REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Ovr-220/2025-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, stalna služba u Samoboru po sucu toga suda Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika-specijaliste Almira Travljanina u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o., OIB 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri iz Zagreba protiv ovršenice NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Kutleši, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu ovršenice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, 21. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenice od 31. siječnja 2025. za donošenjem rješenja kojim se proglašava da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstva s računa ovršenika po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu temeljem zadužnice od 27. svibnja 2011. potvrđene kod javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora

31. svibnja 2011. pod posl.br.: OV-7146/2011.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice od 31. siječnja 2025. za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – zadužnice od 27. svibnja 2011. potvrđene kod javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora 31. svibnja 2011. pod posl.br.: OV-7146/2011.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice od 31. siječnja 2025. za naknadu troškova ovog postupka.

IV. Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak za sastav podneska od 19. travnja 2024. u iznosu od 31,25 eura (slovima trideset jedan euro i dvadeset pet centi) u roku od 8 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška ovršnog postupka u iznosu 218,75 eura

Obrazloženje

1. U uvodu označenoj ovršnoj pravnoj stvari ovršenica NJ (dalje u tekstu: ovršenica) je 31. siječnja 2025. sukladno čl. 210. Ovršnog zakona podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutog pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o. (dalje: ovrhovoditelj).

2. U prijedlogu ovršenica navodi da je ovrhovoditelj protiv nje 11. prosinca 2024. na temelju osnove za plaćanje – zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Gordane Frković i Ljubice Jožinec iz Samobora pod posl.br.: OV-7146/2011 od 31. svibnja 2011. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u sveukupnom iznosu od 5.846,65 eura (od toga glavnica 2.654,45 eura) te da je FINA je predmetnu osnovu za plaćanje zavela u očevidnik osnova za plaćanje.

3. Ovršenica je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnijela iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. OZ-a, a osobito po osnovi odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 6., toč. 7. i toč. 11. OZ-a. Navodi da je trgovačko društvo Falco plus d.o.o. 27. svibnja 2011. izdalo zadužnicu na iznos od 20.000,00 kuna / 2.654,45 EUR trgovačkom društvu Hypo alpe-adria-bank d.d. koju obvezu je prema vjerovniku, kao jamac platac, preuzela i ovršenica. Ovršenica smatra da je 28. svibnja 2011. nastupio zastarni rok od 10 godina za ispunjenje predmetne tražbine budući da je zastara počela teći 28. svibnja 2011., kao prvog dana od dospijeća zadužnice. Poziva se na akcesornost jamstva propisanu čl. 126. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je nastupom zastara obveze glavnog dužnika nastupila i zastara obveze solidarnog jamca. ističe da ovrhovoditelj prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i nije dostavio ispravu kojom dokazuje prijenos prava iz zadužnice.

4 . Poziva se i na zaključak broj: Su-IV-245/2019-3 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. prema kojem: „Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.“ Ističe da je navedena osnova za plaćanje bila dostavljena FINA-i na provedbu 2. siječnja 2020., no da je ista sukladno odredbi čl. 12. ZPONS-a, zbog nemogućnosti izvršenja, isknjižena, odnosno izbrisana iz očevidnika osnova za plaćanje. Slijedom navedenog smatra da ovrhovoditelj više nema pravne osnove podnositi zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne zadužnice te zahtijevati da se isto upiše u Očevidnik i nastavi po njemu postupati.

5. Slijedom svega navedenog ovršenica ističe da je predmetna zadužnica na drugi način izgubila svoju djelotvornost (čl. 50 st. 1. toč. 3.), da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena (čl. 50 st. 1. toč 7. OZ-a), odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti po osnovi predmetne zadužnice ovrhu protiv ovršenika (čl. 50 st. 1. toč 7. OZ-a), odnosno da je nastupila zastara tražbine (čl. 50 st. 1. toč. 11. OZ-a) , te da su povrijeđene odredbe ZPONS-a. Stoga predlaže temeljem čl. 201. i čl. 50. Ovršnog zakona predlaže donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim

6. Ovršenica ujedno predlaže donijeti rješenje kojim će se FINA-i naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke povodom prijedloga za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa budući da smatra da bi provedbom predmetne ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja ovršenici bila nanesena nenadoknadiva ili barem teško nadoknadiva šteta iz razloga što bi na opisani način istoj bio ustegnut značajan iznos novčanih sredstava te da bi joj na takav način bila narušena kreditna sposobnost, i to na temelju nezakonite ovrhe, odnosno zastarjele tražbine. Ističe kako je predložena odgoda prijenosa koju ovršenica predlaže vremenski ograničena, odnosno potraživanje ovrhovoditelja je već samom zapljenom računa ovršenice potpuno osigurano, te da bi u slučaju da prijedlog ovršenice za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne bude prihvaćen kao dopušten, ovrhovoditelj mogao slobodno raspolagati zaplijenjenim sredstvima. Smatra da predmetna odgoda prijenosa (odnosno, ovrhe) do završetka postupka ne bi bila protivna javnom interesu niti bi ovrhovoditelju odgodom bila nanesena šteta.

7. Postavila je i zahtjev za naknadu troška sastava predmetnih prijedloga u ukupnom iznosu od 375,00 eura

8. Postupak izravne naplate na temelju zadužnice pokrenut je podnošenjem zahtjeva 11. prosinca 2024. FINA-i pa se na isti primjenjuje Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24, dalje u tekstu OZ).

9. Prijedlozi ovršenice su u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. i 65. st. 2. OZ-a dostavljeni ovrhovoditelju na očitovanje u roku 8 dana.

10. Podneskom od 10. veljače 2025. ovrhovoditelj se u cijelosti usprotivio prijedlozima ovršenika cijeneći ih neosnovanim posebno ističući da je zastarni rok mogao početi teći tek dospijećem tražbine te da je isti prekinut podnošenjem predmetne zadužnice na provedbu FINA-e od strane ranijeg ovrhovoditelja 17. prosinca 2013. te da je isti bio u prekidu sve do 4. kolovoza 2018. kada je predmetna zadužnica isknjižena iz Očevidnika redoslijeda naplate. Zastarni rok da je ponovno prekinut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 3. siječnja 2020. te da je isti počeo ponovno teći isknjiženjem osnove za plaćanje 10. srpnja 2023. te je ponovno prekinut 11. prosinca 2024. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu. Ističe da ovršenik ne spori da je predmetna zadužnica izdana i da je po stoj već bila pokrenuta pljenidba novčanih sredstava. Navodi da aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o ustupu tražbina od 7. rujna 2016. i dodatka I. izjavi o prijenosu prava iz zadužnica od 15. rujna 2017. Smatra da zaključak broj Su-IV-245/2019-3 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27.11.2019. na koji se ovršenik poziva nije primjenjiv u konkretnom slučaju, a obzirom da se isto odnosi isključivo na sudska rješenja o ovrsi, ali ne i na zadužnicu. Navedeno da potvrđuje i odluka Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-683/2024- 2 od 03.10.2024., kojom je utvrđeno kako: „Nema nikakve pravne zapreke da ovrhovoditelj kao vjerovnik, a nakon što mu je osnova za plaćanje brisana iz očevidnika temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS, temeljem te iste osnove pokrene novi postupak izravne naplate.“

11. Ovrhovoditelj se protivi prijedlogu za odgodu ovrhe smatrajući da ovršenik u prijedlogu tek paušalno navodi kako bi mu provedbom ovrhe, odnosno ustezanjem značajnog iznosa, bila narušena kreditna sposobnost, kao i da je ovrhovoditelj osiguran već samom zapljenom računa ovršenika. Narušenje kreditne sposobnosti nije, niti može, predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a osobito kada se uzme u obzir da je već i „samo“ zapljena računa bez ustegnuća određenog novčanog iznosa indikator narušene kreditne sposobnosti. Isto tako smatra da bi odgoda ovrhe dovela do nepotrebnog odugovlačenja postupka i odlaganja ovrhovoditeljevog prava da naplati svoje potraživanje. Ističe da Ovršni zakon jasno propisuje da ovršenik pretpostavku trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete treba učiniti vjerojatnom, a takva vjerojatnost mora biti objektivizirana uvjerljivim, životnim i logičnim činjenicama i okolnostima koje omogućavaju provjerljivost pretpostavke vjerojatnosti. Vjerojatnost da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, u konkretnom slučaju ovršenik niti ne obrazlaže. Imajući u vidu navedeno, smanjenje kreditne sposobnosti, na koje se ovršenik poziva, se prema ovrhovoditelju ne može smatrati nastupom niti nenadoknadive, niti teško nadoknadive štete. Isto tako smatra da okolnost da su sredstva na računu ovršenik samo zaplijenjena nije adekvatan dokaz da je ovrhovoditeljevo pravo da namiruje svoju tražbinu ispunjeno. Ovršenik se poziva na redovne posljedice provedbe ovrhe kao argumente u prilog postojanja opasnosti od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, što nije osnovano. postoje zakonom propisani mehanizmi zaštite ovršenika, kao što je otvaranje zaštićenog računa, propisivanje tražbina koje su izuzete od ovrhe, itd.

11.1.Predlaže prijedloge ovršenika odbiti kao neosnovane te naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog ovršnog postupka koji se sastoji sastava podneska od 10. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eura .

12. Pravna sredstva ovršenika u slučaju izravne naplate propisana su odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), a postupanje suda u povodu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, propisano je st. 2. citiranog članka na način da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53).

13. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

14. Odredbom čl. 53. st.1. OZ-a je propisano ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Takva žalba se može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka (st. 2. istog članka). Ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi (st. 3. istog članka). Ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu (st. 4. istog članka). Podnošenje žalbe iz stavka 1. ovoga članka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (st. 5. istog članka).

15. Prema odredbi čl. 54. st. 3. OZ-a rješenjem o žalbi sud će žalbu odbaciti ili prihvatiti, osim u slučaju iz članka 55. ovoga Zakona. Ako žalbu prihvati, sud prvoga stupanja ukinut će provedene radnje i obustaviti ovrhu. Osnovanost žalbe ocjenjuje se s obzirom na stanje stvari u vrijeme odlučivanja o žalbi (st. 4. istog članka).

16. Sukladno čl. 55. st. 1. OZ-a, ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku. Ako žalbu prihvati, postupit će u skladu s odredbom članka 54. stavka 3. ovoga Zakona, a ako je ne prihvati, uputit će ovršenika na parnicu.

17. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (list 8 spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji podnio 11. prosinca 2024., dok je ovršenica podneskom od 19. ožujka 2025. obavijestila sud da je 27. prosinca 2024. uvidom u mobilno bankarstvo utvrdila da joj je izvršena prisilna zapljena novca. FINA je predmetni zahtjev za izravnu naplatu sukladno čl. 209. st. 5. OZ-a ovršenici otpremila 13. prosinca 2024. (list 53 spisa).

18. Sukladno čl. 11. st. 3. OZ-a, žalba se izjavljuje u roku od 8 dana od dostave prvostupanjskog rješenja pa bi zadnji dan za njeno podnošenje u ovom slučaju bio 8. siječnja 2025.Osim toga iz navoda ovršenice u prijedlogu od 31. siječnja proizlazi da je ovršenici i prije podnošenja tog prijedloga bilo poznato da je predmetna ovršna isprava bila podnesena na prisilnu naplatu 2. siječnja 2020.

19. Kako je ovršenica prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (žalbu), izjavila 31. siječnja 2024., žalba se smatra nepravovremenom jer je izjavljena nakon proteka roka iz čl. 11. st. 3. OZ-a.

20. Budući da da su protekli rokovi za izjavljivanje žalbe ovršenice u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba čl. 53. OZ-a, koja se odnosi na žalbu nakon proteka roka.

21. Ovršenica je stoga pravni lijek mogla izjaviti samo iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, no u prijedlogu nije navela opravdane razloge radi kojih nije mogla te žalbene razloge istaknuti u roku, a što je bila dužna učiniti te iste potkrijepiti sukladno odredbi članka 53. st. 3. OZ-a. Stoga je valjalo primijeniti odredbu članka 53. st. 4. OZ-a i predmetni prijedlog odbaciti kao što je odlučeno u točki I. izreke rješenja.

22. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

23. Kako je već navedeno, prema čl. 210. OZ-a ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke. Prema čl. 210 st. 2 OZ- a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe. Zbog navedenog sud je primijenio čl. 65 st. 1. Ovršnog zakona kojim je propisano kako na prijedlog ovršenika sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dok je drugi uvjet da je ovršenik poduzeo neku od 10 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -10. OZ-a.

23.1. Navedena odredba znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane tom odredbom.

25. Ovršenica prijedlogom za odgodu ovrhe nije učinila vjerojatnim nastupanje nenadoknadive ili teško nenadoknadive štete, odnosno da bi provođenje ovrhe dovelo do nasilja.

17. 1. Da bi sud mogao odgoditi ovrhu, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu o kojoj bi se radilo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on poslije ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu, ovršenik mora prijedlogom učiniti na jasan, određeni način i to okolnostima koje konkretno ukazuju na tu vjerojatnost. Pritom mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete upravo otklonilo odgodom ovrhe.

18. Šteta za koju ovršenica tvrdi da bi joj nastala predstavlja općenito umanjenje njegove imovine do kojeg dolazi kod svake provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, tj. ne radi se o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti koja nastaje provedbom ovrhe odnosno o izvanrednoj i privremenoj okolnosti koje za određeno vrijeme utječe na provedbu ovrhe u smislu čl. 65. st.1. OZ-a. Blokadom računa ovršenici neće biti onemogućen rad i prihodovanje budući da se radi o ovršeniku fizičkoj osobi, a ne o trgovačkom društvu da bi rad financirao iz sredstava koja se nalaze na računu društva. Neće biti ugrožena niti ovršenikova egzistencija budući ovršenica može otvoriti poseban račun na koji će se uplaćivati sredstva izuzeta od ovrhe sukladno čl. 212. OZ- a. Uvidom u sudski registar utvrđeno je da ovrhovoditelj ima upisani temeljni kapital u iznosu od 68.323.000,00 te je iz javno dostupnih podataka vidljivo da je ovrhovoditelj 2022. i 2023. ostvarivao dobit od 17.077,179 eura i 10.636,607 eura pa stoga ne postoji opasnost da ovršeniica svoja sredstva naplaćena u postupku izravne naplate ne bi mogla vratiti u slučaju proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa ili u eventualnoj protuovrsi.

19. Kao to i ovrhovoditelj ispravno ističe u svom podnesku, smanjena kreditna sposobnost ovršenice nije nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju propisuje OZ niti bi se ona odgodom ovrhe "popravila".

20. Odredbe ovršnog zakona izričito propisuju da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi odgodom ovrhe njemu bila nanesena šteta nendoknadiva ili teško nenadoknadiva šteta pa sud nije ocjenjivao navode ovršenice da odgodom ovrhe ovrhovoditelj ne bi trpio štetu.

21. Odbačajem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenos nedopuštenim ovršenica nije ispunila prvi od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ- a.

20. Kako u ovom konkretnom predmetu nije ispunjen niti jedan od zakonskih razloga iz kojih bi sud mogao odgoditi ovrhu, valjalo je temeljem odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava odbiti te odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

21. Odluka o trošku temelji se na čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a u svezi sa čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), koji se u ovršnom postupku primjenjuje sukladno čl. 21. st.1. OZ-a, a odluka o visini troška temelji se na Tbr. 11. t.1. i t.8.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, 107/2015, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u svezi sa tbr. 7. t. 1. Tarife.

22. Člankom 14. st. 4. i 5. OZ-a propisano je kako su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Stavkom 6. iste zakonske odredbe propisano je kako se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

22.2. Člankom 154. st. 1. ZPP-a određeno je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

22.3. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi(st. 2. istog članka).

24. Temeljem Tbr. 52. t.1.,2. i 3. Tarife odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25. Obzirom da ovršenica nije uspjela sa prijedlogom za odgodu prijenos zaplijenjenih sredstava te da je prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa odbačen, to nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 4. OZ-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a da joj se naknadi zatraženi trošak. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

26. Odlučujući o trošku ovrhovoditelja, istome je temeljem čl. 154. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora (VPS: 2.654,45,85 eura=50 bodova, 1 bod=2 eura) priznat trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. sukladno Tbr. 11. t.8 Tarife u iznosu od 25,00 eura budući da se radi o ostalim podnescima u ovršnom postupku. Na obavljene radnje je sukladno Tbr. 42. obračunat zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u iznosu od 6,25 eura. Predlagatelju osiguranja je tako priznat trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 31,25 eura. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

27. Ovrhovoditelju nije priznat trošak u preostalom traženom iznosu od 218,75 eura budući da odvjetnik sukladno Tbr. 11. t. 8 Tarife za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., ali ne više od 250 bodova.

27.1. stoga je odlučeno kao u točki V. izreke rješenja

U Samoboru, 21. ožujka 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik

Almir Travljanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana odprimitka pismenog otpravka istog. Žalba se predaje pismenim putem, u 2 primjerka, putem ovog suda, na županijski sud.

Dna:

1. ovrhovoditelj po pun.

2. ovršenik po pun. uz nalog za plaćanje s.p. na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim- VPS 2.654,45 eura (Tbr. 3. t.3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine br. 37/2023) i prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u iznosu 19,91 euro( Tbr. 1. t.3. Uredbe).

3. FINA