REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: Pn-5/2021-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja IR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Željku Mendešu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, zastupan po opunomoćenicima iz OD Ćurković i Šanjug d.o.o., Maksimirska 25, Zagreb, radi naknade štete, v.r.ps. 2.607,03 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika Marka Brekala, odvjetnika u Požegi, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dana 24. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, da tužitelju PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.414,23 eura (tisućučetristočetrnaesteuradvadesettricenta) sa zateznom kamatom počev od 21. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022., koja se određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, uvećanjem referentne stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete u preostalom iznosu od 30,96 eura (trideseteuradevedesetšestcenti) sa zateznom kamatom počev od 21. veljače 2020. pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, da tužitelju PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova naknade imovinske štete isplati iznos od 962,76 eura (devetstošezdesetdvaeurasedamdesetšestcenti) sa zateznom kamatom počev od 24. ožujka 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos od 962,76 eura (devetstošezdesetdvaeurasedamdesetšestcenti) počev od 21. veljače 2020. pa do 23. ožujka 2025.
V Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom imovinske štete u preostalom iznosu od 199,08 eura (stodevedesetdeveteuraosamcenti) i sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate počev od 21. veljače 2020. pa do isplate.
VI Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, da tužitelju PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 47,67 eura (četrdesetsedameurašezdesetsedamcenti) sa zateznom kamatom počev od 1. rujna 2021. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
VII Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, da tužitelju PR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.840,08 eura (dvijetisućeosamstočetrdeseteuraosamcenti) sa zateznom kamatom počev od 24. ožujka 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
VIII U preostalom dijelu, za iznos od 635,00 eura (šestotridesetpeteura) i zateznom kamatom počev od 24. ožujka 2025. pa do isplate, zahtjev tužitelja po osnovi troška parničnog postupka se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Između tužitelja IR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik Društva Komunalac Požega d.o.o., Vukovarska 8, 34000 Požega, 11. lipnja 2019. doživio nesreću na radu, na odlagalištu otpada "Vinogradine", pored naselja Alilovci, a također nije sporno da je u tom štetnom događaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu povredu i da teška tjelesna povreda koju je zadobio u nesreći na radu ima za posljedicu povredu prava njegove osobnosti, a tuženik koji je s Društvom Komunalac Požega d.o.o. zaključio Ugovor o osiguranju od odgovornosti, a koji obuhvaća osiguravateljevo pokriće osiguraniku i za štete djelatnike toga Društva u navedenom vremenu, u ovom parničnom postupku je pasivno legitimiran. Također nije sporno da je tuženik u izvansudskom postupku tužitelju isplatio 14.000,00 HRK / 1.858,12 EUR, a naknadno je tužitelju 23. veljače 2021. isplatio iznos od 12.000,00 HRK / 1.592,67 EUR ili ukupno 3.450,79 EUR po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.
2. Sporno je između tužitelja i tuženika je li tuženik kao odgovorna osoba dužan tužitelju isplatiti i preostali iznos po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.607,03 EUR a imajući u vidu da je tuženik u odgovoru na tužbu isticao kako tužitelj, uvažavajući konkretno radno okruženje i radne obveze tužitelja u istom okruženju (kao njegovom redovnom mjestu rada) u svom radu nije uporabio dostatnu razinu pozornosti, prije svega u odnosu na obvezu pregledati mjesto rada i ukloniti sve potencijalne opasnosti naspram vlastitih prava osobnosti. Na dalje, tuženik je prigovorio da, imajući u vidu dob tužitelja, njegovo zdravstveno stanje će biti potpuno oporavljeno od nastalih ozljeda i bez zaostalih trajnih posljedica. Ovo stoga što je, istakao je tuženik, kod tužitelja očuvana uredna funkcionalnost – pokretljivost ozlijeđene noge, a time mu je očuvana i ukupna radna sposobnost. U tom pravcu je tuženik, a imajući u vidu da je tužitelj u tužbi po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zahtijevao 43.000,00 HRK (fizički bolovi 15.000,00 HRK, za pretrpljeni strah 10.000,00 HRK, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 12.000,00 HRK i za duševne boli zbog naruženosti 6.000,00 HRK), predložio da se prije svega utvrdi kakvo je konačno zdravstveno (funkcionalno) stanje tužitelja kao oštećenika nakon provedenog liječenja, a to i neovisno od dužine ili zahtjevnosti provedenog liječenja.
3. Kako je tuženik prigovorio da tužitelj postojanje njegove neimovinske štete dokazuje prilaganjem fotografija koje se ne odnose na konačni karakter i sadržaj mogućeg naruženja, u tom pravcu je i prihvaćen prijedlog tužitelja da se u postupku izvede dokaz medicinskim vještačenjem na okolnosti zadobivenih povreda i zaostalih posljedica iz navedenog štetnog događaja, a sve zbog zahtjeva tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koji zahtjev si je tužitelj pridržao povećati nakon provedenog postupka vještačenja.
4. Kako je tužitelj zahtijevao i naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 5.000,00 HRK, a po osnovi štete koja je nastala zbog uništene odjeće iznos od 500,00 HRK, po osnovi uništenog mobitela u iznosu od 1.000,00 HRK i po osnovi izdataka za kupnju zavoja, lijekova i raznih krema, u iznosu od 500,00 HRK, tuženik nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja zbog navodnog oštećenja mobitela jer da o toj šteti ne postoji objektivan i vjerodostojan dokaz. Također je tuženik istakao da u zahtjevu podnesenom prije podnošenja tužbe, tužitelj nije uopće spominjao oštećeni mobitel, a što znači da je ostala sporna i visina imovinske štete te i pitanje dospijeća tuženikove obveze na isplatu pravične novčane naknade tužitelju tj. mogući tijek zakonskih zateznih kamata.
5. Na okolnosti utvrđenja spornih činjenica tj. da li je tužitelj uporabio dostatnu razinu pozornosti kada je na odlagalištu otpada izvršio radni zadatak istovara otpada, valjalo je kroz iskaz svjedoka ĐR te i tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja utvrditi je li tužitelj na dan povrjeđivanja postupao savjesno i tako da bi se moglo zaključiti da je uklonio sve potencijalne opasnosti, a kako do štete ne bi došlo.
6. Na okolnosti utvrđenja visine štete bilo je nužno najprije pribaviti pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića specijalistu neurokirurgije zaposlenog u Općoj županijskog bolnici dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, a nakon toga ga, zbog prigovora tuženika na pisani nalaz i mišljenje neposredno i saslušati na glavnoj raspravi.
7. Nakon što je sud na glavnoj raspravi od 22. travnja 2022. saslušao svjedoka ĐR, a na glavnoj raspravi od 14. veljače 2025. pročitao pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, neposredno saslušao vještaka na raspravi od 14. veljače 2025., kao i tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja, savjesno analizirajući svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj osnovano od tuženika zahtijevao isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, a zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te i zbog učinjene imovinske štete, kako je to sud utvrdio u izreci ove presude.
8. Naime, svjedok ĐR je iskazao kako je neposredni pretpostavljeni tužitelju i da mu je poznato da tužitelj od tuženika zahtjeva naknadu štete, a vezano za štetni događaj iz mjeseca lipnja 2019. koji se desio na odlagalištu "Vinogradine" kraj naselja Alilovci. Svjedok je obrazložio da je tužitelj toga dana bio na dužnosti vozača službenog vozila Društva Komunalac Požega d.o.o. i tim službenim vozilom je otišao istovariti papir i kruti karton na odlagalište "Vinogradine". Naglasio je kako je odmah neposredno nakon zadobivanja povrede tužitelja na mjestu istovara otpada, obavijest dobio od poslovođe odlagališta HR, a da on osobno zna da se stražnji dio tovarnog sanduka vozila mora očistiti kako bi tovarni dio mogao nakon istovara otpada "dobro sjesti". Svjedok je naglasio da između određenih dijelova vozila i tovarnog sanduka ne smije biti nečistoća, a upravo je tužitelj kao vozač službenog vozila nakon iskipanog otpada bio dužan izići iz kamiona i na stražnjem dijelu kamiona provjeriti da li su zaostale određene nečistoće, a sve zbog toga da se može desiti da se stražnja vrata ne mogu zatvoriti ako su eventualno neki predmeti, a koji su bili predmet istovara eventualno ostali zaglavljeni. Dakle, naglasio je svjedok da je upravo tužitelj imao obvezu iskontrolirati je li sve u redu i to zbog toga što tužitelj kao vozač ne može zatvoriti stražnja vrata ako bi eventualno bilo kakav predmet zaostao između stražnjih vrata i dijelova kamiona. Također je istakao kako je čuo da se tužitelj okliznuo prilikom izvršavanja tog dijela posla koji se odnosi na čišćenje stražnjeg dijela kamiona i provjeravanja je li sve u redu. Svjedok je na kraju naglasio kako je tužitelj obučen za vožnju opasnih tereta službenim vozilima, istina, obučen je nakon ove nesreće, ali je svjedok iskazao kako je tužitelj među najboljim vozačima u Društvu Komunalac Požega d.o.o.
9. Sud prihvaća iskaz svjedoka ĐR kao objektivno iznesen i vjerodostojan iskaz, a kako je u najbitnijem, a vezano za okolnosti nastanka same nesreće, tužitelj također iskazao da je navedenog dana, nakon istovara otpadnog papira htio do kraja počistiti okvir tovarnog prostora i u jednom trenutku se okliznuo, najvjerojatnije da je stao na neki masni dio otpadnog papira i pao, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u svemu postupao s pažnjom savjesnog, profesionalnog vozača koji je radni zadatak izvršio tako kako bi ga izvršio i svaki drugi savjesni, profesionalni vozač zadužen za istovar otpadnog papira i kartona, a zbog čega nema doprinosa tužitelja vlastitoj šteti i zbog toga tuženik treba isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, ali i naknadu imovinske štete koja je nastala kao posljedica povrede u štetnom događaju.
10. Naime, odredbom članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenih Zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.
11. Člankom 1045. stavak 1. i 2. ZOO/05 propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako se dokaže daje šteta nastala bez njegove krivnje a predmnijeva se obična nepažnja. Pravilno je tužitelj isticao da tuženik treba njemu naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu po načelu objektivne odgovornosti, a jer je odredbom članka 1085. stavak 1. i 3. ZOO/05 propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća onda je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete s time da prema članku 1086. ZOO/05 proizlazi da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
12. Člankom 1095. stavak 1. ZOO/05 propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi, kao i izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
13. U pisanom nalazu i mišljenju liječnik vještak prim. Marcel Marcikić, dr. med. specijalist neurokirurg je u pisanom nalazu i mišljenju istakao da je na temelju pisane dokumentacije, a po pozivu suda iz Rješenja poslovni broj: Pn-5/2021-14 od 3. listopada 2024. utvrdio da je tužitelj nastradao pri padu u razini 11. lipnja 2019., da je nakon toga primljen u bolnicu u Požegi na odjel Traumatologije gdje su utvrđene sljedeće ozljede: prijelom lisne kosti lijeve potkoljenice, a zbog čega je odmah po prijemu na odjel i nakon prije operacijske pripreme učinjena hitna operacija kojom je fiksiran prijelom pločicama i vijcima po AO metodi. Tijekom trodnevnog boravka na odjelu učinjena je RTG kontrola koja je pokazala uredan položaj ulomaka nakon operacije te je potom tužitelj otpušten na kućnu njegu uz obavezu mirovanja i hoda sa štakama, a potkoljenice imobilizirane u longeti. Nakon toga je tužitelj redovito kontroliran kod kirurga operatera 18. i 27. lipnja te 4. srpnja 2019. kada se ukloni longeta, a nakon toga se preporuča fizikalna terapija na kontrolama. I dalje tužitelj hoda na štakama s rasterećenjem, a na kontroli 5. rujna 2019. se preporuči opterećenje do 50 % težine i hod sa štakama. Na novoj kontroli 17. listopada 2019. se opisuje blaga oteklina i bol pri opterećenju te se preporuči i dalje hod sa štakama i fizikalna terapija. Na kontroli 14. studenog 2019. opisuje se zarasli prijelom i preporuči hod sa jednom štakom.
14. 29. srpnja 23019. započeta je fizikalna ambulantna terapija i trajala je sve do 10. listopada 2019., a potom od 21. listopada 2019. do 20. ožujka 2020. Od 12. do 13. veljače 2020. tužitelj je boravio na odjelu Traumatologije kada mu je uklonjen osteosintetski materijal, a potom je 20. i 27. veljače te i 5. ožujka 2020., nakon kontrole opisana terminalno ograničena pokretljivost u nožnom zglobu te je time liječenje pri kirurgu završeno, a preporučena je fizikalna terapija.
15. 29. veljače 2020. tužitelj se javio na pregled fizijatru koji opisuje da tužitelj trpi bol pri podizanju i spuštanju stopala, zglob mu je bio otečen, a hodao je sa štakom. Preporučeno je i provedeno 15 fizikalnih terapija, a na sljedećoj kontroli 22. svibnja 2020. opisuje se isti klinički status te i tegobe pa fizijatar navodi umanjenu pokretljivost oko 1/3 opsega pokreta, radi čega se preporuča još 10 terapija. Terapiju je od 9. srpnja tužitelj provodio u Našicama, a na novoj kontroli kod fizijatra 31. srpnja 2020. opisan je isti status kao definitivni i završena je fizikalna terapija sa zaostalim trajnim posljedicama u vidu bolova pri opterećenju zgloba, oštećenosti zgloba i umanjenu pokretljivosti lakog stupnja.
16. Liječnik vještak je istakao da je 9. listopada 2024. pregledao tužitelja i utvrdio da je tužitelj samostalno pokretan, da su na lijevoj potkoljenici sa lateralne strane iznad gležnja vidljiva dva paralelna okomita ožiljka, kraći i duži, minimalno se razlikuje od okolne kože ali su vidljivi drugoj osobi sa razdaljine od 1 metra, a što dokazuje i priložena fotografija uz nalaz i mišljenje. Liječnik vještak je izmjerio pokretljivost u nožnom zglobu i utvrdio: podizanje stopala (dozarna fleksija) 20 st desno i 15 st lijevo, a spuštanje stopala prema dolje (lantarna fleksija) 45 st desno i 25 st lijevo, dok su inverzija i everzija stopala uredna, jednake, a što je vještak dokazao mjerama u prilogu. Vještak je naglasio kako je njemu tužitelj izjavio da ima svakodnevne tegobe u vidu oticanja zgloba, boli pri opterećenju kada hoda uz stepenice, kod vožnje bicikla, pri pritisku na kvačilo, pri hodu na prstima i propinjanju na prste, a da povremene bolove osjeća i noću. Također je liječnik vještak iz izjave tužitelja utvrdio da ne može potrčati jer ga tada boli zglob, a osjeća nelagodu i tupu bol pri promjeni klimatskih uvjeta okoline. Liječnik vještak zaključuje da se navedene tjelesne ozljede i posljedice mogu uzročno posljedično povezati sa navedenim štetnim događajem.
17. Na temelju ovih utvrđenja mišljenje je liječnika vještaka da je tužitelj u štetnom događaja u 11. lipnja 2019. zadobio običnu tešku tjelesnu ozljedu, a zbog čega je nakon ozljeđivanja i dva operacijska zahvata ukupno trpio bolove jakog intenziteta oko tri dana, bolove srednjeg intenziteta do deset dana, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera nakon prve operacije oko 60dana, a nakon druge operacije oko 20 dana. Tužitelj je dalje trpio bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera a koji ulaze u pojačane napore s time da su bolovi posljedica prijeloma kostiju, oštećenja mišića operacijskim zahvatima, učinjenim pretragama, previjanjima, operacijskih zahvata te provođenja fizikalne terapije.
Mišljenje je liječnika vještaka da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku pada u razini, sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon događaja, srednjeg intenziteta nakon ozljede i prve operacije kroz 7 dana te strah slabog intenziteta do 30 dana nakon ozljede i prve operacije. Prije druge operacije je trpio slabi strah 7 dana te srednji jaki strah 2 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije.
18. Za vrijeme faze liječenja u kojoj je morao strogo mirovati i hodati sa dvije štake s imobiliziranom potkoljenicom tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 30 dana, potom 2 sata dnevno kroz 75 dana.
19. Predmetna ozljeda je, mišljenje je liječnika vještaka, kod tužitelja ostavila naruženost lakog stupnja u vidu operacijskog ožiljka na lijevoj potkoljenici, a što je bilo moguće utvrditi i na temelju fotografije ožiljka. Naruženost lakog stupnja vidljiva je trećim osobama povremeno.
20. Nakon izvršenog pregleda, a uzevši u obzir spol, dob i zanimanje mišljenje je liječnika vještaka da je kod tužitelja došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti i to zbog pokretljivosti u nožnom zglobu u obimu oko 10 %, uz naruženost lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima. Liječnik vještak je pojačane napore opisao tako da ih je moguće opaziti kod tužitelja pri svakodnevnom hodu, stajanju, penjanju uz kosinu, stepenice, ljestve pri vožnji bicikla i sl.
21. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio je tužitelj u cijelosti i nakon toga je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 8. studenog 2024. tako da je po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijevao prema kriterijima utvrđivanja za pretrpljene fizičke bolove 1.774,18 EUR, za pretrpljeni strah 1.130,96 EUR, po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti zahtijevao je 1.493,13 EUR, a po osnovi duševnih boli zbog naruženosti zahtijevao je 497,71 EUR. Dakle, po osnovi pravične novčane naknade tj. po osnovi neimovinske štete tužitelj je zahtijevao od tuženika pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.895,98 EUR a po osnovi imovinske štete i to zbog pružanja tuđe pomoći zahtijevao je 896,40 EUR, a jer je zaključio da ukupan broj od 270 sati po 3,32 EUR (zbog uvođenja EURA kao Nacionalne valute od 1. siječnja 2023. raniji iznos od 25,00 HRK za 1 sat pružene tuđe pomoći iznosi 3,32 EUR) daje iznos od 896,40 EUR, a koji iznos je zahtijevao od tuženika sa zateznom kamatom, kao i na iznos neimovinske štete počev od 21. veljače 2020. pa sve do isplate.
22. Također je tužitelj od tuženika zahtijevao po osnovi kupljenih lijekova protiv bolova, po osnovi kupljenih zavoja i raznih krema za ublažavanje bolova iznos od 66,36 EUR ukupno, također sa zateznom kamatom od 21. veljače 2020. pa do isplate, a kako mu je u štetnom događaju oštećen mobitel i platio je popravak 1.000,00 HRK / 132,72 EUR te mu je prilikom skidanja u bolničkoj ustanovi oštećena kvalitetna potkošulja – dres koji je platio 500,00 HRK / 66,36 EUR, tužitelj je ocijenio da je njegova ukupno pretrpljena neimovinska i imovinska šteta vrednovana iznosom od 6.057,82 EUR (4.895,98 EUR + 896,40 EUR + 66,36 EUR + 66,36 EUR + 132,72 EUR), a kako je tuženik njemu isplatio po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.450,79 EUR (26.000,00 HRK) tada je tužitelj od tuženika u podnesku od 8. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev u kojem je zahtijevao da mu tuženik isplati s osnova naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.607,03 EUR i to sa zateznom kamatom od 21. veljače 2020. pa sve do isplate, a jer se tuženiku obratio sa zahtjevom za isplatom prije utuženja i kako je tuženik zahtjev zaprimio 20. veljače 2020. tada je tužitelj od prvog sljedećeg dana zahtijevao zateznu kamatu na cjelokupni iznos zahtijevane naknade.
23. Tužitelj je istakao kako je navedene novčane iznose od 14.000,00 HRK i 12.000,00 HRK tužitelj platio prije utuženja i tijekom postupka (12.000,00 HRK) pa je na zakašnjeli dio plaćanja iznosa od 12.000,00 HRK obračunao zateznu kamatu, od dana dospijeća pa do dana plaćanja u iznosu od 47,60 EUR i ovaj iznos zahtijevao s procesnom kamatom počev od 24. veljače 2021. pa do isplate, a jer je isplata od 12.000,00 HRK učinjena 23. veljače 2021. Sud je tužitelju dosudio ovaj novčani iznos po osnovi neisplaćene zatezne kamate na iznos od 12.000,00 HRK, ali sa daljom zateznom kamatom počev od dana podnošenja zahtjeva tj. od 1. rujna 2021. pa do isplate sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZOO/05, a ne od dana kada je to tužitelj zahtijevao tj. od prvog dana poslije isplate ovog iznosa 23. veljače 2021.
24. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 8. studenog 2024. i istakao da vještak pogrešno navodi da je tužitelju propisano strogo mirovanje uz korištenje dvije štake, uz imobiliziranu potkoljenicu longetom, a jer da u medicinskoj dokumentaciji nigdje nije bilo propisano strogo mirovanje. Također je tuženik ocijenio da je previsoko utvrđen opseg smanjenja životnih aktivnosti i da je vještak prenaglasio bolove kod tužitelja te i strah. Predloženo je dopunsko očitovanje stalnog sudskog vještaka.
25. Na navedeni prigovor tuženika vještak se očitovao na raspravi održanoj 14. veljače 2025. kada je istakao da strogo mirovanje u tužiteljevom slučaju znači sjedenje ili ležanje s nogom u vodoravnom položaju kako bi se spriječilo oticanje, a dozvoljava se odlazak sa štakama na wc, obavljati higijenske navike i fiziološke potrebe. Strogo mirovanje podrazumijeva da tužitelj nije smio izlaziti i hodati vani jer bi tada došlo do oticanja potkoljenice i mogućih komplikacija . Na trećoj kontroli 4. srpnja 2019., istakao je vještak, ukloni se longeta, zatim se preporuči fizikalna terapija i dalje hod sa štakama za rasterećenje noge a na kontroli 5. rujna se preporuči početno opterećenje 50 % težine što praktički znači da tužitelj više nije morao mirovati nego se gibati i navikavati nogu na hod i opterećenje, a što je ujedno pospješilo zarastanje prijeloma. Vještak je naglasio da je u periodu mjesec dana tužitelj morao strogo mirovati, noga je bila imobilizirana u longeti i smio je hodati samo sa štakama, a upravo iz tih razloga je trebao pomoć pri održavanju osobne higijene, pribavljanja osnovnih životnih namirnica i obavljanju uobičajenih i dnevnih potreba u domaćinstvu. Nakon skidanje longete tužitelju je bilo lakše hodati, obavljati higijenu i od tada je trebao tuđu pomoć samo 2 sata dnevno kroz slijedeća dva i pol mjeseca. Također je vještak obrazložio da je obim smanjenja životnih aktivnosti 10 % i da je do tog postotka došao nakon pregleda tužitelja i utvrđivanja pokretljivosti nožnog zgloba mjerenjem u Zavodu za fizikalnu medicinu, a što je i priložio u svom nalazu i mišljenju.
26. Stalni sudski vještak prim. Marcel Marcikić dr. med. specijalist neurokirurg dugogodišnji je stalni sudski vještak koji je iznimno cijenjen u svojoj struci i kao takav je uvijek dostavljao po pozivu suda objektivne, argumentirane i uvjerljive nalaze, a koji su prije svega bili utemeljeni na pravilima medicinske struke. Radi toga sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka i njegova usmena pojašnjenja.
27. Dakle iznošenjem stručnog nalaza i mišljenja u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te zbog pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti, ovaj sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, a zbog čega je kod tužitelja nastala neimovinska šteta, kako to utvrđuje odredba članka 19 ZOOO/05, a u svezi je s odredbom članka 1046. ZOO/05 koja propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
28. Međutim, kako svaka povreda prava osobnosti iz članka 19. ZOO/05 ne znači bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, u ovom konkretnom sporu sud utvrđuje da tužitelj s pravom zahtijeva naknadu neimovinske štete tj. pravičnu novčanu naknadu jer težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO/05. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za takvo međusobno povezane tj. isprepletene oblike tih povreda opravdano je bilo tužitelju dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. U nastavku je sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te strah, a koje u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO/05 predstavljaju kriterije, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
29. Polazeći od pisanog nalaza i mišljenja liječnika vještaka, a pri tome cijeneći iskaz tužitelja koji je u cijelosti potvrdio činjenice iznesene u nalazu i mišljenju, vezano za pretrpljene bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, ovaj sud je tužitelju dosudio za pretrpljene fizičke bolove cjelokupno zahtijevani iznos od 1.774,18 EUR, a jer je ocjena suda da zbog trajanja i težine bolova te i svih drugih okolnosti (operacija, previjanja, fizikalna terapija i dr.) pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 1.780,00 EUR.
30. U medicinskoj literaturi strah se definira kao urođena pojava osjećaja ugroženosti u određenoj životnoj situaciji i strah predstavlja biološko-obrambeni mehanizam za nagon prema samoodržanju, a baziran na iskustvenim doživljajima uskladištenim u memoriji. Primarni strah se javlja za vrijeme aktivnog postojanja ugroženosti, a sekundarni strah se javlja poslije ugroženosti i vezan je uz objektivnu mogućnost prolaznih ili trajnih posljedica konkretne ugroženosti. Polazeći prvenstveno od mišljenja liječnika vještaka, ali i objektivno iznesenog iskaza tužitelja u svezi s cjelokupno pretrpljenom neimovinskom štetom sud je tužitelju za pretrpljen i strah dosudio pravičnu novčanu naknadu od 1.100,00 EUR, a s viškom zahtjeva od 30,96 EUR valjalo je zahtjev tužitelja odbiti.
31. Liječnik vještak je određeno istakao da je obim smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja 10 %, a što je posljedica iz zaostale nesreće u kojoj je tužitelj zadobio običnu tešku tjelesnu ozljedu. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka da je tužitelj pri svakodnevnom hodu u situaciji da ulaže pojačane napore, a naročito da se isti očituju prilikom stajanja, penjanja uz kosinu, stepenice, ljestve, pri vožnji bicikla i sl., te da je u svom iskazu tužitelj istakao da nakon povrjeđivanja na svom radnom mjestu ne može više voziti vozilo koje nema automatski mjenjač, zbog činjenice da ne može pritiskati lijevom nogom pedalu kvačila, a da je ranije volio sport i bavio se njime (košarka i nogomet) te učestalo vozio bicikl, ukupan obim smanjenja općih životnih aktivnosti kod tužitelja opravdano izaziva duševne boli zbog kojih mu je sud dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.493,13 EUR, kako je i zahtijevao, a jer je ocjena suda da pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosio 1.500,00 EUR. Sud je pri tome imao u vidu da je tužitelj tešku tjelesnu povredu zadobio u dobi od 39 godina, a to je vrijeme kada je osoba u punoj snazi i ima pravo doživljavati sportske potrebe, kulturne i sve druge na način da ih zadovolji onako kako je to ranije činila. Očito je da će tužitelj biti u sportskom užitku djelomično uskraćen, a zbog čega uz sve druge okolnosti sud ocjenjuje da je zahtijevani novčani iznos objektivno određen.
32. Tužitelju je zaostala naruženost lakog stupnja i s obzirom na činjenicu da je zaostala posljedica o kojoj je elaborirao liječnik vještak, a sam ožiljak je lakog stupnja i samo povremeno vidljiv trećima (odijevanje u ljetnim uvjetima, odlazak na plažu i sl.) ocjena je suda da je pravična novčana naknada za ovaj vid štete 500,00 EUR, a kako je tužitelj zahtijevao 497,71 EUR tada je sud prihvatio iznos u cijelosti i po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelju u smislu odredbe članka 1100. dosudio ukupan iznos od 4.865,02 EUR, a s viškom zahtjeva od 30,96 EUR je tužitelj odbijen.
33. Tužitelj je iskazao kako su mu tuđu pomoć pružali upravo ukućani, ponajprije njegova supruga OR, a imajući u vidu da da je na ove okolnosti bilo suvišno provoditi vještačenje, jer tužitelju pripada pravo na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, u smislu odredbe članka 223. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) sud je o novčanoj svoti koju je tužitelj zahtijevao odlučio prema slobodnoj ocjeni i to tako da je, kako i pravilno ističe tužitelj za 1 sat tuđe pomoći utvrdio da osobi koja pruža tuđu pomoć pripada neto naknada od 3,32 EUR ( ranije 25,00 HRK). Dakle, imajući u vidu da je tužitelju tuđu pomoć gotovo u cijelosti pružila supruga OR tada tužitelj ima pravo zahtijevati za ovaj vid imovinske štete iznos od 896,40 EUR jer ukupan broj od 270 sati pružene tuđe pomoći upravo daje navedeni iznos ako se taj ukupan broj sati pomnoži sa 3,32 EUR.
34. Tužitelju je sud dosudio i po osnovi kupljenih lijekova, zavoja i raznih krema, ukupan iznos od 66,36 EUR jer je ocijenio da je tužitelj morao konzumirati analgetike, naročito prilikom promjene vremenskih uvjeta, morao je zbog otekline noge kupovati zavoje te i kupovati razne kreme / gelove kako bi zadobivena ozljeda što prije bila sanirana i bolovi što prije otklonjeni.
35. Na iznos neimovinske štete je tužitelju dosuđena zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05 i to od prvog dana poslije zaprimljenog zahtjeva za naknadu štete prije utuženja, pa sve do isplate dok je na iznos imovinske štete tužitelju dosuđena zatezna kamata od dana presuđenja pa do isplate jer je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio iznos na dan presuđenja, a onda i zatezna kamata pripada tužitelju od presuđenja pa do isplate.
36. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu imovinske štete po osnovi oštećenog mobitela u iznosu od 132,72 EUR i po osnovi uništene odjeće tj. uništene sportske potkošulje – dresa jer u zahtjevu za naknadu prije utuženja tužitelj nije spominjao oštećeni mobitel, a u odnosu na zahtjev za uništenu sportsku potkošulju – dres tužitelj nije dokazao da je prilikom pružanja prve pomoći isti oštećen ili uništen. Imajući u vidu lokalitet ozljede nije prihvatljivo da bi zdravstveni radnici prilikom skidanja službene zaštitne odore i navedenog sportskog dresa isti oštetili. Više je prihvatljivo stajalište suda da su zdravstveni radnici prilikom postupanja vrlo obzirni i nježni, a što znači da sigurno nisu morali oštetiti ili uništiti sportsku odjeću tužitelja pa mu iz tog razloga i ne pripada pravo zahtijevati naknadu.
37. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a jer je sud ocijenio da je tužitelj uspio s osnovom sa 100 %, a sa iznosom u 96 % zahtijevanog iznosa. Naime, sud je, kako bi pravilno odlučio o troškovima postupka trebao najprije utvrditi koliko iznosi pravična novčana naknada tužitelju, a koliko iznosi i imovinska šteta pa je nakon tog utvrđenja trebalo staviti u odnos utvrđene pravične novčane naknade i imovinske štete prema zahtijevanom iznosu od strane tužitelja po navedenim osnovima. Naime, tužitelj je ocijenio da je imajući u vidu sve okolnosti tuženik kao odgovorna osoba njemu trebao isplatiti ukupno 6.057,82 EUR, a kako mu je tijekom postupka isplatio ukupno 3.450,79 EUR tada je preostao zahtijevani iznos od 2.607,03 EUR. Ovaj sud je utvrdio da je ukupan iznos naknade neimovinske i imovinske štete utvrđen iznosom od 5.827,78 EUR i kada se stavi u odnos ovaj iznos sa iznosom od 6.057,82 EUR dobije se da je postotak 96 %. Osnov zahtjeva iznosi 100 % i kada se 196 podijeli sa dva dobije se 98 %, ali kako je uspjeh tuženika u tom slučaju 2 % tada je konačan uspjeh tužitelja 96 % i u ovom iznosu je sud tužitelju priznao izdatke učinjene u tijeku ili u povodu postupka, (članak 151. ZPP-a), a to znači da parnične troškove obuhvaćaju i nagrada za rad odvjetnika, nagrada za plaćanje vještaka te i izdatka koje je tužitelj imao radi plaćanja sudskih pristojbi temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23).
38. Pravilno utvrđujući činjenice o procesnom postupanju suda i podnescima koji se nalaze u sklopu ovog parničnog predmetu treba istaći da je sud sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) za održanu konferenciju sa strankom (Tbr. 35 OT) priznao tužitelju izdatak od 100,00 EUR jer odvjetnik ima pravo zahtijevati za održanu konferenciju 50 bodova, a kako je 1 bod vrijednosti 2,00 EUR tada je obračun bodova rezultat množenja sa 2,00 EUR. Za podneseni zahtjev tužitelja po opunomoćeniku (stranica 37 spisa) priznata je nagrada opunomoćeniku u iznosu od 100 bodova ili 200,00 EUR, kao i za podnesenu tužbu. Za obrazložene podneske od 1. rujna 2021., 18. siječnja 2022., 8. kolovoza 2024. i 8. studenog 2024. sud je priznao opunomoćeniku nagradu u iznosima od po 200,00 EUR, osim za podnesak od 8. kolovoza 2024. u kojem je tužitelj po opunomoćeniku samo zahtijevane iznose pretvorio u Nacionalnu valutu – Euro, a onda mu ne pripada za sastav tog podneska 100 bodova, već mu pripada po Tbr. 8. točka 3. 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4. 7 i 8. tj. samo 50 bodova, a za preostala tri obrazložena podneska od 100 bodova. Opunomoćenik tužitelja je nazočio pripremnom ročištu 4. ožujka 2022. i raspravama od 22. travnja 2022. i 14. veljače 2025. pa mu pripada nagrada po Tbr. 9. točka 1., a u svezi s Tbr. 7. OT u iznosu od po 100 bodova ili 200,00 EUR za svako ročište.
39. Opunomoćenik tužitelja je nazočio ročištu za objavu presude na dan 24. ožujka 2025. pa mu pripada nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 EUR tako da je osnovica za obračun PDV-a iznos od 1.900,00 EUR. PDV na ovaj iznos je 475,00 EUR pa je ukupan trošak zastupanja utvrđen iznosom od 2.375,00 EUR, a kada se ovaj iznos umanji za 4 % dobije se iznos od 2.280,00 EUR. Tužitelj je obveznih plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu pa je prema ranije zahtijevanom iznosu platio pristojbu u iznosu od 94,23 EUR na tužbu, a prema konačno zahtijevanom iznosu je u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 72,52 EUR. Ukupan iznos pristojbi je 166,75 EUR, 96 % od ovog iznosa je 160,08 EUR pa je ukupan trošak zastupanja i sudskih pristojbi utvrđen iznosom od 2.440,08 EUR, a kako je tužitelj platio i troškove vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i taj trošak sud nije umanjivao jer je bio nužan, zbog osporavanja visine tužbenog zahtjeva, ukupan trošak parničnog postupka utvrđen je za korist tužitelja u iznosu od 2.840,08 EUR koji je tužitelju dosuđen sa zateznom kamatom u smislu članka 151. stavak 2. ZPP-a jer je tužitelj zateznu kamatu zahtijevao na trošak parničnog postupka. S viškom zahtijevanog iznosa od 635,00 EUR i zateznom kamatom na taj iznos valjalo je tužitelja odbiti jer je taj dio neosnovan.
40. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Požegi, 24. ožujka 2025.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnik Željko Mendeš, Matije Gupca 37b, [adresa] Slavonski Brod
2. OD Ćurković i Šanjug d.o.o., Maksimirska 25, Zagreb