Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

P-1279/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) ČĐH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Feliks Dukan, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivan Mirošević, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana zaključenoj dana 6.veljače 2025., u prisutnosti tužitelja pod 1) osobno i punomoćnika tužitelja te tužene osobno i punomoćnika tužene, 21.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužitelj pod 1/ ČĐ pok. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2120/18544 dijela, a tužiteljica pod 2/ ČĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] isključiva vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2120/18544 dijela.

II Tužitelji su ovlašteni upisati pravo vlasništva na nekretninama kao pod točkom I ove presude uz istodobno brisanje prava vlasništva s uknjiženih z.k. vlasnika i to:

- ĐĐ kao isključive nasljednice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2120/18544 dijela,

- Žmirić Milena za 2120/18544 dijela

III. Dužna je tužena, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno nadoknaditi tužiteljima parnični trošak." kao neosnovan.

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužitelji stvarni vlasnici čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] za cijelo. Nadalje, da su tuženi stvarni vlasnici na nekretnini oznake čest. zem [katastarska čestica] svaki za po ½ dijela. Nadalje, da je tužena podnijela Područnom uredu za katastar Split zahtjev za promjenu podataka na kat. čest. [katastarska čestica] odnosno zk. čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] temeljem parcelacijskog elaborata Tripodij d.o.o. Nadalje, da je nakon provedenog postupka Područni ured za katastar Split udovoljio zahtjevu tužene i svojim rješenjem Klasa: UP/I 932-07/18-02/612 od 8.veljače 2019. izvršio promjenu podataka na način da je od kat. čest. zem [katastarska čestica] ( z.k. oznake čest. zem [katastarska čestica] ) k. o [katastarska općina] površine 1159 m2 nastala nova kat. čest. zem [katastarska čestica] ( zk oznake 3472/1 ) k. o [katastarska općina], površine 844 m2 ( izgrađeno građevinsko zemljište 25 m2, izgrađeno građevinsko zemljište 91 m2 i dvorište 728 m2), zatim; kat. čest. zem. [katastarska čestica] ( z.k oznake 3472/3) k. o [katastarska općina] površine 265 m2 ( stambena zgrada 91 m2, dvorište 174 m2); i kat. čest. zem [katastarska čestica] ( z.k oznake 3472/4 ) k. o [katastarska općina] površine 50 m2 ( dvorište). Nadalje, da su u postupku sudjelovali osim tužene i tužitelji koji su bili suglasni s navedenom parcelacijom pa je parcelacijski elaborat proveden u zemljišnoj knjizi i to u ZU 17523 k. o [katastarska općina]. Nadalje, da je na predmetnim nekretninama upisan kao posjednik pravni prednik tužitelj UĐ za cijelo, dok su u zemljišnoj knjizi upisani tužitelji i tuženi u određenim suvlasničkim omjerima. Nadalje, da su stranke pregovarale o razvrgnuću međutim do konačnog dogovora nije došlo. Nadalje, da su tužitelji predmetne nekretnine stekli dosjelošću i nasljeđivanjem pa predlažu kao u izreci odnosno kao u uređenom tužbenom zahtjevu od 11.studenog 2020.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju istu navodeći da su tuženici stvarni vlasnici i posjednici čest. zem [katastarska čestica], što da su im prednici tužitelja priznali.

3. Tijekom postupka umro je tuženik pod 1), te je sud rješenjem od 12.svibnja 2020. utvrdio prekid postupka, a istog je naslijedila tužena pod 2) ĐĐ.

4. Tijekom postupka umro je tužitelj pod 2) te je sud rješenjem od 29.rujna 2021. utvrdio prekid postupka, a istog su preuzeli nasljednici, i to tužitelj pod 1) te sestra ČĐH i brat NĐ, označeni u podnesku tužitelja od 7.listopada 2021. kao drugo i treće tužitelji.

4.1. Tijekom postupka umro je treće tuženik NĐ, a istog su naslijedili tužitelji pod 1) i pod 2).

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, posjedovnog lista, rješenja o nasljeđivanju donijetog iza pok. AĐ, a od strane javnog bilježnika Snježana Ludvajić iz Solina, poslovni broj O-3505/17 od 10.prosinca 2019., rješenja o nasljeđivanju donijetog iza pok. SĐ (KĐ ) Muslim, a od strane javnog bilježnika Ante Zlokić u Splitu, poslovni broj O-5279/2020 od 14.srpnja 2021., pregledom spisa IIP-92/2000, R1-655/15, Pst-1128/12, Pst-126/14, P-7126/15, očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika PĐ te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da su u ZU 17523 k. o [katastarska općina] upisane tri katastarske čestice i to čest. zem [katastarska čestica] ( površine 844 m2 opisano kao izgrađeno zemljište 91 m2 izgrađeno zemljište 25 m2 i dvorište 728 m2), nadalje, čest. zem [katastarska čestica] ( stambena zgrada Č 1 i dvorište) te čest. zem [katastarska čestica], "dvorište", površine 50 m2, te da su upisani suvlasnici IĐ i IĐ ĐĐ svaki za po 2120/18544 dijela, te NĐ DĐ pok. KĐ za 396/927250 dijela, OĐ za 55632/92720 dijela, DĐ pok. KĐ za 13908/92720 dijela, ĆĐ za 693/92720 dijela, SĐ za 693/92720 dijela te DĐ za 198/92720 dijela.

7. Očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika PĐ utvrđeno je da je sporna čest. zem [katastarska čestica] nastala geodetskim elaboratom za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađeno u svrhu provedbe rješenja o utvrđivanju građevinske čestice, evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama te evidentiranja stvarnog položaja već evidentiranih katastarskih čestica na čest. zem [katastarska čestica] ovjerenog od područnog ureda za katastar Split, Klasa: 93206/18-02/907 u Splitu, 19.prosinca 2018. te su istim geodetskim elaboratom formirane tri čestice i to čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. zem [katastarska čestica] ) u posjedu tužitelja, 3472/3(kat. čest. zem [katastarska čestica] ) u posjedu tužene te "sporna" čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. zem [katastarska čestica] ) sve k. o [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da "sporna" čest.zem na skici vještaka definirana slovima A-D-C-B-A ima površinu 50 m2 te u naravi predstavlja betonski podest.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako smatra da tužena nije kupila 300 m[2] koliko joj je njegov otac priznao u jednom od prethodnih postupaka koji su se vodili. Naime, tužena je formalno upisana kao suvlasnik 2000., a faktički je u posjedu svoje nekretnine od 1964. Predmetno priznanje o kojem je govorio razvidno je iz presude poslovni broj IIP- 92/2000. Tada je na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Mensura Pehlivanovića razvidan posjed tužene te je isto tako razvidno da ista ima 300 m2, a ne 315 m2, koliko ista tvrdi da ima, kada bi se njenom nespornom posjedu od 265 m[2] pribrojio sporni put u površini od 50 m[2] . S obzirom da nisu nikada podijeljeni ( tužitelji i tuženi), isti se smatra vlasnikom predmetne nekretnine koju je naslijedio od pokojnih roditelja, a njegov otac od svoje pokojne majke ZĐ, rođ. Đ koja je kupila zemlju od K, a dio prodala roditeljima tužene. Nadalje, tužitelj navodi da se smatra suvlasnikom sve tri nekretnine koje su nastale od izvorne čest. zem [katastarska čestica]. Nadalje, da su izgrađene čest. zem [katastarska čestica] na kojoj je izgradio objekt njegov otac, dok su na čest. zem [katastarska čestica] objekt izgradili roditelji tužene. Nadalje, navodi da je predmetnu nekretninu ( spornu ) 3472/4 betonirano JĐ, ali nije mu poznato po čijem nalogu. Nadalje, da je kamin izgradio RĐ. Nadalje, da je između čestice tužene i 3473 postojao betonski zid kojeg su tuženi djelomično srušili, a dijelom je ostao. Nadalje, da je isti izgrađen 1970., a da je istog izgradio JĐ. Nadalje, da je istome poznato da su kuću izgradili roditelji tužene 1989., iako su u posjedu od 1964., nadalje, da je njegov otac sagradio kuću i pomoćni objekt na čest. zem [katastarska čestica], nadalje, da se predmetnom nekretninom (3472/4) ponekad koristi, te da su sve tri nekretnine i danas pravno u suvlasništvu ( nepodijeljene), iako da faktično to nisu. Nadalje, navodi da je između čestica 3472/1 i 3472/3 postojao zid kojeg je izgradio njegov otac.

9. Iz iskaza tužene proizlazi da su pok. otac i majka kupili nekretninu 1964. godine u površini 300 m[2] od tužiteljevog pokojnog oca. Kada su došli zemlja je bila ograđena i to betonskim zidom sa svih strana. Popravljen je suhozid prema čestici 3473 zbog odrona jer se radi o strmom terenu. Nadalje, navodi da je pokojni JĐ, vlasnik čestice 3472/2, izgradio je zid te je imao pravo ući još 10 cm prema parceli tužene, ali on to nije htio već je povukao zid u ravnini sa zidom kojeg je podigao otac tužitelja prema nekretnini 3472/6. Nadalje, navodi da je betonirala predmetni sporni podest, a da je to napravila zbog toga da se ne urušava zid i da ne bude zemlja iza kuće. Nadalje, navodi da tužitelj nikada nije prilazio spornom nekretninom ( putem) prema svojoj kući jer ima drugi prilaz do svoje nekretnine niti je ikome tuda neophodno proći. Nadalje, da je tužitelj kupio jedini put kojim su pristupali svojoj nekretnini 3470/1 te sada hoće i tvrdi da je njegov i betonski podest odnosno da je njegovo sve oko kuće tužene. Nadalje, da svojoj nekretnini pristupa kozjim putem, na što tužitelj komentira da " svak ima svoje". Nadalje, da ju je tužiteljev otac od davnina proganjao štapom, dovodio psa i uznemiravao. Nadalje, da je zid između slova A i D izgradio JĐ, a radi se o malom niskom zidu visine 20-30 cm kojeg je uklonila većim dijelom kada su počeli raditi kuću, tome ima 35 godina, te se tome nitko nije protivio. Nadalje, da je podest ( sporna nekretnina) betoniran prije 20 godina. Nadalje, da zna kada je bilo vještačenje, da su svi bili prisutni i da je tužiteljev otac rekao da je njezinom ocu i majci prodao 300 m[2] .

10. Uvidom u spis IIP-92/2000 utvrđeno je da su u istom podnijeli tužbu prednici tužene (JĐ i LĐ) protiv prednika tužitelja UĐ, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nadalje, da isto temelje na ugovoru o kupoprodaji kojeg su zagubili, a tuženi im osporava pravo vlasništva. Nadalje, da je provedena parcelacija na čest. zem [katastarska čestica] te da je tužiteljima pripala 3472/1 u površini 300 m2. Nadalje, provedena je identifikacija nekretnine po vještaku mjerniku te je utvrđeno da je parcela tužitelja ograđena sa svih strana betonskim zidovima tako da istoj pripada 265 m2 od čest. zem [katastarska čestica] ( istočni dio) te 15 m2 od čest. zem [katastarska čestica] (tj. 3470/1). Nadalje, da su tužitelji sukladno tome uredili tužbeni zahtjev koji je usvojen presudom IIP-92/2000, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 86/01, a koji glasi da su tužitelji suvlasnici za 265/1159 dijela čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] sve prema skici vještaka Mensura Pehlivanovića, a koja skica čini sastavni dio presude.

11. Uvidom u spis poslovni broj Pst-1128/12 utvrđeno je da istome prileži kupoprodajni ugovor "Split, dne 8.oktobra 1958.g."sklopljen između OĐ ( prednika tužitelja) i JĐ RĐ, kao kupaca s jedne strane te K SĐ ( u svojstvu punomoćnika svoje punice CĐ ) kao prodavatelja s druge strane, glede nekretnine oznake čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], kojom kupci kupuju po ½ dijela predmetne nekretnine oznake čest. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

12. Nadalje, istom prileži Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8.veljače 1990. sklopljen između KĐ pok. SĐ i OĐ žene KĐ kao primaoca uzdržavanja s jedne strane te Muslim BĐ i UĐ TĐ kao davaoca uzdržavanja s druge strane. Nadalje, da istim primaoci uzdržavanja prenose na davaoce uzdržavanja vlasništvo ( među ostalim) kuće u [adresa], anagrafske oznake Stoci br.1. koja se sastoji od prizemlja i kata i koja je sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] te istočnu polovinu kući pripadajuće parcele također označene kao čest. zem [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], svakom za po ½ predmetnih nekretnina.

13. Tužitelji tužbom predlažu se utvrditi vlasnicima svaki za po 2120/18544 dijela nekretnine oznake čest. zem [katastarska čestica] stečenih nasljeđivanjem iza smrti oca te posjedovanjem preko 50 godina te brisanje tog dijela s imena tuženika, čemu se tuženici protive.

14. Naime, uvidom u kopiju katastarskog plana koja prileži spisu IIP-92/2000 utvrđeno je da čest. zem [katastarska čestica] odgovara kat. čest. zem [katastarska čestica]. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu 3472/1 utvrđeno je da je ista upisana u ZU 10578 utvrđeno je da ista nosi oznaku "vinograd" površine 1159 m2, te da je UĐ pok. SĐ upisani suvlasnik iste za ¼ dijela.

15. Nadalje, nije sporno da je prednik tužitelja UĐ u postupku IIP-92/2000 u svom odgovoru na tužbu tvrdio da je njegova majka prodala 300 m2 tuženima, ali da ne zna od koje parcele (3472/1,2 ili /3) pa je očevidom na terenu uz vještaka mjernika utvrđeno da su tuženici u posjedu 265 m2 nekretnine koja nosi oznaku 3472/1 te su pravomoćnom presudom utvrđeni vlasnicima iste za 265/1159 dijela.

16. Stoga, glede stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem navodi se da tužitelji (osim što nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju iza pok. prednika UĐ niti ZĐ) nisu mogli steći vlasništvo za cijelo predmetnih nekretnina niti nasljeđivanjem jer niti njihov prednik nije bio upisani vlasnik za cijelo nego suvlasnik, pa tužitelji iste nisu mogli steći niti nasljeđivanjem. Naime, sukladno čl. 36. ZOO-a odnosno čl. 128. ZV-a (vlasništvo naslijeđenih nekretnina stječe se u trenutku otvaranja nasljedstva), a ostala pretpostavka za to da sukladno čl. 5., 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju /2003 odnosno prema čl. 2. ranijeg Zakona o nasljeđivanju je da je ostavitelj bio vlasnik nekretnina. Ukoliko tužitelji smatraju da je prednik bio vlasnik nekretnina u većem omjeru od onog za koliko su uknjiženi, trebali su isto dokazati, a što nisu učinili. Naime, iz dokaznog postupka proizlazi ( kao nesporno) da je prednik prednika tužitelja prodao ( dio) nekretnine 3472/1 tuženima, a nakon parcelacije i formiranja čest. zem [katastarska čestica] suglasili su se da se tuženi upišu kao suvlasnici u određenom omjeru na svim novonastalim nekretninama.

16. Nadalje, tužitelji predmetnom tužbom traže ovlast na uknjižbu na dijelu nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica].

17. Naime, kada tužitelj tužbom traži ovlast na uknjižbu to podrazumijeva da je tužitelj stekao pravo vlasništva jer su se ispunile zakonske pretpostavke koje zakon predviđa za stjecanje prava vlasništva, a temeljem kojih je ovlašten zahtijevati upis u zemljišnu knjigu, dakle, da je stekao pravo vlasništva odlukom suda ili druge vlasti, odnosno nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću.

18. Obzirom nije utvrđeno da su tužitelji navedene nekretnine stekli odlukom suda niti nasljeđivanjem utvrđuju se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Slijedom navedenog, valjalo je prije svega utvrditi nisu li tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini s osnova dosjelosti. U tom slučaju primjenjuju odredbe čl. čl. 159 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09; dalje ZV), pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, da mu taj posjed ima određenu kakvoću koja se traži za stjecanje redovnom, odnosno barem izvanrednom dosjelosti, da mu taj posjed traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, s tim da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit, pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, pri čemu posjednik čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja. Nadalje, stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originarni način stjecanja vlasništva jer pravni učinci nastupaju ipso iure, tek pošto se ispune sve pretpostavke za dosjelost propisane zakonom.

19.1. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originarni način stjecanja vlasništva jer pravni učinci nastupaju ipso iure, tek pošto se ispune sve pretpostavke za dosjelost propisane zakonom.

20. Tužitelji svoja stvarnopravna ovlaštenja temelje na neprekinutom, samostalnom te po pravnom predniku ostvarenom nesmetanom dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, stečenom iza smrti prednika UĐ.

21. Dakle, u smislu odredbe čl. 159 ZV pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, da mu taj posjed ima određenu kakvoću koja se traži za stjecanje redovnom, odnosno barem izvanrednom dosjelosti, da mu taj posjed traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, s tim da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit, pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, pri čemu posjednik čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.

22. Dakle, da bi tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da su samostalni posjednici, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

23. Nadalje, dosjelost označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz zakonom propisano vrijeme pri čemu dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo, koje posjednik stječe na originaran način tako da stječe pravo vlasništva onoga što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

24. U ovom postupku tužitelji nisu dokazali da su samostalni posjednici čest. zem [katastarska čestica] niti da je predmetni betonski podest njihovo isključivo vlasništvo. Navedeno nisu mogli steći nasljeđivanjem jer niti njihov prednik nije bio isključivi vlasnik već suvlasnik. Nadalje, tužitelji nisu dokazali niti da su samostalni posjednici kroz određen vremenski period pa da bi vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću. Naime, isti nisu samostalno posjedovali predmetni podest (što je među strankama sporno) jer niti tužitelj u svom iskazu ne navodi točno što su njegovi prednici kupili jer tada nije bio rođen ( kupili su 1958.), niti navodi na koji način samostalno posjeduje predmetnu nekretninu, koristili li je, održava li istu i sl., dok tužena navodi da je isti podest betonirala, pa proizlazi da je među prednicima stranaka ostalo neutvrđen način korištenja predmetnog podesta, a niti u ovom postupku nije utvrđeno da su prednici tužitelja bili samostalni posjednici u smislu čl. 11 ZV dok tužitelj ovom tužbom tvrdi da je stekao vlasništvo (u idealnom dijelu) temeljem samostalnog posjedovanja fizički odvojenog ( realnog ) dijela nekretnine.

25. Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. ZV-a ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Nadalje, prema odredbi čl. 37. st. 1. toga Zakona, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, a prema odredbi čl. 42. st. 1. toga Zakona svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Također, prema odredbi čl. 38. st. 1. toga Zakona nije li što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

26. Naime, valja reći kako pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 3., članak 9. stavak 1. te ZV) te pripadaju jednom vlasniku.

27. U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010. i 55/2013.: ZZK), zemljište je određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta pravno su sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (članak 9. stavak 1. ZV, članak 19. ZZK). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela.

28. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. stavak 4. ZZK, u zemljišnim knjigama treba se promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145.-162. ZZK. Ako se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

29. U ovom je slučaju, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev ostalo nejasno zahtijevaju li tužitelji utvrđenje prava Vlasništva na fizički odijeljenom dijelu predmetnih nekretnina koji predstavlja pojedinačno određenu stvar, i u kojem bi slučaju suvlasništvo prestalo, ili na idealnom dijelu predmetnih nekretnina.

30. Tužitelj ne može biti isključivi vlasnik točno određenog dijela nekretnine na kojem ima pravo izvršavati vlasnička prava i svakoga drugoga od toga isključiti (u smislu odredbe čl. 30. st. 1. ZV-a) te istovremeno izvršavati pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini zajedno s tuženikom kao suvlasnikom. Budući da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je postao vlasnik točno određenog dijela nekretnine, a tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ( su) vlasnikom na cijeloj nekretnini ( u odgovarajućim omjerima spram cijele nekretnine) u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ZV- a, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

31. Inače, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, tada je dopušten zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", br. 153/2013.), te dalje time (ako su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a), čime je odluka provediva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 1075/12-2 od 29. siječnja 2014.).

32. Međutim, u ovom postupku tužitelji nisu nedvojbeno dokazali da je njihov prednik posjedovao dovoljno dugo i na način propisan zakonom da bi stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, pa da bi isto izvanknjižno prešlo na tužitelje.

33. U ovom postupku, kada tužitelj navodi da je posjed stekao nasljedstvom svog prednika, a pri tome nije dokazao da su prednici istu samostalno posjedovali, odnosno da na predmetnoj nekretnini izvršava faktičnu vlast niti da je izvršena dioba koja činjenična osnova je relevantna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću to nije dokazao da bi se upravo na njima ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nit nasljeđivanjem niti dosjelošću. Slijedom toga, nije nedvojbeno dokazano niti da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima (računajući i njihovo vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine) stekli pravo vlasništva dosjelošću sukladno čl. 160.st.2. i 3. ZV. Osim toga, nisu dokazali kontinuitet posjeda kroz zakonom određeno vrijeme to isti nisu dokazali da su dosjelošću stekli pravo vlasništva, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

33.1. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelji traže da se utvrde suvlasnicima na realnom dijelu nekretnine ( dijela koji je nesporno u njihovom posjedu i spornog dijela kojeg je tužitelj pokazao na očevidu). Međutim, u slučaju i kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno omjeru ( koji usput rečeno u ovom postupku nije niti utvrđen) u odnosu na cijelu nekretninu ( takvo stajalište izrazio je i Vrhovni sud RH u odlukama pod poslovnim brojem: Rev-x 995/13 od 29. siječnja 2014. i Rev 2412/2015 od 16. siječnja 2019.).

33.2. Naime, suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj, fizičkoj nepodijeljenoj stvari, po dijelovima koji su idealno određeni. Dakle, kod suvlasništva je vlasništvo među suvlasnicima podijeljeno po obujmu, a ne po sadržaju i uzima se da je stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih omjera.

34. Dakle, kada tužitelji tužbom traže utvrđenje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama i to ne za cijelo nego u idealnom dijelu tada je potrebno navesti da tužitelji ne mogu postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje da su stekli vlasništvo suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, već su ovlašteni podnijeti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva geometrijski odijeljenog dijela, odnosno onoga što faktično posjeduju.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23), te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora ( 1.327,23 eura) tuženoj je valjalo priznati trošak zastupanja za sastav odgovora na tužbu tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu 11.studenog 2020. 100 bodova, 29.rujna 2021. 100 bodova, 8. ožujka 2022. 50 bodova, 9.studenog 2022. 100 bodova, očevid od 3.svibnja 2023. 100 bodova, ročište od 11.lipnja 2024. 100 bodova, 21.listopada 2024. 100 bodova te 6.veljače 2025. 100 bodova, odnosno ukupno 850 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda Tbr. 54 OT iznosi 1.700,00 eura, uvećano za PDV 25 % u iznosu od 425,00 eura ukupno iznosi 2.125,00 eura.

Split, 21.ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

- u spis