REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-5342/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i BE - zamjenika OGDO, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 25.674,92 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 3.475,24 Eur, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 8.189,62 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 25.051,12 Eur za razdoblje od 2. srpnja 1995. do 15. svibnja 2018., kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos 623,80 Eur za razdoblje od 5. veljače 2015. do 15. svibnja 2018.

III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za naknadu troškova parničnog postupka

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. srpnja 2020. navodi da je, kao zajmodavac, 10. veljače 1995. zaključio ugovor o zajmu s NE temeljem kojeg mu je isplatio 39.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., uz obvezu vraćanja do 1. srpnja 1995., da je istim ugovorom konstatirano da je NE na ime zajma 15. srpnja 1992. isplaćen iznos od 30.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., koji je iznos trebao vratiti do 15. listopada 1992., ali do dana sklapanja ugovora od 10. veljače 1995. to nije učinio, da su stranke ugovora u svrhu osiguranja zajma u iznosu 69.000,00 Dem ugovorile zasnivanje založnog prava na nekretnini u vlasništvu zajmoprimca ME i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi stambeno-poslovni objekt KC-4, pop.br.466 (istočni dio) u naselju Malešnica, sada Malešnica 54,56,58 i 60 povezano s idealnim suvlasničkim dijelom nekretnine 72. suvlasnički dio s neodređenim omjerima Etažno vlasništvo (E-72) stan br.314, tip 1F, jednosobni stan u trećem katu, površine 36,33 čm, sa spremištem br.57, površine 2,30 čm, treći ulaz, [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod naslovnog suda, da zajmoprimac ME nije ispunio svoju obvezu u roku i stoga je pred tim sudom pokrenut postupak prisilne naplate iz vrijednosti založene nekretnine pod brojem Ovr I-1547/96, a istovremeno je zemljišnoknjižnom odjelu podnesen prijedlog za upis zabilježbe izvršenja pod brojem I-1547/96 koji je primljen pod brojem Z-8711/96, da je JE na temelju prijedloga od 5. veljače 1998. uknjižila pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini temeljem ugovora zaključenog s NE zbog toga što plomba broj: Z-8711/96 nije bila pravodobno unesena u zemljišne knjige i izdavani su z.k. izvatci bez evidentirane plombe, da je zbog tih okolnosti naslovni sud pravomoćnom presudom od 12.siječnja 2015. broj:P-132/08 donio odluku u korist JE i proglasio neopuštenom ovrhu I-1547/96 na gore navedenoj nekretnini, pa je taj ovršni postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem od 12. siječnja 2018. broj:Ovr-1859/14 te da je zbog navedenih okolnosti on izgubio svaku mogućnost namiriti svoju tražbinu prema zajmoprimcu / dužniku NE i stvoreni su mu dodatni troškovi u vidu plaćanja sudskih troškova prema pravomoćnim sudskim odlukama.

1.1. Tužitelj se poziva na čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje:ZOO/05) i čl.98.st.2. odnosno čl.175. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17; dalje:ZZK) i navodi da se štetna radnja sastoji u nepravilnom i nezakonitom radu suca / sudskog službenika u zemljišnoknjižnom odjelu naslovnog suda u vidu propuštanja da po zaprimanju prijedloga za zabilježbu rješenja o izvršenju broj: I-1547/96 pod br: Z- 8711/96 isti učini vidljivim s danom i vremenom zaprimanja na mjestu gdje se u zemljišnoj knjizi upis treba provesti (plomba) i to na način da ista bude vidljiva od trenutka zaprimanja, a osobito u trenutku stjecanja prava vlasništva treće osobe 5. veljače 1998., kao i u izdavanju z.k. izvadaka za istu nekretninu u kojima nije bila vidljiva ta plomba, uz napomenu da iz očitovanja zemljišnoknjižnog odjela naslovnog suda od 12. listopada 2009. (u predmetu broj:P-132/08) jasno proizlazi da je plomba broj:Z-8711/96 na jednom mjestu bila precrtana, međutim, na drugoj strani teretovnice je upisana, zbog čega je naredbom suca od 12. listopada 2009. plomba broj:Z-8711/96 ponovno upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a rješenjem od 18. svibnja 2017. je usvojen prijedlog radi zabilježbe rješenja o izvršenju od 21. siječnja 1997. broj:I- 1547/96 s učinkom zabilježbe od 31. svibnja 1996. (kada je prijedlog zaprimljen na sudu), zatim, da se šteta sastoji u izravnom umanjenju njegove imovine jer je zbog protupravnog postupanja suca / službenika z.k. odjela došlo do toga da je ovrha broj:I- 1547/96, koju je on vodio na gore navedenoj nekretnini, proglašena nedopuštenom presudom naslovnog suda broj:P-132/08, a ovršni je postupak obustavljen i on nema više nikakve mogućnosti namiriti tražbinu, time da visinu štete predstavlja tražbina iz ugovora o zajmu u iznosu kunske protuvrijednosti 49.000,00 Dem / 25.051,12 Eur (jer je zajmoprimac ME vratio dio zajma u iznosu kunske protuvrijednosti 20.000,00 Dem) s pripadajućim kamatama, trošak postupka broj:P-132/08 u iznosu 52.304,70 kn i trošak sudskih pristojbi iz navedene parnice u iznosu 14.100,00 kn te da je iz navedenog razvidna uzročno posljedična veza između činjenja / propuštanja zemljišnoknjižnog odjela naslovnog suda i nastupa štete jer da je plomba broj: Z- 8711/96 koja se odnosi na zabilježbu rješenja o izvršenju broj: I-1547/96 bila pravodobno upisana odnosno evidentirana na z.k. izvatcima tada bi prijenos prava vlasništva na treću osobu bio onemogućen, a sve i da je došlo do takvog prijenosa on bi imao pravo namirenja tražbine iz vrijednosti nekretnine svagdašnjeg vlasnika iste jer zabilježba proizvodi učinke od njezina zaprimanja.

1.2. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da joj na ime naknade štete isplati iznos od 25.051,12 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja sa zateznom kamatom od 2. srpnja 1995. do isplate, kao i iznos od 66.404,70 kn sa zateznom kamatom koja na iznos 42.187,50 kn teče od 12. siječnja 2015. do isplate, na iznos 10.117,20 kn od 21. svibnja 2018. do isplate, na iznos 4.700,00 kn od 5. veljače 2015. do isplate, na iznos 4.700,00 kn od 10. kolovoza 2017. do isplate, na iznos 2.350,00 kn od 10. kolovoza 2017. do isplate te na iznos od 2.350,00 kn od 21. svibnja 2018. do isplate.

1.3. Tužitelj u konačnici navodi, s obzirom na važeću valutu, da ne traži isplatu glavnice u kunskoj protuvrijednosti te da se iznos koji je označen u kunama, sukladno propisima, označi dvojno.

2. Tuženica osporava odgovornost, uzročno posljedičnu vezu te osnov i visinu zahtjeva. Navodi da je plomba broj:Z-8711/96 bila upisana u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako što je na jednoj stranici bila precrtana olovkom (što bi značilo da je brisana), dok je na teretovnici bila upisana kao aktivna, da je zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio oštećen te je za isti vođen postupak obnove zemljišne knjige, pa je sudac 12. listopada 2009. dao naredbu da se plomba broj:Z-8711/96 ponovno upiše, da je potom za rješavanje spisa broj:Z-8711/96 bilo potrebno pribaviti rješenje o izvršenju broj: I-1547/96 od 21. siječnja 1997. i 18. svibnja 2017. je u konačnici riješen predmet broj:Z-8711/96 na način da je dopuštena zabilježba izvršenja imajući u vidu stanje zemljišne knjige u trenutku zaprimanja prijedloga, da zbog proteka vremena nije moguće potvrditi kada je plomba broj:Z-8711/96 prvi puta bila upisana u ručno vođeni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i je li bila vidljiva cijelo vrijeme s obzirom da je zk.ul.br. bio oštećen, da je ručno vođeni zk.ul. prepisan u digitalni obli i verificiran 27. lipnja 2006. što znači da plomba broj:Z-8711/96 nije bila u digitalno vođenoj zemljišnoj knjizi od 27. lipnja 2006. do 12. listopada 2009. kada je ponovno upisana po naredbi suca, da tužitelj nije podnio / prijavio prijavu / prigovor za upis nekog svog prava ili plombe u ispravnom postupku povodom postupka obnove oštećenog uloška te da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] E-72 k. o. [katastarska općina] do 21. studenog 2019. bila upisana zabilježba spora broj: Z-2233/96 (dakle, prije plombe broj:Z-8711/96) i to ovdje tužitelja protiv ME radi utvrđenja prava vlasništva i postojanja zaloga, slijedom čega tuženica smatra da je tužitelj sam odgovoran za štetu jer nije pravodobno zaštitio svoja prava u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku.

2.1. Na pripremnom ročištu tuženica navodi da je tužba preuranjena jer da je tužiteljev zahtjev za mirno rješenja spora primljen 28. travnja 2020, a tužba je podnesena 24. srpnja 2020., slijedom čega nije prošao rok iz čl.186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), dok na ročištu za glavnu raspravu ističe prigovor zastare.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenja spora i povratnicu, ugovor o zajmu od 10. veljače 1995., rješenja ovog suda od 18. svibnja 2017. broj:Z- 8711/96, 12. siječnja 2018. broj:Ovr-1859/14 (ranije Ovr-1547/96), zatim, 5. veljače 2015., 10. kolovoza 2017. i 21. svibnja 2018. - sve broj:P-132/08 te 8. travnja 1999. broj:I-1547/96, presudu ovog suda od 12. siječnja 2015. broj:P-132/08, dopis z.k. odjela ovog suda od 12. listopada 2009. broj:Z-8711/96, presudu Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-292/15 i rješenje od 25. rujna 2018. broj:Gž- 4303/18, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. ožujka 2019. broj:Rev- 370/19, podatak HP o povratnici / dostavnici, dopis ODO od 28. srpnja 2020., podnesak od 16. studenog 2000. iz predmeta broj:I-1547/96, potvrdu HZMO, predmete ovog suda broj:Ovr-1859/14 (ranije oznake Ovr-1547/96 odnosno I-1547/96), P- 132/08, Z-8711/96=I-1547/96 i Z-51681/05 te saslušao tužitelja i svjedoka ME.

3.1. Prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta na okolnost tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme kada bi po redovnom tijeku stvari došlo do prodaje iste u okviru ovršnog postupka (1998. -2000.) nije prihvaćen jer je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, uz napomenu da izvođenje tog dokaza nije potrebno u situaciji kada tužitelj traži naknadu štete zbog nemogućnosti namirenja dijela tražbine iz ugovora o zajmu u iznosu 25.051,12 Eur s kamatom od 2. srpnja 1995., a istovremeno je notorno da je vrijednost nekretnine koja je bila u vlasništvu zajmoprimca / dužnika u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje (23. svibnja 1996.) u svakom slučaju višestruko prelazila vrijednost navedene tražbine.

3.2. Prigovor tuženice da je tužba preuranjena nije osnovan. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je zahtjev za mirno rješenja spora predan na poštu 23. travnja 2020. kao preporučena pošiljka (l.70. spisa), a da je Općinsko državno odvjetništvo dopisom od 28. srpnja 2020. otklonilo taj zahtjev. S obzirom da nije odlučan datum kada je Građansko upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva zaprimio zahtjev (prema njihovom očitovanju u pitanju je 28. srpnja 2020.), već je odlučan datum predaje preporučene pošiljke pošti, u skladu s čl.113.st.2. ZPP-a, to se prigovor ukazuje neosnovanim.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8.ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao zajmodavca i ME, kao zajmoprimca zaključen 10. veljače 1995. ugovor o zajmu 39.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke uz obvezu vraćanja najkasnije 1. srpnja 1995., time da su stranke konstatirale da je između njih zaključen 15. srpnja 1992. i ugovor o zajmu 30.000,00 Dem u kunskoj, koji iznos nije vraćen u predviđenom roku do 15. listopada 1992., pa u svrhu osiguranja zajma u ukupnom iznosu 39.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti ugovaraju zasnivanje založnog prava u korist tužitelja na nekretninama ME i to stanu [adresa], jednosobni stan tip 314-S1F diletacija treća, stubište treće, kat treći, objekt KC-4, naselje Malešnica, uz ovlaštenje tužitelju da nakon dospijeća može neposredno tražiti izvršenje na opisanoj nekretnini radi naplate 60.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate,

-da je javni bilježnik izdao potvrdu da je gore navedeni javnobilježnički akt izvršan 1. srpnja 1995.,

-da je tužitelj 23. svibnja 1996. podnio izvršni prijedlog protiv ME broj:I- 1457/96 (Ovr-1457/96) radi naplate novčanog potraživanja na gore navedenoj nekretnini prema gore navedenom ugovoru o zajmu te je sud 28. svibnja 1996. zatražio zabilježbu na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a isti je predmet 31. svibnja 1996. dobio broj Z-8711/96,

-da je 21. siječnja 1997, pod brojem I-1547/96 sud odredio traženo izvršenje na gore navedenoj nekretnini dužnika ME (radi naplate tražbine u iznosu 69.000,00 Dem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. sa kamatama od 1. srpnja 1996. do isplate i to zabilježbom rješenja o izvršenju na gore navedenoj nekretnini, utvrđivanjem vrijednosti iste, prodajom i namirenjem),

-da je JE **.**.1998. podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na gore navedenoj nekretnini temeljem ugovor o kupoprodaji iste zaključenog 28. veljače 1996. s prodavateljem NE, a prijedlog je zaveden pod brojem Z-2000/98,

-da je sud zaključcima od 12. lipnja 1998., 19. lipnja 1998. i 17. ožujka 1999. broj: I- 1547/96 odredio procjenu gore navedene nekretnine na licu mjesta te je 17. ožujka 1999. zatečena JE koja je predočila ugovor o kupoprodaji te nekretnine zaključen 28. veljače 1996. sa prodavateljem NE, kao i potvrdu da je ugovor predan na uknjižbu 5. veljače 1998. pod brojem Z-2000/98,

-da je rješenjem ovog suda od 8. travnja 1999. broj:I-1547/96 NE postavljen privremeni zastupnik jer je nepoznatog boravišta,

-da je JE, kao treća osoba, **.**.1999. podnijela prijedlog da se ovrha Ovr (I)-1547/96 na gore navedenoj nekretnini proglasi nedopuštenom te u privitku dostavila z.k. izvadak sa stanjem na dan 22. svibanj 1996. iz kojeg proizlazi da nema zabilježbe rješenja o izvršenju broj:I-1547/96,

-da je JE, kao treća osoba, rješenjem od 18. lipnja 1999. broj:I-1547/96 upućena pokrenuti parnicu protiv tužitelja radi proglašenja da na gore navedenoj nekretnine izvršenje nije dopušteno, koji postupak je pokrenula tužbom od 31. ožujka 2000.,

-da je privremeni zastupnik ME u predmetu broj: I-1547/96 podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju navodeći da je ME pristupio u odvjetnički ured i preuzeo na sebe obvezu javiti sudu sadašnju adresu, uz napomenu da je cijeli dug ili veći dio duga podmirio,

-da je u predmetu broj:P-132/08 z.k. odjel ovog suda dostavio 7. svibnja 2007. očitovanje u pravcu da u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije zabilježeno rješenje I-1547/96 od 21. siječnja 1997. broj:Z-8711/96 na gore navedenoj nekretnini,

-da iz očitovanja z.k. odjela od 12. listopada 2009., danog za potrebe postupka broj:P- 132/08, proizlazi da se predmet broj: Z-8711/96 odnosi na ovršni spis broj: I-1547/96, da z.k. odjel još uvijek nije donio odluku u tom predmetu, da je zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio oštećen i dovršen je postupak obnove istog te da iz preslike ručno vođene knjige proizlazi da je plomba broj:Z-8711/96 na jednom mjestu bila precrtana, ali je na drugoj strani teretovnice bila upisana, zbog čega je naredbom suca od 12. listopada 2009. plomba broj: Z-8711/96 ponovno upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je presudom ovog suda od 12. siječnja 2015. broj:P-132/08 proglašena nedopuštena ovrha na gore navedenoj nekretnini zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi - zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovdje tužitelja, kao ovrhovoditelja, u predmetu ovog suda broj:I-1547/96, uz nalog ovdje tužitelju i NE da tužiteljici TE nadoknadi parnični trošak u iznosu 42.187,50 kn,

-da iz obrazloženja gore navedene odluke, kao i presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-2925/15 kojom je potvrđena ta odluka, kao bitno proizlazi da u zemljišnoj knjizi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u trenutku kada je kupac JE zatražila provedbu kupoprodajnog ugovora zaključenog s prodavateljem NE - **.**.1998. - nije postojao vidljiv upis zabilježbe rješenja o izvršenju broj:I-1547/96 kojim je određena provedba ovrhe na toj nekretnini odnosno da je "31. svibnja 1996. zabilježena plomba pod brojem Z-8711/96 u vezi predmeta poslovni broj: I-1547/96, no činjenica upisa zabilježbe rješenja o izvršenju nije bila vidljiva niti iz jedne isprave koje su stranke ili zemljišnoknjižni odjel dostavili u spis, a koju je tužiteljica (op.a JE) mogla imati na uvidu prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora, te da je i zemljišno-knjižni odjel postupao kao da u zemljišnim knjigama navedena zabilježba nije učinjena, te je u skladu s time izvršio prijenos vlasništva …na tužiteljicu (op.a JE)", kako je pobliže navedeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-2925/15,

-da se na poleđini l.200. spisa predmeta P-132/08 nalaze dostavnice za odluku Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-2925/15 te je uvidom u iste utvrđeno da je ta odluka dostavljena odvjetniku Borisu Kelemenu 9. svibnja 2017., odvjetniku NE **.**.2017., a punomoćniku ovdje tužitelja, odvjetniku Davoru Metelku 5. svibnja 2017. (u tom je pravcu sačinjena i službena bilješka na l.141. predmetnog spisa),

-da je rješenjem ovog suda od 5. veljače 2015. broj:P-132/08 tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu 4.700,00 kn,

-da je rješenjem ovog suda od 18. svibnja 2017. broj:Z-8711/96 (pravomoćno 7. srpnja 2017.) zabilježeno rješenje o izvršenju od 21. siječnja 1997. broj:I-1547/96 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-72) na nekretnini JE, ranije u vlasništvu ME, koja se sastoji od stana br.314, tip 1F, jednosobni stan u trećem katu, površine 36,33 čm, sa spremištem br.57, površine 2,30 čm, treći ulaz, [adresa], kao posebnog dijela stambeno-poslovnog objekta KC-4, pop.br.466 u naselju Malešnica, sada ulica S.Draganića 7 i 9, [adresa], 50 i 52 sagrađenog na zk.č.br.306/3,

-da iz obrazloženja gore navedene odluke proizlazi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-72) upisana 31. svibnja 1996. plomba broj:Z-8711/96 radi provedbe odluke iz predmeta broj:Ovr-1547/96 u kojem je 21. siječnja 1997. doneseno rješenje o izvršenju na nekretnini dužnika ME te da je o dopustivosti upisa temeljem tog rješenja odlučeno prema stanju u zemljišnoj knjizi koje je postojalo u času kada je upisana plomba broj:Z-8711/96 i zbog toga se upis smatra provedenim već od tog trenutka, a tada je tada vlasnik bio ME, time da je kasnije pod brojem Z- 16523/99 oznaka Zn-2000/98 dopuštena uknjižba za korist JE koja je sada upisana kao vlasnica,

-da je tužitelj u predmetu broj: P-132/08 podnio 5. lipnja 2017. reviziju, a 19. lipnja 2017. prijedlog za ponavljanje postupka,

-da je rješenjem od 10. kolovoza 2017. broj: P-132/08 tužitelju naloženo platiti pristojbu na reviziju u iznosu 4.700,00 kn te prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu 2.350,00 kn,

-da je rješenjem ovog suda od 12. siječnja 2018. broj:Ovr-1859/14, ranije Ovr-1547/96 (pravomoćno 15. svibnja 2018.) obustavljen postupak izvršenja određen rješenjem o izvršenju od 21. siječnja 1997. broj:I-1547/96 te određeno brisanje zabilježbe ovrhe broj: Z-8711/96, sve s obzirom na pravomoćno okončan postupak broj: P-132/08,

-da je rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2018. broj:Gž Ovr-987/18, kojim je potvrđena gore navedena odluka, tužitelju uručeno 14. lipnja 2018.,

-da je rješenjem ovog suda od 21. svibnja 2018. broj:P-132/08-104 (pravomoćno 25. rujna 2018.) odlučeno da se ne dopušta ponavljanje postupka te je tužitelju naloženo naknaditi JE trošak u iznosu 10.117,20 kn,

-da je rješenjem ovog suda od 21. svibnja 2018. broj:P-132/08-105 tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu 2.350,00 kn

-da je rješenjem ovog suda od 30. srpnja 2018. broj:Z-41369/18 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem pravomoćnog rješenja ovog suda od 12. siječnja 2018. broj:Ovr- 1859/14, ranije Ovr-1547/96, dopušteno brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju broj:I- 1547/96 od 21. siječnja 1997. pod brojem Z-8711/96,

-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. ožujka 2019. broj:Rev- 370/19 odbačena revizija tužitelja presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-2925/15 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda od 12. siječnja 2015. broj:P-132/08,

-da je ME, prema potvrdi HZMO od 2. kolovoza 2017., bio prijavljen na mirovinsko osiguranje do 31. ožujka 2005.,

-da je pristojba na žalbu u predmetu broj: P-132/08 plaćena 16. veljače 2015. u iznosu 4.700,00 kn (623,80 EUR), dok ostale pristojbe nisu plaćene, što je utvrđeno uvid u e-spis P-132/08,

-da tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz da bi platio pristojbe prema rješenjima suda od 21. svibnja 2018. broj:P-132/08-105 (pristojba na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu 2.350,00 kn) te od 10. kolovoza 2017. broj:P-132/08 (pristojbu na reviziju u iznosu 4.700,00 kn te prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu 2.350,00 kn), kao niti dokaz da bi JE naknadio trošak postupka prema odlukama suda od 12. siječnja 2015. broj:P-132/08 (iznos od 42.187,50 kn) te 21. svibnja 2018. broj:P-132/08-104 (iznos od 10.117,20 kn).

6. Iz iskaza svjedoka ME, prihvaćenog kao neposredno uvjerljiv i iskren, kao bitno proizlazi da je od tužitelja u dva navrata i to 1992. i 1995. pozajmio ukupno 69.000,00 Dem, a vratio mu je 20.000,00 Dem, slijedom čega je ostao dug od 49.000,00 Dem i kamate, da je od nekretnina imao samo stan na trećem katu na [adresa], dok drugih nekretnina ili pokretnina veće vrijednosti nije imao, a isto tako nije ostvario niti veće zarade jer je imao firmu putem koje si je isplaćivao minimalac, da je od 2000. praktički nezaposlen, živi sa suprugom i kćeri kao podstanar, da mu je supruga radila na pošti kao službenica na šalteru, a kćer je bila student i kronični je bolesnik, time da niti jedna od njih nije imala nikakve nekretnine ili pokretnine veće vrijednosti, da bi vrati dug tužitelju da je mogao odnosno da može, da je gore navedeni stan prodao obitelji JE i o tome tužitelja nije obavještavao jer se radilo o jednom načinu na koji sam pokušao riješiti svoje poslovne probleme, kao i pitanje duga prema tužitelju te da je netočno ono što se navodi u podnesku na l. 39 spisa predmeta Ovr-1547/96 (sada Ovr-1859/14) u pravcu da bi došao u odvjetnički ured i tamo izjavio da sam dug podmirio.

6.1. Sud je kao iskren, neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid prihvatio i iskaz tužitelja u relevantnom dijelu iz kojeg proizlazi da mu je svjedok vratio 20.000,00 Dem, da su on i njegov odvjetnik godinama istraživali ima li svjedok još kakve imovine iz koje bi se mogao naplatiti te su utvrdili da nije zaposlen i da nema imovine iz koje bi se moglo naplatiti, da nije imao saznanja o tome da je gđa JE kupila gore navedeni stan te da je njegov odvjetnik poduzimao sve potrebne radnje po pitanju plombe.

7. Odgovornost države za štetu nastalu radom tijela državne uprave odnosno radom suda regulirana je odredbama čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07; dalje:ZSDU) odnosno čl.14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne Novine" 150/11, 93/16, 104/16 i 66/19; dalje: novi ZSDU) te je u čl. 67. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 3/94, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03, 17/04 i 141/04; dalje:ZS/94), čl. 106. Zakona o sudovima ("Narodne Novine" 150/05, 46/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10, 27/11, 130/11; dalje:ZS/05) odnosno čl.105. Zakona o sudovima ("Narodne Novine" 28/13, 33/15, 182/15, 67/18; dalje: ZS/13), kao i čl.72. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne Novine" 74/94, 86/94, 7/95) propisana odgovornost tuženice za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese sudac / službenik građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

7.1. Odredbama čl.154. i čl.158. Zakona o obveznim odnosima odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje:ZOO/91) propisana je dužnost naknade uzrokovane štete, kao i da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, a tako je i u čl.1054. i čl.1049. ZOO/05, dok je odredbom čl.155. ZOO/91 propisano da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta), a slično je i regulirano odredbom čl.1046. ZOO/05.

7.2. Za postojanje odgovornosti države za štetu potrebno je kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to nezakonit i/ili nepravilan rad suca / službenika, postojanje štete i uzročna veza između takvog nezakonitog i/ili nepravilnog rada i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada, tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

7.3. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanjem primjene zakona drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, dok kod utvrđivanja uzročne veze između nezakonitog i/ili nepravilnog i nastale štete valja voditi računa da je uzročnost, kao pretpostavka odgovornosti za štetu, veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice i od više mogućih uzroka koji bi mogli biti u bližoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan, a tipičan je onaj koji redovno dovodi do određene štete za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, pri čemu se isključuju svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete.

8. U postupku je utvrđeno da je tužitelj 23. svibnja 1996. podnio izvršni prijedlog protiv ME broj:I-1457/96 (Ovr-1457/96) radi naplate novčanog potraživanja temeljem ugovora o zajmu te je ovršni sud 28. svibnja 1996. zatražio zabilježbu na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a isti je predmet 31. svibnja 1996. dobio broj: Z-8711/96., da bi 21. siječnja 1997. pod brojem: I-1547/96 sud odredio traženo izvršenje na nekretnini dužnika ME.

8.1. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi postojanje štetne radnje u vidu propuštanja suca ili službenika zemljišnoknjižnog odjela ovog suda da po zaprimanju prijedloga za zabilježbu rješenja o izvršenju broj:I-1547/96 = Z-8711/96 odmah učini vidljivim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] trenutak zaprimanja istog tako da plomba bude jasno vidljiva svima odnosno štetna radnja se očituje i u izdavanju z.k. izvatka u kojem nije bila vidljiva ista plomba.

8.2. Nadalje, uslijed navedenog propuštanja odnosno činjenja tužitelju je nastupila šteta u vidu nemogućnosti naplate potraživanja od dužnika ME iz ugovora o zajmu u iznosu kunske protuvrijednosti 49.000,00 Dem (dužnik je vratio dio zajma u iznosu kunske protuvrijednosti 20.000,00 Dem), što odgovara iznosu od 25.053,29 Eur, jer je ovrha broj: I (Ovr) -1547/96 proglašena nedopuštenom pravomoćnom presudom ovog suda broj: P-132/08 upravo iz razloga što u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u trenutku kada je treća osoba JE zatražila provedbu kupoprodajnog ugovora zaključenog s prodavateljem NE

- 5. veljače 1998. - nije postojao vidljiv upis gore navedene zabilježbe, slijedom čega je ovršni postupak obustavljen rješenjem od 12. siječnja 2018. broj: Ovr-1859/14 (pravomoćno 15. svibnja 2018.) i s tim je trenutkom tužitelj izgubio mogućnost namiriti svoju tražbinu koju je imao prema dužniku temeljem ugovora o zajmu.

8.3. Da je plomba broj: Z-8711/96 koja se odnosi na zabilježbu rješenja o izvršenju I- 1547/96 bila pravodobno upisana odnosno evidentirana na z.k. izvatcima zk.ul.b.8213 k. o. [katastarska općina] prijenos prava vlasništva na treću osobu ne bi bio vjerojatan odnosno da je do prijenosa i došlo unatoč takvoj plombi tužitelj bi imao pravo namirenja tražbine iz vrijednosti nekretnine novog vlasnika iste jer zabilježba proizvodi učinke od njezina zaprimanja, u konkretnom slučaju od 31. svibnja 1996.

8.4. Daljnja šteta za tužitelja se ogleda i u umanjenju njegove imovine u visini sudske pristojbe na žalbu u predmetu broj: P-132/08 koju je platio 16. veljače 2015. u iznosu 623,80 EUR (4.700,00 kn), koja šteta je nastala uslijed okolnosti pobliže navedenih u toč.8.1. do 8.3. obrazloženja presude.

8.5. Posebno valja napomenuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid i prihvaćenih iskaza tužitelja i svjedoka ME proizlazi da ME, osim nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije imao druge imovine iz koje bi se mogla naplatiti tužiteljeva tražbina.

9. U odnosu na tvrdnju tuženice da zbog proteka vremena nije moguće potvrditi kada je plomba broj: Z-8711/96 prvi puta bila upisana u ručno vođeni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tužitelj sam odgovoran za štetu jer nije pravodobno zaštitio svoja prava u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku valja istaći da okolnost što je zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio oštećen i za isti je vođen postupak obnove zemljišne knjige nije relevantna u situaciji kada iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je 31. svibnja 1996. zabilježena plomba pod brojem: Z-8711/96 u vezi predmeta poslovni broj: I-1547/96, ali činjenica upisa zabilježbe rješenja o izvršenju nije bila jasno i nedvojbeno vidljiva (iz preslike ručno vođene knjige proizlazi da je plomba broj: Z- 8711/96 na jednom mjestu bila precrtana, ali je na drugoj strani teretovnice bila upisana, zbog čega je naredbom suca od 12. listopada 2009. plomba broj: Z-8711/96 ponovno upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) odnosno zemljišnoknjižni je odjel izdao z.k. izvatke bez te plombe i postupao kao da zabilježba nije učinjena.

9.1. Također valja istaći da tužitelju nije moguće staviti na teret nekorištenje kakvih alternativnih pravnih sredstava za namirenje tražbine u situaciji kada je prethopdno već poduzeo potrebne radnje u tom pravcu i napomenuti da je sud, prilikom razmatranja postojanja pretpostavki odgovornosti tuženice, imao u vidu i načelna stajališta izražena u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4004/2021 od 13. travnja 2022. odnosno odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Szkórits protiv Mađarske (br. 58171/09 od 16. rujna 2014.) i Pyrantienë protiv Litve (br. 45092/07 od 12. studenoga 2013.).

9.2. U odnosu pak na zabilježbu broj: Z-2233/96 (prije plombe broj:Z-8711/96) na koju se tuženica poziva valja istaći da je u pitanju zabilježba spora radi utvrđenja prava vlasništva i postojanja prava zaloga i to ovdje tužitelja protiv Tehnike d.d., koja zabilježba nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari niti može uputiti na zaključak da bi tužitelj, kako to tuženica tvrdi, sam bio odgovoran za štetu.

9.3. I na koncu, u odnosu na prigovor zastare valja istaći da potraživanje naknade štete, prema čl. 376. ZOO/91 i čl.230. ZOO/05, zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku 5 godina od dana kada je šteta nastala.

9.3.1. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je ovršni postupak obustavljen rješenjem od 12. siječnja 2018. broj: Ovr-1859/14 (pravomoćno 15. svibnja 2018.) i s trenutkom pravomoćnosti istog je tužitelj izgubio mogućnost namiriti svoju tražbinu koju je imao prema dužniku temeljem ugovora o zajmu, pa kako je tužba podnesena 24. srpnja 2020. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u odnosu na tu tražbinu.

9.3.2. U odnosu pak na štetu u vidu umanjenja imovine plaćanjem sudske pristojbe 16. veljače 2015. na žalbu u predmetu P-132/08 u iznosu 623,80 Eur (4.700,00 kn) valja istaći da je tužitelj 15. svibnja 2018., kada je postalo pravomoćno rješenje od 12. siječnja 2018. broj: Ovr-1859/14 o obustavi ovršnog postupka, saznao za sve pretpostavke za naknadu štete, tj. postojanje štetne radnje koja bi bila protupravna, krivnje tuženice, uzročno-posljedične veze između štetne radnje i posljedice, a time i štete, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim i za tu tražbinu.

9.3.3. Također valja istaći kako sve i da se uzme da je subjektivni rok u trajanju od 3 godine tužitelju počeo teći prvog idućeg dana nakon uručenja pravomoćne presude iz predmeta P-132/08 niti u tom slučaju ne bi bio osnovan prigovor zastare. Naime, tužitelju je odluka Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2017. broj:Gž-2925/15 uručena 5. svibnja 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora je tužitelj podnio 23. travnja 2020. i s tim je danom došlo do zastoja zastarijevanja u smislu čl.186.a st.3. ZPP-a.

10. Slijedom navedenog, kako je zbog propuštanja odnosno činjenja pobliže opisanog u toč.8. do 8.3. obrazloženja presude nastupila za tužitelja šteta u vidu nemogućnosti naplate potraživanja od dužnika ME iz ugovora o zajmu u iznosu kunske protuvrijednosti 49.000,00 Dem (što odgovara iznosu od 25.053,29 Eur), a isto mu je tako nastala i šteta umanjenjem imovine plaćanjem sudske pristojbe na žalbu u predmetu broj: P-132/08 u iznosu 623,80 Eur, to je tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 25.051,12 Eur i 623,80 Eur valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem propisa citiranih u toč.7. do 7.1. obrazloženja te čl.98. i čl.175. ZZK.

10.1. Preostali je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 8.189,62 EUR / 61.704,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan, što se odnosi na troškove parničnog postupka broj:P-132/08 (u iznosu 52.304,70 kn) i sudskih pristojbi iz istog predmeta (u iznosu 9.400,00 kn) jer nema dokaza da bi tužitelj te iznose doista platio pa da bi mu time nastala šteta u vidu umanjenja imovine.

11. Prema čl.29.st.1. ZOO/05 dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

11.1. Prema čl.1085. i čl. 1086.ZOO/05 odgovorna je osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava nije moguća dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, time da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

11.2. S obzirom da je 15. svibnja 2018., kada je postalo pravomoćno rješenje od 12. siječnja 2018. broj: Ovr-1859/14 o obustavi ovršnog postupka, tužitelj izgubio mogućnost namiriti svoju tražbinu koju je imao prema dužniku temeljem ugovora o zajmu i s tim je trenutkom saznao za sve pretpostavke za naknadu štete, tj. postojanje štetne radnje koja bi bila protupravna, krivnje tuženice, uzročno-posljedične veze između štetne radnje i posljedice, a time i štete, to zatezna kamata u odnosu na tuženicu na gore navedene iznose od 25.051,12 Eur i 623,80 Eur može teći samo od prvog idućeg dana kada su ispunjene sve navedene pretpostavke, tj. od 16. svibnja 2018. do isplate temeljem čl. 29.st.1. i 2., čl.1103. i čl.1085. st.3. ZOO/05 u vezi s čl.112. ZPP-a, dok je preostali dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na navedene iznose valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Tužitelj je imao troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za tužbe te pristup na ročišta 12.01.2022., 4.5.2023. i 5.2.2025. po 1.000,00 Eur, za sastav podneska od 13.5.2021. iznos od 500,00 Eur te za pristup na ročište 12.5.2021. iznos od 100,00 Eur, uz pdv u iznosu 1.150,00 Eur – ukupno 5.750,00 Eur, pa kako je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 52% (76% umanjeno za 24% uspjeha tuženice), to mu je, u skladu s čl.154.st.2. ZPP- a, dosuđen odgovarajući omjer tog troška u iznosu 2.990,00 Eur.

12.1. Tužitelju je u cijelosti dosuđen trošak pristojbe na tužbu u iznosu koji je plaćen

- 292,66 Eur, kao i presudu u iznosu 192,58 Eur (ukoliko bude plaćena u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke), jer je bio potreban i zbog istog nije nastao poseban trošak.

12.2. Sveukupno je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu 3.475,24 Eur.

12.3. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe temeljem čl.155.st.1. ZPP-a jer iz odluke Županijskog suda u Splitu Gž-2194/2023-3- proizlazi da je prihvaćena žalba tuženice, a ne tužitelja.

12.4. Kako iz čl.154.st.2. ZPP-a jasno proizlazi da se troškovi postupka dosuđuju samo jednoj stranci i to onoj koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, a upravo je tužitelj uspio u parnici u većoj mjeri, to tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, pa niti žalbenog.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Splitu

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženica