Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-504/2018-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TJ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11,144/12,56/15, 61/15, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO u Rijeci) poslovni broj K-DO-22/15-V od 7. travnja 2015., nakon održane glavne rasprave dana 18. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice ODO u Rijeci TJV, okrivljenika i njegove braniteljice Ive Bilandžije, odvjetnice iz Rijeke, 21. ožujka 2025. izrekao je i javno objavio sljedeću

p r e s u d u

I OKRIVLJENIK TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JJ i T, rođen **.**.1993. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], oženjen, s završenom srednjom školom, konobar, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00 eur, vlasnik osobnog vozila marke BMW, serija 3 iz 2002., neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je dana 16. studenog 2014.g., oko 05,50 sati u [adresa], u stanu obitelji PJ, u namjeri da teško tjelesno ozlijedi ŠJ, udarcem u predjelu brave vrata spavaće sobe, u kojoj se ovaj nalazio, koja su od siline ispala iz ležišta, ušao u unutrašnjost, razbio staklenu čašu koju je ondje pronašao, čijim je oštrim rubovima ovom zadao više udaraca u području leđa te mu nanio ranu u donjem desnom slabinskom dijelu leđa, koja presijeca tetivu i tetivnu ovojnicu mišića, ozljedu teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11,

pa se okrivljenik TJ na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci.

II Na temelju odredbe članka 56. stavak 1.- 3. KZ/11 okrivljeniku TJ izriče se uvjetna osuda pa se kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku TJ naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura) te trošak provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u iznosu od 1.402,80 eur (tisuću četiri stotine dva eura osamdeset centi) dok se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik TJ ostalih troškova oslobađa.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci optužnicom poslovni broj K-DO-22/15-V od 7. travnja 2015. tereti okrivljenika TJ zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Presudom ovog suda poslovni broj K-630/15 od 31. listopada 2017. okrivljenik TJ proglašen je krivim za učin kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci koja kazna je zamijenjena radom za opće dobro na način da je 1 (jedan) dan zatvora zamijenjen s 2 (dva) sata rada te je okrivljeniku naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn te troškove vještaka u iznosu od 6.760,00 kn.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-228/2018-6 od 17. travnja 2018. prihvaćena je žalba okrivljenika, ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Očitujući se u odnosu na optužnicu, okrivljenik TJ naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te je obranu odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

5. Tijekom dokaznog postupka temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ĐJ (list 143-144 spisa). Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka NJ (list 151-152, 406-407 spisa) te stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med. (list 409-410 spisa) dok je temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitan iskaz oštećenika ŠJ (list 66-67, 129-130, 359 spisa) te svjedoka PJ (sada ŠJ) (list 69, 132-133, 359-360 spisa), UJ (list 144, 297-298 spisa), VJ (list 144-145, 298 spisa), LJ (list 151, 297 spisa), ČJ (list 152, 312 spisa) i JJ (list 313 spisa) te iskaz stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine i patološke anatomije dr. sc. Valtera Stemberge (list 130-132 spisa) i stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med. (list 251-252 spisa). Pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to liječnička dokumentacija KBC Rijeka (list 5-7, 35-41 spisa), zapisnik o očevidu PU PG Službe za očevide i kriminalističku tehniku sa fotodokumentacijom (list 8-10, 49-55 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 11 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 12-13 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 14 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine i patološke anatomije dr. sc. Valtera Stemberge (list 100-103 spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med. (list 233-244 spisa). Provedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., stalni sudski vještak za područje psihijatrije i prof. spec., kliničkoj psihologinji Ines Torić (list 415-425 spisa) te su stalni sudski vještaci usmeno ispitani na raspravi 18. ožujka 2025. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za okrivljenika i okrivljenik je iznio svoju obranu.

5.1. U dokaznom postupku nije čitan nalaz specijaliste (list 154 spisa), preslika osobnog zdravstvenog kartona (list 162-195 spisa) te naknadno zatražena medicinska dokumentacija za o (list 198-202, 204-207, 209-216, 218, 219, 222, 223 spisa) s obzirom da je ista pribavljena za potrebe provođenja vještačenja te je i uzeta u obzir od strane stalnih sudskih vještaka pri provođenju vještačenja.

6. Svjedok ŠJ, ispitan na raspravi 5. srpnja 2016. (list 129-130 spisa) iskazao je da je **.**.2014. PJ odlučila pozvati društvo na feštu tako da je, između ostalog, na istoj fešti bio i on, kao i okrivljenik, a bile su i neke druge osobe iz društva, njih osam ili devet. Sve je bilo u redu do trenutka kada je PJ razgovarala sa TJ i rekla mu da ima nešto sa njim, nakon čega su samo on i okrivljenik razgovarali odvojeno u jednoj sobi, kada mu je potvrdio da on i PJ imaju nešto i da to traje nekih mjesec dana, nakon čega je okrivljenik otišao iz stana. Sve se ovo događalo u jutarnjim satima. Nakon toga PJ je došla kod njega u sobu, gdje su se zaključali i legli u krevet i ugasili svjetlo i nakon nekih sat vremena, netko je pokucao na vrata sobe, a zatim je okrivljenik razvalio vrata i ušao u sobu. Prilikom ulaska u sobu upalio je svjetlo, a zatim je nasrnuo na njega, ležao je u krevetu, okrivljenik je došao do njega i skočio na njega, tu su se nešto hrvali i tom prilikom zadobio je ozljede po leđima i prsima u vidu posjekotina od čaše. Da se radilo o čaši doznao je naknadno, jer on nikakvu čašu kod okrivljenika nije vidio, ali je osjetio da mu curi krv po leđima i prsima. Ovaj događaj završio na način da je ostatak ekipe ušao u sobu, te je okrivljenika uhvatio i izveo van. Prilikom izlaska iz sobe dok su ga ostali držali, okrivljenik je udario nogama PJ u predjelu prsa, od kojeg udarca je ona pala na pod, a nakon toga je otišao van iz stana. Išao je do WC-a uzeti ručnike kako bi se zamotao, a zatim je krenuo u pravcu dnevnog boravka kada mu se zavrtjelo u glavi i nakon toga je pao u nesvijest. PJ je tom prilikom zvala Hitnu pomoć koja je ubrzo došla, te ga je odvezla na Hitnu na Sušak, gdje ga je pregledao jedan liječnik koji ga je ujedno i zašio, a slijedećih mjesec i pol dana išao je na redovita previjanja rane, s time da su njemu od ovih rana ostali ožiljci koji reagiraju na promjenu vremena, na način da ga znaju zapeći. Na poseban upit svjedok je iskazao da je jednu ranu u vidu posjekotine zadobio u predjelu prsa i to jednu veću i više manjih posjekotina oko ove veće posjekotine te iznad slabinskog dijela leđa. Na poseban upit svjedok je iskazao da je u trenutku ulaska u njihovu sobu, okrivljenik upalio svjetlo koje je bilo upaljeno cijelo vrijeme. Zbog brzine kojim se ovaj događaj zbio nije uočio da bi u trenutku ulaska u sobu okrivljenik imao u rukama bilo kakav predmet, s tim da je u trenutku napada okrivljeniku bio okrenut leđima, ali se brzo okrenuo prema njemu. Nadalje, naveo je da ga je okrivljenik tom prilikom iznenadio svojim napadom. Okrivljenika poznaje od prije ovog događaja i može reći da su bili prijatelji iz istog društva, ali isto tako mu je poznato da je isti znao biti agresivan kada bi popio. Tijekom ovog događaja okrivljenik mu nije zadavao klasične udarce, ali je osjetio kako ga je lupao možda 5 ili 6 puta u predjelu u kojima je i zadobio posjekotine. Zaključali su se u spavaću sobu kako nitko ne bi mogao ulaziti u istu, u ovoj sobi u vrijeme događaja on i PJ ležali su na krevetu, s tim da je on bio bliže vratima. U trenutku napada okrivljenika PJ je počela vrištati, a zatim je izišla iz sobe van. Hrvanje između njega i okrivljenika trajalo je možda 10-ak sekundi, ne sjeća se da li mu je okrivljenik rekao nešto prilikom ulaska u sobu. Točno je da je on okrivljenika odgurnuo nakon što je nasrnuo na njega. Okrivljenik ga je napao na način da je skočio na njega dok je ležao u krevetu, a on se branio na način da ga je gurao od sebe. Od trenutka kada je PJ izišla iz sobe, pa do dolaska ostalih prijatelja u sobu prošlo je možda 5-6 sekundi. Točno je da su te večeri svi u društvu konzumirali alkohol, a radilo se možda o cca 6 litara vina, dok mu nije poznato da bi u stanu bila pronađena i droga. Prije predmetnog događaja primijetio je da su u spavaćoj sobi u kojoj su se nalazili na jednoj polici iznad zaglavlja njihovog kreveta stajale čaše i to dvije staklene čaše za vodu, dok nakon odlaska okrivljenika iz stana odnosno nakon predmetnog događaja nije uočio čaše u sobi ili ostatke razbijene čaše, s tim da u tom smislu nije niti gledao po sobi. Prilikom razgovora sa okrivljenikom, a prije predmetnog događaja iz njegova ponašanja i razgovora nije mogao zaključiti da bi isti imao namjeru napasti ga i ozlijediti, budući da je isti nakon njihova razgovora samo otišao iz stana. Nakon predmetnog događaja okrivljenik mu više nije prilazio, niti mu se obraćao, već je samo jednom njegov otac došao kod njega kako bi vidio kako je. On i okrivljenik prvo su se hrvali na krevetu, a zatim na podu, pa opet na krevetu, s tim da on tijekom ovog događaja nije niti jednom udario okrivljenika, već ga je samo gurao od sebe.

6.1. U svom iskazu pred ODO-om u Rijeci od 12. veljače 2015. (list 66-67 spisa) u bitnom je naveo da je dana 15. studenog 2014. došao u stan u vlasništvu roditelja PJ u [adresa], u [adresa] i to oko 22,00 sata u društvu s ĐJ, UJ, VJ i bratom ŽJ, a u stanu su već bili PJ i okrivljenik TJ. Tijekom večeri konzumirao je alkoholna pića oko četiri čaše u kojima se nalazilo 2 dcl vina i 2 dcl Coca-cole. Negdje oko 05,00 sati idućeg jutra PJ rekla je okrivljeniku da se odnedavno s njim nalazi u vezi, na što mu je ovaj prišao i rekao da više nisu prijatelji s tim da se on ne sjeća da bi ga tom prilikom okrivljenik vrijeđao ili mu upućivao bilo kakve prijetnje niti nagovijestio da bi ga mogao fizički napasti, ali je on to mogao očekivati obzirom da se radi o osobi koja je sklona agresivnom ponašanju. Okrivljenika poznaje 4 ili 5 godina i isti je u ranijem razdoblju bio u intimnoj vezi sa PJ oko 3 godine, a okrivljenik je nakon njihovog razgovora napustio stan. PJ i on zaključali su se u spavaću sobu njezinih roditelja, dok se ostatak društva rasporedio po stanu. Oko 06,00 sati začuo je kucanje na ulaznim vratima sobe, a zatim je vidio okrivljenika da je razvalio vrata, u sobi je bio mrak, uletio je u sobu i bacio se na njega. On ga je odgurnuo, pokušao je spriječiti njegove daljnje napade i okrivljenik mu je, dok je on još uvijek ležao na krevetu i njemu bio okrenut leđima, razbijenom staklenom čašom zadao tri udarca u području leđa, jedan u prsa u područje ispod grudnog koša i jedan u područje desne ruke. On nije vidio gdje je okrivljenik uzeo čašu niti gdje i kada ju je razbio prije napada. Od posljedica udaraca obilno je krvario. PJ je izašla iz sobe i pozvala na intervenciju djelatnike Prve pomoći, dok je ostatak društva odmah ušao u sobu, gdje se opisano odvijalo te su uporabom sile okrivljenika izvukli iz sobe na hodnik, nakon čega je isti napustio stan. Nedugo potom na intervenciju su pristigli djelatnici Prve pomoći te je prevezen u bolnicu. Okrivljenik je naknadno ušao u stan kroz nezaključana vrata. Kroz svo vrijeme on okrivljenika nije udarao šakama ili nogama, već ga je odgurivao od sebe. Sa liječenjem je u međuvremenu završio i nadalje se nalazi u intimnoj vezi sa PJ.

6.2. Ispitan ponovno na raspravi 15. veljače 2021. (list 359 spisa) u cijelosti je ustrajao kod svojih prethodno danih iskaza te na upit suda odgovorio da se zbog proteka vremena više se ne sjeća detalja, ali zna da okrivljenika nakon što je sa njim razgovarao u spavaćoj sobi više nije vidio u stanu sve do trenutka njegovog napada uz napomenu da je praktično njegova sadašnja supruga OJ, nakon što je završio njegov razgovor sa okrivljenikom, ostala u spavaćoj sobi gdje su nastavili sa razgovorom. Koliko se sjeća s njom je u sobi razgovarao oko 45 minuta s tim da je okrivljenik naknadno došao u njihovu sobu nakon možda pola sata od završetka razgovara s tim da nije posve siguran. U tom vremenskom razdoblju od odlaska okrivljenika iz njihove spavaće sobe pa do njegovog naknadnog povratka u spavaću sobu on i njegova sadašnja supruga OJ nisu spavali već su razgovarali i nalazili su se u nekom polusnu. Od odlaska okrivljenika iz njihove spavaće sobe pa do njegovog ponovnog ulaska u spavaću sobi odnosno napada prošlo je oko sat vremena. On i OJ su se mazili u krevetu u trenutku ponovnog dolaska okrivljenika u stan. OJ je par trenutaka prije njegovog razgovora sa okrivljenikom u spavaćoj sobi njemu rekla za njihovu vezu.

7. Svjedok PJ (sada OJ), ispitana na raspravi pred sudom 5. srpnja 2016. (list 132-133 spisa) navela je da je toga dana imala prazan stan, jer su joj roditelji bili na odmoru, pa je pozvala ekipu da dođu kod nje gdje su se družili i sve je bilo normalno, a tijekom tog druženja rekla je okrivljeniku da je sada sa ŠJ, nakon čega je on otišao ŠJ u sobu gdje su nešto razgovarali, a zatim je TJ probudio jednog njihovog prijatelja po imenu ČJ pa su zajedno napustili stan i to u ranim jutarnjim satima. Nakon njihova odlaska ona nažalost nije zaključala ulazna vrata stana već se uputila kod ŠJ u sobu, gdje su se zaključali i oko 45 minuta kasnije na vrata njihove sobe pokucala je jedna njihova prijateljica, s tim da tom prilikom vrata nisu otvarali niti su se odazvali na njezino kucanje. Nakon 5-10 minuta na njihova vrata od sobe pokucao je okrivljenik, a zatim je razvalio vrata i nakon ulaska u sobu, ona je vrisnula, a on je nasrnuo na ŠJ, otrčala je do WC-a i obukla je hlače i prilikom povratka u sobu uočila je da su ostali iz društva vadili TJ iz njihove sobe, kojom prilikom ju je isti nogama udario, a zatim je ona udarila u mašinu za robu. Potom je ušla u spavaću sobu, uočila je da je ŠJ imao krvava leđa i da je sve okolo bilo krvavo i da su plahte bile krvave, ŠJ je otišao do WC-a, a zatim su ga odveli do dnevnog boravka, gdje mu je pozlilo. Zvali su Hitnu pomoć koja je došla za nekih 7 minuta. Na poseban upit iskazala je da je sa TJ prije predmetnog događaja bila u intimnoj vezi neke tri i pol godine, a prekinuli su u svibnju 2014. i isti je dobro znao da su vezu prekinuli. Ona je u vezu sa ŠJ, ušla početkom listopada 2014., a u međuvremenu su stupili u brak i čekaju zajedničko dijete. Misli da je okrivljenik sumnjao da ona ima nešto s ŠJ, još od sedmog mjeseca 2014., a da su doista ona i ŠJ u vezi doznao je tu večer. U svojoj spavaćoj sobi pored kreveta drži staklenu čašu kako bi po noći išla popiti vode. I u vrijeme ovog događaja prilikom odlaska u spavaću sobu iz kuhinje je sa sobom ponijela jednu staklenu čašu za vodu koju je stavila na uzglavlje iznad kreveta s tim da ista u vrijeme ovog događaja nije išla za tim da li je u sobi i dalje bila predmetna čaša, a nakon što je uočila da je ŠJ bio krvav te da li je možda bilo slomljenog stakla po sobi. Prilikom ulaska u spavaću sobu na ŠJ je uočila krvave rane, najviše po leđima, dok na TJ nije uočila bilo kakve ozljede. Sjeća se da je prije ulaska okrivljenika u njihovu sobu svjetlo bilo ugašeno, dok je tijekom predmetnog događaja bilo upaljeno, ali se ne sjeća tko ga je upalio. Nakon ulaska u sobu TJ je skočio na ŠJ, koji je ležao na krevetu, nakon čega je ista napustila sobu, tako da nije vidjela što se između njih dalje događalo. Okrivljenika je prepoznala po glasu u trenutku kada je isti provaljivao u sobu, jer se nešto zaderao, ne sjeća se točno što, a također nakon što je bilo upaljeno svjetlo, vidjela je da se radi o TJ dok nije uočila da bi isti tom prilikom imao bilo što od predmeta u rukama. Na druženje je pozvala bivšeg dečka TJ jer je s njim htjela imati normalne odnose nakon prekida, jer je i on u međuvremenu imao isto curu, a drugi razlog je bio taj što je bio član njihovog šireg društva. Vidjela je da je nakon što je TJ skočio na ŠJ istog počeo udarati, misli rukom, s tim da tom prilikom nije uočila bilo kakvu čašu u njegovoj ruci. Odnos između nje i okrivljenika nakon njihova prekida pa do predmetnog događaja može opisati kao normalan.

7.1. U svom iskazu pred ODO-om u Rijeci od 17. veljače 2015. (list 69 spisa) u bitnom je iskazala da je na zabavu koju je organizirala pozvala veći broj prijatelja, a među njima i okrivljenog TJ te ŠJ, a društvo se skupilo oko 19,00 sati. Te večeri okrivljenik ju je pitao da li je istina da je u vezi s ŠJ, što mu je ona na kraju i priznala i on joj je na kraju odgovorio da će o tome s njime raspraviti, otišao je do njega, ne zna točno o čemu su pričali, a nakon izvjesnog vremena oko 05,00 sati okrivljenik je napustio stan u koji se vratio po proteku od oko cca 45 minuta, s tim da su vrata bila otključana. Upravo u to vrijeme ona je sa ŠJ bila u sobi, začula je da netko kuca, nisu otvarali, a nakon toga vidjela je da je okrivljenik razvalio vrata i ušao u sobu, a zatim je vidjela kako isti kreće prema ŠJ, dok je ona od straha napustila sobu i otišla u WC gdje se obukla, pa kada se vratila u sobu, vidjela je da ostatak društva gura okrivljenika da bi ga iznijeli iz sobe. Ona osobno nije vidjela da je okrivljenik u ruci imao čašu, kao niti da bi fizički napao ŠJ, međutim, nakon što su ih rastavili vidjela je kako se ŠJ drži za leđa iz kojih je krvario. Nazvala je Hitnu pomoć i nedugo nakon toga ŠJ prevezen je u bolnicu. Iz razgovora sa okrivljenikom nije mogla naslutiti da ovaj namjerava bilo koga fizički napasti, nije upućivao nikakve prijetnje, niti je nagovijestio bilo kakav fizički napad na bilo koga u stanu. U trenutku napada u stanu osim njih nalazili su se ĐJ, UJ, VJ i NJ. Nakon svega što se dogodilo zaključila je da je okrivljenik napao oštećenika čašom koja se nalazila pored kreveta na polici koja je označena fotografijom F10.

7.2. Ispitana na raspravi 15. veljače 2021. (list 359-360 spisa) svjedok OJ ustrajala je kod svojih ranijih iskaza te na upit suda iskazala da je od trenutka kada je okrivljeniku rekla za svoju vezu sa ŠJ pa do njegovog razgovora sa ŠJ u spavaćoj sobi prošlo je možda oko 20 minuta. Nije sigurna, ali misli da je njihov razgovor trajao oko 10 minuta. Misli da je okrivljenik odmah nakon ovog razgovora sa ŠJ napustio stan, ali nije u to sigurna. Misli da su se nakon njihovog razgovora ŠJ i ona zadržali u spavaćoj sobi jer su se spremali leći uz napomenu da su ostali budni do povratka okrivljenika u sobu. Od odlaska okrivljenika iz njihove sobe nakon razgovora sa ŠJ pa do njegovog povratka odnosno upada u sobu prošlo je možda oko 45 minuta.

8. Svjedok ĐJ ispitan na raspravi pred ovim sudom 23. rujna 2016. (list 143-144 spisa) u bitnome je naveo da je bila subota navečer kada su on i ostali prijatelji skupa feštali i družili se u stanu PJ i pored njega, PJ, ŠJ i okrivljenika u stanu su bili i ZJ, VJ, ČJ i NJ, a moguće je da je još netko bio prije pa je u međuvremenu otišao iz stana. Bili su već rani jutarnji sati, otišao je na spavanje i u jednom trenutku probudila ga je galama iz susjedne sobe i kada je došao do sobe kroz otvorena vrata uočio je kako TJ napada ŠJ. Skočio je kako bi TJ maknuo s ŠJ u čemu je i uspio i nakon toga se TJ udaljio iz sobe, a zatim se iz sobe udaljio i ŠJ. Sjeća se da je u sobi bilo krvi, ali se zbog doživljenog šoka ne sjeća čime je TJ napadao ŠJ. Sjeća se da je u sobi s desne strane bila razbijena neka čaša, jer je uočio staklo. Krvi je bilo svagdje, po krevetu i plahtama. U trenutku njegova ulaska u sobu u istoj je bila i PJ, ali je ona odmah izišla iz sobe. Radi pojašnjenja navodi kako mu je poznato da su TJ i PJ prije ovog događaja bili u vezi pa je moguće da je motiv ovog napada TJ na ŠJ bila ljubomora. Na poseban upit da li je vidio u trenutku ulaska u sobu da TJ drži čašu u ruci, svjedok je odgovorio da nije siguran. Točno je da je prilikom ulaska u sobu vidio da je TJ udarao ŠJ na način da je udarao rukama, dok zbog proteka vremena ne može reći da li su se tom prilikom isti hrvali. Točno je da se tom prilikom ŠJ branio od TJ, a nije siguran da li je tom prilikom ŠJ udario TJ. U trenutku kada je ušao u sobu svjetlo je bilo upaljeno. Na daljnji upit svjedok je naveo da je prilikom ulaska u sobu uočio da je ŠJ ležao u krevetu okrenut leđima, dok je iznad njega okrivljenik klečao na koljenima okrenut prema njemu, slijedom čega je on zgrabio TJ te ga je čupao van iz sobe. Također, sjeća se da se nakon toga ŠJ pojavio izvan sobe, te se srušio na pod očito uslijed gubitka krvi. Na daljnji upit svjedok je naveo da je u vrijeme ovog događaja uočio da je ŠJ bio izrezan po prsima i leđima, a radilo se o posjekotinama koje su obilno krvarile te da je na leđima ŠJ imao veće posjekotine, vrlo duboke, a radilo se o otvorenim ranama.

9. Svjedok UJ ispitan na raspravi pred ovim sudom 23. rujna 2016. (list 144 spisa) u bitnom je naveo da se zajedno s ostalim članovima društva nalazio u stanu PJ, misli povodom njezinog rođendana. Nakon nekog vremena otišli su na spavanje tako da se on nalazio u sobi zajedno s ĐJ i u jednom trenutku čuo je udarac i buku iz susjedne sobe, a kada su se on i ĐJ digli i otišli iz sobe, vidjeli su u istoj ŠJ, TJ i PJ, odnosno ŠJ i TJ kako se tuku. Iste su rastavili, a naknadno je uočio da je ŠJ bio sav krvav. Prilikom ulaska u sobu uočio je da je ŠJ ležao na krevetu na leđima te da se nogama pokušavao obraniti od TJ, dok ga je ovaj udarao šakama. On nije uočio da bi TJ tom prilikom u ruci držao kakvu čašu. Od trenutka kada su čuli buku, pa do dolaska u susjednu sobu, možda je prošlo pet sekundi. Točno je da je tom prilikom ŠJ nogama odgurivao TJ. On nije uočio da bi TJ imao na sebi kakve vidljive ozljede. Svijetlo je tom prilikom u sobi bilo upaljeno. U trenutku kada je čuo buku iz susjedne sobe, čuo je kako PJ vrišti. Nakon ulaska u sobu on je razdvajao TJ i ŠJ na način da je odgurivao jednog od drugog, dok je ĐJ fizički izvukao TJ iz sobe. U vrijeme ovog događaja u sobi nije uočio bilo kakvo staklo ili čašu. On je kod ŠJ uočio ozljede na način da mu je koža visila na leđima i bio je sav krvav. Nakon ovog događaja TJ izišao je iz stana, a u vrijeme ovog događaja isti je izgledao ljutito i bijesno.

9.1. Ispitan ponovno na raspravi 12. listopada 2018. (list 297-298 spisa) svjedok je ustrajao kod ranijeg iskaza te na upit branitelja naveo da mu je poznato da su okrivljenik i ŠJ bili prijatelji cca 5 godina prije predmetnog događaja, te da je okrivljenik bio u vezi sa PJ cca 4 godine prije istog događaja. U vrijeme opisanog događaja odnosno fizičkog sukoba između okrivljenika i ŠJ uočio je da je okrivljenik izgledao ljutito i bijesno, a to je zaključio po tome što su mu i lice i oči izgledali bijesno i ljutito, a sada mu je poznat razlog, a taj je da je svoju bivšu curu i prijatelja zatekao skupa u krevetu. I u vrijeme opisanog događaja PJ bila je okrivljenikova bivša cura, ali ne zna kako dugo. Tijekom njihovog druženja u predmetnom stanu, a prije prvog odlaska TJ iz istog, nije uočio da bi okrivljenik i ŠJ i PJ bili u kakvom razgovoru, niti mu je bilo poznato da bi mu tijekom druženja ŠJ rekao okrivljeniku da je u vezi s njegovom bivšom curom. Uopće ne zna kad je vremenski TJ napustio po prvi put stan, tako da se ne može odrediti koliko je vremena prošlo od trenutka kada je isti po prvi put napustio stan pa do njegovog povratka u stan, odnosno do nastupa predmetnog događaja. Prije samog fizičkog sukoba, odnosno događaja, spavao je možda 20-ak minuta. Nije mu poznato, ali misli da ŠJ i PJ za vrijeme boravka okrivljenika u stanu prije njegovog prvog odlaska iz stana nisu otišli u spavaću sobu. Prije njegovog prvog odlaska iz stana okrivljenik je radio što i drugi, odnosno pio je i družio se. On je pri tom, kao i ostali u društvu, pio alkoholna pića, mislim da se radilo o vinu. Možda par sati prije nego što je TJ po prvi put napustio stan pili su i družili se. Nije mu poznato tko je koliko od članova društva popio alkoholnih pića, niti koliko je pića popio okrivljenik s tim da su svi članovi društva nedvojbeno bili pod utjecajem alkohola, misli da su svi bili pripiti.

10. Svjedok VJ ispitan na raspravi pred ovim sudom 23. rujna 2016. (list 144-145 spisa) u bitnom je naveo da se u vrijeme predmetnog događaja sa ostalim prijateljima nalazio u stanu PJ gdje su feštali do ranih jutarnjih sati, a zatim je zaspao u dnevnom boravku. U jednom trenutku probudila ga je galama i dreka iz jedne od soba u stanu i kada je stigao do ove sobe vidio je da je ista bila puna ljudi, s tim da se već sve praktično završilo. Poznato mu je da je u to vrijeme TJ napao ŠJ na način da su se isti tukli, ali on to nije vidio. TJ je nakon toga izletio iz stana, a ŠJ je bio isječen po leđima i sav krvav. Uočio je da ŠJ po leđima ima neke crte koje su krvarile, a sjeća se da je došla Hitna, koja je ŠJ tom prilikom odvezla. Na poseban upit iskazao je da je on iz priče drugih doznao da je TJ napao ŠJ, a to je čuo od ŠJ i PJ. Uočio je da je TJ prilikom izlaska iz stana izgledao uzrujano i ljutito. Poznato mu je da su TJ i ŠJ prije ovog događaja bili prijatelji, te da su TJ i PJ prethodno bili u vezi. Na daljnji upit da li je TJ znao za vezu ŠJ i PJ, naveo je da mu to nije poznato, očito da nije jer njemu ova veza nije bila poznata. Na daljnji upit iskazao je da je on u vrijeme ovog događaja čuo dernjavu iz sobe i muške i ženske glasove, ali se ne sjeća što su točno govorili.

10.1. Ispitan ponovno na raspravi 12. listopada 2018. (list 298 spisa) svjedok je iskazao kako ustraje kod ranijeg iskaza te odgovarajući na pitanja iskazao da mu je TJ izgledao uzrujano i ljuto prilikom odlaska iz stana nakon predmetnog događaja. Ne može detaljnije opisati zbog čega je zaključio da je okrivljenik nakon predmetnog događaja izgledao uzrujano i ljutito jer se zbog proteka vremena toga više ne sjeća. Nije mu bilo poznato da je prije predmetnog događaja TJ napustio stan, niti je išao za tim. Svi su prije predmetnog događaja skupa konzumirali alkoholna pića, ali se više ne sjeća koja i koje količine. Nije mu poznato da li su svi bili pod utjecajem alkohola, ali za sebe može reći da je bio pod utjecajem alkohola s tim da se ne može odrediti o stupnju alkoholiziranosti, možda je bio pripit. Tijekom druženja u stanu nije uočio da bi se TJ, ŠJ i PJ posebno družili, odnosno razgovarali, misli da nisu. Ne sjeća se kada su otišli na spavanje niti kako dugo je spavao nakon što ga je probudila buka u stanu.

11. Svjedok LJ ispitan na raspravi 16. studenog 2016. (list 151 spisa) u bitnom je naveo da je tijekom 2014. bio zaposlen u II PP Rijeka na radnom mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, a koji posao obavlja i danas. Predmetni događaj se zbio u jednom stranu u [adresa] u [adresa] tijekom vikenda. On je oštećenika posjetio u bolnici i s njim obavio razgovor kao i sa liječnikom, kojom prilikom je utvrdio da je oštećenik zadobio rezne rane, s prednje strane tijela i sa stražnje u predjelu leđa i po kazivanju liječnika, radilo se o lakšim tjelesnim ozljedama.

11.1. Ispitan ponovno na raspravi 12. listopada 2018. (list 297 spisa) svjedok je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji mu je pročitan. Na poseban upit branitelja iskazao je da se predmetni događaj zbio tijekom noćne smjene, a on je otprilike dva sata nakon početka jutarnje smjene stupio u prvi kontakt sa okrivljenikom. Okrivljenik je koliko se sjeća došao u pratnji svog oca i izgledao je nervozno s tim da je njega šef smjene zvao dok se nalazio na Hitnoj i obavijestio da su okrivljenik i njegov otac pristupili u prostorije II PP na Zametu. Sa okrivljenikom je nakon povratka u II PP Rijeka obavio obavijesni razgovor uz napomenu da je sa okrivljenikom normalno razgovarao na način da je isti uredno percipirao njegova pitanja i na ista odgovarao.

12. Svjedok NJ ispitana na raspravi 16. studenog 2016. (list 151-152 spisa) u bitnome je navela da poznaje okrivljenika 3-4 godine, budući da su iz istog društva i da su se znali družiti, a upoznala ga je preko PJ, njegove bivše cure. U vrijeme predmetnog događaja nalazili su se u stanu PJ u neformalnom druženju, ona, VJ, TJ, ĐJ, ZJ, ŠJ i PJ, sada ŠJ. Te noći između 4 i 5 sati ujutro, dok se nalazila u boravku sa AJ, PJ se s ŠJ nalazila u drugoj sobi, a ĐJ i ZJ u drugoj sobi, i u jednom trenutku čula je neku buku i vrisak PJ, došlo je do nekog naguravanja ispred njihove sobe, čula je da su se otvorila vrata jer je za to vrijeme bila budna, odnosno još nije zaspala. I ona i VJ došli su do sobe od PJ, a to su učinili i ĐJ i ZJ i tada je uočila da se u sobi od PJ ŠJ i TJ tuku, odnosno ŠJ se branio od napada TJ, a zatim su se isti naguravali dok ih je za to vrijeme ĐJ pokušavao razdvojiti na način da je iz sobe odgurivao TJ, koji je zatim i napustio stan. Istom prilikom na ŠJ uočila je krv na prsima i leđima isti je krvario i u jednom trenutku pao je u nesvijest na vratima u kuhinji. Dok su ga pridržavali ĐJ i ZJ, ona i PJ za to vrijeme zvale su Hitnu pomoć i policiju. Prva je došla Hitna pomoć možda za 20-ak minuta, a zatim policija. Na poseban upit po čemu je zaključila da se ŠJ branio od napada TJ iskazala je da po tome što je ŠJ ležao na krevetu i odgurivao se rukama od TJ, uz napomenu da je ona zbog pozicije u kojoj se nalazila dobro vidjela ŠJ koji je klečao na krevetu, dok TJ nije vidjela cijelog, već samo njegove ruke, koje su išle prema ŠJ. Tom prilikom vidjela je da je TJ napadao ŠJ samo rukama, s tim da u njegovim rukama nije vidjela bilo kakav predmet. Nije sigurna da je tijekom ovog događaja u istoj sobi uočila kakvu čašu ili staklo s tim da su drugi spominjali neko staklo. Na daljnji upit da li je TJ prije ovog događaja bio upoznat da su PJ i ŠJ u vezi, navela je da je on sumnjao u to, ali su mu tek tijekom iste večeri PJ i ŠJ to rekli. Točno je da su ŠJ i TJ bili prijatelji. Ne sjeća se da li je TJ prilikom prvog napuštanja stana bio uzrujan. Tijekom opisanog događaja ista je na ŠJ uočila ogrebotine u predjelu grudi, a puno veće ozljede na leđima i duboke rupe, dok je u sobi od PJ uočila da je bilo dosta krvi po plahti na krevetu, kao i na tabureu, te je bilo dosta krvi u hodniku. U sobi od PJ bilo je upaljeno svjetlo kada su došli u njenu sobu te ŠJ na sebi na gornjem dijelu tijela nije imao odjeću.

12.1. Ispitana ponovno na raspravi 12. travnja 2024. (list 406-407 spisa) iskazala je da ustraje kod ranijeg iskaza kojeg je dala na raspravi. Na upit branitelja iskazala je da se zbog proteka vremena ne sjeća kako je izgledalo to za što se izrazila da su se oštećenik i okrivljenik naguravali. Sam čin napada nije vidjela odnosno pojavila se na pragu spavaće sobe gdje se to događalo nakon što je okrivljenik napao oštećenika. Ne sjeća se kako je okrivljenik izgledao za vrijeme dok su ga ĐJ i J odvlačili. Na pitanje suda iskazala je da se ne sjeća ni kako se općenito tu noć okrivljenik ponašao ili da bi ispoljavao kakvu emociju. Te su se večeri družili, ali je bilo puno ljudi pa nije sa okrivljenikom imala blisku interakciju, a nisu ni razgovarali u pogledu odnosa njegove bivše djevojke i oštećenika.

13. Svjedok ČJ ispitan na raspravi 16. studenog 2016. (list 152 spisa) u svom iskazu pred sudom u bitnome je naveo kako poznaje okrivljenika još od Osnovne škole i da je s njim prijatelj. Također, poznato mu je da su okrivljenik i PJ bili u vezi možda 4 ili 5 godina, ali mu nije poznato kada su isti prekinuli. Također poznaje i ŠJ, koji je njegov prijatelj i prijatelj TJ. Na poseban upit iskazao je da on nije bio nazočan predmetnom događaju u stanu od PJ, ali mu je prije ovog događaja TJ došao u posjetu i rekao mu da mu je PJ priznala da je već neko vrijeme u vezi sa ŠJ i tom prilikom isti mu je izgledao ljutit i uzrujan, ali nije ništa ukazivalo da bi takvo nešto napravio. Nije siguran kada je okrivljenik otišao iz njegove kuće, možda je bilo 5 ili 6 sati ujutro, s tim da mu je prilikom odlaska rekao da mora malo prošetati i razmisliti sam sa sobom.

13.1. Ispitan ponovno na raspravi 6. prosinca 2018. (list 312 spisa) iskazao je da u potpunosti ostaje kod svog prethodnog iskaza. Na poseban upit zamjenika branitelja iskazao je da je bio na predmetnoj zabavi ali ne cijelo vrijeme budući da je sa zabave otišao prije predmetnog događaja. Svi su na ovoj zabavi pili i slušali glazbu i družili se. Jednako tako, pio je i ovdje nazočni okrivljenik s tim da misli kako nije baš previše popio, ali nije posebno niti pratio koliko je isti popio. TJ na ovoj zabavi doznao je za vezu između PJ i ŠJ, to mu je sam TJ rekao. U tom stanu u kojem je bila zabava u jednom trenutku je zaspao, a zatim ga je probudio TJ i pozvao ga da ode van iz stana što su i učinili i tada mu je i ispričao o prethodno navedenom i on ga je tom prilikom pozvao da dođe kod njega prespavati, a kako se ne bi vraćao u stan ili išao doma. Tom prilikom došli su do njegove kuće, ali nisu ušli kuću već su razgovarali ispred kuće. Ispred kuće mu je TJ rekao kako mu je PJ na ovoj zabavi priznala da je već neko vrijeme u vezi sa ŠJ i više od toga nisu niti pričali. Iz stana u kojem je bila zabava izašli su između 5-6 sati ujutro. Udaljenost od zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan u kojem je bila zabava do njegove kuće je 500-600 metara pa je od njihovog izlaska iz istog stana pa do odlaska TJ nakon njihovog razgovora ispred kuće prošlo ne više od 10 minuta. TJ mu je prije rastanka ispred kuće rekao da ide još malo prošetati i sam sa sobom razmisliti, a tom prilikom nije mu govorio da će se vratiti u predmetni stan.

14. Svjedok JJ (list 313 spisa), otac okrivljenika, u svom iskazu naveo je da mu je u svezi predmetnog događaja kao ocu okrivljenika poznato da je njegov sin bio sa tom jednom curom u vezi oko 4 godine s tim da su se u zadnje vrijeme svađali pa mirili, pa opet prekidali, ali sve je bilo u granicama normale. Jednog dana, odnosno tu večer, njegov je sin bio pozvan na privatnu zabavu kod PJ u njenom stanu. Na istoj zabavi njegov sin je doznao da je PJ u vezi sa ŠJ, a isti su njemu to tajili, međutim on je to na kraju saznao. Njegov sin je zbog toga bio jako uzrujan pa je u jednom trenutku sa ČJ napustio zabavu. Nakon nekog vremena se vratio u stan u kojem je bila zabava, tamo je zatekao ŠJ i PJ zajedno i nakon toga ga je ŠJ lupio nogom i misli da je tada došlo između njegovog sina i ŠJ do okršaja jer su se potukli, zna da je nakon toga njegov sin od stana od PJ pa do [adresa] gdje stanuju trčao cijelo vrijeme i bio je jako uspuhan i jako prestrašen. Nakon toga ga je odveo na policiju, išli su zajedno i to sa njegovim pristankom da odmah odu u policiju. O ovom događaju ima saznanja iz razgovora sa sinom, s tim da je o nekim pojedinostima čuo i od drugih ljudi budući da je o tom slučaju pričalo cijelo Krnjevo. Na poseban upit zamjenika branitelja iskazao je da koliko je njemu poznato, njegov sin se nakon ulaska u sobu u kojoj je zatekao ŠJ i PJ više ničega drugog nije sjećao. Njegov sin je sam predložio da odu na policiju, jer je bio u stanju šoka, ali već su ga bili zvali neki njegovi prijatelji i rekli mu da ode na policiju. Na daljnji upit naveo je kako mu je poznato da se njegov sin nakon ovog događaja liječio kod psihijatra. Prije ovog događaja ŠJ i njegov sin su se poznavali. Njegov sin je koliko se sjeća toga jutra došao doma oko 05,00 sati ujutro, odnosno moglo je biti oko 04,40 sati, odnosno ne zna točno koliko je bilo. Da je njegov sin tom prilikom bio izvan sebe zaključio je po njegovom ponašanju jer je djelovao izgubljeno. Sa sinom je otišao na policiju iz razloga što je sin došao poderane majice i bio je krvav i preplašen. Istom prilikom sin mu je ispričao da je u sobi zatekao ŠJ i PJ zajedno, da ga je tom prilikom ŠJ udario nogom i da se nakon toga više ničega nije sjećao. Prilikom odlaska na policiju ni on ni njegov sin nisu podnijeli bilo kakvu kaznenu prijavu protiv bilo koga. Njegov sin je prilikom dolaska doma rekao da je par puta zapeo o neko granje prilikom trčanja i da je pao, a on je na njemu uočio ogrebotine po nogama. Njemu je sin rekao da ga je ŠJ udario nogom u prsa. Sin mu nije rekao tko je njemu rekao da su ŠJ i PJ u vezi. Nije mu poznato tko je imenom i prezimenom sa Krnjeva pričao o ovom događaju. Zgrada u kojoj se nalazi stan PJ udaljena je od njihove kuće na [adresa] oko 4-5 km. Krv na sinu uočio je na predjelu koljena, vjerojatno uslijed pada, a da li je i njegova majica bila krvava toga se ne sjeća, osim da je bila poderana. U vrijeme opisanog događaja njegov sin je bio u vezi sa PJ. Njegov sin je i prije predmetnog događaja bio kod psihijatra, a u svezi jednog događaja kada je imao 16 godina dakle kada je bio maloljetan. Naime, njega su jednom prilikom napala dva gospodina u dobi od po 30 godina i Centar za socijalnu skrb u Rijeci naložili su njegovom sinu da mora otići psihijatru. Ne sjećam se što je tom prilikom psihijatar utvrdio i o kojem se psihijatru radi. Nije mu poznato kojem se psihijatru njegov sin obratio nakon ovog događaja, ali zna da je išao više puta psihijatru. Nije mu poznato da li je njegov sin prilikom prve posjete psihijatra prije događaja, a zatim i nakon ovog događaja i nakon posjete psihijatru uzimao kakvu terapiju, uz napomenu da je često odsutan zbog prirode posla, odnosno često je na putu. Nije mu poznato da li je u svezi događaja u kojem je njegov sin sudjelovao sa 16 godina vođen kakav kazneni, prekršajni ili kakav drugi postupak i protiv koga. Poznato mu je da su djelatnici policije intervenirali istom prilikom tijekom predmetnog događaja na licu mjesta, kojom prilikom je i zatekao počinitelje. Da je njegov sin u vrijeme opisanog događaja bio u vezi sa PJ zaključio je po tome što ga je PJ pozvala na ovu zabavu, jer ga inače ne bi zvala. PJ prethodno je znala dolaziti u njihov stan, ali se ne sjeća kad je zadnji put bila u njihovom stanu prije ovog događaja.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge, specijaliste sudske medicine i patološke anatomije (list 100-103 spisa) proizlazi da su analizom dostupne medicinske dokumentacije kod oštećenog ŠJ, **.**.2014. evidentirane tjelesne ozljede i to rana ispod lijeve lopatice (5 cm, zahvaća kožu, potkožje, mišićnu ovojnicu), rana iznad lijeve lopatice (8 cm, plića), dvije rane sprijeda (pliće, 2 cm i 4 cm) i rana slabinski desno (koža, potkožje, razdor tetive i tetivne ovojnice). Dvije rane na leđima lijevo u području iznad i ispod lijeve lopatice te dvije rane na prednjoj strani prsnog koša kvalificiraju se pojedinačno kao (laka) tjelesna ozljeda. Rana slabinski desno (donji dio leđa) presjeca, osim kože i potkožja, tetivu u tetivnu ovojnicu mišića, te se zbog apstraktne opasnosti po život i oštećenja funkcije mišića kvalificira pojedinačno kao teška tjelesna ozljeda. Temeljem analize dostupnih medicinskih podataka ozljede koje je oštećeni ŠJ zadobio dana 16. studenog 2014. godine kvalificiraju se, u njihovom ukupnom djelovanju sudsko-medicinski kao teška tjelesna ozljeda. U dostupnoj i analiziranoj medicinskoj dokumentaciji rane nisu pobliže opisane. Nije određen njihov točan anatomski položaj, oblik rubova i neposredne okolice rane, oblik uglova rane, oblik stjenki rane, smjer pružanja, međusobnu udaljenost rana. Temeljem dostupnih podataka proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o reznim ranama čija je osnovna karakteristika da je kod takvih reznih rana dužina veća od dubine rane. Reznih rana ima ukupno pet, a nalaze se tri na leđima (jedna lijevo iznad i jedna lijevo ispod lopatice te jedna desno slabinski), te dvije na prednjoj strani tijela. Rezne rane nastale su djelovanjem oštrog mehaničkog sredstva noža ili nožu sličnog sredstva) na područje prednje i stražnje strane tijela. Slomljena staklena čaša predstavlja pogodno mehaničko sredstvo za nanošenje reznih rana. Temeljem opisane dubine reznih rana intenzitet djelovanja sile je na leđima veći nego na prednjoj strani tijela, sila je na leđima bila dovoljno jaka da je oštro mehaničko sredstvo ozlijedilo kožu, potkožje te u dubinu tetivu i tetivnu ovojnicu. Obzirom da nisu opisana oštećenja koštanog sustava takva bi se sila mogla okarakterizirati kao umjereno jaka. Za nastanak pet reznih rana oštro mehaničko sredstvo silom je djelovalo najmanje pet puta. Rezne rane je imenovani oštećenik zadobio u trenutku kada su naznačeni dijelovi tijela bili dostupni ozljeđivanju u međusobno bliskom od odnosu s osobom koja je ozljede zadala. Obzirom da se rezne rane nalaze i na prednjoj strani i na stražnjoj strani tijela proizlazi zaključak da je u dinamici događaja došlo do promjene međusobnog odnosa tijela između oštećenika i osobe koja je ozljede zadala. Položaj tijela imenovanog oštećenika u prostoru u trenutku ozljeđivanja mogao je biti ležeći. Nije moguće utvrditi redoslijed ozljeđivanja. Nerijetko, osoba koja zadaje ozljede slomljenom čašom zamahom ruke u kojoj drži takvu čašu zadobiva ozljede na prstima ruke u kojoj drži takav predmet.

15.1. Stalni sudski vještak dr. sc. Valter Stemberga u svom iskazu pred ovim sudom (list 130-132 spisa) u bitnome je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, koji prileže spisu na listu 100-103, a nakon osobnog pregleda oštećenika ŠJ vještak je izvršio dopunu svog osnovnog nalaza i mišljenja na način da je iskazao kako je pregledom imenovanog oštećenika utvrđeno postojanje evidentiranih ožiljaka koji se nalaze na prsnome košu sprijeda i straga, slabinski nešto više desno te na desnoj nadlaktici, da evidentirani ožiljci imaju karakter kirurških šivanih rana, ožiljci su grupirani sprijeda i desno u području prsnoga mišića desno i desne dojke te na leđima u području lijeve lopatice te slabinski nešto desno. Temeljem pregleda oštećenika proizlazi da postoji nešto veći broj ožiljaka kirurški obrađenih rana, međutim ožiljci takvog oblika su grupirani te prema obliku i rasporedu odgovaraju onim ranama evidentiranim u medicinskoj dokumentaciji po lokalizaciji osim ožiljka na desnoj nadlaktici, koji po obliku predstavlja cijeljenje kirurški obrađene rane na isti način kao i ostali ožiljci. Mehanizam nastanka evidentiranih rana, a posljedično i ožiljaka odgovaraju djelovanjem razbijenog staklenog predmeta, najvjerojatnije čaše koja je fotografirana i dijelovi su vidljivi u fotoelaboratu, na način da jednim zamahom i jednim udarom razbijenim staklenim predmetom na istom mjestu ili u određenom području nastaje više rana, jer razbijeni stakleni predmet ima više šiljatih i oštrih dijelova. Po tome se u osnovi razlikuje djelovanje noža ili nožu slična sredstva od djelovanja razbijenog staklenog predmeta, tipa razbijene čaše i slično. Temeljem analize medicinske dokumentacije i pregleda oštećenika proizlazi da je na prednju stranu prsnoga koša djelovala sila šiljatog i oštrog predmeta umjerenog intenziteta, najmanje dva puta u područje desnog prsnog mišića i desne dojke. Na stražnju stranu tijela je sila šiljatog i oštrog mehaničkog predmeta tipa razbijene čaše djelovala najmanje tri puta i to u području lijeve lopatice, ispod lijeve lopatice i u području donjeg dijela leđa slabinski nešto više desno. Položaj oštećenika u trenutku ozljeđivanja bio je takav da mu je stražnja strana trupa – leđa i prednja strana prsnog koša desno, bila dostupna ozljeđivanju kao i najvjerojatnije prednja strana desne nadlaktice. Sredstvo ozljeđivanja je predmetna razbijena čaša koja predstavlja pogodno mehaničko sredstvo za ozljeđivanje na način da se razbijena čaša drži u ruci te da se sa šiljatim i oštrim razbijenim dijelom zamahom udara po tijelu. Kvalifikacija zadobivenih ozljeda oštećenika u inkriminiranom događaju je teška tjelesna ozljeda i to zbog ozljede tetive mišića donjeg dijela leđa što nadilazi kvalifikatorne elemente lake tjelesne ozljede. Ostale rane kvalificiraju se kao lake tjelesne ozljede u ukupnom djelovanju, dok ozljede koje je zadobio imenovani oštećenik predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Kada obrazlaže hrvanje tada to podrazumijeva bliski fizički odnos dviju osoba u sukobu ili slično na način da jedan na drugoga primjenjuju stanovitu silu rukama, nogama ili pokretima trupa pa i čitavoga tijela u cilju svladavanja druge osobe i slično. Kada se dvije osobe hrvaju na razbijenom staklu tada je moguće da jedna osoba koja dođe prva u kontakt s razbijenim staklom zadobije tjelesne ozljede u vidu reznih ili čak ubodnih rana, jer težina tijela i pokreti tijela preko šiljatih i oštrih predmeta dovode do rezova kože i potkožja pa i dubljih struktura. Kod imenovanog oštećenika u slučaju da je rezne rane leđa ili prsnog koša sprijeda zadobio u hrvanju, to bi značilo da se je on trupom, ali naglašava samo "on" kretao po razbijenom staklu. Uobičajeno je da ako se dvoje ljudi hrvaju po razbijenom staklu, da i jedan i drugi na izloženim dijelovima tijela zadobiju rezne rane. Oštećenik ima ozljede na trupu sprijeda i na trupu straga, što znači da je jedan dio tih ozljeda mogao zadobiti u hrvanju u doticaju s razbijenim staklenim dijelovima, ali ne sve rezne rane. Kod imenovanog optuženika nisu evidentirane rezne rane. Što se tiče djelovanja sile za nanošenje reznih rana šiljatim i oštrim predmetom kao što je razbijena čaša, potrebna je umjerena sila da se nanese i duboka rezna rana. Na poseban upit vještak je odgovorio da je imenovani oštećenik mogao zadobiti dio reznih evidentiranih rana na način da je s kreveta pao na pod na kojem su se već nalazili slomljeni stakleni predmeti. Za navesti je da je onda ako bi pao na prednju stranu zadobio samo ozljede desne prsne regije bez ozljeda dlanova, podlaktica ili laktova, a da je padom na stražnju stranu tijela mogao zadobiti ozljede područja lijeve lopatice, jer je taj dio leđa izbočen dok je slabinski dio leđa uvučen te na uvučenom dijelu leđa, ako čovjek padne na ravnu podlogu, taj dio leđa uobičajeno nije ozlijeđen, a u konkretnom slučaju na tom slabinskom dijelu leđa nalazi se najdublja evidentirana rana koja presijeca tetivu, tako da je mišljenja da najdublja rana na leđima u uvučenom dijelu leđa, slabinski, nije mogla nastati padom na ravnu podlogu na kojem se nalazi staklo u razbijenom obliku, dok za druge evidentirane rezne rane može zaključiti da su eventualno mogle nastati padom, jer se nalaze na izbočenom dijelu prsnog koša sprijeda i straga. Na daljnji upit vještak navodi da bi ozljede prednje strane prsnog koša, područja prsnog mišića i desne dojke, mogle nastati padom, kao i ozljede područja leđa u području lijeve lopatice, jer se nalaze na izbočenim dijelovima prsnog koša, dok je rana slabinski nešto više desno nastala udarcem razbijenim staklenim predmetom. Na daljnji upit vještak navodi da su prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji evidentirane rane i posljedice tih rana takve da ne dovode realno život u opasnost, što znači da nema kvalificiranog elementa osobito teške tjelesne ozljede.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med. (list 233-244 spisa) proizlazi da se nalaz i mišljenje temelje na uvidu u sudski spis, dostupnu medicinsku dokumentaciju te pregledu okrivljenika TJ. Kako bi se ocijenio stupanj ubrojivosti okrivljenika tempore criminis uzeti su u obzir dostupni podaci priloženi sudskom spisu kao i podaci dobiveni od okrivljenog. Razmatrano je njegovo sveukupno stanje uključujući stupanj alkoholemije, stanje afekta kao i obilježja njegove ličnosti te drugi čimbenici koji su mogli utjecati na stanje njegove svijesti, rasuđivanje ili slobodu volje. Temeljem gore spomenutih izvora vidljivo je da, kad je u pitanju psihijatrijska anamneza, nema podataka da se okrivljenik liječio od specifične duševne bolesti, bolesti ovisnosti ili da se radi nedovoljnom duševnom razvoju niti je okrivljenik za vrijeme pregleda manifestirao simptome koji bi upućivali na specifične duševne poremećaje koji bi zadovoljavali kriterije za neki duševnih poremećaja prema važećoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10). Iz dokumentacije vidljivo je da je od strane psihijatra pregledan u dva navrata (list 2019 i 154) s time da je u prvom navratu dovezen kolima hitne medicinske pomoći zbog smetnji koje su nastupile nakon konzumiranja alkohola i "speeda". Nema podataka koji potvrđuju Ovisnost o drogama, osim spomenute konzumacije "speeda“ 2013. godine. Drugi put se javio samoinicijativno, 4 dana nakon predmetnog događaja kad se žalio na nesanicu i smetnje koncentracije – u smislu da su ga u poslu omele slike prijatelja i bivše djevojke u seksualnom činu uz osjećaj povrijeđenosti zbog toga što su mu učinili. Tada je postavljena sumnja na Poremećaj osobnosti (F60.i.o.). Iz statusa: labilnijeg efekta, sadržajno projekcije, projektivne interpretacije događaja. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je okrivljenik nakon predmetnog događaja (u veljači 2016.) sudjelovao u tučnjavi kada je povrijeđen i obrađen u CZHM, potom od strane okuliste, spec. ORL i drugih zbog povreda koje je zadobio u predjelu lica (list 203-207, 209-210, 212, 215 i 223) te da je u prosincu iste godine u još jednom navratu imao prijelom nosne kosti ( list 204, nalaz spec. ORL 14.12.2016.g.). Svjedoci za vrijeme ispitivanja pred ODO i prilikom rasprava na sudu daju podatke da je okrivljenik bio sklon tučnjavama (list 129-133 i list 219) dok sam ne navodi probleme u interpersonalnim relacijama tijekom života. Što se tiče problema s alkoholom dobiveni podaci govore u prilog povremenom konzumiranju alkohola. Nema podataka koji bi potvrdili ovisnost. Na listu 219 nalazi se nalaz dr. P koja ga je pregledala nakon što je uzeo "speed" i alkohol te je ista navela dijagnozu Zlouporabe alkohola i psihoaktivnih droga. Pod Zlouporabom psihoaktivne tvari podrazumijevamo povremeno konzumiranje većih količina iste tvari pri čemu konzument ima posljedice u funkcioniranju kao što su problemi u odnosima u okviru obitelji, na radnom mjestu, problemi sa zakonom i sl. U ovom slučaju očito se radilo o incidentnom abuzusu psihoaktivne tvari (speed), a obzirom na dostupne podatke može se reći da je kod okrivljenika prisutna Zlouporaba alkohola. To znači da okrivljenik povremeno uzme više alkoholnih pića u relativno kratkom razdoblju zbog čega je imao i može imati problema u funkcioniranju u smislu prigovora od strane članova obitelji, na radnom mjestu ili problema sa zakonom te da nastavlja s uzimanjem alkohola usprkos ponavljanim društvenim ili međuljudskim problemima izazvanim učincima alkohola. Kad govorimo o utjecaju alkohola na stanje svijesti, rasuđivanje i slobodu volje okrivljenika TJ tempore criminis valja uzeti u obzir Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 14) od 16.11.2014.g. u 07:50 kada je izmjerena alkoholemija 0.07 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja što iznosi 0.00 g/kg. Drži se da je djelo počinjeno u 05:50 sati, dakle 2 sata prije uzimanja krvi za analizu. Obzirom da jetra razgrađuje 0.12 do 0.15 g/kg alkohola u jednom satu može se reći da je stupanj alkoholemije kod okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela iznosio 0.19 do 0.22 g/kg. To je stanje početne alkoholiziranosti kad je osoba uzela par alkoholnih pića; isto nema efekta na stanje svijesti. Osoba s alkoholemijom od 0.04. do 0.5 g/kg najčešće subjektivno ne osjeća nikakve promjene, niti ih je objektivno moguće zamijetiti iako neke osobe mogu se osjećati opuštenije i ugodnije i nešto živahnijeg ponašanja kao i živahnijih kognitivnih aktivnosti. Kritičnost je sačuvana. Uzevši u obzir navedeni stupanj alkoholemije nije imao značajnog efekta na stanje svijesti ili rasuđivanje okrivljenika. U nalazu dr. Marine Letice Crepulja, spec. psihijatra (list 154) navodi se dijagnoza Specifični poremećaj osobnosti u opservaciji (F60 i.o.). Znači da doktorica nije sa sigurnošću potvrdila dijagnozu poremećaja ličnosti niti je postavila sumnju u još užu dijagnozu i posumnjala na točno određeni poremećaj osobnosti. temeljem istog ne možemo tvrditi da je ustanovljena egzaktna dijagnoza Poremećaja osobnosti. prema kriterijima u važećoj Medicinskoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) Poremećaj osobnosti predstavlja obilježja karaktera pojedinca koja značajno odstupaju od "norme" i to u području kognicije, afekta, kontrole impulsa i odnosa prema drugima. Mogućnost tolerancije frustracije je snižena, naglašena je unutrašnja tenzija i impulzivnost. Smetnje počinju u ranoj mladosti (tijekom adolescencije), a mogu im prethoditi smetnje ponašanja u školskoj dobi. Smetnje su dugotrajne i nisu podložne korekciji, jer osoba nije u stanju učiti na iskustvu te traju cijeli život. Kod okrivljenika TJ nema objektivnih činjenica u medicinskoj dokumentaciji niti iste nalazi za vrijeme pregleda, a da bi mogla tvrditi da su prisutni simptomi koji potvrđuju kriterije za specifičan poremećaj osobnosti. Kod osoba s poremećajem osobnosti često su prisutne psihičke smetnje u obiteljskoj anamnezi kao i nepovoljni uvjeti tijekom rasta i razvoja. Međutim, okrivljenik nije dao podatke koji bi govorili u prilog istom. Međutim, činjenice govore u prilog nekim smetnjama ponašanja tijekom adolescencije uz naglašene crte osobnosti što može ukazivati na tendencije ka razvoju poremećaja osobnosti u odrasloj dobi. Kod okrivljenika naglasak je na emocionalnoj nestabilnosti. Prema podacima iz literature emocionalno nestabilne osobe često odrastaju bez adekvatnog modela za identifikaciju tj. oca. U slučaju okrivljenika TJ isti navodi da je više vezan za oca i da s njime može bolje porazgovarati kao s muškarcem, međutim, da otac dosta izbiva, s obzirom da radi kao vozač kamiona i vozi po inozemstvu. Okrivljenik bazično ima naglašenu potrebu za prihvaćanjem od strane okoline kao i potrebu za dobrim međuljudskim odnosima pri čemu se osobno zalaže na trom planu. Međutim, kad izostane gratifikacija tj. kad bude odbijen javlja se, za okrivljenika neugodno emocionalno stanje koje uključuje osjećaj izdaje i razočaranje, a ako pored toga osjeća da su njegove emocije obezbijeđene javlja se ljutnja ili bijes što se prema okolini može ispoljiti kao impulzivnost i sklonost konfliktima. Ovakvi tipovi ličnosti kažemo da imaju dominante narcističke obrane. Osobe s navedenim crtama osobnosti imaju niži prag za toleranciju frustracije. Emocionalno nestabilne osobe preosjetljive su i sklone previše osobno interpretirati događaje oko sebe te brzo i lako gube kontrolu nad vlastitim ponašanjem i počnu djelovati emocionalno impulzivno i agresivno što je u nekim situacijama zabilježenih u dostupnoj dokumentaciji bilo prisutno i kod okrivljenika TJ. Takvim situacijama u prilog govore povrede u tučnjavama zabilježene u medicinskoj dokumentaciji kao i navodi svjedoka (list 129-1339 vezani za ranije situacije kao i za predmetni događaj. Kad govorimo o obilježjima ličnosti okrivljenika valja uzeti i dob okrivljenika. U vrijeme počinjenja djela bio je star 21 godinu i 6 mjeseci. Poznato je da je ponašanje mladih impulzivno i podložno utjecaju snažnih emocija. Tu su još i čimbenici kao umor, nesanica i male doze alkohola u krvi što je vjerojatno, u određenoj mjeri, utjecalo na iritabilnost. Prema forenzičkoj psihijatriji počinitelj je u neubrojivu stanju u slučaju da boluje od teške duševne bolesti, ima težak poremećaj svijesti ili je mentalno insuficijentan te kod poremećaja svijesti u afektu. Temeljem gore navedenog nema podataka da okrivljenik boluje od teške duševne bolesti niti je duševno nerazvijena osoba, a nisu nađene indicije niti za poremećaj svijesti (nije bio pod utjecajem psihoaktivnih tvari bilo koje vrste niti sustezanjem od istih). Valja razmotriti da li je bio u takvom afektivnom stanju da je ono dovelo do poremećaja svijesti tj. da li je djelo počinio u afektu. Da bi se moglo potvrditi navedeno trebaju biti zadovoljeni određeni kriteriji i to prije, za vrijeme i nakon inkriminiranog događaja. Dakle potrebno je rekonstruirati psihološku situaciju okrivljenika u spomenutim vremenskim etapama uvažavajući i čimbenike njegove ličnosti te konstelativne činioce i druge činioce koji utječu na dinamiku delikta i to temeljem dostupnih izvora (svjedoci, iskaz okrivljenog, medicinska dokumentacija). Obzirom da se okrivljenik brani šutnjom teško je učiniti rekonstrukciju predmetnog događaja pa nakon što okrivljenik iznese svoju obranu ostavlja mogućnost za promjene u svom nalazu i mišljenju. Prema dostupnim podacima okrivljenik i oštećenik u preddeliktnom razdoblju nisu bili u sukobu, osim što se okrivljenik mogao osjećati osobno povrijeđen zbog sumnje da bi njegov prijatelj bio sa njegovom bivšom djevojkom. Okrivljenik nije pokazivao znakove da bi mogao postupiti na način na koji je postupio s čime se slaže većima svjedoka, sam oštećeni kao i svjedok ČJ koji je okrivljenika zadnji vidio prije predmetnog djela. U preddeliktnom razdoblju okrivljenik i oštećeni su kratko razgovarali i razišli se bez verbalnog ili fizičkog sukoba s time da su svjedoci zamijetili da je okrivljenik stan napustio uzrujan, ljutiti i bijesan. Nema podataka da je oštećeni ŠJ iskazivao agresiju prema okrivljeniku pa da bi time pojačao njegovu ljutnju ili bijes. Kako je okrivljenik od ranije sumnjao da je oštećenik u vezi s njegovom bivšom, djevojkom što mu nije bilo drago, jer je gajio nadu da će nastaviti vezu sa istom, mogao je biti senzibiliziran za njihovo ponašanje te večeri kao i za odnos i ponašanje ostalih članova društva na zabavi. Veza s PJ za okrivljenika da se nastavila bila bi model veze njegovih roditelja, što se okrivljeniku sviđa (iskaz okrivljenika.): osim toga, za "investiciju" u vezu koja je trajala gotovo 4 godine prekidom je izostala gratifikacija što je za okrivljenika moglo biti teško podnošljivo, obzirom na njegove crte osobnosti. Kako okrivljenik (prema vlastitom iskazu) ima potrebu sa svima biti dobar, ulažući u odnose (ističe da je volio PJ, da mu je ŠJ bio najbolji prijatelj) znači da ima osobnu, nesvjesnu motivaciju za isto. Prema dostupnim podacima iako su prekinuli vezu te da je imao druge djevojke (list 129-133) može se zaključiti da se teško nosi s gubitkom. Suočavanje s činjenicom da bi njegova bivša djevojka mogla biti s nekim drugim, obzirom na crte osobnosti, mogao je doživjeti kao narcističku povredu što bi rezultiralo porastom ljutnje i bijesa prilikom suočavanja s činjenicama koje bi isto potvrdile. Takav stupanj ljutnje i bijesa mogao je ugroziti njegovu sposobnost upravljanja vlastitom voljom. Dakle, promatramo frustraciju koja je proizašla iz osjećaja napuštanja tj. izdaje od strane bliskih osoba u kombinaciji s impulzivnošću. Impulzivnost proizlazi iz obilježja ličnosti okrivljenika (narcističke obrane), a u ovom slučaju jednim dijelom afekta su imali vjerojatno i nesanica (probdio je noć), vjerojatno i umor (na zabavu dolazi nakon posla) kao i dob (u vrijeme počinjenja djela bio je star 21 god i 6 mj). Impulzivnost nije poticana od strane oštećenika, obzirom se isti, prema dostupnim podacima, nije prethodno (prije delikta) agresivno ponašao prema okrivljeniku. Okrivljenik nije bio u stanju staviti pod kontrolu vlastite emocije što je rezultiralo agresivnim činom tj. tada se dogodio sam delikt kojim je okrivljenik na neki način pokušao dati na znanje da će "promijeniti stanje stvari" i vratiti osjećaj kontrole nad situacijom koja mu je bila neprihvatljiva. Prilikom izvlačenja iz sobe nogama udara PJ što govori da nije sasvim "izgubio razum" i da nije u potpunosti došlo do poremećaja stanja svijesti i do potpunog gubitka voljnih funkcija. U protivnom bi udarao bilo koga tko bi mu se našao na putu. Isto tako, nakon što su ga ostali članovi društva izgurali iz sobe napušta stan i ciljano trči kući i poziva policiju (list 154). Obzirom na navedeno može se reći da okrivljenikove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja njime tempore criminis bile smanjene tj. da je bio smanjeno ubrojiv, u blažem stupnju. Zaključno mišljenje vještaka je da je okrivljenik TJ, u vrijeme počinjenja predmetnog djela bio star 21 godinu i 6 mjeseci. Nema podataka koji bi potkrepljivali dijagnozu specifične duševne bolesti, bolesti ovisnosti ili nedovoljne duševne razvijenosti. Dobiveni podaci sugeriraju kriterije za Zlouporabu alkohola te tendencija razvoja poremećaja ličnosti. Razmatrajući glavne crte ličnosti okrivljenika naglasak je na emocionalnoj nestabilnosti, narcističkim obranama i impulzivnosti. U vrijeme počinjenja kaznenog djela kod okrivljenika su bili prisutni osjećaji uzrokovani frustrirajućom situacijom na emocionalno nestabilnu osobnost s narcističkim obranama i izraženom impulzivnošću čemu je pogodovala i neprospavana noć, umor kao i mladost okrivljenika zbog čega isti nije bio u stanju u potpunosti shvatiti ni upravljati vlastitim postupcima. Okrivljenik TJ tempore criminis (16. studenog 2014. oko 05:50) bio smanjeno ubrojiv, u blažem stupnju. Obzirom da ne boluje od specifične duševne bolesti ili bolesti ovisnosti nije potrebno provoditi sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

16.1. Stalni sudski vještak za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr. med. u svom iskazu pred ovim sudom (list 251-252 spisa) navela je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koji prileži spisu, a nakon što je istoj pročitana obrana okrivljenika, na poseban upit iskazala je da svoj nalaz i mišljenje nema što izmijeniti ili dopuniti. Mišljenja je da su u prvom planu kod optuženika naglašene crte osobnosti kao što je emocionalna nestabilnost, narcistične obrane i impulzivnost, što utječe na način kako optuženik prihvaća odbijanje odnosno kako funkcionira u bliskim interpersonalnim relacijama. S obzirom da govori o crtama karaktera, što je konstanta u osobnosti optuženika, smatra da je optuženik dužan kontrolirati taj dio svoje osobnosti. Obzirom da je u svom iskazu naveo okolnosti u kojima smatra da je bilo vremena da porazgovara i razmisli (vrijeme koje je proveo s prijateljem), mišljenja je da je bilo prostora za proradu činjenice da je bivša djevojka sada u vezi s drugom osobom. Na daljnji upit vještak je iskazala da po njenom mišljenju optuženik nije postupao u afektu o čemu je obrazlagala u svom nalazu i mišljenju, a ovo iz razloga jer smatra da nisu zadovoljeni kriteriji, niti oni koji bi se odnosili na pred deliktno, niti na post deliktno razdoblje, niti kriteriji koji bi trebali biti prisutni u vrijeme samog delikta. Naime, u svom nalazu već je navela da optuženik i oštećenik nisu bili u konfliktu u pred deliktnom razdoblju, niti je mišljenja da je došlo do takvog suženja stanja svijesti u vrijeme delikta da optuženik uopće nije bio svjestan što čini, niti protiv koga čini. Na daljnji upit vještak navodi da osobe takvih crta karaktera kao što je optuženik obzirom da se radi o osobi mlađe životne dobi i da se isti tek treba profilirati, mišljenja je da se ne radi o antisocijalnom poremećaju osobnosti, već o osobi sa narcističnim obranama i emocionalno nestabilnim crtama ličnosti. Osobe sa antisocijalnim crtama ne kaju se za nešto što su počinile, dok drugi tipovi poremećaja ličnosti mogu izražavati kajanje. Optuženik iz svoje osobnosti ima potrebu za idealnim bliskim, interpersonalnim odnosima, spreman je ulagati puno u takav odnos, a ako dođe do prekida odnosa, može osjećati raspon emocija od krivnje, kajanje, ljutnje, tuge i razočaranja. Na daljnji upit vještak je iskazala da su kod optuženika u vrijeme opisanog događaja od emocija došle do izražaja ljutnja, razočaranje i impulzivnost u ponašanju. Na kraju vještak je navela da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u smislu da nije potrebno provoditi u odnosu na optuženika sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

16.2. Stalni sudski vještak za područje psihijatrije prof. dr. sc. Ika Rončević-Gržeta, dr. med. u svom iskazu pred ovim sudom na raspravi 6. lipnja 2024. (list 409-410 spisa) na upit da li je inkriminiranog dana okrivljenik postupao u afektu navela je da je patološki afekt stanje kojem prethodi sukob ili neke možda paranoidne ideje kod psihotičnog pacijenta koje su prisutne dugo vremena prije inkriminiranog događaja. U inkriminirano vrijeme počinitelj često nakon nekog trigera počini djelo, ali njegovo stanje afekta je u tom momentu takvo da dovede do potpunog suženja svijesti i pritom je neubrojiv. Mišljenja je da u ovom konkretnom slučaju se ne radi o patološkom afektu. U ovom slučaju kao prvo nije tom događaju prethodilo to afektivno stanje koje je tipično za pojavu patološkog afekta niti je došlo do takvog suženja svijesti da je u momentu počinjenja djela okrivljeni bio potpuno neubrojiv. U prilog tome govori i činjenica, temeljem iskaza svjedoka, da je po izlasku iz sobe udario bivšu djevojku. Osobe koje su u neubrojivom stanju udaraju bilo koga ili bilo što oko sebe. Afekt (obični) podrazumijeva kratkotrajno stanje emocija koje se pojavljuju u određenoj specifičnoj situaciji. Na stanje emocija utječe više čimbenika, utječe sama situacija, obilježja ličnosti pojedinca, utjecaj psiho aktivnih tvari i dr. U slučaju okrivljenog na stanje njegovog afekta sigurno je utjecala činjenica da je taj dan saznao da njegova bivša djevojka ima novog partnera, a naročito činjenica da ih je zatekao u spolnom činu. Intenzitetu njegovih emocija odnosno afekta pridonijela je i struktura njegove ličnosti, to je narcizam ličnosti. Za narcizam u ličnosti teško je reći s obzirom na dob odnosno mladost da li se radi o patološkom narcizmu ili samo o narcističnim obranama osobe koja još nije završila maturaciju svoje ličnosti. U manjoj mjeri pridonijela je i činjenica da je imao alkohola u krvi. Njegovo opisano afektivno stanje je utjecalo na njegovo stanje bitno smanjene ubrojivosti u blažem stupnju kako je navela u nalazu i mišljenju. Afekt je stanje emocija. Na upit da li je opisani afekt odnosno stanje emocija kod okrivljenika vezan uz saznanje da njegova bivša djevojka ima novog partnera ili je vezan uz zaticanje u spolnom odnosu vještak je iskazao da je prema njenom mišljenju frustracija bila kontinuirana, okrivljeni je taj dan saznao za vezu i u konačnici, kao točka na "i", je bilo zaticanje bivše djevojke u spolnom činu. Smatra da bi se provođenjem kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja objektivnije utvrdile crte ličnosti okrivljenika i njihov utjecaj na stanje afekta.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, dr. med., specijaliste psihijatra psihoterapeuta, stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije i prof. Ines Torić, spec. kliničkog psihologa, stalnog sudskog vještaka psihologijske struke sačinjenog po obavljenom kombiniranom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju (list 415-425 spisa) proizlazi da su prilikom vještačenja uzeti u obzir podaci dostupni u spisu, učinjen je psihijatrijski i psihologijski pregled okrivljenika po vještacima psihijatru i psihologu. Uvidom u podatke dostupne u spisu, osim onih navedenih u nalazu vještaka od 21. srpnja 2017., uzeti su u obzir iskazi svjedoka saslušanih pred sudom te obrana okrivljenika TJ. Uvidom u e zdravstveni karton TJ ne nalaze se podaci o psihijatrijskom liječenju okrivljenika nakon vještačenja 2017. samim time niti podatke da okrivljenik boluje od kronične duševne bolesti. Temeljem iskaza okrivljenika 31. listopada 2017. te temeljem podataka koji su dobiveni temeljem psihijatrijsko/psihologijskog intervjua kao i temeljem iskaza svjedoka saslušanih pred sudom dobiven je bolji uvid u dinamiku predmetnog događa. Temeljem psihijatrijskog/psihologijskog pregleda okrivljenika TJ dobiveni su podaci o njegovom psihičkom statusu i obilježjima osobnosti. Niti u vrijeme vještačenja u srpnju 2017. niti za vrijeme aktualnog psihologijskog/psihijatrijskog pregleda okrivljenika TJ nisu ustanovljeni znaci nedovoljnog duševnog razvitka. Temeljem medicinske dokumentacije i psihijatrijskog i psihologijskog pregleda nisu nađeni čimbenici koji bi upućivali da okrivljenik boluje od duševne bolesti na način da bi ista bolest uvjetovala trajnu duševnu poremećenost koja bi imala utjecaj na njegovo stanje svijesti i sposobnost rasuđivanja ili na slobodu volje tempore criminis. Kao što je navedeno i u nalazu iz srpnja 2017. postoje elementi za Zlouporabu alkohola. U nalazu iz 2017. temeljem kliničkog dojma (anamnestički podaci, funkcioniranje okrivljenika u raznim aspektima života, dinamika odnosa u okviru predmetnog događaja) i medicinske dokumentacije dostupne u spisu zaključeno je da su kod okrivljenika naglašene crte osobnosti kao emocionalna nestabilnost, narcističke obrane i impulzivnost. Budući da se radilo o mlađoj punoljetnoj osobi, a spomenute osobine ličnosti mogu biti prisutne i u doba mladalaštva, teško je bez objektivizacije istih, temeljem psihologijskih testova, biti siguran da li je u pitanju još uvijek nedovoljno zrela osoba ili se radi o poremećaju ličnosti kod okrivljenika. Prilikom sadašnjeg vještačenja temeljem psihodijagnostičke obrade dobiveni su rezultati da je okrivljenik osoba koja pokazuje nisku razinu anticipatorne socijalne i fizičke anksioznosti i nisku razinu napetosti i zabrinutosti, a zbog čega slabije izbjegava opasnost. Sklon je interpersonalnoj dominaciji i kontroliranju okoline. Nespreman je prihvatiti svoja ograničenja (grandiozan, narcističan). Nižeg je empatskog kapaciteta što može dovesti do besćutnosti/bezobzirnosti u ponašanju. Površne je i promjenjive osjećajnosti te stalno zahtijeva ljubav i pažnju. U odnosima je nepouzdan i nestalan. Sklon je dramatiziranju, nižeg je praga tolerancije na frustraciju, razdražljiv je i impulzivan uz fizičke manifestacije agresivnosti. U komunikaciji se ponaša šarmantno, angažirano i vješto u djelovanju na druge. Ovakve osobe ostavljaju dobar prvi dojam i uglavnom ne pate od socijalne anksioznosti. Rigidan je u stavovima i ponašanjima, ne podnosi promjene u rutini ili neočekivane događaje te situacije koje na njega postavljaju snažne afektivne zahtjeve. Od obrambenih mehanizama dominiraju mehanizmi negacije i projekcije. Poluprojektivna tehnika pokazuje sklonost idealizacijama odnosa, nezrelost te poteškoće u doživljavanju autoriteta. Dakle, temeljem podataka dostupnih u spisu Naslova, temeljem psihijatrijskog i psihologijskog pregleda može se reći da nađene crte osobnosti zadovoljavaju kriterije za osobu s Miješanim poremećajem osobnosti. Poremećaji osobnosti spadaju u skupinu poremećaja koji počinju u ranoj mladosti i trajan su obrazac ponašanja, emocija i kognitivnih obrazaca, teško podložnih korekciji, budući da pogođene osobe teško uče na iskustvu. Sumnja na postojanje poremećaja osobnosti postavljena je i u nalazu izv. Prof. JJV od 20. studenog 2014. Vidi se da se okrivljenik i prije predmetnog događaja i nakon njega znao naći u konfliktnim situacijama u kojima je dolazilo do fizičkog sukoba. Miješani poremećaji osobnosti odnose se na takvu strukturu ličnosti kada su istovremeno prisutni simptomi više poremećaja ličnosti, ali ti simptomi ne odgovaraju precizno jednoj dijagnostičkoj kategoriji. U tim slučajevima, simptomi su kombinacija obilježja različitih poremećaja ličnosti, poput emocionalno nestabilnog, narcističkog, antisocijalnog i dr. Kad je ubrojivost u pitanju kao što je već gore navedeno kod okrivljenika nisu ustanovljeni znaci nedovoljnog duševnog razvitka niti trajne duševne poremećenosti što bi utjecalo na stanje njegove svijesti, rasuđivanja ili na slobodu volje tempore criminis. Stoga su vještaci razmotrili stanje privremene duševne poremećenosti i stanje afekta. Afekt je prema definiciji "kratkotrajno stanje emocija" ili prema drugoj definiciji "vanjska ekspresija unutarnjeg emocionalnog stanja". Emocije i afekt prirodne su svakoj individui. Koliko je varijanti ličnosti toliko je i načina izražavanja emocija. Na stanje emocija osim bioloških čimbenika utječu i vanjske okolnosti. Od najranije dobi važno je uspostaviti kontrolu nad vlastitim emocijama, tj. brinuti o socijalnim okolnostima i odnosima s drugima kad je u pitanju izražavanje emocija. Najčešće emocije koje mogu imati afekta na ponašanje u forenzici su: strah, ljutnja, bijes, depresija, euforija. Prilikom procjene ubrojivosti valja razlučiti obilježja osobnosti pojedinca u odnosu na patološki afekt. Emocije ljutnje i bijesa često su povezane s kaznenim djelima. Za procjenu ubrojivosti tempore criminis treba uzeti u obzir niz čimbenika kako bi se procijenilo radi li se o patološkom afektu koji je imao efekta na stanje svijesti, rasuđivanje i slobodu volje okrivljenika. Pri tome je važno procijeniti preddeliktno i postdeliktno razdoblje te stanje okrivljenika u vrijeme samog delikta. Prema istraživanjima iz forenzičke psihijatrije patološki afekt češće je povezan s realiziranim ubojstvima nego pokušajima ubojstva. Za postojanje patološkog afekta potrebno je postojanje predddeliktnog razdoblja u kojem je kroz duže vrijeme narušen odnos između počinitelja i žrtve, postoje sumnje, sukobi, raste napetost, ljutnja, nezadovoljstvo do takve granice da određeni vanjski događaj može predstavljati otponac za delikt koji prethodno nije planiran. U vrijeme delikta počinitelj postaje brutalan u ponašanju, gubi kontakt sa vanjskim svijetom na način da dolazi do stanja suženja svijesti, ne bira sredstva kako bi usmrtio žrtvu, čineći to na naročito svirep način i nakon što je žrtva usmrćena. U postdeliktnom razdoblju javlja se amnezija za događaj, kod počinitelja se javlja osjećaj drhtanja, kolaps, nastupa san, a neki počinitelji mogu počiniti i suicid. Obzirom na dinamiku odnosa između okrivljenika i oštećenog ŠJ vještaci su mišljenja da nisu zadovoljeni ti kriteriji. Okrivljenik i OJ su u više navrata prekidali vezu i ranije i vraćali se jedan drugome. U ovom slučaju radilo se o prekidu oko cca 3 mjeseca s time da su se povremeno nalazili i imali odnose, zadnji put tjedan dana ranije kad mu je rekla da želi da budu zajedno, ali je tada bila pijana. On je sumnjao da ona nešto "muti" sa oštećenikom. Tijekom noći, uoči predmetnog događaja, okrivljenik je razgovarao s OJ koja mu je priznala, potom s ŠJ koji mu je također priznao da su njih dvoje zajedno. Nakon toga okrivljenik napušta stan, razgovara sa prijateljem ČJ, potom šeta po kvartu i razmišlja o svemu i vraća se u stan kako bi pitao oštećenika zašto mu je to uradio. Dakle, okrivljenik te večeri saznanje da su njegova bivša djevojka i prijatelj u vezi, razgovara sa njima, razgovara sa prijateljem ČJ, razmišlja o svemu, međutim ne prihvaća da se to njemu dogodilo. Traži oštećenika i najprije nogom otvara zaključana vrata. Oštećenika i bivšu djevojku zatiče u spolnom odnosu i napada oštećenika koji se brani. U obrani od okrivljenika TJ oštećenik ga udara nogom. Dinamika zbivanja prije samog delikta ne odgovara preddeliktnom razdoblju kao kriteriju za patološki afekt. Okrivljenik u svom iskazu navodi da je razmišljao o tome da je povrijeđen njegov ego, da mu pada "rejting"....iz čega proizlazi da je doživio narcističnu povredu i bio ljut na prijatelja. Za vrijeme samog napada kaže da nije imao potrebu usmrtiti ga, te se sjeća da mu je društvo vikalo da stane...Sudski vještak dr. Valter Stemberga utvrdio je da su ozljede nanesene djelovanjem srednje jake sile. osoba u patološkom afektu nije sposobna čuti okolinu, nije sposobna razmišljati, govoriti ili dozirati udarce, već je u vrijeme delikta okrutna i krajnje brutalna. Dakle, gore navedene činjenice ne govore u prilog patološkom afektu u deliktnom periodu. Svjedoci, temeljem zapisnika sa sudskih rasprava naveli su da je okrivljenik bio "uzrujan i ljutit", "bijesan i ljutit", "uzrujan" pri čemu neki govore o preddeliktnom, a neki o postdeliktnom razdoblju. Otac okrivljenika iskazao je da je okrivljenik bio prestrašen. U postdeliktnom razdoblju ne nalazimo tipična obilježja koja bi govorila u prilog patološkom afektu tj. nije bilo stanja kao kolaps, iscrpljenost, drhtanje niti je okrivljenik bio amnestičan za događaj. Nakon fizičkog sukoba sa oštećenikom udara OJ, dok osoba u stanju patološkog afekta ne bi ciljano napadala. Privremena duševna poremećenost može se dogoditi i zbog afekta straha koji u slučaju patološkog afekta nazivamo „prepast“. U stanju prepasti radi se o afektu koji nastupa u situaciji neočekivanog napada ili u slučaju kulminacije straha od događaja koji je počinitelj već dugo predosjećao. U slučaju prepasti dolazi do jake razdraženosti počinitelja i time do delikta. U slučaju okrivljenika TJ nema elemenata koji govore u prilog prepasti budući da okrivljenik nije napadnut već suprotno, on je napao oštećenika ŠJ na način da je najprije nogom razvalio vrata, a potom ga fizički napao dok je ovaj bio u ležećem položaju. Oštećenik je uzvratio napad. Zaključno stalni sudski vještaci su mišljenja da kod okrivljenika TJ nisu zadovoljeni kriteriji za postojanje patološkog afekta. Afekt koji je okrivljenik manifestirao dio je njegove osobnosti. temeljem dostupnih izvora ostaju kod mišljenja da je okrivljenik TJ u vrijeme predmetnog događaja bio smanjeno ubrojiv, u blažem stupnju. Tome je pridonijela njegova mladost i dominantna obilježja ličnosti te umor i u manjoj mjeru alkohol u krvi.

17.1. Stalni sudski vještaci ispitani na raspravi 18. ožujka 2025. suglasno su iskazali da ostaju kod nalaza i mišljenja dostavljenog u spis predmeta 14. listopada 2024. sačinjenog po provedenom kombiniranom vještačenju. Na upit braniteljice stalni sudski vještaci suglasno su naveli da čak i da se uzme u obzir obrana okrivljenika u kojoj on tvrdi da on nije napao oštećenika nego oštećenik njega, nalaz i mišljenje bi u pogledu postojanja prepasti okrivljenika bio isti odnosno prepast bi i u tom slučaju bila isključena. Na upit suda stalni sudski vještaci suglasno su naveli da je afekt koji je okrivljenik manifestirao dio njegove osobnosti i taj afekt ne utječe na stanje svijesti za razliku od patološkog efekta koji je u ovom slučaju isključen.

18. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika ŠJ (list 5-7, 35-41 spisa) proizlazi da je pri specijalističkom pregledu Hitne kirurške ambulante KBC Rijeka od 16. studenog 2014. oštećenik kao pacijent došao radi posjekotina dobivenih staklom (čašom) po leđima od strane poznate osobe; THORAX: lacerokontuzna rana ispod L lopatice duljine 5 scm koja zahvaća kožu potkožje te mišićnu fasciju te iznad L lopatice plića rana duljine 8 cm, još 2 pliće rane sprijeda duljine 2 i 4 cm. ABDOMEN: otvorena rana D limbalno zahvaća kožu, potkožje + laceracija tetive i tetivne ovojnice. Nalaz Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku od 16. studenog 2014. (list 6, 40 spisa) uredan osim povišenog broja leukocita. Utvrđeno je i da liječničkoj dokumentaciji koja prileži spisu za oštećenika prileže još i Nalaz radiologa KBC Rijeka od 16. studenog 2014. (list 7, 41 spisa), specijalistički pregled Opće kirurške ambulante Sušak KBC Rijeka od 18. studenog 2014. (list 38 spisa), Specijalistički pregled Opće kirurške ambulante Sušak KBC Rijeka od 21. studenog 2014. (list 37 spisa), Specijalistički pregled Opće kirurške ambulante Sušak KBC Rijeka od 15. prosinca 2014. (list 36 spisa) te Specijalistički pregled Opće kirurške ambulante OB Pula od 5. siječnja 2015. (list 35 spisa).

19. Iz zapisnika o očevidu od 16. studenog 2014. sa fotodokumentacijom (list 8-10, 49-55 spisa) proizlazi da je očevid poduzet u Rijeci, na adresi [adresa], u stanu br. 24 u vlasništvu KJ, a povodom ozljeđivanja ŠJ, kojom prilikom su označeni i izuzeti pronađeni tragovi te je mjesto fiksirano fotografijom. Iz zapisnika o očevidu, između ostalog, proizlazi da se u krajnjem dijelu hodnika stana, na lijevoj, zidnoj stjenki, gledano iz smjera ulaznih vrata stana nalazi ulaz u spavaću sobu, koji se osigurava punim, jednokrilnim, drvenim vratima koja su zatečena širom otvorena prema unutra. Opisana ulazna vrata spavaće sobe se na visini 92 cm od donjeg ruba istih osiguravaju običnom bravom, čiji je jezičak zatečen u položaju zaključano na prvom zubu. Na desnom, drvenom dovratku opisanih ulaznih vrata spavaće sobe, na visini 72 do 120 cm od donjeg ruba istog uočava se oštećenje u vidu pucanja i kidanja drvene mase, a koje je oštećenje fotografirano uz mjernu traku. Na gore opisanom desnom drvenom dovratku ulaznih vrata spavaće sobe uočava se nedostatak metalnog usadnika brave vrata, koji je zatečen na podu spavaće sobe, u razini s desnim drvenim dovratkom, na udaljenosti 123 cm od istog. Nadalje, na prednjem, desnom dijelu kreveta, na udaljenosti 20 cm od uzglavlja, te na udaljenosti 40 cm u lijevo od desnog ruba kreveta, na površini dim. 30X40 cm, zatečeno je više komada krhotina razbijenog stakla, raznih nepravilnih oblika i dimenzija, što je fotografirano. ležeća površina opisanog kreveta prekrivena je plahtom zelene boje koja je na više mjesta umrljana tragovima crvene boje nalik na krv raznih nepravilnih oblika i dimenzija što je fotografirano uz mjeru traku. Na samom, donjem, lijevom dijelu kreveta zatečen je jastuk dimenzija 70X50 cm presvučen jastučnicom bijele boje istih dimenzija koja je na više mjesta umrljana tragovima crvene boje nalik na krv raznih nepravilnih oblika i dimenzija, što je fotografirano. Na podu spavaće sobe, u podnožju donje stranice kreveta, na udaljenosti 245 cm od praga ulaznih vrata spavaće sobe te na udaljenosti 267 cm u lijevo od desne zidne stjenke sobe, gledano iz smjera ulaznih vrata iste uočava se kapljica crvene boje nalik na krv, promjera 1 cm, što je fotografirano. Na fotografijama F9 do F22 sačinjene fotodokumentacije vidljivi su tragovi nalik na krv po krevetu, podu i zidu te dijelovi razbijenog staklenog predmeta (nalik čaši).

20. Iz zapisnika o prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za TJ (list 14 spisa) proizlazi da isti u trenutku mjerenja alkohola u krvi nije bio pod utjecajem alkohola.

21. U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka na raspravi održanoj 18. ožujka 2025. okrivljenik TJ iskazao je da ustraje u svojoj ranijoj obrani i da nema ništa za dodati.

21.1. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi 31. listopada 2017. (list 251 spisa) okrivljenik je u bitnome naveo da je dana 16. studenog 2014. bio pozvan na zabavu kod PJ u njenom stanu, kojoj su bili prisutni i neki njegovi prijatelji, a među njima i ŠJ. U to vrijeme bio je u vezi sa PJ, sada ŠJ, ali ujedno kao i da nisu bili u vezi. Situacija je bila komplicirana. On je od prije sumnjao da se nešto tu dešava u odnosu između PJ i ŠJ, ali su mu prijatelji govorili da tu nema ništa i on je na toj rođendanskoj zabavi PJ pitao više puta što ima sa ŠJ i ista mu je na kraju priznala da je sve to istina i da su ona i ŠJ zajedno i u tom trenutku obuzeo ga je jedan strašno loš osjećaj na način da mu se sve odjednom "srušilo". Ističe da je njemu PJ prije ove večeri na njegove upite da li ima nešto sa ŠJ, isto negirala. Neko vrijeme sjedio je u šoku, a zatim je otišao u sobu do ŠJ i pitao ga da li je to istina, što mu je ovaj i potvrdio i tom prilikom rekao da je tome tako i da tu on više ništa ne može učiniti. Kako je i dalje bio u šoku nazvao je svog prijatelja ČJ i pozvao ga da skupa izađu van prošetati, što je isti prihvatio, nakon čega je zajedno s ČJ otišao iz Andreinog stana. Sa istim je šetao vani i pričao mu je što se dogodilo i da još ne može vjerovati i da je od svega toga u šoku, a nakon nekog vremena ČJ je otišao prema svojoj kući, dok se on vratio natrag u stan od PJ, a razlog njegovog povratka bio je taj što je htio vidjeti što se to dogodilo i da li je sve to skupa doista istina, a tom je prilikom bio u šoku. Prilikom ulaska u stan prvo je otišao u dnevni boravak vidjeti da li su tamo PJ i ŠJ, a onda je pregledao jednu sobu, pa drugu i u toj trećoj sobi pronašao je iste i to u spolnom odnosu. Kada je to vidio počeo je galamiti, sve mu se zacrnilo, mahao je rukama i onda je njega ŠJ udario nogom u predjelu prsa i ramena, njemu se vidokrug cijeli zatvorio, a sve je prošlo kao u sekundi i sljedeće čega se sjeća da je trčao van iz stana prema doma. Kada je došao doma rekao je roditeljima da je bio vani, a u međuvremenu zvali su ga prijatelji jer da je došla policija kod PJ, zbog čega se zajedno s roditeljima uputio u Policijsku postaju. Na poseban upit iskazao je da je u vrijeme opisanog događaja i dalje imao nadu da će ostati u vezi s PJ te da je njega ista osobno pozvala na tu rođendansku zabavu. Na daljnji upit da li se odlučio vratiti u stan PJ kako bi se s njima obračunao odgovorio je negativno. Kada je ušao u sobu u kojoj su se nalazili PJ i ŠJ, on nije prvi nasrnuo na ŠJ, već je on na njega na način da ga je prvi udario nogom. Na daljnji upit da li se sjeća što se zatim dogodilo, a nakon što ga je ŠJ odgurnuo nogom, naveo je da se toga baš i ne sjeća.

21.2. Prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika pred ODO u Rijeci okrivljenik TJ branio se šutnjom.

22. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik TJ počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje se tereti optužnicom.

23. Naime, u postupku nije bilo sporno da se okrivljenik TJ sa večeri 15. na 16. studeni 2014., sve do ranih jutarnjih sati 16. studenog 2014., nalazio u stanu OJ (u inkriminirano vrijeme PJ) u [adresa], u [adresa], gdje se osim sa PJ, svojom tada bivšom djevojkom, družio i sa njihovim zajedničkim prijateljima ČJ, AJ, NJ, ĐJ, UJ i ŠJ na zabavi koju je organizirala PJ. Nadalje, nije bilo sporno ni da je tijekom te večeri PJ okrivljeniku priznala da je u vezi sa ŠJ te da je nakon razgovora sa ŠJ, koji mu je tu činjenicu potvrdio, okrivljenik napustio predmetni stan. Nije sporno ni da se okrivljenik u stan PJ ponovno vratio nakon izvjesnog vremena, otprilike 45 minuta do sat vremena, nakon što je stan prvotno napustio u društvu prijatelja ČJ, te nasilno upao u zaključanu spavaću sobu u kojoj su se nalazili oštećenik ŠJ i PJ na način da je provalio kroz vrata sobe te je došlo do fizičkog sukoba okrivljenika i oštećenika koji sukob je okončan intervencijom ĐJ i UJ na način da su imenovani razdvojili okrivljenika i oštećenika nakon čega je okrivljenik napustio stan. Nije bilo sporno da je, a s obzirom da ih prije fizičkog sukoba sa okrivljenikom oštećenik ŠJ nije imao, inkriminiranog dana u fizičkom sukobu sa okrivljenikom zadobio više tjelesnih ozljeda za koje je provedenim sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno da je riječ o rani ispod lijeve lopatice, koja zahvaća kožu potkožje i mišićnu ovojnicu, još jednoj rani iznad lijeve lopatice pliće naravi, dvije rane sprijeda pliće naravi te rani slabinski desno, koja zahvaća kožu potkožje, razdor tetive i tetivne ovojnice, a koje tjelesne ozljede su u svojoj ukupnosti kvalificirane kao teška tjelesna ozljeda.

24. Sporno je bilo je li utvrđenu tešku tjelesnu ozljedu oštećeniku ŠJ nanio okrivljenik te posljedično postoji li kaznena odgovornost okrivljenika za optuženo postupanje s obzirom da se okrivljenik u bitnom brani da je on prvi napadnut od oštećenika nakon što je ušao u spavaću sobu te da se, nakon što mu je oštećenik zadao udarac, ne sjeća što se dalje u sobi događalo.

25. Oštećenik ŠJ u bitnom o tijeku događaja nakon povratka okrivljenika u stan PJ tvrdi da je oko 06:00 sati začuo kucanje na vrata sobe, a zatim je vidio da je okrivljenik razvalio zaključana vrata sobe u kojoj je on bio sa PJ, uletio je u sobu, upalio je svijetlo i bacio se odnosno nasrnuo na njega dok je on ležao njemu prvo okrenut leđima, iako mu se vrlo brzo okrenuo licem, te ga je odgurnuo i pokušao spriječiti njegove daljnje napade, što je opisao međusobnim hrvanjem. Dok je ležao okrenut okrivljeniku leđima, okrivljenik mu je zadao udarce u području leđa, prsa odnosno područje ispod grudnog koša i područje desne ruke, a od kojih udaraca je osjetio da je obilno krvario i za koje udarce je naknadno saznao da mu je okrivljenik nanio čašom jer nije vidio da je okrivljenik imao u ruci čašu ni prije ni tijekom napada. Poriče da bi on okrivljenika udarao šakama ili nogama, već ga je odgurivao od sebe.

26. Iz iskaza svjedoka OJ o tijeku događaja nakon povratka okrivljenika u njen stan proizlazi da je okrivljenik prvo pokucao na vrata sobe u kojoj su se nalazili ona i ŠJ zaključani, a zatim je okrivljenik razvalio vrata sobe te nasrnuo na ŠJ, a ona je vrisnula i otrčala do WC-a tako da ne zna što se između njih dalje događalo, a nakon povratka do sobe uočila je da su ostali iz društva vadili okrivljenika iz sobe, kojom prilikom ju je okrivljenik udario nogom te je uočila da je ŠJ imao krvava leđa i da je sve okolo bilo krvavo i da su plahte bile krvave. Nije uočila da je u sobi bila čaša niti da je okrivljenik ruci držao čašu.

27. I iz iskaza svjedoka ĐJ proizlazi da je nakon što je čuo buku iz sobe u kojoj su se nalazili PJ i ŠJ prvi došao do iste, kojom prilikom je kroz otvorena vrata uočio kako TJ napada ŠJ, skočio je kako bi TJ maknuo s ŠJ i u tome je uspio, nakon čega se TJ udaljio iz sobe. Iz njegovog iskaza također proizlazi da je prilikom ulaska u sobu vidio da je TJ udarao ŠJ i to rukama s tim da se zbog proteka vremena ne može izjasniti da li su se tom prilikom hrvali. Iz iskaza ovog svjedoka također proizlazi kako je prilikom ulaska u sobu uočio da je ŠJ ležao na krevetu okrenut leđima, dok je iznad njega okrivljenik klečao na koljenima, okrenut prema njemu te je uočio da je ŠJ bio izrezan po prsima i leđima, a radilo se o posjekotinama koje su obilno krvarile te je na leđima ŠJ imao veće posjekotine, vrlo duboke, a radilo se o otvorenim ranama. Sjeća se da je u sobi s desne strane bila razbijena neka čaša, jer je uočio staklo. Krvi je bilo svugdje, po krevetu i plahtama. U trenutku njegova ulaska u sobu u istoj je bila i PJ, ali je ona odmah izišla iz sobe.

28. I iz iskaza svjedoka UJ, koji je nakon ĐJ ušao u sobu u kojoj su se nalazili TJ i ŠJ, proizlazi kako je prvo čuo udarac i buku u sobi te Andrein vrisak, a kad je došao do sobe uočio je ŠJ i TJ kako se tuku odnosno da ŠJ leži na krevetu na leđima i da se nogama pokušava obraniti od TJ, dok ga ovaj udara šakama, međutim nije uočio da bi TJ u ruci držao kakvu čašu. Iste su rastavili, a naknadno je uočio da je ŠJ bio sav krvav odnosno uočio je ozljede na način da mu je koža visila na leđima. TJ izišao je iz stana, a u vrijeme ovog događaja isti je izgledao ljutito i bijesno. U vrijeme ovog događaja u sobi nije uočio bilo kakvo staklo ili čašu.

29. Nadalje, i iz iskaza svjedoka VJ također proizlazi da, kada je stigao do sobe gdje se sve dešavalo, već je sve bilo završilo tako da ništa nije vidio. TJ je nakon toga izletio iz stana, a ŠJ je bio isječen po leđima i sav krvav. Uočio je da ŠJ po leđima ima neke crte koje su krvarile i da je TJ prilikom izlaska iz stana izgledao uzrujano i ljutito.

30. Iz iskaza svjedoka NJ proizlazi da je, dok se nalazila u boravku sa AJ, čula neku buku i Andrein vrisak, došlo je do nekog naguravanja ispred njihove sobe, čula je da su se otvorila vrata jer je za to vrijeme bila budna, odnosno još nije zaspala, te su ona i VJ došli do Andreine sobe, a to su učinili i ĐJ i UJ i tada je uočila da se u Andreinoj sobi ŠJ i TJ tuku, odnosno ŠJ se branio od Marinovih napada, a zatim su se isti naguravali dok ih je za to vrijeme ĐJ pokušavao razdvojiti na način da je iz sobe odgurivao TJ, koji je zatim i napustio stan. Istom prilikom na ŠJ uočila je krv na prsima i leđima, krvario je. Zaključila je da se ŠJ branio od Marinovih napada po tome što je ŠJ ležao na krevetu i odgurivao se rukama od TJ, s time da je dobro vidjela ŠJ koji je klečao na krevetu, dok TJ nije vidjela cijelog, već samo njegove ruke, koje su išle prema ŠJ s tim da u njegovim rukama nije vidjela nikakav predmet. Nije sigurna da je tijekom ovog događaja u istoj sobi uočila kakvu čašu ili staklo s tim da su drugi spominjali neko staklo. Tijekom opisanog događaja na ŠJ uočila je ogrebotine u predjelu grudi, a puno veće ozljede na leđima i duboke rupe, dok je u sobi od PJ uočila da je bilo dosta krvi po plahti na krevetu, kao i na tabureu, te je bilo dosta krvi u hodniku.

31. Svjedok JJ, otac okrivljenika o inkriminiranom događaju ima posredna saznanja i to iz kazivanja svog sina, okrivljenika TJ o istom, te iz onog što se o događaju pričalo po Krnjevu od strane drugih ljudi. Imenovani svjedok iskazivao je o stanju u kojem je okrivljenik došao kući nakon inkriminiranog događaja pa je tako iskazao da je njegov sin bio jako uzrujan kad je doznao da su PJ i ŠJ u vezi, da je sa ČJ napustio stan, da je potom zatekao u stanu oštećenika i PJ zajedno te da je oštećenik njegovog sina udario nogom nakon čega su se potukli, a zatim je okrivljenik trčao od Andree do [adresa] i bio je jako uspuhan, prestrašen, izvan sebe, djelovao je izgubljeno, imao je poderanu majicu i bio je krvav, a nakon toga su otišli na policiju. Iskazuje i da mu je sin rekao da se nakon što je zatekao u sobi PJ i ŠJ nastavno više ničega ne sjeća što se događalo.

32. Svjedok LJ, policijski službenik na mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, iskazivao je o svojim saznanjima vezano uz inkriminirani događaj u vidu policijskog postupanja nakon inkriminiranog događaja.

33. Sud u cijelosti prihvaća iskaze oštećenika ŠJ kao i ispitanih svjedoka PJ, ĐJ, UJ, FJ, NJ i ČJ ne nalazeći razlog zašto bi oštećenik i imenovani svjedoci neistinito iskazivali. Riječ je o prijateljima okrivljenika i oštećenika koji su se inkriminirane večeri zajedno družili, a druže se i od ranije, te nitko nije iskazivao o ičijim narušenim odnosima. Imenovani svjedoci su svi redom očevici inkriminiranog događaja u nekom dijelu, izuzev svjedoka ČJ koji je stan napustio ranije i nije se više vraćao, te o svojim saznanjima o inkriminiranom događaju iskazuju ovisno od trenutka kada su uočili inkriminirani događaj. Njihovi su iskazi suglasni te se međusobno nadopunjuju. Svjedok ČJ iako nije bio nazočan inkriminiranom događaju, jer je nesporno stan prethodno napustio sa okrivljenikom i više se nije vraćao u stan, iskazivao je o okolnostima razgovora sa okrivljenikom uoči inkriminiranog događaja odnosno nakon što je sa okrivljenikom napustio stan, i koji mu je rekao da mu je PJ priznala da je već neko vrijeme u vezi sa ŠJ i tom prilikom okrivljenik mu je izgledao ljutit i uzrujan, ali nije ništa ukazivalo da bi takvo nešto napravio. Svjedok nije siguran kada je okrivljenik otišao, možda je bilo 5 ili 6 sati ujutro, s tim da mu je prilikom rastanka rekao da mora malo prošetati i razmisliti sam sa sobom. Sud u cijelosti prihvaća i iskaz svjedoka ČJ koji, iako nema saznanja o inkriminiranom događaju ima saznanja stanju okrivljenika neposredno pred inkriminirani događaj odnosno činjenicama koje mu je okrivljenik iznio, te iako nije znao što okrivljenik namjerava, iskaz ovog svjedoka ukazuje na motiv okrivljenikova povratka u stan. Ovaj svjedok također nema razloga neistinito iskazivati s obzirom da je riječ o prijatelju i okrivljenika i oštećenika koji nema razloga ikoga neosnovano teretiti.

34. Svjedok JJ, otac okrivljenika o inkriminiranom događaju ima posredna saznanja i to iz kazivanja svog sina, okrivljenika TJ o istom te iz onog što se o događaju pričalo po Krnjevu od strane drugih ljudi. Imenovani svjedok iskazivao je o stanju u kojem je okrivljenik došao kući nakon inkriminiranog događaja te potkrjepljuje njegovu obranu da je oštećenik okrivljenika prvi udario i da se nakon toga daljnjeg tijeka događaja okrivljenik ne sjeća. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka JJ s obzirom da imenovani svjedok nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju te kao otac okrivljenika ima interes svojim iskazom otkloniti od njega kaznenu odgovornost za učin optuženog kaznenog djela.

35. Iz iskaza svjedoka koji su inkriminirane večeri bili u stanu PJ i to PJ, ŠJ, ĐJ, UJ, AJ, NJ i ČJ, a ne spori to ni sam okrivljenik u svojoj obrani, proizlazi da je okrivljenik sa svjedokom ČJ napustio stan PJ te se potom sam nakon nekog vremena vratio u stan. Da je okrivljenik provalio kroz zaključana vrata spavaće sobe u kojoj su se nalazili oštećenik i PJ utvrđeno je iz iskaza oštećenika i PJ, a te iskaze potkrjepljuje i materijalna dokumentacija i to zapisnik o očevidu i fotodokumentacija sačinjena prilikom očevida iz koje proizlazi da su vrata spavaće sobe oštećena na način da su ista provaljena. Također ispitani svjedoci koji su bili nazočni u stanu, a riječ je o istim osobama koje su se u stanu nalazile i kada ga je okrivljenik napustio, izuzev ČJ koji se nije vratio nakon odlaska, iskazali su da su, prije nego su uočili da je okrivljenik nazočan u sobi u kojoj su prethodno sami bili oštećenik i PJ, čuli udarac te vrisak PJ što ih je probudilo, a takav tijek događaja proizlazi i iz, kako je već spomenuto, iskaza svjedoka PJ te materijalne dokumentacije koja ukazuje na oštećena vrata spavaće sobe u kojoj su se nalazili oštećenik i PJ. Također, iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi i da prije okrivljenikovog povratka u stan PJ oštećenik ŠJ nije imao tjelesnih ozljeda s obzirom da svi svjedoci o tjelesnim ozljedama koje su uočili na oštećeniku iskazuju tek nakon što se okrivljenik vratio u stan PJ i ušao u sobu gdje su se prethodno sami nalazili oštećenik i PJ. Nadalje svi ispitani svjedoci koji su u nekom trenutku bili očevici inkriminiranog događaja iskazuju da se oštećenik branio od okrivljenikovih napada, dok niti jedan od svjedoka ne iskazuje da bi oštećenik udarao ni napadao okrivljenika. Svjedok PJ, koja se nesporno na samom početku inkriminiranog događaja nalazila u istoj prostoriji sa oštećenikom i okrivljenikom, govori također o napadu okrivljenika na oštećenika, ne da bi oštećenik prvo napao okrivljenika. Stoga iz navedenog sud nalazi nesporno utvrđenim da je okrivljenik, nakon što se vratio u stan PJ, uporabom fizičke sile nasilno otvorio zaključana vrata spavaće sobe u kojoj su se nalazili oštećenik i PJ koja je u tom času vrisnula, nasrnuo na oštećenika koji je u tom trenutku ležao na krevetu, u kojem trenutku je PJ napustila spavaću sobu, a u spavaću sobu su ušli svjedoci ĐJ i UJ koji su vidjeli kako okrivljenik napada oštećenika te rastavili okrivljenika i oštećenika dok su svjedoci AJ i NJ došli netom nakon njih s time da svjedok AJ navodi kako nije vidio napad okrivljenika na oštećenika dok svjedok NJ navodi da je uočila da se oštećenik brani od okrivljenikovog napada dok ih je ĐJ pokušavao razdvojiti, a koji svi svjedoci su na dolazak u spavaću sobu oštećenika i PJ bili motivirani nakon što su čuli udarac i vrisak.

36. Također, svi ispitani svjedoci očevici inkriminiranog događaja iskazuju da su u spavaćoj sobi u kojoj su zatekli oštećenika i okrivljenika koji ga napada, oštećenika uočili ozlijeđenog u vidu rezova po tijelu te kako krvari, ali nisu uočili uslijed čega je zadobio te ozlijede niti primijetili išta u rukama okrivljenika tom prilikom s time da svjedok ĐJ iskazuje da je u spavaćoj sobi vidio razbijenu čašu odnosno staklo. Dovodeći iskaze ispitanih svjedoka u vezu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge, specijaliste sudske medicine nedvojbeno je utvrđeno da je inkriminiranog dana oštećenik ŠJ, zadobio ukupno pet reznih rana i to tri na leđima, a dvije na prednjoj strani tijela. Osim lakih tjelesnih ozljeda zadobio je i tjelesnu ozljedu u području leđa u donjem desnom slabinskom dijelu leđa koja presijeca tetivu i tetivnu ovojnicu mišića, koja se ozljeda kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, a sve ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Primijenjena sila po mišljenju vještaka bila je umjereno jaka, a s obzirom na lokalizaciju ozljeda i sprijeda i straga u dinamici događaja došlo je do promjene međusobnog odnosa tijela oštećenika i osobe koja je ozljede zadala s time da je položaj oštećenika mogao biti ležeći u trenutku ozljeđivanja. Stalni sudski vještak nije isključio mogućnost da je oštećenik dio reznih rana mogao zadobiti padom na pod na kojem su se već nalazili slomljeni stakleni predmeti, ali najdublja rana koja presijeca tetivu nije mogla nastati takvim padom. Uzimajući u obzir mogućnost hrvanja oštećenika i okrivljenika uobičajeno je da obje osobe koje se hrvaju po razbijenom staklu dobiju rezne rane što je u ovom slučaju izostalo jer kod okrivljenika takve rane nisu utvrđene pa je po mišljenju vještaka samo jedan dio reznih rana oštećenik mogao dobiti prilikom hrvanja, ali ne sve. Po mišljenju stalnog sudskog vještaka sredstvo ozljeđivanja u vidu razbijene čaše predstavlja pogodno mehaničko sredstvo za ozljeđivanje.

37. Da su ozljede oštećeniku nanesene upravo slomljenom čašom koja se u vrijeme opisanog događaja nalazila u spavaćoj sobi u kojoj su se nalazili ŠJ, PJ i okrivljenik, proizlazi iz iskaza ĐJ koji je u spavaćoj sobi uočio čašu odnosno krhotine stakla kao i iz zapisnika o očevidu i fotodokumentacije na kojoj su vidljive krhotine stakla pronađene u spavaćoj sobi prilikom obavljanja očevida.

38. Iako iz obrane okrivljenika proizlazi da se ne sjeća predmetnog događaja nakon udarca koji mu je zadao oštećenik pri ulasku u sobu, a u kojoj su se nalazili ŠJ i PJ, ovakva njegova obrana obeskrijepljena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog prof. dr. sc. Ike Rončević – Gržeta, dr. med. čiji nalaz i mišljenje su je dopunjeni odnosno dodatno pojašnjeni i provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Iki Rončević – Gržeta, dr. med. i prof. Ines Torić, a iz čijeg kombiniranog nalaza i mišljenja te iskaza pred ovim sudom nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u vrijeme inkriminiranog događaja bio smanjeno ubrojiv u blažem stupnju s obzirom da kod okrivljenika nisu ustanovljeni znaci nedovoljnog duševnog razvitka niti trajne duševne poremećenosti što bi utjecalo na stanje njegove svijesti, rasuđivanja ili na slobodu volje tempore criminis. Naime, činjenice iz spisa ne govore u prilog patološkom afektu koji utječe na stanje svijesti s obzirom da nisu utvrđena tipična obilježja istog ni u preddeliktnom ni u deliktnom ni u postdeliktnom razdoblju koja su opisana u toč. 17. obrazloženja ove presude već se kod okrivljenika radilo o afektu odnosno stanju emocija koji je dio je njegove osobnosti i koji ne utječe na stanje svijesti, a čemu je pridonijela njegova mladost i dominantna obilježja ličnosti te umor i u manjoj mjeri alkohol u krvi. Vještačenjem je otklonjena i privremena duševna poremećenost odnosno prepast uslijed afekta straha jer je upravo okrivljenik bio napadač, a ne napadnut međutim sve i da je prvi napadnut i u tom slučaju je vještačenjem prepast isključena.

39. Dakle, izvedenim dokazima utvrđeno je da je okrivljenik TJ, jer nitko drugi osim njega nije mogao te povrede zadati oštećeniku u utvrđenom činjeničnom stanju stvari, otprije sumnjajući u to, te večeri nesporno saznao da su njegova bivša djevojka PJ i prijatelj ŠJ u vezi, razgovarao sa njih oboje ponaosob, naputio stan PJ te o svemu razgovarao sa prijateljem ČJ, razmišljao o svemu nakon što su se on i ČJ razišli, međutim nije prihvatio takvo stanje stvari te se vratio u stan nakon gotovo sat vremena od odlaska, tražeći oštećenika i bivšu djevojku PJ te najprije nogom otvorio zaključana vrata spavaće sobe pa kad ih je zatekao u spolnom odnosu, što ga je dodatno isfrustriralo, napao je oštećenika te mu nanio rezne rane razbijenom čašom po tijelu kojom prilikom mu je nanio i tešku tjelesnu ozljedu pa nakon što su ih ĐJ i UJ razdvojili nogom udario PJ i ponovno napustio stan. Takvim svojim postupanjem okrivljenik TJ ostvario je sva bitna obilježja bića kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Okrivljenik je u vrijeme počinjenja djela bio u stanju smanjene ubrojivosti u blažem stupnju odnosno manifestirao je afekt koji je dio njegove osobnosti i koji nije utjecao na stanje njegove svijesti. Frustracija koju je osjetio je kod okrivljenika inkriminirane večeri bila kontinuirana odnosno počela je već pri saznanju za vezu njegove bivše djevojke i prijatelja i nastavila se sve do zaticanja u spolnom činu koji sam za sebi nije bio izvor frustracije koja je potakla okrivljenika na učin kaznenog djela. Okrivljenik je, s obzirom na odlazak iz stana pa sve do povratka u isti, imao mogućnosti razmisliti o svemu i prihvatiti situaciju u kojoj se našao uzimajući u obzir da je za to imao dovoljno vremena te se povjerio i prijatelju. Međutim on takvu situaciju uslijed frustracije koju mu je izazvala nije prihvatio te se vratio u stan s očiglednom namjerom da se sa njima obračuna jer za drugo nema logičnog objašnjenja. Ostale okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i to u prvom redu činjenica da je okrivljenik oštećenika napao s razbijenom staklenom čašom koje je opasno oruđe, ubadajući njome u dijelove tijela oštećenika gdje se nalaze vitalni organi koji oštećenik je pritom goloruk i k tome mu okrenut leđima, upućuju na zaključak da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom pa ga je, poradi svega navedenog, valjalo oglasiti krivim za kazneno djelo i osuditi po zakonu.

40. Kao olakotnu okolnost sud je okrivljeniku cijenio mladu životnu dob u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti u blažem stupnju, kao i njegovu neosuđivanost, dok je otegotnim cijenio iskazanu upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela.

41. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne, kao i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, kao i sve ostale okolnosti koje se tiču počinjenog djela i počinitelja, sud je okrivljeniku TJ izrekao kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci. Na tako izrečenu kaznu zatvora sud je primijenio institut uvjetne osude sa rokom kušnje od 3 (tri) godine sukladno odredbi čl. 56. KZ-a.

41.1. Izrečenu sankciju i to kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i potom primjenu instituta uvjetne osude s dužim rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine sud je izrekao u uvjerenju da će se samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija predviđene zakonom. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Naime, sud je odredio duži rok kušnje od 3 godine, koji je uvjet neizvršavanja kazne zatvora od 10 mjeseci, smatrajući da okrivljenik neće počiniti novo kazneno djelo uzimajući u obzir da je okrivljenik neosuđivana osoba kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti uzrokovane afektom koji je dio njegove osobnosti, a do kojeg su dovele frustracije neprihvaćanjem činjenice da je njegova bivša djevojka sada u vezi sa njegovim prijateljem, a sve imajući u vidu da je okrivljenik bio mlade životne dobi, da je djelo počinio u ranim jutarnjim satima nakon neprospavane noći čemu je doprinio umor kao i konzumacija alkohola u određenoj mjeri.

42. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 okrivljeniku je, sukladno utvrđenim imovinskim prilikama odnosno činjenice da okrivljenik ne može podmiriti troškove postupka u cijelosti bez ugrožavanja vlastite egzistencije naloženo da plati trošak postupka po osnovi paušala i provedenog kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja za koje je sud ocijenio da ih sukladno utvrđenim imovinskim prilikama, uzimajući u obzir pritom trajanje te složenost postupka, može podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

43. Stoga je u svemu valjalo odlučiti kao u izreci presude, okrivljenika proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

U Rijeci, 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

Božica Čubranić Petričec v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO RIJEKA

2. Okrivljenik TJ

3. Branitelj okr. Goran Marjanović, odvj. iz Rijeke

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

• oštećenik ŠJ