MČ i Auto Moda d.o.o., pa ni ti žalbeni navodi ovršenika ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

9. Bez bitnog značaja za odlučivanje o žalbi je i žalbeni navod ovršenika da je na predmetnim nekretninama zasnovano pravo doživotnog plodouživanja, dok je neosnovan žalbeni navod ovršenika da se na nekretnini na kojoj je zasnovana osobna služnost ne može odrediti ovrha. Naime, ovrha se može odrediti i na takvim nekretninama, a sudbina zasnovane osobne služnosti propisana je odredbama čl. 87. st. 2. i 3. OZ-a, i to da prodajom nekretnine ne prestaje osobna služnost upisana u zemljišnoj knjizi prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi, dok ostale osobne služnosti prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine.

10. Također, nije od značaja ni žalbeni navod ovršenika da je na predmetnim nekretninama već u tijeku ovrha u korist Privredne banke Zagreb d.d., međutim glede navedenog valja navesti da iz stanja spisa proizlazi da je navedeni ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu (navodeći da su stranke izvansudski riješile spor), te je u odnosu na njega postupak obustavljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1123/2020-38 od 19. siječnja 2024.

11. Konačno, glede žalbenih navoda da je ovršenica KČ naslijedila samo tražbine ostavitelja, odnosno samo 2.500,00 kn i da ne može odgovarati za dugove ostavitelja iznad tog iznosa, valja reći da je točno da nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju do visine vrijednosti imovine koju su naslijedili u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN- a), time da prema stavku 4. istog članka kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Za ostaviteljeve dugove ne odgovara nasljednik koji se odrekao nasljedstva, međutim za te dugove odgovara nasljednik koji se odrekao nasljedstva u korist drugog nasljednika, budući da se takvo odricanje smatra izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela (čl. 133. st. 3. ZN-a), te on odgovara za dugove ostavitelja onako kako bi odgovarao da svoj dio nije ustupio. U konkretnom slučaju iz Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza pok. MČ (str. 145-147 spisa), proizlazi da su njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni supruga ŽČ i djeca ĐČ i KČ, koji su se prihvatili nasljedstva koje im pripada temeljem zakona te se sporazumjeli o podjeli ostavinske imovine na način da nekretnine nasljeđuju nasljednici ĐČ i ŽČ, a tražbinu (u neutvrđenom iznosu) nasljednica KČ.

11.1. Međutim, navedenim prigovorom o visini vrijednosti naslijeđene imovine nasljednica, ovdje ovršenica, KČ iznosi zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a o kojem ne odlučuje ovaj sud, već je odlučivanje o istom u nadležnosti prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 52. OZ-a, koji sukladno toj zakonskoj odredbi upućuje ovršenika (zaključkom) na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

13. Obzirom da je žalba ovršenika neosnovana, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

Varaždin, 24. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško