Poslovni broj: UsI-775/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, OIB: 70793241859, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, OIB: 22874515170, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Karabin j.d.o.o. Split, Kroz Smrdečac 51, OIB: 24872114818, zastupane po opunomoćenici Vesni Restović, odvjetnici u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, nakon javne rasprave održane i zaključene 20. veljače 2025., objavom odluke na temelju članka 114. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 21. ožujka 2025. p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske Klasa: UP/II-342-22/23-01/30 Urbroj: 530-03-2-1-2-24-6 od 30. siječnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Odbija se zainteresirana osoba sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-342-22/23-01/30 Urbr: 530-03-2-1-2-24-6 od 30. siječnja 2024.:

- odbija se tužiteljeva žalba broj U-DO-12/2022 od 15. svibnja 2023., kao neosnovana;

- odbija se žalba trgovačkog društva „Underway“ d.o.o. Split i potvrđuje Odluka Županijske skupštine Splitsko – dalmatinske županije o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i gospodarsko korištenje luka posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća i uvala Vića Luka, Općina Milna od 24. travnja 2023. (u daljnjem tekstu: Odluka o davanju koncesije).

2. Odlukom o davanju koncesije u otvorenom postupku davanja koncesije kao najpovoljniji ponuditelj odabrano je trgovačko društvo „Karabin“ j.d.o.o., ovdje zainteresirana osoba.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi uvodno se iznose činjenice koje tužitelj smatra bitnim za odlučivanje te ističe da je 15. svibnja 2023. predložio dopuniti i zamijeniti predmetnu Odluku o davanju koncesije. Pravilnik o zahvatima u prostoru koji se ne smatraju građenjem, a za koje se izdaje lokacijska dozvola (Narodne novine, br. 107/17, 108/17) ne propisuje potrebu izdavanja (ishođenja) građevinskih i uporabnih dozvola za zahvat u prostoru radi gradnje novih sidrišta jer se radi o zahvatu u prostoru koji se prema odredbama Pravilnika ne smatra građenjem, ali se za isti obvezno izdaje lokacijska dozvola. U tom smislu, tužitelj smatra da izdane uporabne dozvole i potvrde glavnog projekta ranijem koncesionaru nisu od utjecaja na konkretno činjenično stanje. Pored toga, pravni interes koncesionara (ranijeg ili sadašnjeg) nikako ne mogu biti postojeće uporabne dozvole, kako to pogrešno smatra tuženik. Radi se o aktima koji su konzumirani i temeljem istih više se ne može graditi. Koncesija je ponovno mogla biti izdana samo temeljem lokacijske dozvole (nove) koju bi ishodio davatelj koncesije ili bi to ovlaštenje prenio podnositelj inicijative. Zbog izloženog, predlaže se osporeno rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovno rješavanje.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik citira mjerodavne odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te članak 18a. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru i ističe da iz istih proizlazi da obveza ishođenja izvršne lokacijske dozvole nastaje prije potpisivanja Ugovora o koncesiji, nakon donošenja Odluke o davanju koncesije, jer će se Odlukom utvrditi tko je odabrani ponuditelj. Tek potpisivanjem Ugovora nastaju prava i obveze za davatelja koncesije i odabranog ponuditelja. Kod izloženog, predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

5. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio i očitovanje Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet Splitsko – dalmatinske županije Klasa: 934-01/20-01/0221 Urbroj: 2181/1-06-02-01/03-24-0059 od 4. lipnja 2024. odnosno davatelja koncesije u kojem se navodi da je sam postupak proveden temeljem ranije izdanih dozvola (lokacijske i uporabne dozvole, potvrde glavnog projekta). Time brani stav da su ti dokumenti ishođeni u za to predviđenim procedurama i imaju pravnu snagu. U dostavljenim lokacijskim dozvolama navodi se da je potrebno na iste ishoditi potvrdu na glavni projekt. Kroz postupak dodjele koncesije povlačilo se pitanje, jesu li rokovi za podnošenje zahtjeva za potvrdom glavnog projekta iz lokacijske dozvole istekli. Nakon što je nadležni Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje davateljice koncesije donio uporabnu dozvolu, koja u za to predviđenom postupku nije pobijana, stav je tog tijela da su dozvole važeće.

6. Podneskom od 30. srpnja 2024. tužitelj, u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, ustraje na tumačenju prema kojem postoji obveza izdavanja lokacijske dozvole, zbog čega izdane uporabne dozvole za postavljanje sidrišta nisu od utjecaja. Ovo ne samo zbog toga što su ti akti već konzumirani, nego i zbog toga što je sva oprema iz tih uporabnih dozvola trebala biti uklonjena s pomorskog dobra. Oprema, ne samo da nije uklonjena, već se ista prikazuje pravnim interesom za izdavanje koncesije na sidrištima, što je suprotno svrsi i cilju, kako koncesioniranja, tako i zaštite pomorskog dobra.

7. U odgovoru na tužbu, zainteresirana osoba primjećuje da tužitelj iznosi nove činjenice kojima osporava dokumentaciju (lokacijske i uporabne dozvole, potvrde glavnog projekta), koje navode nije isticao tijekom postupka davanja koncesije, kao ni u žalbi izjavljenoj na Odluku o davanju koncesije. Tužitelj je osporavao samo sadržaj Odluke o davanju koncesije u dijelu koji se odnosi na izgradnju (postavljanje) sidrišta, ali ne i u dijelu koji se odnosi na spomenute akte građenja, temeljem kojih je postupak proveden. Ti prigovori ističu se tek u tužbi, kojom se pokreće spor, zbog čega se zainteresirana osoba na njih nije mogla očitovati tijekom žalbenog postupka. Tužitelju je bilo poznato da se postupak provodi sukladno ranije izdanim dozvolama, i tome se nije protivio. Štoviše, svojim dopisom od 17. rujna 2021. daje suglasnost za pokretanje postupka davanja koncesije, pri čemu je bio upoznat s činjenicom da se radi o koncesiji u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrišta, kao i sa svim dozvolama i dokumentacijom temeljem kojih se postupak pokreće. Tužitelju je tijekom postupka dostavljena na znanje Odluka o namjeri davanja koncesije od 28. veljače 2022., u kojoj su citirane sve dozvole. Tužitelj pogrešno tumači snagu i valjanost dozvola izdanih ranijem koncesionaru. Sve dozvole, koje tužitelj osporava i temeljem kojih je proveden postupak odnose se na predmetno sidrište. Potvrde glavnog projekta i pravomoćne uporabne dozvole nemaju svoj rok trajanja, niti su, kako to pogrešno tuženik smatra, ograničenog roka trajanja. Napominje da se ovdje ne radi o novom sidrištu, već o koncesiji na sidrištu koje je već ranije postojalo u identičnom opsegu i obuhvatu, a u odnosu na koje je koncesija isticala 31. svibnja 2022. Inicijativu za provođenje javnog prikupljanja ponuda za dodjelu nove koncesije pokrenuo je raniji koncesionar temeljem svih dozvola za to sidrište (lokacijskih dozvola i njezinih izmjena i dopuna, potvrde glavnog projekta, pravomoćnih uporabnih dozvola). U samoj Odluci o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru od 28. veljače 2022. izričito se navodi da će se predmetne dozvole odnositi i na novog najboljeg ponuditelja, bez obzira tko to bio. U situaciji kada za navedena sidrišta postoje pravomoćne uporabne dozvole u identičnom opsegu i obuhvatu, kao i kod ranije koncesije, svako drugo tumačenje dozvola potrebnih za koncesiju predstavljalo bi preveliki formalizam. Napominje da je, temeljem pravomoćne Odluke o davanju koncesije sklopljen Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina]. Prema pravilima pravnog poretka EU, koje je preuzeto u hrvatsko zakonodavstvo, ovaj Ugovor predstavlja imovinu koncesionara, ovdje zainteresirane osobe, kao i njegovo legitimno očekivanje, da će Ugovor biti izvršen. U slučaju da sud nađe da je u postupku donošenja koncesije ipak došlo do propusta davatelja koncesije u svezi dokumentacije, sukladno stajalištu iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č, greške i propusti državnih tijela ne mogu ići na štetu pogođenih osoba odnosno koncesionara. To tim više što tužitelj do ovog spora takav prigovor nije isticao.

8. Uz podnesak od 6. rujna 2024. zainteresirana osoba, u prilog svojim tvrdnjama, dostavlja pravomoćno rješenje Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Odsjeka za turizam, Pododsjeka za kategorizaciju i minimalne uvjete – Supetar od 24. srpnja 2024. kojim se utvrđuje da predmetno sidrište ispunjava minimalne uvjete za druge objekte za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata nautičkog turizma i razvrstava se u vrstu nautičko sidrište. To se rješenje temelji na Uporabnim dozvolama za sidrište u uvali Bobovišća i uvali Vića Luka od 18. lipnja 2021. te očevida obavljenog u srpnju 2024.

9. Uz podnesak od 21. studenog 2024. zainteresirana osoba dostavlja upit Upravnog odjela za turizam i pomorstvo u Splitsko – dalmatinskoj županiji od 29. siječnja 2021. upućen Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, radi pokretanja novog postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru, s obzirom na činjenicu da ranija koncesija ističe, kao i odgovor nadležnog tijela od 12. veljače 2021.

10. Te je dokaze u svom podnesku od 4. prosinca 2024. komentirao tužitelj na način da dostavljeno očitovanje (upit) i odgovor ne dokazuje ništa, osim činjenice da je davatelj koncesije tek 2021. zatražio nešto što je bilo uvjet stavljanja u pogon, prema potvrdi glavnog projekta. Umjesto lijevane armirano betonske kocke i postavljanja iste na morsko dno, ekološki bolji učinak imaju geotehnička sidra u vidu Helix vijaka i rasklopivog sidra (marine Anchor/manta Ray). To je davatelju koncesije poznato, jer je još 2019. javno objavljena Studija sidrišta Splitsko – dalmatinske županije u kojoj se ovo navodi. Inzistirati na ekonomski lošijem rješenju i neovisno o pravnim razlozima zbog kojih je to napravljeno, stvara se dojam pogodovanja na štetu općeg dobra. Raniji koncesionar imao je pravo uzeti betonske blokove, konope, lance, sidra i plutače jer su isti odvojivi i ne predstavljaju pripadnost pomorskog dobra. Davatelj koncesije je bio dužan skrbiti o pomorskom dobru i za slučaj da raniji koncesionar nije uklonio postavljeno, to je trebao ukloniti, na trošak ranijeg koncesionara te pratiti izvršenje koncesije osobito u dijelu zahvata u prostoru. Koncesionar je bio dužan koristiti sidrište u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji te ishoditi odgovarajuće upravne akte za zahvate u prostoru. Napominje da je ista osoba osnivač i zakonski zastupnik ranijeg i novog koncesionara. Suprotno tvrdnjama zainteresirane osobe, tužitelj je ovo pitanje isticao i ranije (u žalbi). Tužitelj ne daje suglasnost na postupak koncesioniranja, već daje obavijest o eventualnim postupcima koji su u svezi predmeta koncesioniranja. Jednom dovršena gradnja i izdavanje uporabne dozvole predstavlja zaokruženi postupak. Po tim aktima niti se može niti se treba graditi, već se za potrebe novog postupka koncesioniranja može prenijeti ovlast za ishođenje lokacijske dozvole. Tužitelj ustraje u stavu da je za novo koncesioniranje potrebna nova lokacijska dozvola, jer se u konkretnom slučaju ne radi o gradnji koja je trajno povezana s pomorskim dobrom, već upravo suprotno. Tužitelj primjećuje da je Ugovor o koncesiji sklopljen unatoč pokrenutom sporu, i, posebno ukazuje na neke njegove odredbe, primjerice članak 3. (o dovršetku izgradnje (postavljanja) sidrišta), članak 8. (dijelu izvršnosti lokacijske dozvole), članak 9. stavak 3. (obavijesti davatelja koncesije o početku izgradnje (postavljanja) sidrišta, za koje smatra da ukazuju na osnovanost tužiteljevog stava.

11. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 20. veljače 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

12. Opunomoćenik tužitelja i tuženika ostaju pri ranije iznesenim navodima.

13. Opunomoćenica zainteresirane osobe ističe da odabrani koncesionar nije mogao utjecati na postupak davanja koncesije, uvjete i dokumentaciju temeljem koje se postupak provodio. Ugovor o koncesiji iz svibnja 2024. sklopljen temeljem valjane pravne osnove vlasništvo je i imovina koncesionara prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda, i kao takvo njezino stečeno pravo, koje se ne može ograničavati zbog zaštite nekog javnog ili općeg interesa. Ovdje se radi o sidrištu koje se nalazi na istom mjestu i u istom obujmu već deset godina. Davatelj koncesije gubi pravo na ugovorenu naknadu, a država mogućnost naplate poreza i ostalih davanja.

14. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i isprave koje su tijekom upravnog spora dostavile stranke.

15. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja tuženika kojim se odbija tužiteljeva žalba i potvrđuje Odluka kojom je koncesija na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanje) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća i Vića Luka, Općina Milna dana zainteresiranoj osobi.

18. Splitsko – dalmatinska županija iskazala je namjeru davanja koncesije kroz Obavijest o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanje) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta za:

- izgradnju (postavljanje) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća, Općina Milna, u skladu s lokacijskom dozvolom Klasa: UP-I-350-05/11-22/0015 Urbroj: 2181/1-01-11-07/4-10- 0003 od 18. travnja 2011. i njezinom izmjenom i dopunom Klasa: UP-I-350-05/13- 24/0002 Ur.br: 2181/1-01-11-07/4-13-0003 od 9. svibnja 2013., potvrdom glavnog projekta Klasa: 361-03/13-29/0036 Urbroj: 2181/1-11-07/3-14-0003 od 28. siječnja 2014., uporabnom dozvolom Klasa: UP/I-361-05/21-01/000019 Urbroj: 2181/1-11-00- 07/03-21-0008 od 18. lipnja 2021. i potvrdom pravomoćnosti rješenja Klasa: UP/I-361- 05/21-01/000019 Urbroj: 2181/1-11-00-07/03-21-0010 od 18. lipnja 2021.;

- izgradnju (postavljanje) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Vića Luka, Općina Milna, u skladu s lokacijskom dozvolom Klasa: UP-I-350-05/11-22/0016 Urbroj: 2181/1-01-11-07/4-10- 0003 od 18. travnja 2011., potvrdom glavnog projekta Klasa: 361-03/13-29/0017 Urbroj: 2181/1-11-07/3-13-0003 od 20. lipnja 2013., uporabnom dozvolom Klasa: UP/I- 361-05/21-01/000029 Urbroj: 2181/1-11-00-07/03-21-0005 od 18. lipnja 2021. i potvrdom pravomoćnosti rješenja Klasa: UP/I-361-05/21-01/000029 Urbroj: 2181/1- 11-00-07/03-21-0007 od 18. lipnja 2021.

19. S jedne strane tužitelju je sporno da se koncesija daje radi izgradnje (postavljanja) sidrišta koje je već postavljeno i za koje je izdana uporabna dozvola. Zbog toga smatra da se odluka o davanju koncesije trebala odnositi samo na gospodarsko iskorištavanje postojećeg sidrišta, ali ne i njegovu izgradnju.

20. S druge strane tuženik i zainteresirana osoba brane stajalište zbog kojih se tužiteljeva žalba, a potom i tužba, smatra neosnovanom. Tuženik kaže da obveza ishođenja izvršne lokacijske dozvole nastaje prije potpisivanja ugovora o koncesiji, a nakon donošenja odluke o davanju koncesije. Zainteresirana osoba ključnom smatra činjenicu da se ovdje ne radi o koncesiji na novom sidrištu, već o sidrištu koje je ranije postojalo u identičnom opsegu i obuhvatu na koji se odnosila ranija koncesija. Time želi reći da bi inzistiranje na novim dozvolama predstavljalo pretjerani formalizam u situaciji kada već postoje pravomoćne uporabne dozvole.

21. Stranke spora, dakle, imaju suprotstavljeno stajalište o tome je li se koncesija na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanje) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta mogla i trebala raspisivati prema postojećim lokacijskim dozvolama, potvrdama glavnog projekta, uporabnim dozvolama).

22. Lokacijske dozvole izdane su za postavljanje sidrišta u moru prema idejnom rješenju i potvrdama glavnog projekta.

23. Nastavno tome prema Obavijesti o namjeri davanja koncesije koncesija se daje za luke posebne namjene sidrište na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća u površini 2.040,00 m[2] , na kojoj je predviđeno sidrenje 16 brodova dužine 17 metara te uvala Vića Luka u površini 3.477,00 m[2] , na kojoj je predviđeno 19 brodova, dužine do 12 m.

24. Uvidom u ponudu zainteresirane osobe utvrđeno je da se za potrebe prihvata i sidrenja plovila na lokaciji uvale Bobovišća planira investicija postavljanja sidrišta za 16 plovila (sidrište Bobovišća) odnosno za 19 plovila (sidrište Vića Luka)…Tehničko rješenje sidrišta čine krmena i pramčana plutača povezana s odgovarajućim konopom za Manta ray sidreni sustav na morskom dnu. Realizacija ovog projekta doprinijela bi turističkoj ponudi otoka….(3.3. Opis projekta). Sidrište Bobovišća i Vića Luka trenutno se nalaze u koncesiji koja ističe 31. svibnja 2022. Istekom koncesije postojeći koncesionar uklanja svu opremu sidrišta (3. Prikaz planirane koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i gospodarsko korištenje luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća i Vića luka). U Opisu strukture ulaganja (5.1.) najavljuje se trošak postavljanja sidrišta i izrade dokumentacije.

25. Davatelj koncesije i zainteresirana osoba, kao koncesionar, sklopili su 21. svibnja 2024. Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bobovišća i uvala Vića Luka. Prema članku 3. koncesionar je ovlašten i dužan u roku od 12 mjeseci od sklapanja Ugovora o koncesiji dovršiti izgradnju (postavljanje) sidrišta. Prema članku 9. stavak 3. istog Ugovora prije početka izgradnje (postavljanja) sidrišta koncesionar je dužan obavijestiti Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet Splitsko – dalmatinske županije i Ministarstvo kulture, Upravu za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu te u suradnji s navedenim provesti radnje iz stavka 2. ovog članka ("…Prije izrade projekta za bilo kakvu vrstu novih budućih radova na području uvale Vića Luka…").

26. U konkretnom slučaju radi se o postupku davanja koncesije pokrenutom Odlukom o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru od 28. veljače 2022. za vrijeme važenja Pravilnika o zahvatima u prostoru koji se ne smatraju građenjem, a za koje se izdaje lokacijska dozvola (Narodne novine br. 105/17, 108/17, u daljnjem tekstu: Pravilnika).

27. Taj je Pravilnik donesen temeljem odredbe članka 125. stavak 3. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23).

28. Prema ocjeni suda, konkretan postupak potrebno je provesti prema odredbama propisa koji su na snazi u vrijeme pokretanja postupka davanja koncesije. Na drukčije ne upućuje činjenica što je za isto sidrište raniji koncesionar ishodovao lokacijske dozvole (s kasnijim izmjenama), kao i uporabne dozvole, prema odredbama tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12). To tim više što iz stanja spisa, pa tako i ponude odabranog ponuditelja proizlazi obveza ranijeg koncesionara da istekom koncesije ukloni svu opremu sidrišta. Pored toga, u samoj ponudi zainteresirane osobe (Tablica 4. Struktura ulaganja u osnovna sredstva) najavljena je planirana investicija postavljanja sidrišta (plutača, trošak postavljanja sidrišta, trošak izrade dokumentacije). Takvo stanje stvari, protivno tvrdnjama zainteresirane osobe, upućuje na zaključak da se korištenje koncesije ne svodi samo na korištenje zatečenog stanja sidrišta, jer je novi koncesionar Odlukom o davanju koncesije dobio ovlaštenje za izgradnju (postavljanje) sidrišta. Zato sud podržava stav tužitelja da je u ovom slučaju sporno davanje koncesije za izgradnju sidrišta koje je već izgrađeno prema ranije ishođenim lokacijskim dozvolama (a koje je raniji koncesionar bio dužan otkloniti), dok se istodobno odabranom koncesionaru daje ovlaštenje za postavljanje novih sidrišta, što je zainteresirana osoba i predstavila u svoji ponudi kroz strukturna ulaganja u nova sredstva.

29. U tome sud nalazi nepravilnost, zbog koje je osporeno rješenje nezakonito te ga je kao takvog valjalo poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje. Sukladno članku 119. stavak 4. ZUS-a u ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude. To konkretno znači da će u ponovnom postupku tuženik, nakon što donese novo rješenje o tužiteljevoj žalbi uputiti davatelja koncesije da u primjeni članka 38. stavak 1. Zakona o koncesijama (Narodne novine, br. 69/17, 107/20), koji se ovdje primjenjuje temeljem članka 2. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 83/23, u daljnjem tekstu: ZoPMML/23) donese odluku o poništenju postupka davanja koncesije, a u slučaju raspisivanja nove obavijesti o namjeri davanja koncesije istu prilagodi i uskladi s važećim propisima.

30. Zainteresirana osoba smatra da joj sklapanje Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i gospodarskog korištenje luke posebne namjene – sidrišta 21. svibnja 2024. daje legitimno očekivanje da će Ugovor biti izvršen, a s tim u vezi i pravo na zaštitu njezine imovine. Ovaj sud ne smatra da se radi o situaciji na koju su primjenjivi pravni standardi zaštite prava vlasništva u najširem smislu riječi zadani kroz relevantnu praksu Europskog suda, iz čega bi proizlazilo pravo zainteresirane osobe da štiti svoja stečena prava ili legitimno očekivanje. Ugovor je sklopljen nakon što je zainteresiranoj osobi bilo poznato da je tužitelj (u prijedlogu radi dopune/izmjene, podredno žalbi od 17. svibnja 2023.) već problematizirao način na koji je Odlukom o koncesiji dana i određena koncesija, i od tog trenutka morao je imati u vidu mogućnost za njega negativnog ishoda spora. Pomorsko dobro i njegovo gospodarsko korištenje zaštićene su ustavne kategorije, iz čega proizlazi zahtjev da se postupci kojima se ta javna dobra od općeg interesa daju u koncesiju provedu na zakonom propisani način. U pravu je zainteresirana osoba kada ističe da nije imala mogućnost utjecati na postupak dodjele koncesije i sadržaj dokumentacije na nadmetanje. Međutim, ta činjenica, sama po sebi ne znači da se postupci davanja koncesije trebaju prilagoditi očekivanju i ekonomskim interesima pojedinih koncesionara. To što se svojom ponudom uključila u otvoreni postupak davanja koncesije (na području na kojem je koncesiju imalo trgovačko društvo istog osnivača i zakonskog zastupnika) ne znači da je zainteresirana osoba stekla neko pravo čija bi zaštita nadmašila zahtjev da se postupak davanja koncesije na pomorskom dobru provode i dovrši na način da u konačnici ostaje dvojba hoće li novi (stari) koncesionar samo nastaviti s gospodarskim korištenjem sidrišta ili je pobijanom Odlukom i sklopljenim Ugovorom dobio ovlaštenje postavljati nova. Zato ti prigovori zainteresirane osobe nisu od utjecaja na donošenje odluke.

31. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Kako je presudom poništeno rješenje tuženika, čiji je stav podržavala i zainteresirana osoba, i u čijem je interesu bilo donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija, zainteresirana osoba odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

U Splitu, 21. ožujka 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćenici

- u spis