Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Pn-282/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB:02958272670, protiv tuženika Ravna d.o.o. iz Ravne Gore, Ivana Gorana Kovačića 178, OIB:76910546158, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete (v.p.s.1.860,08 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 21. ožujka 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ravna d.o.o. iz Ravne Gore isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 930,04 EUR, od čega:

-na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranice VV iz [adresa] iznos od 920,16 EUR, sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, od dana 18. listopada 2018. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 61,36 EUR od 18.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 192,83 EUR od 31.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 201,59 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 175,30 EUR od 28.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 131,49 EUR od 21.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 13,80 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,62 EUR od 13.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 18,91 EUR od 14.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 10,87 EUR od 13.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 8,39 EUR od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 14,93 EUR od 14.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR od 14.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 2,76 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,30 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,30 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,76 EUR od 21.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 26,25 EUR od 05.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 5,25 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 15.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 15.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 27,26 EUR od 13.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 17.12.2018.g. do isplate,

-na ime dopunskog osiguranja za osiguranicu BV iz [adresa] u iznosu od 9,88 EUR, sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, od dana 18. listopada 2018. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- na iznos od 6,56 EUR od 27.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,66 EUR od 17.10.2018.g. do isplate,

- ma iznos od 1,66 EUR od 16.11.2018.g. do isplate,

dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženih 930,04 EUR te za zateznu kamatu po stopi preko dosuđene, tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troškova te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj 23. prosinca 2019. (tada Posl.br. Pn-470/19) tužitelj navodi da je njegova osiguranica CV zadobila ozljedu na radu i to 20. lipnja 2018. u pogonu proizvodnje ploča tuženika, nakon pauze za marendu u 18,30, kada su navedena radnica i AV na četverostranoj blanjalici nastavili sa radom i na navedenom stroju počeli obavljati dvostrano blanjanje hrastovih elemenata dužine 105 cm, debljine 5 cm i širine 5,6,8 i 10 cm. Prema iskazu osiguranice tužitelja proizlazi da je ista upozorila poslovođu JV da stroj nije namješten za obradu opisanih hrastovih elemenata a na što je isti odgovorio da je sve isto i neka te elemente gura u stroj što je ona i činila dok je radnik AV stajao na izlazu stroja te obrađene elemente slagao na paletu. Na taj način je oko 19,30 došlo do zastoja kretanja dva elementa i izbacivanja iz linije valjka za posmak te je prema iskazu AV osiguranica tužitelja na upravljačkoj ploči zaustavila posmak transportnih valjaka ali ne i rad sva četiri glodala, nakon čega je ista otišla sa bočne strane stroja kod prvog donjeg glodala gdje je došlo do zastoja i vidjela da stražnji kraj elementa nije prošao kroz glodalo već je bio desetak cm ispred istog te se cijeli element ukosio i izašao izvan valjaka. Navedena je inspektoru rada navela da je ona prethodno tome na upravljačkom ormariću pritisnula crveno tipkalo koje zaustavlja rad stroja te kada je s bočne strane stroja vidjela prethodno opisano stanje te vidjela da transportni valjci ne rade, sa obje je ruke uhvatila drugi element i izvukla ga iz stroja, nakon toga je pokušala izvući prvi iskošeni element ali to nije išlo te ga je uhvatila sa obje ruke ispod i tom prilikom joj je kažiprst lijeve ruke došao u zahvat sa glodalom koje je u tom trenutku rotiralo te joj je otkinulo kažiprst. Ista je izjavila da u tom trenutku nije vidjela da je glodalo bilo u rotaciji. Prema iskazu pomoćnog radnika AV on je odmah nakon toga na crvenom tipkalu "gljiva" zaustavio rad stroja.

1.1. Zbog prethodno navedenog smatra da je neupitna odgovornost tuženika za nastanak nezgode. Činjenica je da je tužitelj priznao ozljedu na radu a tuženiku bi trebalo biti poznato da se prema Pravilniku o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti, ista neće priznati ako je nastala kao posljedica nepažnje oštećene osobe ili ako je oštećeni radne operacije izvodio suprotno pravilima zaštite na radu.

Ukazuje na odredbu čl.25.st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) kojom se smatra da ozljeda na radu ili profesionalna bolest potječe od rada i poslodavca koji odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju je do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji rada kod tuženika te se isto može svrstati u slučajne štete za koje se također imaju primjenjivati pravila o objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost i opasnu stvar sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) a prema čl.1067.st.1. ZOO- a, ne postoji ekskulpacioni razlog na strani tuženika.

1.2. Tužitelj je zdravstvenim ustanovama na ime troškova bolovanja i liječenja njegove osiguranice platio ukupan iznos od 14.014,74 kn/1.860,07 EUR i to s osnova bolovanja zbog ozljede na radu u razdoblju od 21. lipnja do 19. listopada 2018. iznos od 11.490,96 kn/1.525,11 EUR, zatim iznos od 148,90 kn/19,76 EUR za dopunsko osiguranje te iznos od 2.374,88 kn/315,20 EUR na ime troškova liječenja.

1.3. Kao pravnu osnovu zahtjeva navodi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13, dalje u tekstu ZOZO) odnosno odredbe čl.139. i 136. istog sukladno kojima je on obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako je do povrede i štete došlo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

Ističe i da je tuženik kao poslodavac sukladno inspekcijskom nadzoru povrijedio odredbe čl.42.st.1. i čl. 44.st.1. ZZR te mu je od strane inspektora rada izdano usmeno rješenje o zabrani pristupa rukama i drugim dijelovima tijela opisanoj blanjalici odnosno dijelovima iste i to za vrijeme dok je stroj u radu. Također mu je zabranjeno korištenje te blanjalice na način dok se ne osigura stabilan obradak putem pneumatskih bočnih potiskivača i dok se ne obavi ponovni pregled i ispitivanje.

U mirnom postupku tuženiku je upućen zahtjev za podmirenje nastale štete te kako isti u izvansudskom postupku nije podmirio navedeni iznos, predlaže donošenje presude kojom će se istome naložiti isplata, zajedno sa zateznim kamatama.

1.4. Uz tužbu prilaže zapisnike Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Rijeka od 04. rujna 2018. i 21. lipnja 2018. (dalje: zapisnici Inspekcije rada), medicinsku dokumentaciju za BV, fotografije stroja, zapisnik o izjavi AV dan Inspekciji rada, prijavu o ozljedi na radu, izjavu osiguranice te potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad iste, potvrde o izvršenim isplatama te očitovanje tuženika zaprimljenog od tužitelja 18. studenog 2019.(sve list 4-79), ujedno predlaže saslušati inspektora rada.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 82) prvenstveno ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda ukazujući na nadležnost Trgovačkog suda.

2.1. Ne spori ozljeđivanje radnice VV navedenog dana međutim smatra da je tužiteljeva pravna elaboracija promašena jer njegova odgovornost ne proizlazi iz propisa na koje se i sam tužitelj poziva. Pri tom ističe da je točno da se odgovornost poslodavca u ovakvima situacijama zasniva na načelu uzročnosti te da je pogrešan navod tužitelja o nepostojanju ekskulpacionog razloga iz čl.1067.st.1. ZOO-a prvenstveno jer se u slučaju objektivne odgovornosti ne utvrđuje culpa kao i iz razloga što tužitelj namjerno prešućuje st.2. navedenog članka a u kojoj se odredbi nalazi egzoneracijski razlog koji je primjenjiv u konkretnom slučaju.

Iako potvrđuje da se tužitelj ispravno poziva na odredbe ZOZO, kao lex specialis, istovremeno ukazuje da između kašnjenja u periodičkom pregledu blanjalice i štetne posljedice treba postojati uzročna veza kao nužna pretpostavka kauzalne odgovornosti, zatim da uzrok u zastoju glodalice nije uzrok ozljeđivanja radnice jer je do ozljeđivanja došlo isključivo zbog nedopuštenog i nedopustivog pokušaja radnice da na stroju otkloni zastoj goloruka i bez isključivanja stroja, pri čemu ukazuje i na sadržaj zapisnika inspektora zaštite na radu u kojem je utvrđeno da je radnica bila osposobljena za rad na siguran način za poslove rukovatelj strojevima za obradu drva, pa u konačnici u tom dijelu i pozivom na Pravilnik o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme ističe da je nepoštivanje odredbi navedenog Pravilnika i to toč. 11. i 12. isključivi uzrok nastanku ozljede.

2.2. U konačnici predlaže prvenstveno proslijediti predmet stvarno nadležnom sudu odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu nadoknade parničnih troškova.

2.3. U prilog navoda iz odgovora na tužbu prilaže sudsku praksu, ne predlaže dokaze.

3. Sukladno dokaznim prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka u postupku su provedeni dokazi saslušanjem svjedoka JV i HV (list 119-120), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu i to pravnoj osobi AD- HOC Sigurnost iz Rijeke na okolnost utvrđenja da li je i u kojoj mjeri povreda propisa

– mjera zaštite na radu od strane tuženika od utjecaja na nastanak ozljede radnice tuženika VV te je navedeni vještak u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 128). Nadalje kako je tuženik u podnesku od 12. listopada 2023. (list 140) osporio nalaz vještaka zaštite na radu, isti se očitovao pismenim putem dopunski (list 146) a kako je tuženik ustrajao pri istaknutim prigovorima (podnesak list 149), vještak zaštite na radu i to u osobi ŽV je nalaz iznio i usmeno na ročištu (list 158). Uz navedeno pročitane su sve isprave priložene uz tužbu i odgovor na tužbu. Tuženik je nakon usmenog iznošenja nalaza vještaka zaštite na radu predložio provođenje novog vještačenja međutim je taj prijedlog odbijen.

4. Otklonjen je i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda s obzirom na izmjene Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) koje su stupile na snagu prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari i gdje je u čl.34. st.1. toč.9. propisana nadležnost općinskog suda između ostalog i za regresne zahtjeve iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja.

5. Po provođenju dokaza navedenih u toč. 3., tužbeni zahtjev odbijen je presudom od 26. siječnja 2024. (list 167) u bitnom uz utvrđenje da je osiguranica tužitelja CV poduzela radnju ručnog izvlačenja zaglavljenog hrastovog elementa iz stroja, bez da se prethodno tome uvjerila da je stroj isključen i da glodalo koje joj je zahvatilo prst ne rotira.

5.1. Po žalbi tužitelja, prethodno opisana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici Posl.br. Gž-490/2024 od 10. rujna 2024. (list 198) te je predmet vraćen na ponovni postupak.

U uputi suda drugog stupnja ukazano je da nisu utvrđene sve činjenice bitne za utvrđenje odgovornosti tuženika i osiguranice tužitelja, da je neposredni uzrok štete odštopavanje stroja dok isti nije bio ugašen u cijelosti ali je razlog zbog kojeg je došlo do pomaka hrastovih elemenata u stroju bio taj što potiskivači nisu bili podešeni na širinu elemenata koji su stavljani u stroj pa ako se uzme u obzir iskaz svjedoka HV (inspektora) da su mu radnici CV i AV rekli da su od poslovođe tražili podešavanje potiskivača onda ne stoji zaključak da nema propusta poslodavca i njegovog doprinosa. Iz navedenih razloga potrebno je u ponovljenom postupku saslušati svjedoka JV na prednje okolnosti, ponovno ocijeniti već provedene dokaze te voditi računa o utvrđenju propusta od strane inspekcije rada u smislu čl. 44.st. 1. ZZR a što je dovelo do zastoja u radu stroja te posljedično postupanja osiguranice tužitelja u otklanjanju zastoja. Nadalje, po ocjeni suda drugog stupnja, uz utvrđenje inspekcije rada da se radni postupak nije obavljao na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, osiguranica tužitelja ne može biti isključivo odgovorna za štetni događaj već se može samo raditi o njenom doprinosu pa je u konačnici potrebno ocijeniti doprinos iste te tuženika u štetnom događaju.

6. Postupajući po uputi suda drugog stupnja, u ponovljenom postupku dopunski je saslušan svjedok JV (list 209), dok su u ostalom dijelu pročitane priložene isprave te zapisnici iz prethodnog postupka.

Stranke nisu predložile druge dokaze.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je CV – osiguranica tužitelja i radnica tuženika, zadobila ozljedu na način kako je to vidljivo iz medicinske dokumentacije i da je do tog događaja došlo 20. lipnja 2018.

Sporno je da li je za nastanak ozljede navedene radnice odgovoran i po kojoj osnovi tuženik a slijedom čega tužitelj temeljem odredbi ZOZO-a ima pravo regresa prema tuženiku na ime troškova liječenja navedene radnice, te su radi utvrđenja ovih spornih činjenica provedeni dokazi navedeni u toč. 3.

7.1. Svjedok JV u bitnome navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio kod tuženika bio zaposlen kao poslovođa, sam događaj u kojem je stradala CV nije vidio ali je odmah po istome pristupio stroju – blanjalici, pojašnjava da je došlo do zastoja rada stroja a što predstavlja praktički svakodnevnu pojavu na način da se zaštopava mašina te u takvim situacijama radnik koji obavlja rad na stroju treba pritisnuti tipku stop nakon čega se poziva njega te on vrši odštopavanje, nakon toga provjeru te uključivanje stroja za nastavak procesa. Navedena radnica je znala da u situaciji koja je nastupila treba pozvati njega a isto je i radila u ranijim situacijama kada se to desilo, navodi i da se radi o iskusnoj radnici. Ističe da se zaštopavanje događa na dnevnoj bazi ali nije siguran da li je ona tog dana njega zvala baš radi zaštopavanja međutim je siguran da je ona to činila u ranijim situacijama. U kasnijim kontaktima s radnicom ista je rekla da ne zna zašto je to napravila. Pojasnio je i proces rada navedene radnice koji je takav da ona na ulazni stol stavlja elemente koji su dužine možda oko 1m, takav element preuzimaju valjci i blanjaju ga a ovdje je došlo do situacije da je lamela zapela što je dovelo do zastoja a ona je istu išla izvući a da prethodno tome stroj nije bio ugašen, dok s druge strane stroja je radnik koji slaže ono što je izašlo iz blanjalice.

U dopunskom iskazu navodi da su za promjenu položaja potiskivača bili zaduženi on i MV te su obojica i radili u smjeni kada se nezgoda dogodila, da se promjenu položaja potiskivača moglo tražiti ili od njega ili od MV koji je radnicima IV i AV bio izravni šef a da predmetnog dana navedeni radnici nisu to tražili niti od njega niti od MV koji je tog trenutka bio s njim, istog se sjeća jer je nezgoda bila nakon marende. To je trebala tražiti CV jer je ona bila na ulazu u stroj, ista je to tražila u drugim situacijama. Zaštopavanje stroja je svakodnevna pojava ali podešavanje potiskivača nije. Stroj se može zaustaviti djelomično kada se zaustavlja pomak valjaka a moguće je i zaustavljanje stroja u cijelosti pritiskom na tzv. gljivu – u stvari se radi o dvije tipke jedna do druge i to na dijelu stroja gdje je radila radnica CV. Ista je znala kako se stroj zaustavlja jer u protivnom ne bi mogla niti raditi na istome. Zastoj koji je nastao u konkretnoj situaciji nije bilo moguće otkloniti rukama nego je trebalo zvati njega ili MV kako bi oslobodili potiskivače i valjke.

7.2. Svjedok HV – inspektor rada potvrđuje da se sjeća konkretnog događaja te se ovdje radilo o stroju – četverostranoj blanjalici koja s jedne bočne strane ima tzv. pneumatske potiskivače koji element koji prolazi strojem održavaju u stabilnom položaju, da su prema izjavama VV i pomoćnog radnika njih dvoje do dnevnog odmora stavljali u stroj hrastove elemente odgovarajućih dimenzija i tim su dimenzijama bili prilagođeni potiskivači a nakon marende su u stroj stavljali uže elemente iste dužine i debljine a potiskivači nisu bili pozicionirani prema tim širinama. Isti su o tome obavijestili poslovođu ali je on rekao da to nije bitno i da ne treba mijenjati poziciju potiskivača te neka nastave na isti način te je uslijed toga došlo do iskakanja obradaka iz stroja. Nakon što je došlo do tog iskakanja radnica je navela da je ona isključila stroj u potpunosti odnosno da je pritisnula tzv. gljivu a s obzirom da je ista bila osposobljena za rad na siguran način kao i stručno osposobljena, ista je bila ovlaštena a također je trebala znati i moći to učiniti, dok mu je pomoćni radnik rekao da radnica nije isključila stroj nego da je isključila samo transportne valjke. Kada je radnica htjela osloboditi komade koji su bili izbačeni iz linije odnos zaglavili su, rotaciona blanja je još uvijek radila te je zahvatila prst lijeve ruke. U ovakvoj situaciji ne smije se dijelovima tijela doći u zonu rotacionog alata već se radnik prije poduzimanja takvih radnji treba uvjeriti da stroj ne radi. On je u konačnici zabranio korištenje tog stroja dok se ne obavi ponovni pregled i ispitivanje te je zabranio i takvo postupanje a sve prednje je također precizirano Pravilnikom o zaštiti na radu. U situaciji kakva je ovdje bila jedino je moguće fizičkim pristupanjem otkloniti zaglavljeni element međutim prethodno tome stroj je potrebno u cijelosti isključiti i uvjeriti se da nijedan od rotacionih ili drugih elemenata više ne radi.

7.3. Kako ni tužitelj ni tuženik nisu predložili kao svjedoke saslušati BV i AV, pročitane su njihove izjave koje su sastavni dio spisa inspekcije rada.

Sukladno tome, CV je navela da je gurala element u četverostranu blanjalicu te kako su se elementi zaglavili, ugasila je stroj i iste išla izvaditi, nakon što je počela vaditi drugi element "tu ju je porezalo".

AV potvrdio je da je radio sa PV, da je došlo do izbacivanja jednog elementa iz linije valjaka za posmak i to na dijelu kod prvog donjeg glodala, da je tada CV na upravljačkoj ploči zaustavila posmak transportnih valjaka ali nije zaustavila i rad sva četiri glodala a nakon čega je ista došla ispred stroja te sa obje ruke pokušala guranjem natrag vratiti element na početnu poziciju te je u jednom trenutku došlo do zahvata kažiprsta lijeve ruke rotirajućim glodalom, da je on odmah po ozljedi na crvenom tipkalu "gljiva" zaustavio rad stroja.

7.4. Uz navedeno pročitani su i zapisnici Inspekcije rada iz kojih je u bitnom utvrđeno kako slijedi:

- u zapisniku od 21. lipnja 2018. (predmet nadzora je prijava ozljede na radu VV), na temelju očevida i temelju razgovora sa KV, ĐV, MV i AV, utvrđeno je da se na blanjalici obavljalo dvostrano blanjanje hrastovih elemenata na način da je osiguranica tužitelja (radnica tuženika) uzimala elemente sa palete te ih gurala u stroj dok je AV stajao na izlazu iz stroja i prihvaćao obrađene elemente te ih slagao na paletu, da je takav rad nastavljen i iza marende tj. iza 18,30 te je tada došlo do izbacivanja jednog elementa iz linije valjaka za posmak i to kod prvog donjeg glodala nakon čega je osiguranica tužitelja na upravljačkoj ploči zaustavila posmak transportnih valjaka ali nije zaustavila i rad sva četiri glodala nakon čega je došla ispred stroja na dijelu kod prvog donjeg glodala i sa obje ruke pokušala guranjem prema natrag vratiti element na početnu poziciju te je u jednom trenutku došlo do zahvata kažiprsta lijeve ruke rotirajućim glodalom i do ozljede a odmah po tom je AV na crvenom tipkalu "gljiva" zaustavio rad stroja; na stroju je bila zalijepljena naljepnica upute za rad na siguran način; uvidom u dokumentaciju za blanjalicu utvrđeno je da je u uputama propisano da u fazi rada obradak mora biti stabilan kako se ne bi kontrolirano micao i odletio iz stroja (Toč. 11.) kao i da odstranjivanje drvenih ostataka iz neposredne blizine radnih glava je dozvoljeno samo pomoću odgovarajućih pomagala i to samo kada stroj nije u pogonu (Toč. 12.).; predočena je dokumentacija o osiguranici tužitelja iz koje je utvrđeno da je ista osposobljena za rad na siguran način te da ispunjava uvjete za poslove s posebnim uvjetima rada za rukovatelja strojevima za obradu drva (pobliže opisano u toč. 7. zapisnika); po utvrđenom Inspektor rada izdao je usmeno rješenje kojim je tuženiku kao poslodavcu zabranjeno blanjalici pristupati rukama i drugim dijelovima tijela, opasnim područjima stroja, rotacionim glodalima za vrijeme dok je stroj u radu, zatim je izrečena zabrana korištenja blanjalice na način koji ne osigurava stabilnu obradu putem pneumatskih bočnih potiskivača i dok se ne obavi ponovni pregled i ispitivanje;

- u zapisniku od 04. rujna 2018. (primjena propisa iz područja zaštite na radu povodom teže ozljede VV) u bitnom su iznesene iste činjenice kao i u prethodnom zapisniku, uz utvrđenje da je u međuvremenu uzeta i izjava ozlijeđene radnice i to 26. srpnja 2018. (toč. 2. zapisnika), da je ista od 29.05.2018. bila raspoređena na poslove radnika na mehaničkoj obradi drva, rukovatelj strojevima za obradu drva a radi se o poslovima s posebnim uvjetima rada za koje je ista bila stručno i zdravstveno osposobljena (toč. 3. zapisnika), u toč. 5. zapisnika iznesena je kronologija nastanka ozljede pri čemu je CV navela da je poslovođi JV prije početka rada nakon pauze rekla da su na redu uži elementi i da stroj nije namješten za obradu užih elemenata a na što je poslovođa odgovorio da je sve isto i neka gura elemente u stroj na obradu, da je oko 19,30 došlo do zastoja kretanja dva elementa i izbacivanja iz linije valjaka za posmak kod prvog donjeg glodala, da je ista navela da je prethodno pristupanju stroju na upravljačkom ormariću pritisnula crveno tipkalo koje zaustavlja rad stroja i kada je sa bočne strane vidjela da transportni valjci ne rade te prilikom izvlačenja elemenata joj je kažiprst lijeve ruke došao u zahvat sa glodalom koje je u tom trenutku rotiralo te joj otkinulo kažiprst, a ona tada nije vidjela da je glodalo u rotaciji. Nadalje, utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu jer poslodavac nije sukladno čl. 42. st. 1. ZZR izvršio periodički pregled blanjalice nakon proteka roka od tri godine tj. zadnji pregled izvršen je 26.02.2015. od strane Indel-zaštite d.o.o., zatim da se radni postupak dana 20.06.2018. nije obavljao sukladno čl. 44. st. 1. ZZR na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika jer nisu bila podešena 4 bočna potiskivača koji bi pridržavali elemente u kretanju već su isti bili odmaknuti 135 do 160 mm od bočne vodilice, te da nakon zastoja kretanja dva hrastova elementa i izbacivanja istih iz linije valjaka radnica nije isključila pogon stroja te je glodalo bilo u rotaciji.

7.5. Vještak zaštite na radu je u pisanom nalazu i mišljenju iznio zaključak da je tuženik kao poslodavac ispunio obveze osposobljavanja za rad na siguran način ozlijeđene radnice te je ista bila stručno i zdravstveno sposobna za obavljanje poslova na svom radnom mjestu tj. rukovanju i upravljanju radnom opremom ali ne i popravcima i sličnim radnjama na istoj, da se obavljanje radnih postupaka mora osigurati na način da se njima ne ugrožava sigurnost radnika a u konkretnom slučaju nije se vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa odnosno došlo je do improvizacije pri obavljanju navedenog posla te loše organizacije rada u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu. Nadalje neposredni rukovoditelj koji rukovodi radom jednog ili više radnika dužan je osigurati provedbu svih propisa o zaštiti na radu a u konkretnom slučaju isti je dozvolio obavljanje radne operacije bez prilagođavanja blanjalice na potrebne dimenzije za obradu a što je utvrdila i inspekcija rada. Ističe i da dok poslodavac ne nadgleda radnike da oni najčešće ne obavljaju posao sukladno pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnosti na koje mogu imati teške posljedice. Navodi i da je neposredni rukovoditelj bio dužan nadzirati rad radnika pri obavljanju radova otklanjanja zastoja jer to nisu uobičajeni radovi rukovanja radnom opremom te ukoliko neposredni rukovoditelj nije prisutan takvi se radovi moraju obustaviti. Zaključno je navedeno da je tuženik, zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u trenutku nastanka ozljede, u potpunosti mogao utjecati na slijed događaja te je poslove otklanjanja zastoja trebala obavljati osoba zadužena za takvu vrstu poslova te da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu koje su opisane kao propusti, vjerojatnost nastanka štetnog događaja bila bi minimalna ili nikakva.

Vještak je na upit o osposobljenosti za rad na siguran način te radnji koju je osiguranica tužitelja poduzela naveo da isto predstavlja pogrešnu radnju te da je ona u okviru svoje osposobljenosti za rad na siguran način trebala znati da je to pogrešna radnja.

8. Tužitelj svoju novčanu tražbinu temelji na čl. 136. ZOZO koji u st. 1. propisuje da je isti obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

Nadalje, čl. 139. st. 1. ZOZO propisuje da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne osobe ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Odredbom čl. 25. ZZR propisano je da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Odredbom čl. 44. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tom najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

Vezano uz citirane odredbe ZZR odnosno objektivnu odgovornost poslodavca, treba imati u vidu i odredbu čl. 1067. ZOO-a, koja u st. 1. do 3. propisuje oslobođenje od odgovornosti vlasnika opasne stvari (ovdje poslodavca) i to potpuno ili djelomično. Pri tom se ističe da je teret dokaza postojanja ekskulpacionih razloga na tuženiku.

9. S obzirom na sadržaj provedenih dokaza, prvenstveno iskaza Inspektora zaštite na radu i sadržaja zapisnika Inspekcije rada a koje isprave u smislu čl. 230. ZPP-a predstavljaju javne isprave, te nalaza vještaka zaštite na radu, sud u konkretnom slučaju nalazi utvrđenim kako slijedi:

- predmetni stroj – četverostrana blanjalica u trenutku ozljeđivanja osiguranice tužitelja nije bio periodički pregledan sukladno Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme, čime je tuženik kao poslodavac povrijedio čl. 42. st. 1. ZZR, a što je utvrđenu u nalazu Inspekcije rada;

- u trenutku ozljeđivanja osiguranice tužitelja radni postupak se nije obavljao sukladno čl. 44. st. 1. ZZR jer potiskivači na stroju nisu bili prilagođeni/podešeni dimenzijama hrastovih elemenata koji su se kretali kroz stroj, čime je došlo do ispadanja istih iz linije, a što je utvrđeno u nalazu Inspekcije rada;

- poslovi koje je osiguranica tužitelja obavljala na stroju – blanjalici, predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada u smislu čl. 36. ZZR-a te je radnica, sukladno utvrđenju Inspekcije rada, bila zdravstveno i stručno osposobljena za obavljanje tih poslova a radi se o poslovima rukovatelj strojevima za obradu drva; također je ista poslove obavljala sa potrebnom zaštitnom opremom;

- na stroju – blanjalici nalazi se naljepnica – uputa za rad na siguran način;

- na stroju – blanjalici postoje dvije tipke za gašenje istog, od čega se jednom tipkom gase valjci a drugom tipkom tzv. gljivom gasi se stroj u cijelosti (utvrđeno iz iskaza svjedoka JV);

- osiguranica tužitelja je radnji uklanjanja hrastovih elemenata, koji su ispali iz linije stroja zbog nepodešenih bočnih potiskivača, pristupila bez da je prethodno tome isključila stroj pritiskom na crvenu tipku tzv. "gljivu"; iako je ista inspektoru iskazala da je stroj isključila, isto nije bilo učinjeno jer je isključivanje stroja izvršio radnik AV, a sve prednje je također utvrđeno u nalazu Inspekcije rada.

9.1. Vještak zaštite na radu je, kao što je već naprijed izneseno, utvrdio nepravilnosti u primjeni mjera zaštite na radu od strane tuženika, prvenstveno što se tiče prilagođavanja blanjalice dimenzijama hrastovih elemenata kao i propustu periodičnog pregleda iste, a koje utvrđenje je izneseno i u zapisniku Inspekcije rada. Također je utvrdio i da radnja koju je osiguranica tužitelja poduzela predstavlja njenu grešku.

10. Činjenica je da je do ispadanja hrastovih elemenata iz linije kretanja kroz stroj - blanjalicu došlo zbog propusta tuženika odnosno zbog toga što je dopustio da se radni proces nakon marende nastavi stavljanjem u blanjalicu elemenata manjih dimenzija bez podešavanja potiskivača na dimenziju istih. Primjenjujući mjere zaštite na radu a posebno Pravilnik o zaštiti a radu pri uporabi radne opreme (NN 18/17, dalje: Pravilnik), tuženik u procesu rada nije smio dozvoliti da se proces obavlja na način kako je to naprijed navedeno, jer je upravo zbog tog njegovog propusta došlo do zastoja rada stroja a posljedično tome i do povrede mjera zaštite na radu.

Prethodno je izneseno da je svjedok JV naveo da o potrebi promjene položaja potiskivača nisu bili obaviješteni ni on ni MV, kao osobe ovlaštene za isto, dok suprotno proizlazi iz iskaza inspektora zaštite na radu koji da je saznanja dobio od VV i AV a kojima da je rečeno da nije potrebna promjena položaja.

S obzirom da je svjedok JV neposredno saslušan pred ovim sudom i upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, te je određeno naveo da ni on ni MV nisu bili obaviješteni o potrebi promjene položaja potiskivača, ovaj sud nalazi utvrđenim da je osiguranica tužitelja radnje stavljanja hrastovih elemenata drugih dimenizija u stroj poduzela samovoljno.

Nadalje, iako je prethodno utvrđen propust tuženika, činjenica da je došlo do zastoja rada stroja ne predstavlja uzrok nastanka ozljede osiguranice tužitelja, već je uzrok nastanka radnja koju je ista poduzela a to je ručno izvlačenje zaglavljenog hrastovog elementa, bez da je prethodno tome utvrdila odnosno uvjerila se da je stroj isključen i da glodalo koje joj je zahvatilo prst, ne rotira.

Osiguranica tužitelja bila je zdravstveno i stručno osposobljena za rad na predmetnom stroju kao rukovatelj stroja za obradu drva (isto kao i radnik AV koji je radio na drugom dijelu stroja), što znači da je ista kao takva bila ovlaštena uključivati i isključivati stroj. Prednje proizlazi iz činjenice da je stroj u konačnici isključio upravo radnik AV – također rukovatelj stroja.

Stoga radnja koju je poduzela osiguranica tužitelja a to je ručno izvlačenje zaglavljenog hrastovog elementa bez da se prethodno tome uvjerila da li je stroj u cijelosti isključen, a do kojeg zastoja hrastovih elemenata je došlo zbog nepodešenih potiskivača na dimenziju hrastovih elemenata (i koje podešavanje je bila obveza tuženika u organizaciji procesa rada) po ocjeni ovog suda predstavlja radnju kojom je ista doprinijela nastanku štete i koja je od utjecaja na djelomično oslobađanje od odgovornosti tuženika kao poslodavca.

Prema tome, osiguranica tužitelja, koja je bila stručno osposobljena za rad na predmetnom stroju kao i osposobljena za rad na siguran način, time što je pristupila stroju koji nije bio ugašen te rukama išla ukloniti zaglavljen hrastov element, poduzela je nesmotrenu i u svakom slučaju opasnu radnju iako je s obzirom na prednje, morala i trebala znati da se na takav način ne smije pristupati stroju.

S druge strane tuženik je sukladno prethodno navedenim odredbama ZZR bio dužan proces rada organizirati na način da se u slučaju promjene dimenzije hrastovih elemenata, potiskivači stave u odgovarajući položaj kako bi se spriječio zastoj stroja i posljedično tome dovođenje radnika u nesiguran odnosno pogibeljan položaj. Sukladno prednjem, osiguranica tužitelja doprinijela je nastanku štete i to po ocjeni suda u omjeru od 50%, što znači da se sukladno čl. 1067. st. 3. ZOO-a u tom dijelu umanjuje odgovornost tuženika.

Slijedom navedenog, tužitelju se dosuđuje 50% ukupno zatraženog iznosa odnosno

11. U pogledu visine tražbine, tuženik istu nije osporio, a tužitelj je nastanak i visinu štete dokazao priloženim ispravama.

Odredbom čl. 17. ZOZO propisano je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade, pri čemu je čl. 18. detaljnije regulirano što obuhvaća zdravstvenu zaštitu, a čl. 36. što obuhvaća novčane naknade pa tako i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kod ozljede na radu (čl. 37.). Prema čl. 19. i 36., plaćanje troškova i naknada osigurava tužitelj. Odredbom čl. 139. ZOZO propisano je da Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete od pravne osobe ako je povreda nastala jer nisu bile provedene mjere zaštite na radu, dok prema čl. 143. naknada štete koju ima pravo zahtijevati Zavod, između ostalog i prema čl. 139., obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

Sukladno navedenim odredbama, tužitelj snosi troškove zdravstvene zaštite i novčanih naknada međutim ih isti ima pravo potraživati i sukladno citiranim odredbama, takvi troškovi i naknade predstavljaju štetu.

Kako tuženik nije osporio visinu zatražene naknade štete na tu okolnost je prihvaćena dokumentacija koju je na tu okolnost priložio tužitelj i koja je pobliže navedena u toč. 1. obrazloženja.

12. Stoga završno, tužitelj ima pravo na naknadu štete ali ne u zatraženom iznosu već u iznosu od 50%, prednje s obzirom na utvrđenu suodgovornost osiguranice tužitelja, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen na način kako je to navedeno u toč. I. izreke. Također, sukladno čl. 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22), tužbeni zahtjev istaknut u kunama je po službenoj dužnosti iskazan u eurima.

U pogledu kamatne stope, o istoj je odlučeno po službenoj dužnosti te je u skladu s time izvršen i ispravak tužbenog zahtjeva.

13. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno kako su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima odnosno 50%, sud nalazi opravdanim primjenu navedene odredbe na način da svatko snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Delnice, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.