Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1712/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ilijani Petyo kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862 i 2. ovrhovoditelja HC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Šibeniku, protiv ovršenika NC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, radi ovrhe na nekretnini, rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-97/2021-66 od 27. rujna 2024., dana 21. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-97/2021-66 od 27. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen prigovor prava na dom ovršenika, žalbu je podnio ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2. Žalba nije osnovana.
3. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:
- da je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-2424/2015 od 29. prosinca 2015. (u korist ovrhovoditelja ad.1.) i rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-462/2016 od dana 19. prosinca 2016. (u korist ovrhovoditelja ad.2.),
- da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-2425/15 u korist ovrhovoditelja ad.1. Croatia osiguranje (na kojeg je Volksbank d.d. cedirala svoju tražbinu prema ovršeniku) radi namirenja tražbine na temelju Ugovora o kreditu br. [broj] od 23. travnja 2010. solemniziranog po javnom bilježniku Ljiljanki Malenica pod brojem OV- 3935/10 kojeg je ovršenik kao korisnik kredita zaključio s Volksbank d.d. Zagreb kao kreditorom, dok je sada pok. IC kao sudužnik i založni dužnik pristao da se radi osiguranja naplate kredita u korist banke zasnuje založno pravo na predmetnim nekretninama,
- da je nakon zasnivanja založnog prava na predmetnim nekretninama temeljem predmetnog ugovora o kreditu, a prije pokretanja ovršnog postupka, došlo do promjene prava vlasništva istih tako što je nakon smrti IC iste naslijedio njegov sin, ovdje ovršenik NC,
- da je rješenjem od 4. listopada 2018. odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe,
- da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-843/18-2 od 30. studenog 2018. odbijena žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-
2424/2015 od 29. prosinca 2015.,
- da je ovršenik na ročištu 4. srpnja 2024. pozivom na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) istakao prigovor prava na dom navodeći da se predmetna nekretnina koristi isključivo za život i stanovanje osobe ovršenika, njegove supruge i malodobne djece zbog čega smatra da su nesumnjivo ispunjene pretpostavke koje navedena Konvencija predviđa za zaštitu prava na dom.
4. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio ovršenikov prigovor prava na dom, jer je radi osiguranja naplate tražbine ovrhovoditelja ad.1., koji se prema redoslijedu prvenstva u zemljišnim knjigama prvi naplaćuje u ovom postupku, dobrovoljno zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini radi osiguranja naplate tražbine ovrhovoditelja, te da se stoga u smislu odredbe čl. 77. st. 1. i 2. OZ ovršenik ne može protiviti ovrsi. Dobrovoljnim zasnivanjem zaloga u korist ovrhovoditelja na svom domu ovršenik je pristao da se naplata tražbine može osigurati prodajom njegove nekretnine pa prodaja nekretnine u ovršnom postupku predstavlja posljedicu preuzetih ugovornih obveza pa nema povrede prava na dom iz čl. 8 Konvencije.
5. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2024. donesen je zaključak prema kojem se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik nije do tada mogao istaknuti.
6. U ovom predmetu ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-2424/2015 od 29. prosinca 2015. (u korist ovrhovoditelja ad.1.) nije istakao prigovor prava na dom, a protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr-462/2016 od dana 19. prosinca 2016. (u korist ovrhovoditelja ad.2.) nije bila podnesena žalba. Ovršenik ni ne navodi niti dokazuje da navedeni prigovor nije mogao ranije istaknuti.
7. Nadalje, treba reći da je na temelju ovršne isprave uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja predmetne novčane tražbine u korist ovdje ovrhovoditelja ad.1. Nasljeđivanjem nekretnine, na kojoj je bilo upisano založno pravo, ovršenik je postao založni dužnik stupivši u pravni položaj svog pravnog prednika koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine po kreditu dozvolio zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i neposrednu provedbu ovrhe nakon dospijeća radi naplate osigurane tražbine te time prihvatio pravne i faktične posljedice koje iz toga proizlaze, a jedna od njih je i mogućnost da predmet zaloga postane predmet ovrhe.
8. Predmetna ovrha je u smislu čl. 83 OZ određena protiv ovršenika kao novog vlasnika nekretnine opterećene založnim pravom, a ovršenik kao korisnik kredita je znao odnosno mogao i morao znati da će se u slučaju nepodmirenja tražbine po ugovoru o kreditu tražbina namiriti iz vrijednosti predmetne nekretnine, budući da je založno pravo na toj nekretnini bilo ustanovljeno upravo radi osiguranja naplate te tražbine.
9. Ovršenik osporavajući u žalbi da se radi o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava jer je navedeno kao uvjet za dobivanje kredita bilo neizbježno i nametnuto jednostrano od strane kreditora, iznosi nove činjenice u žalbi što nije dopušteno prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1 OZ.
10. Pored toga, iz stanja spisa proizlazi da ovršenik (ni njegov prednik) nije pokrenuo sudski postupak radi ispitivanja ugovora o kreditu i osiguranju predmetne tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini tražeći da ga se proglasi ništetnim ili da se poništi, što podrazumijeva da je slobodno sklopljen taj ugovor kojim je ugovoreno da je kredit osiguran založnim pravom na nekretnini kao instrumentom osiguranja i da se može pokrenuti ovršni postupak prodajom nekretnine radi naplate tražbine.
11. U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je na temelju pravnog posla zasnovano založno pravo na predmetnim nekretninama kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da se u slučaju neisplate kredita može naplatiti nepodmireni dug iz vrijednosti založenih nekretnina, ovršenik u predmetnom postupku radi prisilne naplate predmetne tražbine ne može isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).
12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti je pobijano rješenje doneseno uz neku od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 21. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ilijana Petyo
