Poslovni broj: P-2947/2019-61

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnici EM, Domagoj Rukavina i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Petrinović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 31. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice tužiteljice ZMŽ, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika ĆM, odvjetničke vježbenice, dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 545,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2,89 EUR od dana 04.10.2007. do isplate,

- na iznos od 2,89 EUR od dana 06.11.2007. do isplate,

- na iznos od 2,92 EUR od dana 07.12.2007. do isplate,

- na iznos od 2,96 EUR od dana 14.01.2008. do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR od dana 05.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,01 EUR od dana 03.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,24 EUR od dana 25.04.2008. do isplate,

- na iznos od 5,21 EUR od dana 07.05.2008. do isplate,

- na iznos od 5,25 EUR od dana 13.06.2008. do isplate,

- na iznos od 5,20 EUR od dana 14.07.2008. do isplate,

- na iznos od 5,18 EUR od dana 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 5,27 EUR od dana 03.10. 2008. do isplate,

- na iznos od 5,27 EUR od dana 03.10 2008. do isplate,

- na iznos od 5,58 EUR od dana 12.11 2008. do isplate,

- na iznos od 5,39 EUR od dana 10.12 2008. do isplate,

- na iznos od 10,25 EUR od dana 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,43 EUR od dana 19.02.2009. do isplate,

- na iznos od 10,28 EUR od dana 04.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,15 EUR od dana 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,76 EUR od dana 21.05.2009. do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR od dana 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od dana 07.07.2009. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od dana 04.08.2009. do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR od dana 08.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od dana 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR od dana 18.11.2009. do isplate,

- na iznos od 12,60 EUR od dana 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR od dana 12.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR od dana 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,00 EUR od dana 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od dana 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,53 EUR od dana 18.05.2010. do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od dana 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 14,12 EUR od dana 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od 13,78 EUR od dana 04.08.2010. do isplate,

- na iznos od 14,48 EUR od dana 27.09.2010. do isplate,

- na iznos od 13,97 EUR od dana 05.11.2010. do isplate,

- na iznos od 14,40 EUR od dana 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 14,77 EUR od dana 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 14,76 EUR od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 14,76 EUR od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 15,12 EUR od dana 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 15,12 EUR od dana 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 15,12 EUR od dana 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 16,11 EUR od dana 17.06.2011. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od dana 04.08.2011. do isplate,

- na iznos od 17,15 EUR od dana 18.08.2011. do isplate,

- na iznos od 16,08 EUR od dana 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR od dana 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR od dana 15.11.2011. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.325,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,93 EUR od 31.08.2006. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR od 30.09.2006. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR od 31.10.2006. do isplate,

- na iznos od 6,18 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR od 19.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,47 EUR od 04.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,05 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR od 21.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR od 07.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od 08.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,97 EUR od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od 18.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,27 EUR od 12.01.2010. do isplate,

- na iznos od 14,33 EUR od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,78 EUR od 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,66 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 21,81 EUR od 18.05.2010. do isplate,

- na iznos od 25,50 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,88 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od 25,58 EUR od 04.08.2010. do isplate,

- na iznos od 36,23 EUR od 27.09.2010. do isplate,

- na iznos od 28,47 EUR od 05.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,04 EUR od 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 40,58 EUR od 02.12.2010. do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 45,90 EUR od 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 45,90 EUR od 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 45,90 EUR od 06.05.2011. do isplate,

- na iznos od 60,98 EUR od 17.06.2011. do isplate,

- na iznos od 83,05 EUR od 04.08.2011. do isplate,

- na iznos od 76,77 EUR od 18.08.2011. do isplate,

- na iznos od 60,57 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 56,79 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 56,79 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 92,65 EUR od 31.05. 2012. do isplate,

- na iznos od 88,30 EUR od 19.07.2012. do isplate,

- na iznos od 90,20 EUR od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 86,37 EUR od 07.09.2012. do isplate,

- na iznos od 88,74 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 88,74 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 88,74 EUR od 11.12.2012. do isplate,

- na iznos od 82,01 EUR od 23.01.2013. do isplate,

- na iznos od 89,89 EUR od 17.04.2013. do isplate,

- na iznos od 89,89 EUR od 17.04.2013. do isplate,

- na iznos od 79,99 EUR od 17.05.2013. do isplate,

- na iznos od 79,99 EUR od 17.05.2013. do isplate,

- na iznos od 231,71 EUR od 23.05. 2013. do isplate,

za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.746,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. svibnja 2019. navodi da je s tuženikom (ranije tvrtke HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) sklopila Ugovor o kreditu br. 016-1618/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. lipnja 2006., potvrđen kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OU-1522/06 dana 03. srpnja 2006., temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.200,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Naknadno su stranke sklopile i Dodatak br.1 uz Ugovor o kreditu od 28. studenog 2011. Prema čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa od 7,90 % godišnje te je prema čl. 6. ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke ili drugog akta Banke, dok je prema čl. 4. ugovoreno da će se kredit otplaćivati u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 298,30 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke na dan plaćanja. Sadržajno navodi da su odredbe predmetnog Ugovora kojima je otplata kredita ugovorena uz primjenu valutne klauzule u CHF te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštene odnosno ništetne te se u smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje: ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva na utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF i ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno isplatiti tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta tečaja CHF i zbog povećanja početne kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Navodi da je prethodno pokretanju predmetne parnice više puta od tuženika pokušala pribaviti podatke o uplatama po Ugovoru o kreditu i Dodatku br.1. Ugovoru o kreditu, otplatni plan, podatke o promjenama kamatne stope po predmetnom Ugovoru te knjigovodstvenu karticu. Budući joj tuženik do dana podnošenja tužbe nije dostavio traženu dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva predlaže naložiti tuženiku dostavljanje iste dokumentacije te u smislu odredbe čl. 186.b st.4. ZPP-a predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici "ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji" zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

1.2. Naknadno tijekom postupka u podnesku od 16. ožujka 2021. (dostavljenom prije zaključenja prethodnog postupka) tužiteljica s obzirom na okolnost da je u međuvremenu tuženik tijekom postupka dostavio sve tražene isprave, postavlja određen tužbeni zahtjev odnosno predlaže predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF potražuje isplatu ukupnog iznosa od 24.059,06 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose kako je to pobliže navedeno u zahtjevu u istom podnesku. Naknadno tijekom postupka, sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 2. svibnja 2022., smanjuje tužbeni zahtjev te po obje utužene osnove potražuje isplatu ukupnog iznosa od 23.876,06 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose kako je to pobliže navedeno u zahtjevu u istom podnesku, koji tužbeni zahtjev u podnesku od 22. ožujka 2023. ponavlja te s obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj precizira dvojno u valutama EUR /kn na način da potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.168,90 EUR /23.876,06 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose u EUR/kn kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz istog podneska. Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 09. siječnja 2025. (listovi 394-397 spisa), tužiteljica tužbene zahtjeve precizira odvojeno po obje utužene osnove te s osnove povrata preplaćenih kamata (za razdoblje otplate predmetnog kredita do sklapanja Aneksa br.1. Ugovoru o kreditu) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 545,83 EUR (4.097,49 kuna) te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.325,91 EUR (17.524,57 EUR) sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od na pojedine iznose glavnica od sljedećeg dana nakon dana plaćanja istih pa do isplate, kako je to pobliže navedeno pod točkama I/ i II/ izreke ove presude. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama "na stvarne izdatke" od dana kada su učinjeni do isplate, a na odvjetničke troškove od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu izravno primijeniti utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, između ostalog i zbog razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi isplate na temelju stjecanja bez osnove. U bitnom stiče da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jasne, uočljive i lako razumljive te da se o istima prethodno pojedinačno pregovaralo pa da se stoga ne može raditi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača te podredno ističe da nije dopušteno ocjenjivati nepoštenost istih. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u bitnom ističe da je ista odredba u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15. - dalje: ZOO); da je postupao sukladno odredbama čl.172. st.2 i čl. 175. st.2 važećeg Zakona o bankama te sukladno čl. 308. st. 1. važećeg Zakona o kreditnim institucijama i to na način da je potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, kao i da je javno na svojim internetskim stranicama 1. siječnja 2011. objavio "Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.", u kojoj su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. Dodatno ističe da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužiteljici te istu potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima koji utječu na njezinu visinu te ističe da je i javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, posljedice koje za njih iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlaze te da je provjerio ima li tužiteljica potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu i može li razumjeti značenje pojedinih ugovornih odredbi. Ugovaranjem promjenjive kamatne stope tužiteljica je nesumnjivo pristala na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke. Ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, na način kako to zahtijeva tužiteljica, dovela do posljedica kao da je među strankama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih stranaka, kao i da je tužiteljica očito dobrovoljno pristala na zasnivanje predmetnog ugovornog odnosa te niti u jednom trenutku nije tražila izmjenu niti jedne ugovorne odredbe niti raskid ugovora, niti prigovarala obavijestima o promjeni kamatne stope koje joj je tuženik slao. Pri tome ističe da su stranke zaključile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu od 28. studenog 2011. kojim je ugovoren moratorij otplate kredita te da su stranke u čl. 3. navedenog Aneksa Ugovoru o kreditu suglasno ugovorile početnu kamatnu stopu od 10,64 % godišnje za razdoblje nakon sklapanja istog. Stoga ističe da, sve i da je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, za razdoblje nakon sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu je relevantna kamatna stopa od 10,64% i tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa razlike plaćene po kasnijim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu (7,90 % godišnje). Osporava i da bi bile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u bitnom ističući da je kreditni referent (zaposlenik) tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora tužiteljici objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koju ista može imati za tužiteljicu te da joj je i javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora protumačio značenje svih ugovornih odredbi te pravne posljedice koje iz istog proizlaze, utvrdio da su joj iste jasne i razumljive te se uvjerio o njezinoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja. U trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao te se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo, pa je tužiteljica tako mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili kunskog kredita, a upravo je tužiteljica tražila sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik dodatno ističe i da je općenito aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike koje proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i to putem oglasa upućenim svim klijentima, pa tako između ostalog u svom glasilu "HYPO Times" iz 2005., a koje je glasilo bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta. Podredno, u slučaju da sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare u odnosu na zahtjeve za isplatu utuženih novčanih iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te smatra da podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 nije prekinut tijek roka zastare za predmetno potraživanje. Tijekom postupka ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da iz pregleda uplata proizlazi da tužiteljica nije vršila sve uplate po predmetnom kreditu. U odnosu na tužbeni zahtjev (određeno u visini) postavljen u podnesku tužiteljice od 16. ožujka 2021. protivi se preinaci tužbe te podredno ističe prigovor zastare, jer da se u odnosu na tijek zastare tužba ima smatrati podnesenom danom podnošenja preinačene tužbe, s time sadržajno osporava i visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u istom podnesku. Po primitku nalaza i mišljenja vještakinje za financije ističe prigovore pravne prirode u odnosu na primijenjenu metodu vještačenja, pri čemu naknadno tijekom postupka (listovi 342-343 spisa) navodi da ne osporava pravilnost matematičkih izračuna danih u vještvu. S obzirom na djelomično povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 02. svibnja 2022. potražuje naknadu parničnog troška u odnosu na iznos za koji je tužba djelomično povučena. Nakon primitka podneska tužiteljice od 22. ožujka 2023., navodi da se opreza radi protivi preinaci tužbe, dok po primitku podneska tužiteljice od 9. siječnja 2025. ističe da se radi o preinaci tužbe promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, kojoj se preinaci protivi te podredno ističe prigovor zastare "na preinačeni dio tužbe". Protivi se i tijeku zatraženih zateznih kamata od dana stjecanja/plaćanja pojedinih iznosa do isplate te smatra da bi tužiteljica eventualno imala pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva, odnosno od tužbe. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3.1.U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe (promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva) prema podnesku tužiteljice od 16. ožujka 2021., valja istaknuti da je navedenim podneskom tužiteljica postavila određen tužbeni zahtjev u pogledu visine ukupnog iznosa glavnica te visine pojedinih iznosa glavnica i tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnica, koje od tuženika potražuje na ime vraćanja stečenog po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF za koje odredbe predmetnog Ugovora ističe da su ništetne, a koje određene tužbene zahtjeve tužiteljica nije mogla postaviti u tužbi niti do podnošenja navedenog podneska. Navedeno stoga jer u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica nije raspolagala svim potrebnim podacima i ispravama koje se u konkretnom slučaju imaju smatrati zajedničkima za obje stranke, a koje je tuženik dostavio tek po pozivu suda uz podnesak od 22. veljače 2021.Imajući u vidu da se (suprotno tvrdnjama tuženika) u konkretnom slučaju radi o situaciji iz čl. 186.b. st.3. ZPP-a, to se tuženik ne može osnovano protiviti promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva odnosno postavljanju određenog tužbenog zahtjeva kako je to tužiteljica učinila u podnesku od 16. ožujka 2021. i to prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu.

3.2. U odnosu na protivljenje tuženika "opreza radi" preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 22. ožujka 2023. ističe se da u navedenom podnesku tužiteljica nije preinačila tužbu već je prethodno postavljeni novčani tužbeni zahtjev iz podneska 02. svibnja 2022. (kako u pogledu ukupnog iznosa glavnice, tako i u pogledu pojedinih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih iznosa pa do isplate) precizirala i u sada važećoj valuti EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), pa se navedenom tuženik ne može osnovano protiviti.

3.3. Konačno, valja navesti da tuženik neosnovano smatra da je u podnesku od 9. siječnja 2025. tužiteljica preinačila tužbu promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191.st.1. ZPP-a. Naime, u tom podnesku tužiteljica je tužbeni zahtjev samo precizirala odvojeno po osnovama po kojima već od tužbe traži vraćanje preplaćenih novčanih iznosa, pri čemu je u istom podnesku tužbeni zahtjev smanjila u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u prethodnom podnesku od 22. ožujka 2023. odnosno 02. svibnja 2022. (u dijelu zahtjeva koji se odnosi preplaćene kamate koje sada potražuje samo za razdoblje otplate predmetnog kredita do sklapanja Aneksa br.1. Ugovoru o kreditu od 28. studenog 2011.), pa stoga jasno proizlazi da se ne radi o preinaci tužbe, kako to neosnovano smatra tuženik.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 016-1618/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. lipnja 2006., (listovi 4-11 spisa), Brisovno očitovanje od 05.04.2006. (list 12-13 spisa), Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 016-1618/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (listovi 21-26 spisa), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i prilozima (listovi 112-174 spisa), ), Specifikaciju uplata od 19.06.2019. (list 178 spisa), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (listovi 211-217 spisa), Otplatni plan za kredit (list 219-220 spisa), Pregled prometa za klijenta (list 222-237 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji za financije Petri Blašković društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 292-301 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 361- 364 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

6. Nije sporno da je između tuženika, u to vrijeme naziva/ tvrtke Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita i založnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 016-1618/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. lipnja 2006. (listovi 4-11 spisa), kojim je tužiteljici odobren i isplaćen stambeni kredit u iznosu od 19.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita (čl.2); da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 7,90% dekurzivno godišnje i to mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuiteta (čl.3. st.1. ); da rok otplate kredita iznosi 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu te se otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 298,30 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.na dan plaćanja (čl.4.); da je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke te da je korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (čl.6.); da su ugovorne strane suglasne da se radi osiguranja tražbina iz ovog Ugovora zasniva založno pravo na nekretnini u vlasništvu tužiteljice kao založnog dužnika pobliže opisanoj u čl. 10. Ugovora; da potpisom na ovom Ugovoru tužiteljica kao Korisnik kredita izjavljuje da je upoznata s efektivnom kamatnom stopom te da joj je uručena otplatna tablica te da kao korisnik kredita i založni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe Općih poslovnih uvjeta … i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d…(čl.21.); da je javni bilježnik Ilinka Lisonek dana 3. srpnja 2006. potvrdila da je svim sudionicima pravnog posla, između ostalog i tužiteljici, navedena isprava pročitana i upozoreni su da ista ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravnoj volji.

7. Također, nije sporno da je između stranaka zaključen Aneks br. 1. uz Ugovor o kreditu broj 016-1618/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 28. studenog 2011. (listovi 21-24 spisa) kojim je utvrđeno da su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (Osnovni ugovor), temeljem kojeg je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.200,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za CHF te da su ugovorne strane suglasne da glavnica kredita na dan 31.10.2011. godine iznosi 6.068,12 CHF prema srednjem tečaju kreditora za CHF te da se ista uvećava za naknadu za provedbu moratorija u skladu s ovim Aneksom te da glavnica kredita uvećana za istu naknadu iznosi 6.128,81 CHF prema srednjem tečaju kreditora za CHF, koji iznos predstavlja novu glavnicu kredita na dan 31.10.2011. (čl.1.); da prema čl. 2. Aneksa ovim Aneksom ugovorne strane sporazumno mijenjaju, između ostalog, odredbe članka 3. i 4. Osnovnog ugovora; da članak 3. (Kamatna stopa) glasi "Na glavnicu kredita obračunavaju se kamate od 10,64 % dekurzivno godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva. Kamate se za vrijeme trajanja moratorija ne obračunavaju i ne naplaćuju. Po isteku moratorija kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno zadnjeg dana u mjesecu i uključene su u iznos anuiteta"; da članak 4. (Otplata kredita) glasi: "Rok vraćanja kredita je do 31.07.2013. godine. Korisniku kredita se odobrava moratorij na otplatu glavnice od 31.10.2011. godine do 30.04.2012. godine. Kredit se po isteku moratorija vraća u mjesečnim anuitetima čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Anuiteti

1 0

dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, idući anuitet dospijeva 31.05.2012. godine, a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta."

8. Nadalje, nije sporno da je tuženik do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., da je predmetni kredit otplaćen prijevremenom otplatom (dana 23. svibnja 2013.) te da je tijekom otplate kredita u utuženom razdoblju tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, dakle iznad početno ugovorene stope, dakle iznad početno ugovorene stope, kao i da je tijekom otplate kredita u utuženom razdoblju došlo do promjene tečaja valute CHF, a koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala. Također, tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i Aneks broj 1 uz isti Ugovor.

9. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na sporna pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj te pitanje zastare.

10. Nije sporno da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno da je, između ostalih banaka, tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004.godine do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženika - banke kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2

1 1

kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

12. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

-

Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13.1. U odnosu na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP- a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Isto nedvojbeno vrijedi i za

1 2

tužiteljicu kao nasljednicu korisnika kredita/potrošača glede prava iz predmetnog Ugovora o kreditu.

13.2. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije niti dokazao.

13.3. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

13.4. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

13.5. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

14. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (listovi 365- 366 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi su sredstva predmetnog kredita utrošena u svrhu adaptacije stana u [adresa] na adresi [adresa], u kojem je tužiteljica stanovala do nedavno zajedno sa svojim sinom AM. Radi se o stanu površine cca 55 m2, na kojem ona i pok. suprug ranije imali položaj sunositelja stanarskog prava te koji su otkupili temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo tijekom 1990. -ih. U navedeni stan njena je obitelj uselila 1980. ih godina, a s obzirom da je nakon dužeg vremena korištenja isti trebalo renovirati, za što nije imala novčanih sredstava, odlučila je ishoditi predmetni kredit. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu već je bila u mirovini, a u mirovinu je otišla početkom 1990.-ih. Inače je po struci ugostiteljski radnik, a do umirovljenja

1 3

radila je u tvornici Končar, u tvorničkoj kantini. Prije zaključenja Ugovora, imala je kontakte sa zaposlenicima banke u poslovnici u Koturaškoj ulici u Zagrebu. Objasnila im je za koje svrhe joj je potreban kredit, a oni su joj ponudili samo kredit s valutnom klauzulom u CHF te su joj rekli da se radi o najpovoljnijem kreditu, zbog čega je pristala sklopiti predmetni ugovor. Od strane zaposlenika tuženika nije joj bilo objašnjeno u kojim okolnostima dolazi do promjene kamatne stope niti je informirana o kriterijima i parametrima prema kojima se mijenja stopa ugovorne kamate. Također, nije bila informirana da kod kredita s valutnom klauzulom u CHF postoji veći rizik promjene odnosno rasta tečaja u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR, a nisu joj predočene niti bilo kakve projekcije budućeg kretanja tečaja CHF. O pojedinim ugovornim odredbama nije imala mogućnost pregovarati. Zbog rasta tečaja CHF i povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita je došlo do drastičnog povećanja mjesečnog anuiteta, tako da je u određenom razdoblju mjesečni anuitet bio i preko 50% veći od početnog. Predmetni kredit otplaćivala je iz sredstava svoje mirovine, s tim da su pojedine uplate u poslovnici banke u njeno ime i za njen račun uplaćivali njezin sin GM i njegova supruga ŠM. Stan na adresi [adresa] je u njezinom isključivom vlasništvu, a isti stan se sve vrijeme koristi isključivo za stanovanje njezine obitelji. Tamo je stanovala neprekidno od 1980. do nekoliko godina, kada je pala i slomila rame i ključnu kost te nakon toga više nije u mogućnosti brinuti se sama za sebe (sada boravi u Domu za starije i nemoćne osobe u Novakima Bistranskim).

15. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, sud nije posebno cijenio sadržaj izjavu zaposlenice tuženika EMŽ od 24. kolovoza 2020. (koju je tuženik dostavio na okolnost uobičajene poslovne prakse tuženika priliko sklapanja sličnih ugovora o kreditu), a koja nesporno nije sudjelovala pri sklapanju predmetnog Ugovora. Pri tome valja dodati da tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje JM (kao zaposlenice koja je osobno sudjelovala u postupku obrade i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu), čije je saslušanje predlagao na okolnost pojedinačnog pregovaranja i informiranosti tužiteljice o spornim ugovornim odredbama.

16. Imajući u vidu da tijekom postupka nije niti bilo sporno da je da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila potrošačka odnosno tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi predmetni kredit bio korišten u svrhe namijenjene nekoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti niti je tužiteljici osporavao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), dok iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da su sredstva predmetnog kredita utrošena isključivo za privatne/potrošačke potrebe (renovaciju stana koji se koristi za stanovanje tužiteljičine obitelji) te imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF te odredbe ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time su ništetne i odredbe predmetnog

1 4

Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dijelovi odredbi čl.4. i 6. predmetnog Ugovora, a koji sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku općenito utvrdio ništetnima.

17. Pri tome valja istaknuti da je odredba o promjeni kamatne stope iz čl.6. Ugovora uz odredbu o primjeni valutne klauzule odlučujuća ugovorna odredba te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako odredba čl. 6. Ugovora o kreditu kojom se određuje promjenjivost kamatne stope u svezi s odredbom o primjeni valutne klauzule sadržanoj u čl. 4. Ugovora, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Također, imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnim (jasnim, razumljivim i lako uočljivim) odredbama, koje bi bile izuzeta iz testa poštenosti. Naime, imajući u vidu da u odredbi čl. 6. predmetnog Ugovora nisu jasno određeni uvjeti promjenjivosti kamatne stope i referentne stope za koju se veže promjena, jasno je da se ne radi o transparentnoj odredbi. Također, u odnosu na odredbu o primjeni valutne klauzule u CHF valja istaknuti da zahtjev transparentnosti znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem predmetnog Ugovora i ostalim u spisu po tuženiku dostavljenim ispravama, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika u pravcu da su tužiteljici, između ostalog, sporne ugovorne odredbe pojašnjene prilikom solemnizacije Ugovora, valja navesti da je odgovornost za ispunjenje zahtjeva transparentnosti na trgovcu (ovdje tuženiku), a ne na javnom bilježniku.

16. Budući su, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi te shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23,dalje:ZOO) o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose i to kao razliku koja u razdoblju od početka otplate do sklapanja Aneksa broj 1 Ugovoru o kreditu od 28. studenog 2011. proizlazi zbog primjene više kamatne stope u odnosu

1 5

na početno ugovorenu te kao razliku koja u razdoblju od početka otplate do konačne otplate predmetnog kredita proizlazi zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

17. Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti isplatu pojedinih novčanih iznosa preplaćenih razlika, zbog činjenice da sve anuiteta predmetnog kredita nije platila tužiteljica. Navedeno stoga jer iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da su uplate nekih od anuiteta u poslovnici tuženika izvršili sin i snaha tužiteljice, u njezino ime i za njezin račun, dakle radi ispunjenja ugovorne obveze tužiteljice kao korisnika kredita, slijedom čega za pitanje aktivne legitimacije nije od značaja okolnost da sve uplate nije vršila osobno tužiteljica.

18.1. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, dakle u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 13. lipnja 2014., a u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF od 14. lipnja 2018.

18.1. Tužba u ovom predmetu je podnesena 21. svibnja 2019., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

18.3. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužiteljica po visini određeni tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 16. ožujka 2021., sukladno odredbi čl. 186.b. st.3. ZPP-a, imajući u vidu da je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a u tom smislu valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2).

19. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj vještakinji za financije Petri Blaškić iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 292-301 spisa), u bitnom proizlazi da tzv. pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita (do prijevremene otplate 23. svibnja 2013.) u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 6.351,52 kuna, a tzv. pozitivna razlika obveza koja proizlazi zbog povećanog tečaja CHF u razdoblju otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 17.524,54 kuna. Nadalje, proizlazi da tzv. negativna tečajna razlika odnosno ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila tijekom otplate kredita zbog primjene nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 946,25 kuna. Pojedini više i manje plaćeni mjesečni iznosi, kao i datumi plaćanja, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovore glede pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju, sukladno kojem je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev.

21. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede primijenjene metoda vještačenja u smislu da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu

1 6

utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Valja dodati da tuženik neosnovano smatra da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite, a koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora iznosila 9,93 %, pa stoga sud nije našao potrebnim sukladno prijedlogu tuženika iz podneska od 1. lipnja 2022. provoditi dopunsko financijsko vještačenje uz primjenu navedene kamatne stope. Također, valja dodati da prema stajalištu ovog suda tzv. negativne razlike tečaja nije moguće uzeti u obzir kod konačnog obračuna. Naime, tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Također, valja dodati i da tuženik tijekom postupka nije istaknuo protutužbeni zahtjev, niti je na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Stoga u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice po osnovi preplaćenog tečaja s negativnim razlikama tečaja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. U tom pravcu tuženiku valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.

33. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije (Tabela 2. nalaza i mišljenja stupac 3.), proizlazi da potraživanje s osnove preplaćenih kamata za utuženo razdoblje (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) od početka otplate do sklapanja Aneksa br.1. Ugovoru o kreditu, ukupno iznosi 4.097,49 kuna odnosno 545,83 EUR, a potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja ukupno iznosi 17.524,54 kuna odnosno 2.325,91 EUR, a pojedini mjesečni iznosi preplaćenih kamata i preplaćene razlike tečaja u utuženom razdoblju vidljivi su iz nalaza i mišljenja na listovima 299-230 spisa (stupci 3. i 5. Tabele 2), sukladno kojem je tužiteljica uskladila konačno precizirane tužbene zahtjeve po obje osnove (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužiteljici s osnove povrata preplaćene kamate dosuđen zatraženi iznos od 545,83 EUR te joj je osnove preplaćene razlike tečaja dosuđen zatraženi iznos od 2.325,91 EUR te mu je s osnove sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I/ i II/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

34. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

35.1. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155 st. 1. ZPP-a.

1 7

35.2. Tužiteljici su primjenom čl. 155.st.1. ZPP-a i primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1- 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska (od 6. svibnja 2020., 16. ožujka 2021., 2. svibnja 2022. i 22. ožujka 2023.), prema Tbr 8/1-po 100 bodova, za sastav podnesaka od 9. siječnja 2025.), prema Tbr. 8/3-50 bodova, za sastav 4 podneska (od 16. rujna 2021., 27. prosinca 2021., 7. rujna 2022. i 16. listopada 2023.),prema Tbr 8/4-po 25 bodova, za pristup na ročište od 2. veljače 2021., prema Tbr. 9/5-25 bodova, za zastupanje na vanjskom uredovanju od 9. veljače 2024., prema Tbr 9/7-100 bodova, za zastupanje na 5 ročišta (od 26. studenog 2021., 23. ožujka 2023., 13. listopada 2023., 24. listopada 2024. i 31. siječnja 2025.), prema Tbr. 9/7-po 100 bodova te za pristup na ročište za objavu i uručenje presude, prema Tbr. 9/3-50 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 1325 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 3.312,50 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR te trošak uplaćenog predujma za izlazak suda na vanjsko uredovanje u iznosu od 49,48 EUR, slijedom čega je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.746,88 EUR (toč. III/ izreke).

35.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

35.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

35.5. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

36.5. S obzirom da je tuženik u odnosu na konačno postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti izgubio spor, to je odbijen kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Pri tome valja istaknuti da tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška niti po osnovi čl.158.st.1. ZPP-a u odnosu na tijekom postupka smanjenog dijela tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe). U tom pravcu valja ukazati na stajalište zauzeto u presudi Suda EU od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

1 8

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika