Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-91/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužiteljice FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po ZOU Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici iz Siska, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 7.362,78 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici FU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.425,00 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 21. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje; tužitelj), zakonska je nasljednica ŽU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje; prednik tužitelja). Prednik tužitelja podnio je ovom sudu 29. lipnja 2022., tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po ODO Sisak, (dalje; tuženik). U tužbi navodi da je 7. studenog 2014. uvjetno otpušten iz Kaznionice u Glini s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine, te je odmah nakon puštanja iz kaznionice uhićen. Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kir-1188/14 od 7. studenog 2014. protiv tužitelja je određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Sisku br. K-DO-52/15, a koji teče od dana uhićenja 7. studenog 2014. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku poslovni broj Kv-125/14, Kir-1188/14 od 21. studenog 2014. Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-1224/14 od 5. prosinca 2014. protiv tužitelja je produljen istražni zatvor za daljnja dva mjeseca. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem izvan raspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku poslovni broj Kv-135/14, Kir- 1224/14 od 17. prosinca 2014. Protiv tužitelja je dana 13. siječnja 2015. podnesena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Sisku posl.br. K-DO-539/14 te je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Sisku poslovni broj KOV-6/2015 od 15. siječnja 2015. protiv tužitelja produljen istražni zatvor. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Sisku posl.br. KOV-21/2015 od 6. veljače 2015. protiv tužitelja je ukinut istražni zatvor zbog isteka maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora i tužitelj je isti dan pušten na slobodu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-250/2020 od 24. studenog 2020., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-414/2020-4 od 7. rujna 2021. tužitelj je oslobođen optužbe u predmetnom kaznenom postupku. Pet dana nakon što je tužitelj pušten na slobodu u gore navedenom kaznenom postupku, tužitelj je ponovno uhićen 11. veljače 2015., te je rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-48/2015 od 13. veljače 2015. protiv tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, a temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Sisku br. K-DO-52/15, i koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 11. veljače 2015. Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-89/15 od 11. ožujka 2015. protiv tužitelja je produljen istražni zatvor za daljnja dva mjeseca, da bi rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-98/2015 od 12. ožujka 2015. istražni zatvor ukinut i tužitelj je pušten na slobodu. Ovaj kazneni postupak je okončan na način da je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku u predmetu K-DO-52/2015 rješenjima od 23. veljače 2015. i 12. ožujka 2015. odbacilo sve kaznene prijave povodom kojih je tužitelju bio određen istražni zatvor, te optužnica protiv njega nikada nije podnesena. Rješenja o odbačaju kaznenih prijava nikada nisu dostavljena tužitelju, a o tome da su kaznene prijave odbačene tužitelj je saznao tek kada dopisom ODO u Sisku broj K-DO-52/2015 od 15. listopada 2020., koji je tužitelj zaprimio 26. listopada 2020. i koji mu je dostavljen tek na njegov zahtjev. Tri dana nakon što je tužitelj ponovno pušten na slobodu u gore navedenom kaznenom postupku, dana 15. ožujka 2015. tužitelj je ponovno uhićen, te mu je rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-104/15 od 17. ožujka 2015. određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kv-33/15 od 24. ožujka 2015. Ovaj istražni zatvor je ukinut rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Kir-131/15 od 10. travnja 2015. Kazneni postupak u kojem je tužitelju i opet određen istražni zatvor je pravomoćno okončan oslobađajućom presudom Općinskog suda u Sisku br. K-132/19 od 24. listopada 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Karlovcu br. Kž-15/2020 od 29. siječnja 2020. Dakle, tužitelj je u razdoblju od 7. studenog 2014. do 10. travnja 2015. proveo ukupno 146 dana u istražnom zatvoru vezano uz tri kaznena postupka u kojima je tužitelj pravomoćno oslobođen krivnje ili je kaznena prijava odbačena. Vrijeme provedeno u istražnom zatvoru je osobito teško pogodilo tužitelja jer je neosnovano lišen slobode odmah po otpustu s izdržavanje kazne zatvora, kada se opravdano nadao da će se moći vratiti svakodnevnom životu. U ovom razdoblju od pet mjeseci, tužitelj je na slobodi proveo ukupno osam dana, nakon što je proveo više od godinu i pol dana na izdržavanju kazne zatvora. Člankom 573. trenutačno važećeg Zakona o kaznenom postupku propisano je da odredbe Glave XXX. Zakona o kaznenom postupku/97 (dalje: ZKP/97) o postupku za naknadu štete osoba neosnovano lišenih slobode ostaju na snazi do donošenja posebnog zakona, koji do danas nije donesen. Stoga se na predmetnu naknadu štete primjenjuju odredbe Glave XXX. ZKP/97, te tužitelj ima pravo na naknadu štete temeljem čl. 480.st.1.toč.1. Zakona o kaznenom postupku/1997. Zbog ukupnih i konkretnih okolnosti ovog slučaja, osobito onih navedenih u ad.6. ove tužbe, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode i time prouzročene povrede prava osobnosti – pravo na slobodu u iznosu od 66,36 € po danu provedenom u istražnom zatvoru, odnosno ukupan iznos od 9.688,77 €. Sukladno odredbi čl. 477. ZKP/97 tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave (dalje: MPU) sa zahtjevom za naknadu štete. Za neosnovano lišenje slobode iz ad. 3. i 4. ove tužbe tužitelj je podnio zahtjev 17. studenog 2020. povodom kojeg nije nikada dobio konačni odgovor od MPU, već je jedino MPU tražilo dostavu dodatnih isprava, koje je bilo samo dužno pribaviti temeljem čl. 47.st.2. Zakona o općem upravnom postupku. Za neosnovano lišenje slobode iz ad.1. ove tužbe, tužitelj je podnio zahtjev MPU dana 23. prosinca 2021., te je MPU ponudilo na ime naknade štete ukupan iznos od 3.456,10 €, a što tužitelj smatra preniskim iznosom i nije htio pristati na ovu ponudu. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu i to na iznos od 3.716,24 € od 17. studenog 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva za ovaj iznos, a na iznos od 5.972,53 € od 23. prosinca 2021. također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za ovaj iznos.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 7. rujna 2022., tužena ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tužena ističe da se u ovom predmetu primjenjuje Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009 i 80/2011, dalje ZKP/97), obzirom da je odredbom čl. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje ZKP/08) propisano da odredbe ZKP/97 prestaju važiti osim, između ostalog, odredaba iz glave XXX ZKP/97, dok se ne donese poseban zakon. Odredbom članka 480. stavak 3. ZKP/97 je propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Isto tako, isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz čl. 95. istog Zakona. Člankom 95. u stavku 2. točki 2. ZKP/97 određeno je da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a kada postoji neki od razloga za određivanje pritvora iz čl. 102. Zakona. Članak 102. stavak 1. točka 3. ZKP/97 propisuje da se pritvor može odrediti ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će određena osoba ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti kazneno djelo kojim prijeti. U odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 7. studenog 2014. do 7. veljače 2015., uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kv-125/14 Kir- 1188/14 od 21. studenog 2014., utvrđeno je da je tužitelju istražni zatvor određen iz razloga što je postojala osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2., te bi puštanjem na slobodu mogao počiniti kazneno djelo kojim prijeti ili počiniti novo teže kazneno djelo, te utjecati na svjedoke koji nisu ispitani, a uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj broj: Kir-1224/14 od 5. prosinca 2014. utvrđeno je da je osumnjičeniku, ovdje tužitelju, produljen istražni zatvor iz razloga što i nadalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi osumnjičeni mogao dovršiti kazneno djelo kojim prijeti ili da će počiniti neko novo teže kazneno djelo. U odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 11. veljače 2015. do 12. ožujka 2015., uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kir-48/2015 od 13. veljače 2015., utvrđeno je da je tužitelju istražni zatvor određen zbog osobitih okolnosti koje upućuje na konkretnu i neposrednu opasnost da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo ili mogao nastaviti s činjenjem težih kaznenih djela, obzirom da kod okrivljenog postoji naročita upornost u vršenju istovrsnih kaznenih djela (kazneni postupak zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela u tijeku, ranije osuđivan i sl.), a uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kir-89/15 od 11. ožujka 2015. utvrđeno je da je osumnjičeniku, ovdje tužitelju, produljen istražni zatvor iz razloga što i nadalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi osumnjičeni mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo ili nastaviti s činjenjem težih kaznenih djela. U odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 15. ožujka 2015. do 10. travnja 2015., uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kir- 104/15 od 17. ožujka 2015. utvrđeno je da je tužitelju istražni zatvor određen zbog postojanja opravdane bojazni da bi isti ostankom na slobodi mogao utjecati na svjedoke. Iz naprijed navedenih rješenja se nesporno može zaključiti da su postojale zakonske osnove za određivanje istražnog zatvora. Tužena smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 480. stavak 3. ZKP/97 u vezi s člankom 95. stavak 2. istog Zakona, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu štete odnosno da su temeljem članka 480. stavak 3. ZKP-a ispunjene negativne pretpostavke, a čijim ispunjenjem naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Nadalje, člankom 476. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. Međutim, u niti jednom od predmetnih postupaka, osuđenik ovdje tužitelj uopće nije proglašen krivim. Naime, u odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 7. studenog 2014. do 7. veljače 2015., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj: K- 250/2020 od 24. studenog 2020., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-414/2021 od 07. rujna 2021., tužitelj je oslobođen od optužbe u predmetnom kaznenom postupku. Nadalje, u odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 11. veljače 2015. do 12. ožujka 2015., prema navodima iz tužbe, Općinsko državno odvjetništvo u Sisku je rješenjima od 23. veljače 2015. i 12. ožujka 2015. odbacilo sve kaznene prijave povodom kojih je tužitelju bio određen pritvor, te niti optužnica protiv istog nikad nije podnesena. I u odnosu na lišenje slobode u vremenskom razdoblju od 15. ožujka 2015. do 10. travnja 2015., pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj: K-132/2019 od 24. listopada 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj: Kž- 15/2020 od 29. siječnja 2020., tužitelj je oslobođen od optužbe i u ovom kaznenom postupku. Stoga tužitelj nije bio neopravdano osuđen, nije mu bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija, nije bio proglašen krivim, a oslobođen kazne, te u predmetnim kaznenim postupcima nije bio podnesen niti jedan izvanredni pravni lijek radi čega nije bilo niti novog kaznenog postupka. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti. Također, tužena ističe prigovor zastare u ovom predmetu, a posebice u odnosu na naknadu štete za razdoblje od 11. veljače 2015. do 12. ožujka 2015., obzirom da je prema navodima iz tužbe Općinsko državno odvjetništvo u Sisku rješenjima od 23. veljače 2015. i 12. ožujka 2015. odbacilo sve kaznene prijave povodom kojih je tužitelju bio određen pritvor, a sukladno članku 477. stavak 1. ZKP/11 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik od optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u postupku rješavao viši sud od primitka odluke višeg suda. Također, sukladno članku 230. stavak 2. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/01, dalje: Zakon o obveznim odnosima), tražbina naknade štete u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala odnosno u ovom predmetu od dana puštanja na slobodu tužitelja, što je u predmetnim kaznenim postupcima bilo u veljači, ožujku i travnju 2015. Nadalje, tužena posebno osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode ukupan iznos od 9.688,77 €, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.716,24 € od 17. studenog 2020. (kao dan podnošenja zahtjeva za naknadu štete) do isplate, a na iznos od 5.972,53 €, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2021. (kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete) pa do isplate. U tužbi tužitelj navodi da mu je zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 66,36 € po danu provedenom u istražnom zatvoru odnosno 9.688,77 € za ukupno 146 dana u istražnom zatvoru za tri kaznena postupka. Tužena ističe da visina tužbenog zahtjeva ne može biti umnožak broja dana provedenih u istražnom zatvoru i novčanog iznosa od 66,36 € već da je potrebno utvrditi je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i u kojoj mjeri. Naime, naknada štete procjenjuje se od strane sudova u smislu odmjeravanja visine iznosa pravične novčane naknade uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, trajanja lišenja slobode odnosno značaj povrijeđenog dobra, u razmjeru s ciljem kojem naknada štete služi, kako se kod odmjeravanja naknade štete ne bi pogodovalo težnjama koje su nespojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Slijedom svega iznesenog, visina tužbenom zahtjeva je previsoko postavljena, te bi usvajanje postavljenog tužbenog zahtjeva bilo protivno odredbi članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Podredno naprijed navedenom tužena ističe, a vezano za previsoko određen tužbeni zahtjev, da pravna praksa Ministarstva pravosuđa i uprave za naknadu štete zbog vremena provedenog u zatvoru do 30 dana predviđa 26,54 € po danu, od 30 do 90 dana 21,24 € po danu, a od 90 dana i nadalje u iznosu od 15,93 € po danu. Istu praksu zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 1815/1996 od 30. kolovoza 2000. Slijedom navedenog, a kako u ovom premetu nisu ispunjene pretpostavke postojanja neopravdane osude niti pretpostavke postojanja neosnovanog uhićenja, radi čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, već u odnosu na tužitelja postoje negativne pretpostavke koje otklanjaju odgovornost tužene, te kako je nastupila zastara potraživanja, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u predmete K-132/19, K-250/20 i K-DO-52/15, zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 79-91 spisa).

4. Brižljivom analizom svih provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 16. studeni 2020. upućenog Ministarstvu pravosuđa RH utvrđeno je da se istim tužitelj po ovlaštenom punomoćniku obraćao istom ministarstvu a radi naknade upravo predmetne štete (rješenje Kir-48/2015 od 13. veljače 2015., boravak u istražnom zatvoru 29 dana. Na navedeno je od strane Ministarstva pravosuđa i uprave za kazneno pravo odgovoreno samo traženjem preslike presude i rješenja o ukidanju pritvora (29. siječnja 2021.). Isto tako tužitelj se obraćao Ministarstvu pravosuđa i uprave dana 23. prosinca 2021. vezano uz boravak u zatvoru po odlukama Kir 1188/14 te Kir 1224/14 (tri mjeseca boravka u zatvoru). Činjenično i pravno tužitelj navodi kao i u predmetnoj tužbi. Na navedeno obraćanje očitovalo se nadležno ministarstvo dana 9. ožujka 2022. gdje navode kako smatraju da je zahtjev od 45.000,00 kn , sada 5.972,53 Eur previsoko postavljen te nude iznos 26.040,00 kn, sada 2.659,77 Eur, no iz dopisa je vidljivo da taj iznos nije isplaćen tužitelju, već potražuju da se dostavi oib stranke i račun za isplatu.

6. Uvidom u predmet K-250/20 utvrđeno je da je u navedenom predmetu 14. siječnja 2015. od strane ODO Sisak K-DO-539/14, podignuta optužnica protiv prednika tužiteljice, da je u vremenskom razdoblju od 16. lipnja 2014. do 7. studenog 2014. u Kaznionici u Glini, u više navrata tražio od svoje supruge VU da zapali osobni automobil OU i da stupi u kontakt sa jednom osobom radi ozljeđivanja OU, te da pribavi vatreno oružje kojim će po izlasku iz zatvora ubiti OU. Isto tako, u vremenskom razdoblju od srpnja 2014. do studenog 2014. u Kaznionici Glina prednik tužitelja je VU, koja mu je dolazila u bračne posjete, govorio da će ju narezati, da će ju progutati mrak, da će ju staviti u gepek te da će nestati njena kćer F. Dakle, u utuženim razdobljima je protiv tužitelja podignuta optužnica radi kaznenih djela prijetnji. Dana 7. studenog 2014. ODO Sisak je podnio prijedlog za određivanje istražnog zatvora prednika tužiteljica ŽU te je pod brojem Kir-1188/14 i 7. studenog 2014. donesena je odluka kojom je predniku tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana od 7. studenog 2014. na koje rješenje je prednik tužiteljice uložio žalbu, a koja je odbijena odlukom Županijskog suda Kv-125/14 od 21. studenog 2014. U istom predmetu pod brojem Kir-1224/14, 5. prosinca 2014. predniku tužitelja se produljuje istražni zatvor na dva mjeseca i može trajati najdulje do 5. veljače 2015. Protiv navedenog rješenja prednik tužitelja je uložio žalbu te je dana 17. prosinca 2014. u predmetu Kv-135/14 donesena odluka kojom se djelomično prihvaća žalba ŽU te mu se produljuje istražni zatvor na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a budući da je u međuvremenu svjedok oštećena VU saslušana i ne postoje više okolnosti utjecaja na svjedoka. U istom predmetu je 10. siječnja 2015. doneseno rješenje Kov-6/2015 kojim se predniku tužiteljice produljuje istražni zatvor određen rješenje Županijskog suda u Sisku Ž1184/14 iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP-a/08 (sukladno odluci Županijskog suda Kir-1224/14). Dana 26. siječnja 2015. u ovom predmetu pod brojem Kov-21/15 potvrđena je optužnica. Dana 19. studenog 2018. donesena je prvostupanjska odluka kojom se prednik tužiteljice oslobađa optužbe. Na navedenu odluku, 20. prosinca 2018. žalbu ulaže ODO Sisak i oštećeni. Dana 28. travanja 2020. pod brojem Kž-220/19 Županijski sud u Zagrebu donosi odluku kojom se prihvaća žalba ODO Sisak i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje te se predmet vodi pod brojem K- 250/2020. U navedenom predmetu sud 24. studenog 2020. donosi novu presudu kojom se prednik tužiteljice oslobađa optužbe. Na istu presudu 8. siječnja 2021. ODO Sisak ulaže žalbu, te se spis dostavlja Županijskom sudu u Sisku koji dana 7. rujna 2021. odbija žalbu državnog odvjetništva i potvrđuje prvostupanjsku presudu. U spisu postoji naredba od 8. listopada 2021. "dostavi drugostupanjsku presudu strankama" i dostavnica iz koje je vidljivo da je ista dostavljena punomoćniku prednika tužitelja 25. listopada 2021. Nakon toga postoji mail punomoćnika prednika tužitelja u kojem on navodi kako je e-komunikacijom zaprimio presudu bez potpisa i pečata Višeg suda te moli da mu se dostavi potpisana drugostupanjska odluka koja će mu biti potrebna za pokretanje postupka naknade štete. Nakon toga postoji naredba uredujućeg suca da se branitelju okrivljenika dostavi primjerak presude s obzirom na mail koji je dostavio. U spisu je vidljiva dostavnica 25. listopada 2021. kojom je punomoćniku prednika tužitelja uručena drugostupanjska odluka, a provjerom kroz e-spis vidljivo je da je ista sačinjena po naredbi suca, a vezano za mail korespondenciju sa punomoćnikom prednika tužitelja, isto tako je iz e-spisa vidljivo da se radi o dostavi po sudskom dostavljaču. Uvidom kroz e-spis je utvrđeno da je utvrđena pravomoćnost odluke sa datumom 7. rujna 2021. Dakle, u ovom postupku u kojem je donesena oslobađajuća presuda, prednik tužiteljica bio je u istražnom zatvoru 3 mjeseca.

7. Uvidom u predmet K-132/19 utvrđeno je da je 17. travnja 2015. protiv okrivljenog ŽU, podignuta optužnica kojom ga se tereti da je 15. ožujka 2015. na parkiralištu ispred stambene zgrade u [adresa] izašao iz svog automobila i uperio pištolj u smjeru automobila u kojem se nalazila njegova bivša supruga VU i njen poznanik OU pa se okrivljenik teretio za kazneno djelo prijetnje. U navedenom predmetu pod brojem Kir-104/15 od 17. ožujka 2015., predniku tužiteljice se određuje istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, a koji teče od 15. ožujka 2015. Na navedeno rješenje uložena je žalba prednika tužiteljica koja je neosnovana i potvrđena je odluka o istražnom zatvoru. Pod brojem Kir-131/15 doneseno je rješenje Županijskog suda u Sisku kojim je predniku tužitelja ukinut navedeni zatvor sa danom 10. travnja 2015. U obrazloženju se navodi da mu se istražni zatvor ukida jer su prestali razlozi radi kojih je istražni zatvor određen (utjecaj na svjedoke). U navedenom premetu, sada K-7/16, dana 14. rujna 2018. podnosi se prvostupanjska presuda kojom se okrivljeni oslobađa optužbe. Protiv navedene presude 22. listopada 2018., žalbu je uložio ODO Sisak, koja je prihvaćena i predmet je vraćen na ponovni postupak. Sada se postupak vodi pod brojem K-132/19 i nakon postupka sud donosi novu odluku 24. listopada 2019. kojom ponovno oslobađa ŽU optužbe na koju ODO Sisak je ponovno uložio žalbu, no ista je odbijena odlukom Županijskog suda 29. siječnja 2020. Navedena je presuda dostavljena predniku tužitelja 10. veljače 2020. te je utvrđena pravomoćnost presude 24. ožujka 2020. Dakle, u ovom predmetu u kojem je donesena oslobađajuća presuda, prednik tužiteljice je bio u istražnom zatvoru 26 dana.

8. Uvidom u predmet K-DO-52/2015, utvrđeno je da je 12. veljače 2015. ODO- u [adresa] podnesena prijava od strane MUP, PP Sisak, protiv ŽU te je ODO Sisak Županijskom sudu u Sisku podnio prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv prednika tužitelja. Dana 13. veljače 2015. pod brojem Kir-48/2015 Županijski sud u Sisku je donio odluku o istražnom zatvoru u trajanju od mjesec dana protiv prednika tužiteljice, ŽU, a koji počinje teći od uhićenja 11. veljače 2015. Iz dopisa ŽS Sisak od 20. veljače 2015. razvidno da je da vraćaju predmet uz napomenu da je rješenje o određivanju istražnog zatvora pravomoćno 20. veljače 2015. Dana 23. veljače 2015. ODO Sisak u predmetu K-DO-52/2015, donosi odluku kojom se odbacuje kaznena prijava protiv ŽU. Iz dostavne naredbe razvidno je da se navedena odluka treba dostaviti samo VU kao oštećenoj. Isto tako 12. ožujka 2015., ODO Sisak pod brojem K-DO-52/2015, odbacilo je kaznenu prijavu protiv prednika tužitelja, a povodom prijetnje protiv ŠU i OU. Iz dostavne naredbe razvidno je da se isto dostavlja okrivljenom CU, Zatvor Sisak, te branitelju okrivljenog Stanislavi Jerković, međutim u spisu ne postoje dostavnice iz kojih bi bilo vidljivo da li je branitelj, odnosno sam okrivljeni, prednik tužitelja, primio navedenu odluku. Uvidom u Kir-98/15 utvrđeno je da je Županijski sud u Sisku ukinuo istražni zatvor te naloži oda se okrivljeni odmah pusti na slobodu. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi kako se istražni zatvor ukida jer su u međuvremenu ispitani svjedoci te će biti doneseno rješenje o odbačaju kaznen prijave PP Sisak. Iz dostavne naredbe razvidno je da se navedeno rješenje dostavlja okrivljenom u Zatvor Sisak te branitelju okrivljenog Stanislavi Jerković. Međutim, ni za ovo rješenje u spisu ne postoji dokaz da je ono doista i uručeno, bilo braniteljici, bilo okrivljenom, ovdje predniku tužiteljice. Nadalje, u spisu postoji dopis punomoćnika prednika tužiteljice kojim se on 15. listopada 2020. obraća ODO Sisak i traži da ga se obavijesti o tome da li je kaznena prijava odbačena i da mu se dostavi navedeno rješenje. Dana 15. listopada 2020. od strane ODO Sisak punomoćnik prednika tužitelja obaviješten je da je dana 12. ožujka 2015. doneseno rješenje o odbačaju kaznen prijave protiv prednika tužitelja. Dakle, iz navedenog je razvidno da je tužitelj po prijavi MUP, PU Sisačko-moslavačka, PP Sisak, od strane nadležnog suda u tijeku istražnog postupka pritvoren na mjesec dana, da je navedena prijava u konačnici završila odbačajem ODO Sisak te da ne postoje u spisu dokazi da je navedena odluka doista i dostavljena punomoćniku prednika tužitelja, već je utvrđeno da je ista dostavljena predniku tužitelja 15. listopada 2020.

9. Među strankama, iako je sporna osnovanost zahtjeva tužitelja kao i njegova visina temeljem odluka kaznenog suda proveo:

- u istražnom zatvoru od 7. studenog 2014. mjesec dana, te mu je pritvor produljen za još dva mjeseca od 5. prosinca 2014., dakle ukupno tri mjeseca (pritvor ukinut radi maksimalnog trajanja)

- u istražnom zatvoru od 11. veljače 2015. mjesec dana

- u istražnom zatvoru od 15. ožujka 2015. do 10. travnja 2015. (26 dana) odnosno tužitelju je bila ograničena sloboda ukupno 146 dana, a za koje dane, zbog povrede prava osobnosti i to: prava na slobodu i s tim u svezi povredu ugleda i časti kao i na narušavanje obiteljskog života, zbog čeg je tužitelj, kako navodi, trpio znatne duševne boli, a zbog čega sada traži naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 66,36 Eur po danu provedenom u istražnom zatvoru, odnosno ukupan iznos od 9.688,77 Eur.

10. Sud ovdje ističe da je upravo tim zahtjevom, u smislu čl. 2. ZPP ovaj sud bio vezan te je upravo o takvom zahtjevu sud odlučivao.

11. Obzirom na takav zahtjev tužitelja kao i razdoblje lišenja slobode tužitelja, u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011 i 143/12 dalje ZKP/97), obzirom da je odredbom čl. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje ZKP/08) propisano da odredbe ZKP/97 prestaju važiti osim, između ostalog, odredaba iz glave XXX ZKP/97, dok se ne donese poseban zakon.

12. Naime, u smislu čl. 476. ZKP/97 st. 1. pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. St. 2. istog članka propisano je da osuđenik nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio svoju osudu, osim ako je na to bio prisiljen.

13. U ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj bio u dva navrata u istražnom zatvoru u predmetima u kojima je oslobođen temeljem pravomoćnih presuda (90 dana i 26 dana), dok u trećem slučaju radi se o istražnom zatvoru prije podnošenja optužnice koji je završio odbacivanjem optužnice (mjesec dana zatvora). Kako je i u tom trećem slučaju tužitelju bio određen istražni zatvor i oduzeta mu sloboda, te je naknadno protiv njega obustavljen kazneni postupak sud nalazi neosnovanim prigovore tuženika da nije oslobođen pravomoćnom kaznenom odlukom, te se i u tom dijelu ima primijeniti odredbe članka 480 st. 1, točka 1 i 2 ZKP/97 i pripada mu pravo na naknadu štete radi povreda prava osobnosti radi neosnovanog lišenja slobode. Za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete radi neosnovanog lišenja slobode primjenom članka 480 st. 1 točka 1 ZKP-a nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen, već je bitan ishod postupka, da je u konačnici došlo do toga da nije utvrđena odgovornost za kazneno djelo za koje ga se tereti.

14. U smislu čl. 480.st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

St. 2. istog članka propisao je da osobi koja je prema članku 95. ovoga Zakona uhićena bez zakonske osnove pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određen pritvor niti joj vrijeme za koje je bila uhićena nije uračunato u izrečenu kaznu za kazneno djelo ili za prekršaj, dok je st. 3. istog propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovog članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. ovoga Zakona. St. 4. propisano je da u postupku za naknadu štete u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ove glave.

15. Dakle, u konkretnom slučaju, a obzirom da je tužitelju bio određen pritvor te da je izdržavao kaznu zatvora a naknadno je oslobođen optužbe, odnosno tužba odbačena tužitelju bi u smislu čl. 480. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97 pripadala naknada štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode.

16. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u nastavku: ZOO, a koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti obzirom na utuženi period) propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. istog je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Dakle, sama prava osobnosti nisu taksativno navedena već primjerice, slijedom čega je i pravo na slobodu jedno od takvih osobnih prava, a podredno zbog povrede tog prava i pravo na obiteljski život i pravo na ugled i čast.

17. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18. U smislu čl. čl. 1100. ZOO je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

19. U odnosu na razlog ekskulpacije iz čl. 480. st. 3. ZKP/97 ovaj sud ističe da tuženik pogrešno smatra da sam razlog i opravdanost razloga zbog kojeg je određen pritvor tužitelju može osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu. Ovaj sud ističe da je Ustavni sud RH u svojoj odluci broj odluke: U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009. utvrdio da je pogrešno je pravno stajalište sudova da podnositelju ne pripada naknada štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode. Naime, u toj odluci Ustavni sud RH navodi da su sudovi su pogrešno primijenili odredbu članka 480. stavka 1. točke 3. ZKP/97 te da, za ocjenu podnositeljevog tužbenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da je mjerodavna odredba članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP/97. Dakle, odredbe ZKP/97 odnosno članak 480. stavak 3. u vezi s člankom 95., odnosi se na postupanje redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja osobe za koju postoji osnova sumnje da je počinila kazneno djelo. Kako je u konkretnom slučaju predmet spora bio zahtjev podnositelja za naknadu štete tijekom vremena provedenog u pritvoru u kaznenom postupku u kojem je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe, odnosno ista je odbačena to je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavna odredba članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a. Dakle, za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode primjenom članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je pritvor bio određen te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do oslobađanja od optužbi postupka. U primjeni navedene zakonske odredbe bitan je samo ishod postupka (da protiv osobe koja je bila u pritvoru, odnosno izdržavanju kazne zatvora za kazneno, da je u konačnici tužitelj oslobođen optužbe).

20. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tuženik, je svakako, a obzirom da je u konačnici prednik tužitelja oslobođen optužbe, dužan tužitelju (sada njegovu slijedniku) naknaditi štetu koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode prilikom istražnog zatvora. Između stranaka nije sporno da je tijekom ovog postupka tužitelj ŽU umro, te je temeljem Zakona o nasljeđivanju, njegovom nasljednicom proglašena FU, kći ostavitelja, koja je preuzela ovaj postupak, te sud smatra da joj temeljem članka 479. a u svezi sa člankom 481. ZKP-a pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, odnosno da ista prelazi na nju kao zakonsku nasljednicu.

21. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva sud je odredio saslušanje prednika tužitelja koji se po drugoj presudi nalazio na izdržavanju kazne, no dan prije održavanja rasprave tužitelj je umro, pa ga sud nije mogao saslušati na navedene okolnosti. Nakon nastavka postupka tužitelj je predlagao saslušanje njegove zakonske nasljednice kćeri, no odustao je od tog prijedloga budući da ista je u vrijeme kada je prednik bio u zatvoru imala svega 12 godina.

22. U smislu čl. čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. istog. čl. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom iznesenog, obzirom da ovaj sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu tužitelju naknade štete za ukupno 146 dana u kojem mu je sloboda bila ograničena, tužitelj je u razdoblju od 7. studenog 2014. do 10. travnja 2015. proveo ukupno 146 dana u istražnom zatvoru veza no za tri kaznena postupka u kojem je oslobođen odgovornosti ili je kaznena prijava odbačena. U tom razdoblju od pet mjeseci tužitelj je više puta lišavan slobode, na slobodi je proveo ukupno 8 dana, pa je kod njega zasigurno došlo do povrede prava osobnosti. Predniku tužitelja bi pripala naknada štete u iznosu od 7.362,78 eur. Ovdje sud napominje da sud smatra da iznos koji tužitelj svojim zahtjevom zahtjeva po osnovi naknade štete za svaki dan u kojem mu je sloboda bila ograničena (lišen slobode) u iznosu od 50,43 eura, vodeći pritom računa i o orijentacijskim kriterijima VSRH (komparaciono vezano za bolove i strah), je po svom iznosu primjerena posljedicama koje je tužitelj pretrpio zbog lišenja slobode po odluci kojoj je oslobođen optužbe, odnosno optužba je odbačena.

23. U smislu čl. 477.st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. U predmetu K-250/20 u kojem je prednik tužitelja proveo u zatvoru 3 mjeseca, utvrđena je pravomoćnost presude sa danom 7. rujna 2021., a prednik tužitelja po punomoćniku vezano za naknadu štete obratio se Ministarstvu pravosuđa i uprave 23. prosinca 2021., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine. U predmetu K-132/19 u kojem je prednik tužitelja proveo u zatvoru 26 dana, utvrđena je pravomoćnost presude sa danom 24. ožujka 2020., a prednik tužitelja po punomoćniku vezano za naknadu štete obratio se Ministarstvu pravosuđa i uprave 17. studenog 2020., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine. U odnosu na predmet K-DO-52/2015, kako je već obrazloženo, nije utvrđeno da je navedeni odbačaj kaznene prijave dostavljen tužitelju, već je utvrđeno da je punomoćniku prednika tužitelja taj odbačaj dostavljen tek 15. listopada 2020. pa sukladno tome, od tada tužitelju i teče zastarni rok. Kako je iz zahtjeva za nakandu štete upućenom Ministarstvu pravosuđa i uprave vidljivo da je isti podnesen 17. studenog 2020., to je isti unutar zastarnog roka unutar 3 godine. Sukladno navedenom, prigovor zastare tuženika neosnovan je u cijelosti.

24. Dakle, tužitelju je dosuđen iznos od 7.362,78 eur, te na tako dosuđen iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to temeljem čl. 1103. ZOO odnosno od dana nakon dana dospijeća (kao dana podnošenja pisanog zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku odnosno nadležnom ministarstvu), te je odlučeno kao u toč. I izreke.

25. Prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s obzirom da su stranke djelomično uspjele u sporu, u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici omjer uspjeha u parnici određuje sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP na način da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Sukladno tome, tužiteljica je po osnovi i visini je uspjela sa 88% (100% osnov i 76% visina), a tuženik 12% (0% osnov i 24 % visina), te nakon što se prebiju uspjesi stranaka, tužiteljica uspijeva sa 76%. Tužiteljici bi imali pripasti troškovi sastava odštetnog zahtjeva od 17. studenog 2020., te odštetnog zahtjeva od 23. prosinca 2021., svaki u iznosu od 250,00 €, zatim trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 €, trošak sastava podnesaka od 5. prosinca 2022. i 1. srpnja 2024., svaki u iznosu od 250,00 €, trošak zastupanja na ročištima od 14. veljače 2023. i 11. veljače 2025., svako u iznosu od 250,00 €, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 €, no kako je tužiteljica uspijevala sa 76%, to joj je dosuđen trošak u iznosu od 1.425,00 €.

27. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 21. ožujka 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po ZOU Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnicima iz Siska

2. Tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku