REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-979/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MP, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika ČPR, Su-381/2023, dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 platiti tužiteljici RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.933,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 2.10.2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje su godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.952,95 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje su godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana 21.3.2025. pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 406,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2.10.2021. do isplate, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.9.2020. stradala kao zaposlenik KBC-a Sestre milosrdnice, Vinogradska 29, Zagreb, za vrijeme redovnog radnog vremena. Pripremajući instrumente u operacijskoj sali Klinike za neurokirurgiju, tužiteljica je prolazila kraj operacijskog stola kojom prilikom je udarila lijevim stopalom u rub stola te zadobila ozljedu. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14- dalje ZOR), prema kojoj je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl.111. st.1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl.25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 1.10.2021. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku temeljem čega joj je isti isplatio nesporan iznos od 10.100,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete.

2. Slijedom navedenog tužiteljica konačno preciziranom tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 21.11.2024. potražuje od tuženika naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćeni iznos, temeljem čl.1095. te čl.1100., st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ukupno 3.339,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 2.10.2021. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu. Naime, eventualna odgovornost tuženika prema tužitelju može se zasnivati samo na osnovu ugovornog odnosa osiguranja između poslodavca tužitelja i tuženika, na što se tužitelj i poziva, pri čemu tuženik preuzima na sebe samo ispunjenje novčane obveze naknade štete, a ne stupa u pravni položaj poslodavca tužitelja. Drugo pitanje predstavlja pravna mogućnost da se za naknadu štete oštećena osoba može obratiti štetniku ili osiguravatelju štetnika neposredno. U ovome slučaju riječ o naknadi štete koja se potražuje temeljem police osiguranja te je za isti nadležan općinski sud, a ne radni sud. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju po naprijed navedenoj polici osiguranja, štetni događaj, pravnu osnovu, niti odgovornost osiguranika tuženika za isti. Osporava se potraživana visina naknade štete i potraživana zatezna kamata. Tužiteljica je u utuženo štetnom događaju zadobila natučenje palca lijeve noge sa frakturom distalne falange palca. Prijelom je uredno saniran i provedeno je odgovarajuće liječenje. Tuženik je tužiteljici, temeljem dokumentacije u spisu isplatio iznos od 10.100,00 kuna, što odgovara tegobama koje su kod tužiteljice zabilježene, ova isplata nije sporna u postupku, ali tuženik će na prijedlog ili zahtjev suda ili tužiteljice dostaviti dokaz o isplati. Tuženik je izvršio svoju obvezu po naprijed navedenoj polici osiguranja, zbog čega se protivi ijednom drugom potraživanom iznosu, kao i potraživanoj zateznoj kamati. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem od 8.2.2022. ovaj sud oglasio se stvarno nenadležnim, no po zahtjevu o rješavanju sukoba nadležnosti, Županijski sud u Zagrebu odlukom Gž R-4691/2023 odlučio je da je za postupanje nadležan ovaj sud.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izjavu o ozljedi na radnom mjestu, Rješenje HZZO, medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketić od 30.10.2024., izvršen je uvid u zdravstveni karton, vještak se pisano očitovao na primjedbe tuženika dana 3.1.2025.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, štetni događaj, ni odgovornost tuženika, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Frketić od 30.10.2024. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavala, ali su usprkos liječenju zaostale trajne tjelesne posljedice, koje se sastoje u umanjenom i skraćenom otisku palcem iz lijevog stopala, s umanjenim kretnjama u zglobovima palca lijevog stopala praćenim boli i otokom istog, iako je prijelom uredno koštano zarastao. Tužiteljici je trajno narušen zdravstveni integritet. Postoji pozitivna uzročno posljedična veza između ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju te zaostalih trajnih posljedica. Liječenje je kod tužiteljice završeno s danom 27.5.2021. Trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 5%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Strah, tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao četiri dana, a srednjeg intenziteta daljnjih devet dana. Nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih dvadeset dana i vezano je uz ishod liječenja i zaostale trajne posljedice. Bol jačeg intenziteta je potrajala pet dana, srednjeg intenziteta daljnjih dvadesetijedan dan. Boli manjeg intenziteta javljaju se i dalje tijekom slijedećih dva mjeseca. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebita četiri tjedna po dva sata dnevno. Naruženja nema.

9. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 21.11.2024. navodeći da na nalaz i mišljenje nema primjedbi, te je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 12.11.2024., te istaknuo primjedbe na isti.

10. Vještak se dopunski očitovao na prigovore tuženika i to dana 3.1.2025. Pritom iz očitovanja vještaka od 3.1.2025., kojim se očitovao na primjedbe tuženika, proizlazi da je pregledao medicinsku dokumentaciju i tužiteljicu. Tužiteljica je nastradala dana 15.9.2020. na način kako je navedeno u medicinskoj dokumentaciji. Odmah po ozljeđivanju je pregledana u Hitnoj kirurškoj službi KBC „Sestre milosrdnice“ Zagreb, gdje je utvrđeno da je zadobila slijedeću ozljedu:

- natučenje palca lijevog stopala

- prijelom završnog članka palca lijevog stopala – rtg. 21.9.2020., kirurg 25.9.2020. Subjektivne smetnje koje su se javile kod tužiteljice sastoje se u tupim bolima u lijevom stopalu, te oticanjem palca pri duljem hodu i stajanju. Treba istaći da je tužiteljica medicinska sestra koja radi u operacijskoj sali, tzv. instrumentarka. Njezini radni zadaci zahtijevaju za vrijeme cijelog radnog vremena stajanje za operacijskim stolom. Dakle, stajanje zahtijeva stalni napor savladavanja težine tijela, što je pored ostalog povezano sa stalnim opterećenjem oba stopala, tako da već tijekom radnog vremena dolazi do opetovanog otoka, te s time vezanih bolova u palcu koji je bio ozlijeđen (slomljen) u predmetnom štetnom događaju. Ovu činjenicu se ne smije izgubiti iz vida, jer ista bitno utječe na ispade-umanjenje u radnoj funkciji tužiteljice, koja osim što treba za cijelo radno vrijeme biti koncentrirana na radne zadatke koje obavlja u operacijskoj sali, je uz to i ometana osjećajem stalnog tupog bola u palcu lijevog stopala, koji trpi cijelo vrijeme radnog procesa, odnosno radnog dana. Iluzorno je uspoređivati stanje tužiteljice s slučajem koji tuženik spominje u svom prigovoru, jer su okolnosti nastanka ozljede različite, kao što su i radne okolnosti u kojima se tužiteljica svakodnevno nalazi, te su s tim povezane zaostale trajne posljedice bitno različite. Tuženik zanemaruje činjenicu da je uslijed prijeloma završnog članka palca lijevog stopala, koji je iako uredno koštano zarastao, došlo do ispada funkcije u završnom dijelu lijevog stopala prilikom hoda, što sam utvrdio prilikom pregleda tužiteljice, te naveo da je umanjena gibljivost u metatarzofalangealnim zglobovima lijevog stopala te da je u prvom interfalangealnom zglobu dorzifleksija umanjena za polovicu u odnosu na zdravu stranu. Plantarna fleksija u prvom metatarzofalangealnom te interfalangealnom zglobu je umanjena za trećinu u odnosu na zdravu stranu. Prilikom hoda je vidljiv umanjen i skraćen otisak palcem iz lijevog stopala. Kirurg 27.5.2021. nalazi da nema bolnosti na opip na mjestu nekadašnjeg prijeloma, te da je stopalo klinički uredno, što je za funkcionalno stanje tužiteljice potpuno irelevantno. Ovo govorim iz razloga koji sam upravo naprijed objasnio, pregledavši tužiteljicu tri godine od zadnjeg pregleda kirurga, usput rečeno,koji nije niti mjerodavan za utvrđivanje funkcionalnog stanja odnosno radne sposobnosti kod tužiteljice, što bi svakako bio zadatak ortopeda. Dakle, to što nema bolnosti na opip na mjestu nekadašnjeg prijeloma, ne znači da nema ispada funkcije prilikom hoda i obavljanja svakodnevnih radnih zadataka,koje tužiteljica obavlja kao instrumentarka stojeći za operacijskim stolom, odnosno hodajući po operacijskoj sali, donoseći i odnoseći potrebite instrumente i ostale potrepštine nužne za obavljanje operacijskog zahvata kod pacijenata. Time je upravo odgovorio na prvo postavljeno pitanje iz prigovora. Na pitanje u vezi ocjene bolnih dana odgovara da je ocjena dana u kumulativnom opsegu imajući u vidu protekao period u liječenju, koji je trajao preko osam mjeseci, te težinu ozljede. Pri tome treba istaći da propisana imobilizacija u ovom slučaju, je samo privremeno umanjila bolove, a nikako ne trajno ih eliminirala. Također nije našao u spisu nalaze psihijatra, niti je kod tužiteljice bilo indicirano operacijsko liječenje, odnosno invazivne tehnike liječenja. Na postavljeno pitanje „Kada je tužiteljici mogao postati vidljiv ishod liječenja?“ odgovara da joj je 27.5.2021. kirurg dao ocjenu da je stopalo klinički uredno, iako joj je propisao ortopedske uloške smatrajući da će korekcijom svoda stopala riješiti probleme statike stopala, što je bilo nepotpuno rješenje, pa je uz to i preporučio daljnju fizikalnu rehabilitaciju. Dakle, tzv. liječenje je završeno ovim danom, iako uspjeh liječenja nije postignut. Tužiteljica je ostavljena da se dalje sama snalazi rješavajući svakodnevne bolove prilikom obavljanja radnih zadataka. Njezino zdravstveno stanje je i dalje ostalo nerazriješeno. Odgovarajući na pitanje u vezi ocjene straha navodi da nije po specijalnosti psihijatar, te da je postupio po nalogu odnosno rješenju suda, pa ako tuženik ustraje na prigovoru u vezi straha, predlaže provođenje vještačenja po psihijatru. Također, odgovara da je ova ocjena dana u kumulativnom opsegu, da je protekao period u liječenju bio veći od osam mjeseci, a ocjena straha je višestruko manja, te objektivna. Zaključno je vještak naveo kako ostaje u cijelosti pri iznijetom nalazu i mišljenju.

11. Nakon očitovanja vještaka, tuženik je naveo kako ne predlaže usmeno saslušanje vještaka, jer isto ne bi postiglo nikakav učinak, već je predložio novo medicinsko vještačenje.

12. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja kao nepotreban, obzirom je vještak stručno i u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, te u uvidom u zdravstveni karton tužiteljice, sačinio nalaz i mišljenje, koje je sud kao takve prihvatio u cijelosti, pri čemu se vještak argumentirano očitovao i na primjedbe tuženika, te iste otklonio, pa je provođenje novog medicinskog vještačenja ocijenjeno nepotrebnim.

13. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je bol jačeg intenziteta je potrajala pet dana, srednjeg intenziteta daljnjih dvadesetijedan dan, boli manjeg intenziteta javljaju se i dalje tijekom slijedećih dva mjeseca, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 2.200,00 eura.

14. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka strah, tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao četiri dana, a srednjeg intenziteta daljnjih devet dana, nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih dvadeset dana i vezano je uz ishod liječenja i zaostale trajne posljedice, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.100,00 eura.

15. Trajne posljedice navedene ozljede smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 5%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima, pa joj je po tom osnovu valjalo priznati iznos od 750,00 eura.

16. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe četiri tjedna po dva sata dnevno, a kako je među strankama nesporno da su istu tužiteljici pružali ukućani, to joj po tom osnovu pripada 224,00 eura (56hx4,00 eura), primjenom čl.223. ZPP-a.

17. Dakle, tužiteljici je ukupno dosuđeno 4.274,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 1.340,50 eura, odnosno ukupno 2.933,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2.10.2021. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a) pa sve do isplate, dok je istu valjalo odbiti s iznosom od 406,00 eura s kamatama od 2.10.2021. do isplate, kao neosnovanim.

18. Kamate suđene po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužiteljici priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva - u iznosu od 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podnesaka od 21.11.2024., 15.1.2025. - u iznosu 100 bodova svaki sukladno Tbr.8.1. OT, sastav podnesaka od 26.9.2024. - u iznosu od 25 bodova sukladno 8.4. OT, pristup na ročišta 9.9.2024., 24.1.2025. - u iznosu od 100 bodova svako sukladno Tbr.9.1. OT, ročišta za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 675 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.350,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.687,50 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka, pa sveukupni troškovi tužiteljice iznose 1.952,95 eura.

20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 27.1.2023., 30.6.2023., 23.5.2024., obzirom isti ne prileže spisu.

21. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl.30. st.2. Ovršnog zakona.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku