Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-496/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. Zagreb, OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Splita, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Marije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak & partneri iz Splita, na ročištu za objavu presude, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Hanza Media d.o.o. Zagreb, OIB: 79517545745, naknaditi tužiteljici DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], neimovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 2. studenoga 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena članak, nadalje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom više zatraženom dijelu za iznos od 3.136,14 eura zajedno sa zateznim kamatama, na ime neimovinske štete, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj Hanza Media d.o.o. Zagreb, OIB: 79517545745, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 702,32 eura sa zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je sudu 2. studenoga 2021. podnijela tužbu kojom od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u pogledu povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo i duševno zdravlje u iznosu od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate. U tužbi se navodi da je na stranicama “Slobodna Dalmacija” 13. listopada 2021. objavljen članak pod naslovom “POLICIJA PRIVELA BESPRAVNU GRADITELJICU, VRIJEĐALA JE GRUBO ĈUVARA PRIRODE...RIJEČ JE O DG...KOJA PREMA POTVRDAMA NADLEŽNIH IZVODI RADOVE BEZ ODOBRENJA..., da je naslov popraćen fotografijama uhićene osobe s lisicama na rukama, a da takvi naslov a i sadržaj teksta ne predstavljaju objektivno izvješćivanje, već svojom jednostranošću i željom za senzacijom vrijeđaju čast i dostojanstvo tužiteljice. Nadalje se u tužbi navodi da tužiteljica nije, kako se navodi u članku, bila privedena od strane djelatnika policije, da je nisu ispitivali djelatnici policije, da nije bespravna graditeljica, kako je se u tekstu želi prikazati, da nije izvodila bilo kakve radove, osobito ne bez odobrenja i bez dozvole, da nije bila agresivna prema čuvaru prirode niti je ikada izgovorila riječi da ne priznaje Zakon o zaštiti prirode. Nadalje, da nije postojao bilo kakav a kamoli opravdan interes javnosti da da se o osobnom životu tužiteljice plasiraju grube neistine, jer ovdje bila riječ o objavi neistina.

1.1. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je da su informacije o tužiteljici utemeljene na točnim činjenicama i na činjenicama za koje je novinar imao razlog povjerovati da su točne, da je novinar poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija i da je postupano u dobroj vjeri. Informacija da je policija privela tužiteljicu, a ne njezinu kćer kako se naknadno ispostavilo da se temelji na izjavi VG, a da je novinar u trenutku objave utuženog članka imao razloga povjerovati da je ta informacija točna, a nakon što se naknadno ispostavilo da je policija privela njezinu kćer, tuženik da je 15. listopada 2021. objavio članak pod naslovom „Iz Ustanove ‘Marjan‘ demantiraju obitelj EG: Slikanjem za novine pored bazena na Kašjunima sami su se prokazali kao bespravni graditelji“. U članku da je objavljena izjava VG i objašnjenje zašto je došlo do toga da je novinaru plasirana informacija da je privedena tužiteljica, a ne njezina kćer. Na taj način tuženik je postupio u dobroj vjeri jer je bez odgode i prije reagiranja tužiteljice objavio da je privedena njezina kćer. Jednako tako da je potrebno uzeti u obzir da je postojalo opravdano zanimanje javnosti o bespravnoj gradnji na lokaciji park-šume koja ima osobitu državnu zaštitu.

2. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: preslik članka tiskanog 13. studenog 2021. u "Slobodna Dalmacija", zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije od 5. studenoga 2021., odgovor tuženika na zahtjev za ispravak informacije od 29. listopada 2021., zahtjev za ispravak objavljene informacije od 27. listopada 2021., članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 15. listopada 2021. naslovljen "Iz ustanove Marjan demantiraju obitelj EG: slikanjem za novine pored bazena na Kašjunima sami su se prokazali kao bespravni graditelji", članak objavljen na web portalu Slobodne Dalmacije pod naslovom "Građevinska inspekcija ipak zabranila radove na Marjanu: investitor gradi otvoreni bazen bez građevinske dozvole! Evo što o svemu kaže ministarstvo", ispravak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 14. studenoga 2021. pod naslovom " DG tvrdi kako nije bespravna graditeljica".

3. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka ŠG, VG, PG dok je tužiteljica odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka EG, DGA, ŽG i RG.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, odnosno prava na čast i ugled zbog objave informacija o tužiteljici u članku objavljenom 13. listopada 2021. u Slobodnoj Dalmaciji.

5. Institut odgovornosti za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u medijima uređuje Zakon o medijima Narodne novine br. 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM), uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) i drugih propisa obveznog prava u svim pitanjima koja nisu ili drugačije nisu uređena ZM.

6. Tužba je dopuštena budući da je tužiteljica prije tužbe podnijela zahtjev za objavu ispravka informacije u smislu članka 22. stavka 2. ZM, što je jasno vidljivo iz zahtjeva u spisu, te je podnesena u roku iz članka 23. ZM-a, odnosno u roku od 3 mjeseca od objave.

7. Među strankama tijekom postupka nije sporno da je tuženik objavio sporni članak 13. listopada 2021., dok su sve ostale činjenice odlučene za odluku u ovoj pravnoj stvari sporne među strankama.

8. Nakon ocjene svih zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Čitanjem spornog članka sud je utvrdio da se radi o članku na stranici 10 i 11 jednog od najvažnijih dalmatinskih, a ujedno i hrvatskih tiskovnih dnevnika – Slobodne Dalmacije, pod naslovom "POLICIJA PRIVELA BESPRAVNU GRADITELJICU; Vrijeđala je grubo čuvara prirode!" popraćenim fotografijom kuće i uhićene osobe s lisicama na rukama. Radi se o članku u kojem nakladnik navodi da je policija privela DG, suvlasnicu firme "Plitvice Đogaš" zbog agresivnog vrijeđanja čuvara prirode, da ista prema potvrdama nadležnih, izvodi radove bez odobrenja na Meštrovićevu šetalištu 55, da su tužiteljica i njezin suprug u javnosti godinama slovili za jedne od najpoznatijih bespravnih graditelja na Marjanu…utvrđeno je da je članka pisan na listu 10 i 11 tiskovine, naslov tiskan velikim bijelim uočljivim slovima, da je članak popraćen fotografijom ruku privedene osobe na kojoj su lisice.

9.1. Čitanjem članka naslovljenog "Iz Ustanove "Marjan" demantiraju obitelj DGA:

Slikanjem za novine pored bazena na Kašjunima sami su se prokazali kao bespravni graditelji" utvrđeno je da je isti objavljen 15. listopada 2021., da se u istom navodi da je policija privela EG jednu od suvlasnica "Plitvice Đogaš" u čijem su vlasništvu kuća i parcela na Šetalištu Ivana Meštrovića 55, da je greškom u prethodnom članku navedeno da je privedena DG, da se u članku ponovno problematizira bespravna gradnja na predmetnoj lokaciji.

10. Čitanjem zahtjeva za ispravak od 27. listopada 2021. sud je utvrdio da je tužitelj zahtjevom od 27. listopada 2021., koji je tuženiku preporučenom pošiljkom dostavljen istog dana, zatražio ispravak netočne informacije, da je u zahtjevu za ispravak jasno navedeno da je neistinita informacija da je policija privela i ispitivala tužiteljicu, da je tužiteljica bespravna graditeljica i da je vrijeđala čuvara prirode, da ista izvodi predmetne radove, kao i to da izvodi predmetne radove bez odobrenja, kao i to da je bila agresivna prema čuvaru prirode i izgovorila riječi da ne priznaje Zakon o zaštiti prirode.

11. Čitanjem odgovora na zahtjev za ispravak od 29. listopada 2021. sud je utvrdio da je tuženik u istome istaknuo da dijelovi teksta Zahtjeva predstavljaju navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima, uslijed čega glavna urednica nije dužna objaviti tekst predmetnog zahtjeva, a ukoliko iz Zahtjeva uklone sporne dijelove teksta koji glase:"…objavljen je članak koji grubo vrijeđa čast, privatnost te koji prouzrokuje povredu prava osobnosti gospođi…" da će tekst objaviti.

12. Čitanjem zahtjeva za ispravak od 5. studenoga 2021. sud je utvrdio da je tužiteljica putem punomoćnika, nakon odgovora na prvi Zahtjev uputila tuženiku novi Zahtjev, u kojem se navodi isto kao i u Zahtjevu od 27. listopada 2021.

12.1. Čitanjem ispravka od 14. studenog 2021., utvrđeno je da je isti objavljen u tiskovini Slobodne Dalmacije u rubrici Split, da je naslovljen kao " DG tvrdi kako nije bespravna graditeljica", članak je tiskan uz još 3 druga članka na listu 11 tiskovine, naslov je tiskan malim slovima u odnosu na sporni članak dosta ne primjetnijim slovima, a u članku se navodi da su po mišljenju DG netočni navodi izneseni u članku objavljenom od 13. listopada 2021., te se taksativno navodi ono što je u zahtjevu tužiteljice, a vezano za ispravak navedeno. Sud utvrđuje da ispravak nije objavljen na isti ili istovrijedni način kao i na način i mjestu na kojem je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, jednako tako da ispravak nije adekvatno objavljen već se u njemu isključivo iznosi da bi prema mišljenju tužiteljice bile netočne informacije taksativno navedene.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su je djeca nazvala da je obavijeste da je izišao predmetni članak, kada je vidjela članak da je bila u šoku. Nadalje da su "Plitvice Đogaš" vlasnik, a ne investitor na predmetnoj nekretnini. Jednako tako da se nikakav postupak nije vodio protiv tvrtke Plitvice Đogaš i nje tužiteljice DG, da nigdje nije utvrđena kao bespravna graditeljica. Vezano za objavu članka da su je unučad zabrinuto zvala kada su vidjeli u članku sliku s lisicama na ruci, prepali su se i zabrinuli da je ona u lisicama. Zbog objavljivanja predmetnog članka da nije mogla spavati, zujalo joj je u glavi, da još uvijek pije antidepresive, duševnua bol da ne može nitko izmjeriti, ali da su joj zbog objavljivanja nastale brojne poslovne neugodnosti. Tako je nakon objave članka banci morala pisati izvješće o poslovanju, ostale velike firme od Iloka do Dubrovnika s kojima posluje njezina druga tvrtka "Continental Karton" da su je zvali i provjeravali vezano za članak, da joj je bilo otežano poslovanje i sa dobavljačima i kupcima, a prilikom poslovnih okupljanja da bi je poslovni partneri s nevjericom ispitivali o članku, što joj je izazivalo izrazitu sramotu i neugodu. Istaknula je da je iz tuženika nisu kontaktirali vezano za predmetni članak već oko njezinog hotela. Nadalje da joj je kćerki sramota ići i na Rivu jer je svatko zaustavlja i pita što se dogodilo kad ti je majka u zatvoru, u gradu Splitu da ih svi poznaju jer su poslovna obitelj i do sada nikada nisu izlazili u novinama osim članaka koje potpisuje autor kao i spornog članka. Posebno je istaknula da nikada nije kažnjavana zbog svog "agresivnog" ponašanja, da je investitor gradnje iz članka njezin unuk kao privatna fizička osoba i da nema nikakvu funkciju u firmi Plitvice Đogaš. Nije joj poznato jeli objavljen ispravak informacije, ali na internetskim stranicama da još uvijek stoji ovaj konkretni članak. Istaknula je da se ne smatra javnom osobom, ali da je po poslu ljudi u gradu poznaju.

14. Iz iskaza svjedoka ŠG proizlazi da su povod za objavu predmetnog članka bili radovi koji su se odvijali na lokaciji Meštrovićevo šetalište 55. On da je dobio informacije da se radovi odvijaju, a da je tvrtka "Plitvice Đogaš" investitor i vlasnik na predmetnoj lokaciji te da ne želi pustiti čuvara prirode, niti u pratnji policije, da provjeri o kakvim se radovima radi. Istaknuo je da nije kontaktirao tužiteljicu prije same objave članka vezano za ovaj članak, zato što mu je tužiteljica 2-3 dana prije objave članka, kada ju je kontaktirao, javila se i rekla "Još si mi samo ti trebao". On da je prije predmetne objave kontaktirao vd. ravnatelja Park šume D, koji mu je rekao da je unuk tužiteljice za vrijeme incidenta o kojem je pričao bio tada na terenu i da nije htio pustiti čuvara šume, a da se policija nije adekvatno snašla u tom trenutku. Nekoliko dana kasnije D da je pokušao srediti da policija pruži pomoć čuvaru prirode, a svjedoku je poznato da je prilikom tog incidenta ženska osoba onemogućavala čuvaru prirode da uđe vidjeti radove te da je tom prigodom ta osoba privedena. On da je kontaktirao D vezano za predmetni događaj, što se događalo, a on da mu je rekao da " V nije dopustila da se uđe unutra", svjedok da ga je upitao radi li se o DG, jer ju je znao kao najistaknutijeg predstavnika tvrtke "Đogaš Plitivce", a kontaktirao je s njom u više navrata, 2-3, po pitanju gradnje na području Marjana, ali ne konkretne gradnje i hotela na Plitvicama. Sutradan kada se ispostavilo da se ne radi o DG, svjedok da je napisao da je pogrešno navedeno da se radi o DG, ali da je ona dio tvrtke "Plitvice Đogaš". Nadalje je istaknuo da je od Državnog inspektorata doznao da se predmetni radovi odvijaju bez potrebnih dozvola, zatražio je te informacije od njih nekoliko dana prije pisanja članka, ali je informacije o tome da se radi o bespravnoj gradnji dobio 2 dana nakon objave članka. Nadalje je svjedok naveo da je za predmetni članak prisutan interes javnosti budući da svaki pokušaj gradnje u području koje je zaštićeno područje kao park šuma i kao kulturno dobro, treba popratiti, a osobito ako postoji osnovana sumnja da se radi o bespravnoj gradnji. Istaknuo je da građevinska inspekcija nije demantirala da se radio o drugom investitoru a ne "Plitvice Đogaš", već su ga izvijestili da je investitor izveo radove bez prethodnih suglasnosti od nadležnih institucija. Istaknuo je da on nije pisao naslov da je tužiteljica bespravna graditeljica, ali da se već ranije događalo da su radovi rušenja objekata započeti bez odobrenja građevinske inspekcije i bez znanja ustanove za očuvanje Park šume Marjan. Jednako tako da nije provjeravao točnost informacije da je uistinu riječ o DG koja je privedena, budući nisu bili u mogućnosti to provjeriti, a da je nakon prvog incidenta kontaktirao ljude iz Županije i RG da mu je rekao da nije ni zatražen zahtjev za gradnju, a isto tako mu je potvrdila i gospođa PG koja je rekla da Županija nije dala posebne dozvole i da je investitor podnio žalbu i samim time postojale su osnove da se zaključi da je riječ o bespravnoj gradnji.

15. Iz iskaza svjedoka VG proizlazi da su ga 15-ak dana nakon što je stupio na dužnost v.d. ravnatelja Park Šume Marjan zvali novinari vezano za predmetno budući da je to bilo interesantna tema za javnost. Imali su dojavu da se u kući " DG" izvode nelegalni radovi, konkretno gradnja bazena, poslao je glavnog čuvara prirode i čuvara prirode da vide što se na licu mjesta događa, oni kada su došli zatekli su tamo žensku osobu koja im je odbila dati osobnu iskaznicu radi identifikacije i za potrebe sastavljanja zapisnika, a oni su na to imali pravo. Istog dana da ga je nazvao JGautor spornog članka, on da mu je prenosio ono što je njemu s terena javio glavni čuvar prirode i on da je prenio autoru da bi to trebala biti kako kažu ženska osoba, a on da je pretpostavio da se radi o DG – tužiteljici, jer se uvijek spominjala vezano za "kuću Đogaš", ali da su dovedeni u zabludu jer zatečena ženska osoba nije htjela dati osobnu iskaznicu na uvid. Naknadno da je saznao da se nije radilo o DG već da je to bila ZG, kćerka gospođe DG, a to da mu je poznato iz medija. Istaknuo je da nije autorizira navode koji su u predmetnom članku, da je s autorom članka kontaktirao samo putem mobitela, nije mu poznato jeli policija utvrdila identitet zatečene osobe budući nije bio na terenu, da nije kontaktirao s policijom već s glavnim čuvarom prirode, a glavni čuvar je pozvao policiju i kontaktirao s policijom na osnovu zakona. Istaknuo je nadalje da tužiteljica nikada nije nasilno postupala prema čuvaru prirode, bila privedena, sprječavala u obnašanju službene dužnosti, ali da je to radila zatečena osoba. Konačno da je u medijima vjerno prenesena njegova izjava, ali da nije kategorički rekao da se radi o DG nego da misli da bi se o njoj radilo.

16. Iz iskaza svjedokinje PG proizlazi da je ona pročelnica u Županiji Splitsko – dalmatinskoj, istaknula je da su imali više zahtjeva od strane firme "Plitvice Đogaš" vezanih za nove zahtjeve. Za predmetnu kuću na Kašjunima, koja se navodi u predmetnom članku, da je bilo više zahtjeva, ali da ju nitko iz novina za predmetnu kuću ili bilo kakve zahtjeve vezano za nju nije kontaktirao.

17. Odredbom članka 16. ZM propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, dok je člankom 22. ZM propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

18. Prema članku 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 24. st. 6 ZM. -a propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 24. st 4. ZM-a dokazuje tuženik. Slijedom toga, s obzirom na to da se na utvrđivanje nakladnikove odgovornosti, odnosno ne odgovornosti, primjenjuju opća pravila obveznog prava, jasno je da isti odgovara po načelu krivnje, odnosno presumirane krivnje, a na nakladniku, odnosno tuženiku je teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga.

20. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled članak 19. stavak 1. i 2. ZOO, što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članaka 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).

21. Nasuprot ovom pravu tužiteljice stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba članka 10. stavka 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO-a).

22. U ovom se slučaju upravo i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda

23. Kako bi u konkretnom slučaju sud ocijenio radi li se o osnovanom zahtjevu tužiteljice, potrebno je utvrditi je li informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, je li autor poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, je li postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i je li postupano u dobroj vjeri, a koje okolnosti kada su ispunjene mogu osloboditi nakladnika od odgovornosti za štetu.

23.1. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama (Axel Springer SE i RTL Televizija GMBH protiv Njemačke, zahtjev broj 51405/12, presuda od 21. rujna 2012.) utvrdio nekoliko kriterija koje su nacionalni sudovi dužni poštovati prilikom vaganja i balansiranja između sukobljenih interesa, a ti kriteriji bi bili; doprinos izražavanja raspravi o javnom interesu; koliko je poznata osoba o kojoj se radi i što je predmet članka; prethodno ponašanje osoba u piranju; sadržaj, oblik i posljedica objavljivanja; okolnosti u kojima su objavljene informacije; metoda kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihova točnost; priroda i težina sankcije.

24. Ovdje je nesumnjivo novinarsko izvještavanje o predmetnoj temi od važnosti za javnost, budući da se radi o nekretninama na području park šume Marjan i od interesa je javnosti znati o tome da se na zaštićenom području nešto bespravno gradi, međutim sloboda izražavanja ne smije predstavljati nevjerodostojnu osnovu za medijsko izvješće, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

25. Naime, u ovom je postupku utvrđeno da informacije koje su iznijete u medijima zasigurno nisu točne, iz iskaza svjedoka i same tužiteljice proizlazi da nije nikada bila privedena, jednako tako u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila bespravna graditeljica, sam autor teksta ističe da naslov članka u kojem se navodi da je tužiteljica bespravna graditeljica nije on pisao, jednako tako da nije provjeravao točnost o identitetu osobe koja je privedena, budući nisu bili u mogućnosti to provjeriti, ali da je informaciju o identitetu osobe čuo od svjedoka D koji je pretpostavio da se radi o tužiteljici kao najistaknutijoj osobi u obitelji DG. Jednako tako kontradiktorni su iskazi svjedoka autora teksta ŠG s iskazom svjedokinje PG, pročelnicom za graditeljstvo Splitsko-dalmatinske županije o tome kada isti navodi da je prije pisanja spornog članka kontaktirao vezano za gradnju, dok pak s druge strane u svom iskazu svjedokinja PG navodi da je nitko od novinara nije kontaktirao vezano za predmetnu kuću na Kašjunima ili zahtjeve zatražene za istu. Osim toga u postupku je utvrđeno da autor teksta, prije samog objavljivanja, nije kontaktirao tužiteljicu da provjeri istinitost informacija, a to je opravdao time što ista s njim prethodno nije htjela razgovarati.

26. Ovaj sud je shvaćanja da postupanje nakladnika zahtijeva odgovoran pristup koji uključuje iznošenje argumentiranih, a ne paušalnih i nepotkrijepljenih tvrdnji koje sadrže ozbiljne optužbe protiv određene osobe označene imenom i prezimenom. Osim toga, prema mišljenju ovog suda autor teksta nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija prije samog objavljivanja teksta.

27. Stoga cijeneći test nužnosti, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je shvaćanja da je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete opravdan i osnovan budući se radi o osobi koja je po svom poslovnom angažmanu poznata u gradu Splitu i šire, koja je zbog objavljenog članka imala zasigurno neugodnosti kako u privatnom tako i u poslovnom okruženju, budući da je notorno da bi informacija da je bespravnu graditeljicu privela policija, bez obzira na konačni rasplet situacije, kod drugih ljudi ostavljao nelagodu i sumnju u poštenje, čast i ugled osobe, za koju je informacija pružena ljudima na području na kojem se nakladnik objavljuje, a i šire, a osobito kod činjenice da u ovom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila bespravna graditeljica, a i privedena od strane policijskih službenika.

27.1. U odnosu na gore navedeno posebno je za istaknuti da je neprihvatljivo ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje informacijama i njihovim širenjem na osobito uvredljiv način i upotreba takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značenja. Ovaj sud je shvaćanja da bi etiketa bespravne graditeljice i privedene osobe od strane policijskih službenika koja je grubo vrijeđala čuvara prirode, bila uvredljiva za tužiteljicu, a osobito kod činjenice da su informacije neprovjerene i neistinite.

28. Imajući na umu gore navedeno ovaj sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja pravo na zaštitu prava osobnosti tužiteljice pretežnije od prava na slobodu izražavanja tuženika, pa je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju on trpi zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled u skladu s odredbom članka 1045. stavaka 1. i 2. ZOO.

29. Člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a.

30. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti duševno zdravlje, pa je neovisno o objavi ispravka, koja prema mišljenju ovog suda nije adekvatno objavljena, imajući u vidu da se radi o netočnim informacijama koje je u medije o tužiteljici plasirao nakladnik- tuženika, uzevši u obzir da se radi o poslovno angažiranoj osobi na području grada Splita a i šire, budući da svi svjedoci znaju za obitelj " DG", imajući na umu da se radi o tekstu koji grubo vrijeđa tužiteljicu navodeći o njoj da je bespravna graditeljica i da je zbog toga privedena, kao i uzimajući u obzir nelagodnosti koje je trpjela po objavljivanju članka, ali i danas, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, tužiteljici za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog povrede prava na ugled i dostojanstvo, valjalo je utvrditi iznos od 3.500,00 eura, dok je u preostalom dijelu od 3.136,14 eura zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete valjalo odbiti. Ovaj sud drži da je tužiteljici, zbog objavljivanja predmetnog članka, doista nastala duševna bol u smislu neugodnosti u poslovnom i privatnom okruženju, povrijeđena joj je čast i ugled kako poslovni, tako i privatni, koji je do tada uživala, pa je upravo dosuđenim iznosom tužiteljici, pružena zaštita njezine povrede prava osobnosti, dok bi dosuđivanjem preko tog iznosa bila narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja.

32. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 1103. ZOO.

32.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj uspije s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 52%, što ukupno iznosi 150%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) 76%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 24%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 75%, od manjeg postotka 25% u kojem je uspio tuženik, dobije se 52%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

34. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 6.636,14 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

35. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2023., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

36. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 900,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (225,00 eura), dakle ukupno 1.125,00 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 225,62 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

37. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 1.350,62 eura, odnosno kada se uzme u obzir omjer uspjeha tužitelja u ovom postupku od 52% tužitelju je valjalo obistiniti troškove postupka u iznosu od 702,32 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

– tužitelju po punomoćniku,

– tuženiku po punomoćniku,

– u spis.