REPUBLIKA HRVATSKA

P-2903/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Mišo Živaljić odvj. u Splitu, protiv tuženika pod 1 VA rođ. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 EA rođ. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3 FA ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Mladen Oštro odvj. u Splitu, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 13. veljače 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1 i pod 2 Mišo Živaljić odvj. u Splitu, i tuženika pod 2 sa zamj. pun. tuženika pod 1-pod 3 Danijel Matetić odvj. vjež. u Splitu, dana 21. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da je tužitelj pod 1) MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za ¾ dijela nekretnine označene sa čest. 1553, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća 125 m2, vrt 77 m2, dvor 500 m2, zgrada 20 m2, ukupno 722 m2, a tužiteljica pod 2) GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za ¼ dijela nekretnine označene sa čest. 1553, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća 125 m2, vrt 77 m2, dvor 500 m2, zgrada 20 m2, ukupno 722 m2, te se isti ovlašćuju da temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti putem zemljišnoknjižnog odjela nadležnog suda izvrši upis navedenog prava vlasništva u naprijed navedenim suvlasničkim omjerima u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje navedenog prava sa imena tuženika pod 1) VA rođ. FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 330/2888 dijela, pod 2) EA, rođ. FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 165/2888 dijela, i pod 3) FA sin ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 165/2888 dijela.

II Nalaže se tuženicima pod 1 – pod 3 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 1.206,18 Eur.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 28. srpnja 2021.god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 - pod 3, u kojoj navode da su u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] i to na nekretnini označenoj sa čest. 1553, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća 125 m2, vrt 77 m2, dvor 500 m2, zgrada 20 m2, ukupno 722 m2, uknjiženi su VA rođ. FA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] za 330/2888 dijela, EA rođ. FA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] za 165/2888 dijela, TA sin ŠA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] za 165/2888 dijela, GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 557/2888 dijela i MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 1671/2888 dijela.

Radi se o obiteljskoj stambenoj kući koju je sagradio pok. OA iz [adresa], u braku sa tužiteljicom 2) GA.

OA pok. M je umro, te su istog rješenjem o nasljeđivanju donesenom od javnog bilježnika Vlado Madunić iz Splita, pod brojem O-149/20, UPP/OS-66/20 od dana 25. rujna 2020., naslijedili tužitelj 1) sin MA za ¾ dijela te tužiteljica 2) supruga GA za ¼ dijela.

Navedenu obiteljsku stambenu kuću pok. OA sagradio je koncem 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon kupoprodaje zemljišta 8. prosinca 1978., u čijem posjedu se isti zajedno sa svojom obitelji nalazio do svoje smrti, 25. prosinca 2019. godine.

Preostali upisani suvlasnici su samo formalno upisani u zemljišnim knjigama, te su isti protiv pok. UA vodili parnične postupke pod brojem IP-824/01 radi naknade štete zbog navodnog oduzimanja ovog dijela zemljišta kao i parnični postupak pod brojem P-84/2017 radi predaje ovih suvlasničkih dijelova u posjed, a koji tužbeni zahtjevi su tuženicima pravomoćno odbijeni kao neosnovani.

Pregledom odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-617/2019-2 upravo je razvidno da se radi o nekretninama u posjedu i vlasništvu obitelji UA počevši od 1978. godine, zbog čega tužitelji ovom tužbom imaju namjeru uskladiti pravno stanje sa faktičnim.

S obzirom da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, a u zemljišnim knjigama postoje upisi tuženika koji su samo formalne prirode, a tužitelji imaju namjeru uskladiti pravno stanje sa faktičnim, predložili su sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 09. listopada 2023. god., tuženici pod 1 – pod 3 navode da se protive podnesenoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ujedno predlažu Sudu neka nakon provedene glavne rasprave odbije predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, uz solidarnu osudu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženicima.

Navodi iz podnesene tužbe su neosnovani i činjenično netočni. Tužitelji nikada nisu bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine, već samo i isključivo tuženici, i to u mirnom, poštenom i zakonitom posjedu.

Prednik tužitelja je tijekom godina na razne načine prisvajao dio predmetne nekretnine, koju nekretninu su tuženici kupili valjanim pravnim poslom još 1983.g., i to u površini od ukupno 939 m2.

Upis tuženika u zemljišnim knjigama nipošto nije i ni u kom slučaju ne može biti (samo) formalne naravi, kako to tužitelj tvrdi.

Na pripremnom ročištu dana 03. studenog 2023. god., tužitelji pod 1 i pod 2 su predložili da sud pribavi i pregleda predložene parnične spise u kojima je dobrim dijelom odlučenu o osnovu ovog tužbenog zahtjeva, te da provede dokaz očevidom na licu mjesta, budući da se radi o nekretnini koju su ovdje naznačeni tuženici već više puta u parničnim postupcima sudu pokazali kao nekretninu koja se nalazi u dugogodišnjem posjedu i vlasništvu tužitelja, a radi se o ograđenoj okućnici stambene kuće tužitelja. Međutim, faktično stanje nije usklađeno sa stanjem u zemljišnim knjigama.

Tuženici pod 1 – pod 3 na istom ročištu navode da se ne protive prijedlogu za provođenje očevida na lici mjesta. Ustraje u dokazu saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke.

Na raspravnom ročištu dana 16. siječnja 2025. god., a nakon što su je pribavljen na uvid spis predmeta ovog suda posl. br. P-84/17 (ex. IP-1245/06 i Pst-122/14) sa priloženim spisima predmeta ovog suda posl. br. IP-824/01 i IR-849/98, tužitelji pod 1 i pod 2 navode da s obzirom da tuženici u ovom postupku osporavaju pravni osnov stjecanja, kao i posjed predmetne nekretnine, iako je u velikom dijelu sadržaja ovog postupka pred ovim sudom već odlučeno, preostaje eventualno provesti dokaz očevidom na licu mjesta u prisustvu vještaka geodeta, kako bi tužitelji sudu pokazali predmet ovog spora, odnosno svoju stambenu kuću s okućnicom. Ustraju stoga u ovom dokaznom prijedlogu, a po potrebi i u saslušanju parničnih stranaka koje je možda kao dopunsko dokazno sredstvo u ovom postupku suvišno.

Tuženici pod 1-pod 3 na istom ročištu navode da se pridružuju provođenju dokaza očevidom na licu mjesta, kako bi svaka stranka na terenu pokazala koju nekretninu, odnosno koje dijelove nekretnina drži u posjedu.

Raspravnim rješenjem od 16. siječnja 2025. god., strankama je udijeljen rok od 15 dana radi uvida u zaprimljene spise predmete ovog suda, i očitovanja u odnosu na sačinjeno vještvo stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić, geodet od 17.10.2017. god., u predmetu ovog suda posl. br. P-84/17 (stranica 137 i 138 spisa).

Tuženicima pod 1-pod 3 je naloženo da imajući u vidu sačinjenu skicu vještva sudskog vještaka Petar Ćorić, geodet, od 17.10.2017. godine, izvijeste sud o dijelu predmetne nekretnine koju su tužitelji prisvojili, a kako to navode u odgovoru na tužbu od 09. listopada 2023. godine.

Na raspravnom ročištu dana 13. veljače 2025. god., tuženici pod 1 – pod 3 u odnosu na skicu vještva vještaka Petra Ćorića od 17.10.2017. god., navode kako predmetna površina koja im je od strane ovdje tužitelja protupravno prisvojena predstavlja lik omeđen točkama A-M-L-B (A-B-L-M-A), a koji lik umanjen za površinu čestice koja je oduzeta ovdje tuženicima u svrhu izgradnje puta predstavlja površinu koja otprilike odgovara površini koja odgovara suvlasničkim dijelovima tuženika koji su i danas upisani u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno na predmetnoj čestici 1553. Napominju kako tuženici nisu samo formalno upisani kao suvlasnici predmetne čestice, a da jesu ne bi se protivili ovdje podnesenoj tužbi, a ujedno je i uvidom u povijesni izvadak i povijest promjena na predmetnoj čestici vidljivo da su tuženici i prije bili upisani, odnosno da su iste stekli od svojih prednika, a nikako samo formalno. U odnosu na navode tužitelja, ističu kako se stvar može steći samo od vlasnika slijedom čega ovdje tužitelji ni njegov prednik nisu mogli steći predmetnu nekretninu za cijelo, osim pravnim poslom s ovdje tuženicima.

Tužitelji pod 1 i pod 2 na istom ročištu navode da je kod ovog suda vođen i pravomoćno okončan postupak pod brojem IP-824/01 u kojem su ovdje tuženici sudu navodili da su stekli vlasništvo navodno spornog dijela nekretnine o kojem danas iskazuju i ovom sudu, pa da im tužitelji naknade štetu u vrijednosti ovog dijela nekretnine. Ovaj spor je pravomoćno okončan na način da su tuženici izgubili parnicu.

Nakon toga su ovdje tuženici ustali tužbom da im pravni prednik tužitelja OA preda u posjed navedenu nekretninu u površini od 95 m2, ponovno navodeći da bi isti stekli vlasništvo, ali i ovaj postupak je okončan, a vođen je pod br.P-84/17 na način da je tužbeni zahtjev ovdje tuženika u tom postupku pravomoćno odbijen.

Naime, sve od postupka pokušaja uređenja međe, pa do odluke Vrhovnog suda u spisu kojeg je sud pribavio na prethodnom ročištu, a radi se o sudskoj odluci Rev- 360/2020, tuženici nisu dokazali da imaju bilo kakve veze sa predmetnom nekretninom, dok je upravo Županijski sud u predmetnom postupku svojom odlukom uputio tužitelje da izvrše ispravak zemljišno-knjižnog stanja na način da podnesu tužbu radi ispravka uknjižbe u pogledu ove nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koja se prema kazivanjima tužitelja i njihovog pravnog prednika nalazila i još se uvijek nalazi u neprekinutom mirnom posjedu počevši od 1978. godine, ista je ograđena zidom i ogradom i predstavlja nedjeljivi dio stambene kuće s okućnicom tužitelja. Dakle, tuženici već godinama opterećuju sud pokretanjem postupaka ili pak prigovorima na vlasničko stanje, zbog čega je potrebno da sud ovaj postupak dovrši prema stanju u spisu, a za slučaj eventualne potrebe moguće je ovom istom raspravnom sucu ponovno ići na lice mjesta i utvrditi da se radi o istoj nekretnini koju je sud u prisustvu vještaka pregledao 2017. godine. Dakle, prepušta se odluka sudu jeli u ovom postupku potrebno provoditi novo vještačenje u svezi iste nekretnine o kojoj je više puta pravomoćno odlučivano u različitim postupcima.

Tuženici pod 1 – pod 3 potom na istom ročištu navode kako su naknada štete i predaja posjeda različite pravne kategorije i različita pravna pitanja u odnosu na pravo vlasništva koje je predmet ovog postupka, a da je isto pitanje u bilo kojem postupku već pravomoćno presuđeno i odlučeno ne bi se vodio ovaj postupak. Također navode da je za stjecanje prava vlasništva potreban pravni osnov ili pravni posao, a koji ovdje tužitelji nemaju. Čin protupravnog prisvajanja bilo izgradnjom zida ili na bilo koji drugi način ne predstavlja osnov i ne daje pravo stjecanja vlasništva.

Tužitelji potom na istom ročištu navode da se tuženici u ovom postupku koriste sintagnom "protupravno prisvajanje", a u kojoj je ovaj sud već dva puta pravomoćno odlučio na način da je utvrdio da je pravni prednik tužitelja kupio ovo zemljište od vlasnika, ušao u posjed, na istom sagradio kuću s okućnicom, istu ogradio i nalazi se u neprekinutom mirnom posjedu duže od 40 godina. Sve naprijed navedeno može se utvrditi pregledom spisa koji su pribavljeni.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dana 09. 04. 2021. god., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda po javnom bilježniku mr. sc. Vlado Madunić, Split, Domovinskog rata 11 posl. br. O-149/20, UPP/OS-66/20 od 25. rujna 2020. god., Presudu i rješenje ovog suda posl. br. I P-824/01 od 19. veljače 2010. god., Presudu i rješenje ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., Presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-617/2019-2 od 26. kolovoza 2019. god., Rješenje o izvedenom stanju Splitsko-Dalmatinska Županija, Upravni odjel za prostorno uređenje Kl. UP/I 361- 02/12-01/0793, Ur. br. 2181/1-11-00/08-14-0007 od 23. 01. 2014. god., te spise predmeta ovog suda posl. br. P-84/17 (ex. IP-1245/06 i Pst-122/14), posl. br. IP-824/01 i posl. br. IR-849/98.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

Među parničnim strankama nije sporno da je predmet spora između tuženika pod 1 – pod 3 i pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. OA iz [adresa]

–Strožanac, Gradac 26, u predmetima vođenim pred ovim sudom pod posl. br. IP- 824/01, i posl. br. P-84/17 (ex. IP-1245/06 i Pst-122/14), kao i između tužitelja pod 1 i pod 2 i tuženika pod 1 – pod 3 u ovom sporu, upravo dio predmetne nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić geodet od 17. 10. 2017. god., a koje vještvo je sastavni dio presude ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., identificiran kao dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 95 m2 (lik A,B,L,M,A), a što u naravi predstavlja sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake Gradac 26, [adresa], a predmetni dio okućnice sastoji se od; zemljanog platoa koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica.

Osim toga, pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. P-84/17 (ex. IP- 1245/06 i Pst-122/14), utvrđeno je da je na očevidu održanom dana 31. ožujka 2017. god., u prisustvu stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić geodet, tuženika u ovom sporu VA i EA, i pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. UA, utvrđeno da sporni dio predmetne nekretnine predstavlja dvorište obiteljske kuće pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. UA sa spornim stepeništem ispred ulaznih vrata kuće.

Pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., odbijen je tužbeni zahtjev u tom sporu tužitelja FA, VA i EA (tuženici pod 1-pod 3 u ovom sporu), protiv tuženika pod 1 OA (pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 u ovom sporu), koji glasi;

„ - Dužan je tuženik pod 1 predati u posjed tužiteljima pod 1-pod 3 dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to baš onaj dio predmetne nekretnine koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Petra Čorića od 17. 10.2017. godine, koji predstavlja sastavni dio izreke ove presude, označen kao lik A, B, L, M, A, u površini od 95 m2, u naravi sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake Gradac 26, [adresa], koji se sastoji od zemljanog platoa, koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica, te se prestati ubuduće pačati na bilo koji način u predmetne dijelove navedene nekretnine, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ali se može osloboditi iste obveze na način da tužiteljima pod 1- pod 3 isplati ukupan iznos od 82.000,00 kuna.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-617/2019-2 od 26. kolovoza 2019. god., odbijena je žalba tužitelja (tuženici pod 1-pod 3 u ovom sporu), kao neosnovana i potvrđena presuda i rješenje ovog suda od 23. studenog 2018. pod poslovnim brojem P-84/2017.

U obrazloženju odluke suda drugog stupnja se u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine, navodi da je u provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio:

-kako su predmetne nekretnine ranije imale oznake 3909/1/2 K. O. [katastarska općina],

-kako su tužitelji zajedno s njihovim pok. prednikom ŠA kupili predmetne nekretnine 27. prosinca 1989., te ishodile uknjižbu prava vlasništva,

-kako su tužitelji u posjedu nekretnine sjeverno od javnog puta,

-kako je zaista tuženik pod 1 u posjedu nekretnine južno od puta, te realni dio kojeg posjeduje tuženik pod 1 jest jednim dijelom dvorište obiteljske kuće, i to sa stepeništem ispred ulaznih vrata kuće,

-kako je tuženik pod 1 svoj objekt započeo graditi 1978., a isti je potpuno dovršio 1986.,

-kako su tužitelji tražili naknadu štete zbog zauzimanja nekretnine, no isti su pravomoćno odbijeni.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući kako bi bilo nelogično da prodavatelji predmetnih nekretnina tužiteljima i njihovom predniku dopuste da im put presječe nekretninu na dva dijela i na taj način nerazmjerno i u većem obujmu umanji njezinu tržišnu vrijednost je sud zaključio kako su tužitelji u naravi kupili nekretninu sjeverno od položenoga puta, te je stoga i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke iz odredaba članaka 37. i 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO-"Narodne novine" broj 53/91).

Kao prvo, valja istaći da ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i činjenične zaključke.

Ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a činjenica jest da je gradnja tuženikove kuće dovršena 1986., dakle prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 1989., a kako je to uostalom utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem I P- 824/01 od 19. veljače 2010., a sve prema tužbi podnesenoj 2001., pa stoga nema govora da bi tvrdnja suda bila netočna, odnosno kontroverzna, u svezi činjeničnog stanja na terenu, a što znači da sud zaista nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Glede dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio nekretnine se nalazi južno od nerazvrstane ceste, valja istaći kako je to već i ranije navedeno da u smislu odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a, valja materijalno pravne odredbe o stjecanju prava vlasništva cijeniti u vrijeme kada bi do stjecanja došlo.

S obzirom da je utvrđeno kao je tuženik pod 1 još 1986. dovršio izgradnju objekta, to bi sukladno odredbi članka 24. stavak 1. ZOV-a, osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu uporabu tog građevinskog objekta, ako ta osoba nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije se odmah usprotivio.

Savjesnost se pretpostavljala, a u ovom konkretnom slučaju s obzirom da su tužitelji tek 2001. podnijeli zahtjev za naknadu štete, dakle, 15 godina nakon što je tuženik dovršio gradnju, to je jasno kako nisu ostvarene pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite tužiteljima u odnosu na tuženika pod 1 u smislu odredbe članka 161., 162. i 167. ZV-a.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osim toga, pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. I P-824/01, utvrđeno je da je prethodno pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. I P-824/01 od 19. veljače 2010. god., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ČA, FA i VA (tuženici pod 1 –pod 3 u ovom sporu), protiv tuženika pod 1 OA (pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 u ovom sporu), i pod 3 HA, koji glasi;

"1.Nalaže se tuženiku ad 1) da tužiteljima na ime materijalne štete isplati iznos od 53.437,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe do isplate.

Nalaže se tuženiku ad 3) BA da tužiteljima na ime materijalne štete isplati ukupan iznos od 51.188,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatomod dana podnošenja ove tužbe do isplate."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžx-1081/10 od 31. ožujka 2011. god., odbijena je žalba tužitelja pod 1) ČA, pod 2) PA i pod 3) VA kao neosnovana i potvrđena presuda ovog suda broj I P- 824/01 od 19. veljače 2010. godine.

U obrazloženju odluke suda drugog stupnja se u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine, navodi da u odnosu na tuženika pod 1 OA, predmetnom tužbom tužitelji traže isplatu prometne cijene dijela zemljišta.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika cijeneći da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

Pravna situacija kakva je u ovom predmetu prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju u odnosu na tuženika pod 1 OA, uređena je odredbama članka 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92, i 77/92 dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme kad je ovaj tuženik izgradio objekt na zemljištu tužitelja.

Prema odredbi članka 25. stavak 1. ZOVO-a, ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah protivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripada pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.

Prema odredbi čl. 25. stavak 5. ZOVO-a, pravo izbora iz stavka 1. ovog članka vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.

Imajući na umu pravnu prirodu naprijed navedenog stjecanja vlasništva od strane tuženika pod 1 OA u smislu odredbe članka 25. ZOVO-a, potraživanje tužitelja za isplatu prometne cijene je potraživanje iz stjecanja bez osnove, pa na temelju članka 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- ZOO), koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), to potraživanje zastarijeva za pet godina (opći zastarni rok).

Početak tijeka zastarijevanja propisan je odredbom članka 361. ZOO-a prema kojoj zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Odredbom članka 25. stavak 5. ZOVO-a, propisan je prekluzivni rok od tri godine u kojem vlasnik zemljišta ima pravo izbora iz stavka 1. tog članka. U tom roku vlasnik zemljišta još uvijek ima mogućnost zatražiti da njemu pripadne pravo vlasništva izgrađenog objekta, pa graditelj još uvijek nije stekao vlasništvo objekta kojeg je izgradio na tuđem zemljištu. Protekom roka od tri godine vlasnik gubi pravo izbora i tada, jer je graditelj postao vlasnik izgrađenog objekta i zemljišta ispod tog objekta, dolazi do stjecanja bez osnove i vlasnik ima pravo zahtijevati samo isplatu prometne cijene zemljišta. Tek od tog trenutka počinje teći zastarni rok za potraživanje iz članka 25. stavak 5. ZOVO-a.

U konkretnom slučaju s obzirom da je izgradnja objekta tuženika pod 1 završena 1986. godine prema utvrđenjima prvostupanjskog suda koja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, prekluzivni rok od tri godine iz članka 25. stavak 5. ZOVO-a je istekao 1989. godine i tada je počeo teći zastarni rok od pet godina za predmetno potraživanje tužitelja u odnosu na ovog tuženika.

Kako je taj rok nesumnjivo protekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (tužba je naime podnesena 2001. godine), to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika kao neosnovan.

Slijedom svega navedenog, žalbu tužitelja pod 1-pod 3 je valjalo odbiti, te pozivom na odredbu članka 368. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

Nama nikakve dvojbe da je u svrhu donošenja sudske odluke u prethodno vođenim postupcima pred ovim sudom između tuženika pod 1-pod 3 i pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. OA iz [adresa], pod posl. br. IP-824/01, i posl. br. P-84/17 (ex. IP-1245/06 i Pst-122/14), bilo nužno utvrditi titulara prava vlasništva upravo spornog dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić geodet od 17. 10. 2017. god., a koje vještvo je sastavni dio presude ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., identificiran kao dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 95 m2 (lik A,B,L,M,A), a što u naravi predstavlja sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake Gradac 26, [adresa], a predmetni dio okućnice sastoji se od; zemljanog platoa koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica.

Jednako tako, nema nikakve dvojbe da je kako je u pravomoćno okončanom predmetu vođenom između tuženika pod 1-pod 3 i pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. OA pod posl. br. IP-824/01, tako i u pravomoćno okončanom predmetu vođenom između tuženika pod 1-pod 3 i pravnog prednika tužitelja pod 1 i pod 2 pok. OA pod posl. br. P-84/17 (ex. IP-1245/06 i Pst-122/14), nedvojbeno utvrđeno da je pravni prednik tužitelja pod 1 i pod 2 pok. OA, građenjem stekao vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić geodet od 17. 10. 2017. god., a koje vještvo je sastavni dio presude ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., identificiran kao dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 95 m2 (lik A,B,L,M,A), a što u naravi predstavlja sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake Gradac 26, [adresa], a predmetni dio okućnice sastoji se od; zemljanog platoa koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica.

Pored svega navedenog, ovaj sud cijeni nepotrebnim i po treći puta provoditi dokazni postupak u svrhu utvrđivanja titulara prava vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka Petar Ćorić geodet od 17. 10. 2017. god., a koje vještvo je sastavni dio presude ovog suda posl. br. P-84/17 od 23. studenog 2018. god., identificiran kao dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 95 m2 (lik A,B,L,M,A), a što u naravi predstavlja sjeverni dio uređene okućnice objekta anagrafske oznake Gradac 26, [adresa], a predmetni dio okućnice sastoji se od; zemljanog platoa koji služi kao pristup garaži, omeđenih vrtova, popločanog platoa koji služi kao pristup objektu, te betonskog vanjskog stepeništa s ulaznim podestom nad kojima je izgrađena betonska nadstrešnica.

Među parničnim strankama nije sporno da se tužitelji pod 1 i pod 2 zakonski nasljednici pravnog prednika pok. UA, temeljem priloženog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda po javnom bilježniku mr. sc. Vlado Madunić, Split, Domovinskog rata 11 posl. br. O-149/20, UPP/OS-66/20 od 25. rujna 2020. god., i to tužitelj pod 1 MA za ¾ dijela predmetne nekretnine, a tužiteljica pod 2 GA za ¼ dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1 i pod 2 radi utvrđenja i ispravka uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], prihvaćen je u cijelosti, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st.1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužiteljima pod 1 i pod 2 su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 110 bod., pristup na tri ročišta po 110 bod., sa povećanjem tarifnih stavki od 10% za zastupanje više osoba, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 220,00 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima pod 1 i pod 2 su priznati i troškovi sudskih pristojbi, i to pristojbe tužbe u iznosu od 53,09, i pristojbe presude u iznosu od 53,09 Eur.

U Splitu, 21. ožujka 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2

- pun. tuženika pod 1 – pod 3