Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1569/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Markotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4838/2021-39 od 17. listopada 2023., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-4838/2021-44 od 26. siječnja 2024., dana 21. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4838/2021-39 od 17. listopada 2023., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-4838/2021-44 od 26. siječnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.870,76 EUR[1] /14.095,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2023. do isplate.

II. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava isto prvostupanjsko ispravljeno rješenje u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. do isplate, te u toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 kn, i u tom dijelu rješava:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju LT daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška u iznosu od 497,50 EUR[2] /3.748,41 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 500,20 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim ispravljenim rješenjem naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.870,76 EUR/14.095,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke).

2. Protiv dijela ispravljenog prvostupanjskog rješenja u toč. I. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa i protiv toč. II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje u tom pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe i da mu se dosudi cjelokupni zatraženi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu, i da se tuženica odbije sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

3. Tuženica je podnijela žalbu protiv dijela toč. I. izreke pobijanog rješenja kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i protiv odbijajućeg dijela pod toč. II. izreke iz svih žalbenih razloga, te predlaže njegovo preinačenje u skladu s navodima žalbe, ili ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak započeo 8. lipnja 2021. i da je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda na temelju priznanja 10. veljače 2023., nakon što je tuženica podneskom od 23. studenog 2021. priznala tužbeni zahtjev.

9. Odlučujući o zahtjevima obiju stranaka za naknadom parničnog troška prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju pripada pravo na troškove postupka od pripremnog ročišta, a tuženici do pripremnog ročišta. Takav zaključak temelji na stajalištu da tužitelj nije poštovao načelo koncentracije i ekonomičnosti postupka, i da je svjestan svojih manjkavih činjeničnih navoda i predloženih dokaza naknadno podnio novi zahtjev za mirno rješenje spora, zbog čega mu po načelu krivnje nije priznao trošak tužbe i prijedloga za mirno rješenje spora. Nadalje smatra da se u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe tuženoj nije moglo staviti na teret da je bila dužna priznati tužbeni zahtjev, time da je njezino postupanje tijekom cijelog postupka bilo usmjereno isključivo i jedino na protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 154., 155. i 156. ZPP odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim.

11. Osnovano u žalbi ukazuje tužitelj da je tuženica u ovom postupku podneskom od 23. studenog 2022. priznala tužbeni zahtjev nakon tri održana ročišta na kojima su provođeni dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka, i da je presudom na temelju priznanja poslovni broj P-4838/2021 od 10. veljače 2023. prihvaćen tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 331. st. 1. ZPP.

12. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 331. st. 1. ZPP koja propisuje da će sud u situaciji ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja), te da se presuda na temelju priznanja ne donosi na temelju raspravne građe čiji bi sadržaj bile činjenice utvrđene određenim dokazima, već na temelju volje stranaka, koja je izražena izjavom tuženika da priznaje navode tužbe i tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude na temelju priznanja, protivno je zakonu odluku o troškovima parničnog postupka u slučaju priznanja tužbenog izvan i suprotno činjenicama navedenim u tužbi (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-324/2022 od 18. listopada 2022.).

13. Kako je tuženica u ovoj parnici priznala tužbeni zahtjev, te je na njezin prijedlog donesena presuda na temelju priznanja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, to nije bilo osnove za djelomično priznavanje parničnog troška strankama, već je tuženica koja je izgubila ovu parnicu temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u obvezi naknaditi parnični trošak tužitelju u cijelosti.

14. Pogrešno je stoga prvostupanjski sud zaključio da tužitelj po načelu krivnje nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe i zahtjeva za mirno rješenje spora, već mu je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pored parničnog troška koji je tužitelju pravilno dosuđen u toč. I. pobijanog rješenja u ukupnom iznosu od 1.870,76 EUR, trebalo priznati i zatraženi trošak sastava tužbe po Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 250 boda i trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 32. st. 1. Tarife u iznosu od 250 bodova, ili ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za trošak PDV-a od 25% čini daljnji trošak tužitelja u iznosu od 1.250,00 EUR.

15. Iz navedenih razloga prvostupanjsko rješenje djelomično je potvrđeno u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, a preinačeno u odbijajućem dijelu toč. I. izreke, te je tužitelju dosuđen daljnji iznos parničnog trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ovoga drugostupanjskog rješenja, tj. od

21. ožujka 2025. do isplate.

16. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

17. Kako je tuženica izgubila parnicu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, to ista, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda nema pravo na naknadu parničnog troška, te je prvostupanjsko rješenje po žalbi tužitelja valjalo preinačiti u dijelu pod toč. II. izreke i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 497,50 EUR odbiti kao neosnovan. Stoga se žalba tuženice ukazuje neosnovanom u cijelosti.

18. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ovoga drugostupanjskog rješenja.

19. Tužitelju koji je uspio u žalbenom postupku dosuđen je po Tbr. 10. toč. 5. Tarife zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 EUR, uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,21 EUR i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 189,13 EUR, što ukupno iznosi 500,20 EUR.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić