REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-442/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja TIKAR d.o.o., Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4B, OIB: 80758916264, kojeg zastupa direktor EI, a ovaj zastupan po opunomoćeniku Anti Dragičeviću, odvjetniku u Zagrebu, Zadarska 77, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi razreza poreza na promet nekretnina, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/23-01/678, URBROJ: 513-04-24-5 od 29. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/23-01/596, URBROJ: 513-07-18-03-2023-09, od 29. rujna 2023., tužitelju je na osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.950,988,78 €, razrezan porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 88.529,66 €.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/23-01/678, URBROJ: 513-04- 24-5 od 29. siječnja 2024., odbijena kao neosnovana.

3. Navedena rješenja donesena su u ponovljenom postupku nakon što je ranije rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-410-20/23-01/596, URBROJ: 513-07-18- 03-2023-02 od 5. lipnja 2023., tuženik poništio rješenjem KLASA: UP/II-410-20/23- 01/406, URBROJ: 513-04-23-3 od 22. kolovoza 2023.

4. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika od 29. siječnja 2024. pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da tijekom upravnog postupka nije odgovoreno na pitanje je li tužitelj kao porezni obveznik imao pravo na ispravak odbitka pretporeza. U tom smislu poziva se na praksu Suda Europske unije u predmetu C-48/20 koja da u bitnome ukazuje na načelo proporcionalnosti u odnosu na sličnu situaciju. Nadalje, navodi da se osporavano rješenje temelji na obrazloženju da zakonom (odredbom članka 40. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, NN br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22; dalje: ZPDV) nije propisana mogućnost, uvjeti i način naknadnog izbora oporezivanja, kao ni naknadni izbor oporezivanja od strane poreznog obveznika kupca nekretnine, no, napominje, da nije ni izrijekom zabranjena, a niti isključena primjena ispravka PD obrasca. Osim toga, da je nadležna ispostava Trnje prihvatila ispravak i da kupac po toj odredbi nije porezni obveznik, već da je to isporučitelj kojeg i nepravično tereti porez na promet nekretnina tim rješenjem. Nastavno navodi da iako nije izrijekom propisana mogućnost ispravka PDV-a u navedenoj zakonskoj odredbi, ta mogućnost postoji prema općim pravilima za ispravak (odredbe članaka 63.-65a ZPDV-a). U odnosu na pravo izbora načina oporezivanja te trenutak korištenja tog prava, tužitelj upućuje na odredbu članka 40. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te navodi da je adresat te odredbe u ovoj pravnoj stvari PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju, Umag, te da za njega izbor nema nikakav učinak u slučaju da je isporuka u sustavu PDV-a gdje se primjenjuje prijenos porezne obveze i obveza za PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju, jest nula, te da u slučaju da je isporuka u sustavu poreza na promet nekretnina, porez na promet nekretnina plaća stjecatelj i obveza za PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju, je nula. Stoga smatra da je porezni destinatar ujedno i adresat navedene norme kao stjecatelj u slučaju primjene Zakona o porezu na promet nekretnina, te da se stoga može zakonski primijeniti sljedeće: ako je isporuka u sustavu Zakona o porezu na promet nekretnina, stjecatelj plaća 3% od iznosa za koji je nekretnina prodana te da ako se sustav zakona o porezu na dodanu vrijednost primjenjuje, prijenos porezne obveze i obveza za stjecatelja je nula. Stoga navodi da ima gospodarski interes odabrati/optirati za primjenu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ali da ga zakon ne legitimira da, kao adresat, ima prava na izbor. Nadalje, tužitelj navodi i da dilema trenutka isporuke u ovoj pravnoj stvari nije riješena, odnosno da taj trenutak nije jasno i nedvosmisleno utvrđen. Također, tužitelj smatra i da je pogrešno primijenjen materijalni propis, odnosno pogrešno je primijenjen Zakon o porezu na promet nekretnina (NN br. 115/16, 106/18; dalje: ZPPN), i to iz razloga što taj zakon izuzima nekretnine na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, u konkretnom slučaju i prema objektivnim kriterijima (nekretnina u uporabi dulje od dvije godine, odredba članka 40. stavka 1. točka j. ZPDV-a) i subjektivnom kriteriju gdje su i stjecatelj i isporučitelj u sustavu PDV-a. Ističe da su ispunjeni uvjeti prema ZPPN-a za korištenje te iznimke.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su se stranke o tome izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi druge dokaze to je ovaj spor, sukladno odredbi članka 98. točka 5. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), riješen bez održavanja rasprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 40. stavkom 1. točkom j) i k) ZPDV-a propisano je da su PDV- a oslobođene isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine. Građevinom u smislu ovoga Zakona smatra se objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji isporuke zemljišta, osim građevinskog zemljišta te su oslobođene isporuke zemljišta, osim građevinskog zemljišta. Stavkom 4. istog članka propisano je da porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u stavku 1. točkama j) i k) ovoga članka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke. Stavkom 6. propisano je da se građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) ovoga članka smatra zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.

9. Odredbom članka 75. stavkom 3. točkom c) i d) ZPDV-a propisano je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obavi isporuka nekretnina, prema članku 40. stavku 1. točkama j) i k) ovoga Zakona, ako se isporučitelj odlučio za oporezivanje u skladu s člankom 40. stavkom 4. ovoga Zakona te isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe.

10. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 115/16, 106/18, dalje: ZPPN) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

11. Pravilno i zakonito su porezna tijela navela da se sukladno citiranim odredbama članka 40. ZPDV-a pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može primijeniti u trenutku isporuke, odnosno da je zakonom izričito propisano da se pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može primijeniti (isključivo) u trenutku isporuke. Osim toga, i da je to pravo isporučitelja nekretnine, a ne njezina stjecatelja. Naime, ovršenik kao isporučitelj nekretnine koja se prodaje u postupku ovrhe ima pravo izbora za oporezivanje ako je kupac nekretnine iz citirane odredbe članka 40. stavak 1. točke j) i k) porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. U tom slučaju primjenjuje se prijenos porezne obveze propisan člankom 73. stavkom 3. točkom c) ZPDV-a, te ovršenik neće obračunati porez na dodanu vrijednost, već će kupac nekretnine porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti obračunati porez na dodanu vrijednost na kupljenu nekretninu koji može odbiti kao pretporez. No, prema odredbi članka 40. stavku 4. ZPDV-a, porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u članku 40. stavku 1. točke j) i k) ZPDV-a pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti. Navedeno pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke.

12. Stoga je, a imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u provedenom upravnom postupku koje stranke spora nisu osporile te citirane zakonske odredbe, ocjena Suda da su donesena porezna rješenja pravilna i zakonita. Naime, u provedenom upravnom postupku utvrđeno je da pravo izbora na oporezivanje iz članka 40. stavka 4. ZPDV-a ima porezni obveznik koji obavlja isporuku, dakle da je to pravo imalo trgovačko društvo PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju, i to u trenutku isporuke nekretnina. Pri tome, napominje se da je to društvo izdalo račune broj 15/1/1 i 17/1/1 od 6. listopada 2022. u kojima je navedeno za predmetne nekretnine koje su otuđene zaključkom nadležnog Trgovačkog suda u Rijeci da su oslobođene poreza na dodanu vrijednost te se pozvalo na odredbe članka 40. stavak 1. točka k) i stavak 6. ZPDV-a. Osim toga, utvrđeno je i da je izmjena faktura učinjena nakon što je tužitelj zaprimio rješenje poreza na promet nekretnina, dakle sedam mjeseci nakon ispostavljene prethodne fakture, a što je razvidno iz datuma potpisa izmijenjene fakture. Budući da mjerodavnim zakonskim propisima nije propisana mogućnost, uvjeti i način naknadnog izbora oporezivanja, kao niti naknadni izbor oporezivanja od strane poreznog obveznika kupca nekretnine, u ovom slučaju tužitelja, neosnovanima se ocjenjuju tužbeni navodi da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije porezni obveznik te da ga ne tereti utvrđena porezna obveza. Naime, trgovačko društvo PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju iskoristila je svoje pravo izbora oporezivanja prilikom isporuke predmetnih nekretnina (a o čemu je odlučeno zaključkom Trgovačkog suda u Rijeci od 30. rujna 2022.) te nakon tog trenutka promjene u tom vidu više nisu zakonski dopuštene.

13. Neosnovano je pozivanje tužitelja na mogućnost ispravka PDV-a sukladno odredbama članka 63. – 65.a ZPDV-a (citirane zakonske norme reguliraju ispravak pretporeza) budući da je ispravak porezne prijave, u smislu odredbe članka 76. st. 4. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ) bio moguć samo do trenutka pokretanja postupka oporezivanja, odnosno do donošenja (prvog) privremenog rješenja o porezu na promet nekretnina (5. lipnja 2023.). Osim toga, za istaknuti je i to da je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-410-19/23-02/28, URBROJ: 513-07-18-03-2023-01 od 5. srpnja 2023. odbijen zahtjev trgovačko društva PUNTA INTERNACIONAL d.o.o. u stečaju za izmjenu PDV obrasca za 10 mjesec 2022.

14. Nadalje, nije osnovano niti pozivanje tužitelja na odredbu članka 5. stavak 2. ZPPN-a, iz razloga što je tom odredbom propisano, kao iznimka, da se prometom nekretnina ne smatra stjecanje nekretnine na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, a posljedično čemu ne nastaje obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Navedeno iz razloga što je oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina predviđeno za one nekretnine na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, a što nije bilo slučaj u ovoj stvari s obzirom da takva obveza tužitelju nije nastala, iz razloga što je u vrijeme isporuke predmetnih nekretnina, a na temelju ispostavljene fakture, utvrđeno da su one oslobođene poreza na dodanu vrijednost na temelju odredbe članka 40. stavka 1. točke k) i stavka 6. ZPDV-a, a što je prethodno obrazloženo.

15. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 21. ožujka 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

- tužitelju putem opunomoćenika odvjetnika Ante Dragičevića, Zagreb, Zadarska 77

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5