Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-229/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. TI, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 233/2023 od 19. travnja 2023., nakon zaključene javne rasprave održane dana 18. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku Željka Ivanušića, punomoćnika oštećenika Željka Zrne, odvjetnika iz Osijeka, optuženika FI i branitelja Zlatka Badžaka, odvjetnika iz [adresa], dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog broj: K-299/2023 od 31. svibnja 2023.

II.

I./ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj : 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP/08)

opt. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i F rođene Ć, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju liječnik, zaposlen u KBC Merkur, oženjen, otac dvoje djece, bez čina, bez odlikovanja, dobrog imovnog stanja, kazneno i prekršajno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 12. studenog 2022., oko 16,45 sati, u blizini Nemetina, upravljajući osobnim automobilom marke Ford C-max 1.0, reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste broj 417 iz smjera Nemetina u smjeru Aljmaša, dolaskom do raskrižja s kolnikom državne ceste broj 213, koja je označena kao cesta s prednošću prolaska, ušao u navedeno raskrižje, a da se prethodno nije dovoljno uvjerio da li se kolnikom DC 213 kreću druga motorna vozila, što je bilo suprotno odredbi članka 57. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da pri umanjenoj pozornosti neće dovesti u pogibelj druge sudionike u prometu, ali kako je u tom trenutku, navedenom cestom, iz smjera Sarvaša u smjeru Osijeka naišlo osobno vozilo marke BMW, serija 1, 118 d, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je desnom prometnom trakom DC 213 upravljao ĆI, uslijed navedenog propusta imenovanom oduzeo prednost prolaska, uslijed čega je svojom lijevom bočnom stranom udario u prednji dio vozila marke BMW, kojom prilikom je ĆI uslijed udara u njegovo vozilo pored više tjelesnih ozljeda u vidu nagnječenja i ogrebotina lijeve šake, prsišta, trbušne stjenke i lijevog kuka zadobio još i prijelom čunaste kosti desno i prijelom trokutaste kosti desno koje ozljede su teške naravi,

dakle da bi, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11.

II./ Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 5. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja Zlatka Badžaka, odvjetnika iz Zagreba, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 233/2023 od 19. travnja 2023. optužen je opt. TI, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11. U optužnici je predloženo da sud izda kazneni nalog, te imenovani proglasi krivim, što je sud i učinio presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K- 299/2023-2 od 31. svibnja 2023. prihvaćajući zahtjev za izdavanje kaznenog naloga.

2. Protiv navedene presude optuženik je podnio prigovor.

3. Povodom prigovora, optužno vijeće ovog suda rješenjem broj: Kov- 204/2023-6 od 28. kolovoza 2023. potvrdilo je predmetnu optužnicu kao osnovanu.

4. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, opt. TI je izjavio da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku ispitani su opt. TI, ošt. ĐI, svjedokinja TIĐ, svjedok RI, te vještaci dr. sc. Ivan Koprivčić dr. med. specijalist za kirurgiju i Dražen Jeđud univ. spec. traff., te su pročitane sljedeće isprave: očevidu PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek broj K-25-3/2022 od 12. studenoga 2022., prijava KBC Osijek PU osječko- baranjskoj o ozljedama EI, TIĐ i ĆI s medicinskom dokumentacijom, zapisnik PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu EI serijskog broja [serijski broj] od 12. studenoga 2022., zapisnik PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ošt. ĆI serijskog broja [serijski broj] od 12. studenoga 2022., fotoelaborat sa skicom mjesta prometne nesreće PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr.sc. Ivana Koprivčića, dr. med. od 7. ožujka 2023., zapisnik PU zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb o ispitivanju osumnj. EI sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08 DVD snimkom ispitivanja od 3. siječnja 2023., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dražena Jeđuda, te dopuna nalaza i mišljenja, izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.

6. Opt. TI u obrani je naveo da je sa suprugom bio na ručku u restoranu u Vardarcu, te su se vraćali u Aljmaš gdje su namjeravali prenoćiti. Automobilom je došao do križanja i ispred njega je još bilo nekoliko automobila koji su čekali da se sa sporedne ceste uključe na glavnu. Nakon što je došao na red pogledao je u desnu stranu i nije bilo automobila, a s lijeve strane u daljini je vidio svjetla automobila, no procijenio je da ima dovoljno vremena da se može uključiti na glavnu cestu. Taj auto bio je udaljen više od 100 metara, te je uključio pokazivač smjera u lijevo i započeo se uključivati na glavnu cestu. Došao je otprilike do sredine križanja kada se iznimno velikom brzinom taj automobil koji je bio s lijeve strane zabio u njegovu lijevu bočnu stranu automobila. Tom prilikom, kao vozač zadobio je teške tjelesne ozljede, a supruga lake tjelesne. Čekali su vatrogasce da ga izvuku iz auta, te mu je liječničkim pregledom utvrđen prijelom sedmog grudnog kralješka, nagnječenje pluća, bubrega i slezene s unutarnjim krvarenjem i fraktura rebara. Smatra da je isključivi krivac za ovu prometnu nesreću vozač automobila ĐI, koji je vozio znatno brže od ograničenja jer je na tom mjestu bio prometni znak ograničenja na 30km/h. Da je oštećenik vozio dopuštenom brzinom ne bi došlo do ove prometne nesreće jer bi se uspio na siguran način sa sporedne uključiti na glavnu cestu.

7. Ošt. ĐI je iskazao da je kritične zgode upravljao automobilom marke BMW 118 d iz smjera Sarvaša u smjeru Osijeka. Prilaskom do križanja sa sporednom cestom prema Nemetinu vidio je da se jedan auto uključuje na glavnu cestu, a drugi je stao na znak STOP. Bio je udaljen nekih 300 metara od križanja, te je vidio da je i taj drugi auto polako krenuo ali je stao na znak STOP. Usporio je jer je mislio da će se taj drugi automobil uključiti na glavnu cestu, no on to nije učinio, pa je nastavio sa svojom vožnjom vozeći brzinom od 40 do 50 km/h. Međutim, kad je došao do samog križanja, na udaljenosti od 30 do 40 metara, vozač tog automobila je izašao na glavnu cestu ispred njega i nije ga uspio izbjeći, te je prednjim dijelom vozila udario u lijevi stup između vozačevih i suvozačevih vrata optuženikovog auta. Nije uspio niti kočiti jer se optuženik prekasno uključio sa sporedne ceste na glavu, te nije uspio izbjeći sudar. Nakon prometne nesreće konstatiran mu je lom kosti u desnom ručnom zglobu, te je nosio gips na desnoj ruci šest do sedam tjedana. Kost mu nije dobro zarasla, te će morati ići na operaciju.

8. Svjedokinja TIĐ je iskazala da je kritičnog događaja njen suprug vozio a ona je bila suvozač, te nije obraćala pažnju na vožnju jer ima povjerenja na njegove vozačke sposobnosti. Sjeća se da je suprug usporio i da je stao na križanju, a da se potom polako krenuo uključivati na glavnu cestu. U trenutku uključivanja s lijeve strane je vidjela svjetlo koje je iznenada došlo, odnosno odjednom se stvorilo. Potom je došlo do sudara i do je sve što može reći o kritičnom događaju.

9. Svjedok RI je iskazao da je zajedno sa optuženikom i njegovom suprugu bio na ručku, te su se vraćali, a on je upravljao automobilom marke Peugeot 308 te je vozio ispred optuženika. Došao je do križanja i nesmetano je sa sporedne ceste skrenuo na glavnu u smjeru Sarvaša. Sjeća se da je na raskršću bi prometni znak ograničenja brzine na 30km/h. Nakon što se uključio na glavnu cestu pored njega s lijeve strane velikom brzinom je prošlo jedno vozilo. Projurilo je brzinom znatno bržom od 30 km/h, a nakon toga čuo je prasak i u retrovizoru je vidio da se to vozilo sudarilo s optuženikovim vozilom. Odmah se vratio, pružio je prvu pomoć koliko je mogao, te su čekali hitnu i policiju.

10. Stalni sudski vještak dr. sc. Ivan Koprivčić, dr. med., specijalist za kirurgiju je načinio nalaz i mišljenje od 7. ožujka 2023. u kojem je utvrdio koje ozljede je zadobio oštećenik, a koje optuženik i svjedokinja TIĐ. Sukladno činjeničnom opisu optužbe za ovaj kazneni postupak bila su bitna utvrđenja ozljeda oštećenika. Tako je vještak zaključio da je oštećenik zadobio prijelom čunaste kosti desno i prijelom trokutaste kosti desno, koje ozljede se pravno kvalificiraju kao teške tjelesne ozljede. Ostale oštećenikove ozljede su nagnječenje i ogrebotine lijeve šake, prsišta trbušne stijenke i lijevog kuka i one predstavljaju lake tjelesne ozljede. Uzrok nastanka ovih ozljeda je prometna nesreća. Ispitan na raspravi, vještak je ponovio svoje zaključke, te je naveo da je nedvojbeno da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu jer za takvu pravnu kvalifikaciju nije bitno da li je došlo do pomaka kosti budući da u gotovo polovici takvih ozljeda može doći do stvaranja pseudoartroze koja zahtjeva operativno liječenje. Također naglasio je da čunasta kost nije dio prstiju nego dio ručnog zgloba. Dijagnoza frakture je dovoljan opis navedenih ozljeda, a čekićasti prst može nastati puknućem tetive ili otrgnućem koštanog hvatišta i zato se navodi kao poseban opis. Za liječenje je bitno da li je pukla tetiva ili je otrgnut komad kosti, ali klinički tu nema razlike, samo odluka o daljnjem liječenju može biti drugačija.

11. Stalni sudski vještak za promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojarstvo i zaštitu na radu Dražen Jeđud, univ. spec. traff. proveo je prometno vještačenje radi utvrđivanja svih okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće. Tako je vještak zaključio da se prometna nesreća dogodila kao udar prednjeg frontalnog više lijevog dijela osobnog automobila oštećenika u lijevi bočni dio vozila optuženika. Kontakt vozila je ostvaren u zoni raskrižja na središnjem dijelu kolnika državne ceste broj 213. U trenutku prometne nesreće optuženik je vršio radnju uključivanja u promet i skretanja u lijevo s kolnika državne ceste broj 417 na kolnik državne ceste 213 iz smjera sjevera u smjeru istoka. U trenutku prometne nesreće oštećenik se kretao kolnikom državne ceste 213 iz smjera istoga u smjeru zapada i u križanju je zadržavao svoj smjer kretanja. Vještak je utvrdio da je prometnom signalizacijom vidno označeno da je kolnik državne ceste broj 213 cesta s prednošću prolaza. U trenutku kontakta optuženik je bio u fazi uključivanja u promet i skretanja u lijevo, te se kretao brzinom od oko 17 km/h. U trenutku kontakta oštećenik se kretao brzinom od oko 63 km/h, a u trenutku reagiranja i poduzimanja radnje kočenja brzinom od oko 98 km/h. Slijedom svega, vještak zaključuje da bi optuženik izbjegao prometnu nesreću da je propustio vozilo oštećenika, a oštećenik bi se uspio na vrijeme zaustaviti da je upravljao automobilom brzinom ne većom od oko 78 km/h. Na raspravi prometni vještak je dodao da je vozilo oštećenika u trenutku kada se optuženik započeo uključivati sa sporedne na glavnu cestu bilo udaljeno oko 113,7 metara od mjesta kontakta. Da je oštećenik vozio dopuštenom brzinom od 30 km/h on bi ovu udaljenost od 113,7 m prešao za oko 13,6 sekundi i u tom slučaju bi optuženik svojim vozilom u cijelosti napustio zonu potencijalnog kontakta te do prometne nesreće ne bi došlo. Naknadno na raspravama vještak je dodao da su se u trenutku događaja na mjestu prometne nesreće izvodili radovi, te da je privremeno postavljenom prometnom signalizacijom brzina kretanja bila ograničena na 30 km/h (prometni znak B30), kao i da se u kritičnom trenutku sunce nalazilo ispod horizonta pod kutom – 5,6 stupnjeva i bio je sumrak jer je sunce zašlo iza horizonta. Granica između završetka građanskog sumraka i početka nautičkog sumraka bila je u 16,47 sati. U tom periodu uočavanje neosvijetljenih objekata u okruženju bilo je otežano, no vozilo s uključenim svjetlima predstavlja osvjetljeni objekt na kolniku i bilo je moguće uočavanje vozila oštećenika, ali je bilo otežano procjenjivanje uzdužnog razmaka između vozila.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, te ih uspoređujući s obranom optuženika, sud smatra da tužitelj nije dokazao da je opt. TI počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće, opisano po čl. 272. st. 1. i 2. KZ/11, u vrijeme i na način kako je to opisano optužnim aktom. U postupku nisu dokazane one odlučne činjenice koje bi predstavljale subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. KZ/11.

13. Naime, optuženiku je stavljeno na teret da je postupio suprotno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uslijed čega je tako ugrozio promet da je izazvao predmetnu prometnu nesreću. Odredbom članka 57. st. 4. Zakona, propisano je da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza, dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. No, tužitelj nije dokazao da je opisana optuženikova radnja uključivanja sa sporedne na glavnu cestu isključivi uzrok nastanka ove prometne nesreće. Naime, prometnim vještačenjem nedvojbeno je dokazano da je oštećenik u trenutku započinjanja kretanja okrivljenikovog automobila, tj. njegovog uključivanja u promet sa sporedne na glavnu cestu skretanjem u lijevo, bio udaljen čak 113,7 m. Istim vještačenjem je dokazano da je u trenutku kontakta optuženik bio u fazi uključivanja u promet i skretanja u lijevo, te da se kretao brzinom od oko 17 km/h. Nasuprot njemu, u trenutku kontakta oštećenik se kretao brzinom od oko 63 km/h, a u trenutku reagiranja i poduzimanja radnje kočenja brzinom od čak oko 98 km/h. Slijedom svega, vještak je utvrdio da bi se oštećenik uspio na vrijeme zaustaviti da je upravljao automobilom brzinom ne većom od oko 78 km/h. Štoviše, da je oštećenik vozio dopuštenom brzinom od 30 km/h, on bi ovu udaljenost od 113,7 m prešao za oko 13,6 sekundi i u tom slučaju bi optuženik svojim vozilom u cijelosti napustio zonu potencijalnog kontakta te do prometne nesreće ne bi došlo. Stoga, jasno proizlazi da je oštećenik u trenutku kada je uočio optuženikov automobil vozio nedozvoljenom brzinom.

14. Slijedom ovih nesporno dokazanih činjenica, nije dokazan subjektivni element kaznenog djela u pogledu uzroka prometne nesreće. Optuženiku je stavljeno na teret da je upravljao vozilom s umanjenom pozornosti. Ova optužna tvrdnja nije dokazana izvan razborite dvojbe. Stoga je ostalo nedokazano da je optuženik nehajno postupao u pogledu temeljne posljedice, odnosno ugrožavanja prometa izazivanjem nesreće, kao i da je u odnosu na težu posljedicu, tj. nastup teške tjelesne ozljede oštećenika (prijelom čunaste kosti desno i prijelom trokutaste kosti desno), postupao s istim oblikom krivnje. Naime, u postupku nije dokazano da se prometna nesreća dogodila upravo zbog inkriminiranog lakomislenog postupanja optuženika, već suprotno. Način vožnje oštećenika koji je upravljao vozilom s trostruko većom brzinom od dopuštene je u izravnoj korelaciji, odnosno u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom ove prometne nesreće. Treba ponoviti da je prometnim vještačenjem dokazano kako je vozilo oštećenika u trenutku kada se optuženikovo vozilo započelo uključivati sa sporedne na glavnu cestu bilo udaljeno oko 113,7 metara od mjesta kontakta. Da bi navedenu udaljenost zorno prikazali valja reći da je riječ o dužini jednog prosječnog nogometnog igrališta. Kada bi se od vozila koje se sa sporedne ceste uključuje na glavnu očekivalo da propušta svako vozilo koje je cca 114 metara udaljeno od križanja, tada bi se u prosječnom gradskom prometu teško moglo očekivati ikakvo uključivanje i nastao bi prometni kaos. Nadalje, ne može se od vozača vozila koje se u sumrak uključuje na glavnu cestu razumno očekivati da zaključi kako vozilo koje mu dolazi u susret vozi zapravo obijesnom brzinom. Sukladno recentnom Kaznenom zakonu vožnja brzinom u naseljenom mjestu koja je za 50 km/h veća od dopuštene je upravo jedno od glavnih obilježja obijesne vožnje. Da je oštećenik upravljao dopuštenom brzinom od 30 km/h, on bi ovu udaljenost od 113,7 m prešao za oko 13,6 sekundi, što je za oko 8 sekundi duže od onog vremena koje je proteklo s obzirom da je oštećenik vozio brzinom od 98 km/h. Dakle, u prvotnom slučaju, optuženik bi svojim vozilom u cijelosti napustio ulazak u raskršće i do ove prometne nesreće ne bi došlo.

15. Nalaz i mišljenje prometnog i medicinskog vještaka te iskazi vještaka danih na raspravi su vjerodostojni dokazi jer su potpuni, uvjerljivi, razumljivi i sačinjeni su sukladno pravilima struke. Optuženikova obrana je također uvjerljiva i ona je u skladu sa zaključcima prometnog vještačenja kao i iskazima ispitanih svjedoka. Treba navesti da sud nije povjerovao iskazu oštećenika smatrajući ga nedosljednim te u bitnom proturječnim i neuvjerljivim. Ovo zato jer oštećenik tvrdi da je prije nesreće vozio brzinom oko 50km/h, dok je vještačenjem nedvojbeno dokazano da je on prije kočenja upravljao brzinom od najmanje 98km/h. Zatim oštećenik tvrdi se optuženik ''nenadano uključio na cestu s prednošću prolaska tako da nije ni stigao kočiti''. No, prometni vještak je nedvojbeno utvrdio da je oštećenik poduzeo radnju kočenja i to kad je bio udaljen od mjesta kontakta oko 54,1 m. Dakle, niti dužina od pola nogometnog igrališta oštećeniku nije bila dostatna da dovoljno uspori prije mjesta nesreće. Iz takvog oštećenikovog iskaza evidentna je konfuznost i nekonzistentnost u bitnim činjenicama.

16. Svjedočki iskazi RI i TIĐ su vjerodostojni dokazi jer su uvjerljivi, okolnosni i životni. Međutim oni su samo od sekundarnog značaja. Ipak iz oba ova iskaza se može zaključiti da je oštećenik vozio pretjerano brzo (''projurio je''... ''odjednom se stvorio'').

17. Slijedom svega nije dokazano da je optuženik nehajno postupao u prometu uslijed čega je došlo do predmetne prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Sud je svoju odluku utemeljio prvenstveno na nalazu i mišljenju (i dopunama) prometnog vještaka Dražena Jeđuda. Tužitelj nije dokazao krivnju opt. EI. Naprosto nije dokazano da je optuženik upravljajući osobnim automobilom prekršio citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije kao nedvojbeno dokazano da je bio svjestan da može ostvariti obilježja terećenog djela, ali da je lakomisleno smatrao da se to ipak neće dogoditi ili da će prometnu nesreću moći spriječiti. Naime, optuženiku kao sudioniku u prometu se ne može staviti na teret prometna nesreća ako ona nije rezultat povrede njegove dužne pažnje, već je posljedica slučaja ili čak krivnje neke druge osobe. Dužnu pažnju karakterizira pažljivo ponašanje koje počiva na zahtjevu za poštivanjem i pridržavanjem mjera opreza u svakom konkretnom slučaju. Samo se usporedbom konkretnog optuženikovog ponašanja s općeprihvaćenim standardima i pravilima pažljivog ponašanja može doći do osnovanog zaključka da li je došlo do kršenja propisa o sigurnosti prometa i to na način da je optuženik tako ugrozio promet da je on isključivi uzročnik predmetne prometne nesreće.

18. Valja ponoviti da je odredbom čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom. No, tu se odredbu ne može tumačiti na način da je vozač na sporednoj cesti dužan čekati na križanju sve dok na glavnoj cesti baš nikoga ne bude na obzoru. Retorički je opravdano postaviti pitanje što bi optuženik trebao učiniti da je na kritičnom mjestu uočio vozilo oštećenika na udaljenosti od oko 300 metara od mjesta događaja, a da je oštećenik vozio brzinom od oko 150 km/h? Do kada je vozač sa sporedne ceste dužan čekati i predviđati brzinu dolazećeg vozila? Optuženik je dužan predvidjeti samo one propuste drugih sudionika u prometu kada je takvo njihovo ponašanje, s obzirom na konkretne okolnosti, očito i izgledno. To je načelo ograničenog pouzdanja koje se odnosi na situaciju kada se prema iskustvu i konkretnim okolnostima može predvidjeti da se drugi sudionici u prometu neće pridržavati prometnih propisa i da će svojim protupropisnim ponašanjem ugroziti promet. U konkretnoj situaciji, oštećenik koji upravlja autom trostruko brže od dozvoljenog predstavlja nepredvidljivu situaciju, odnosno on predstavlja takvu iznenađujuću okolnost koju nijedan savjestan vozač nije bio dužan predvidjeti.

19. Optužba nije dokazala da je opt. TI nehajno postupao neuvjerivši se da se na siguran način može uključiti na cestu s prednošću prolaska te da je tako propustio na vrijeme uočiti ošt. ĆI. Nasuprot tome dokazano je da je optuženik postupao s dužnom pažnjom i da je on na vrijeme uočio oštećenika, te kada je procijenio da se na siguran način može uključiti u promet na glavnoj cesti, to je i učinio. Pravilnost ove njegove procjene naposljetku je svojim zaključcima potvrdio i prometni vještak. Time nije dokazano da bi nastala teška tjelesna ozljeda oštećenika mogla biti pripisana bilo kojem obliku krivnje optuženika.

20. Budući da je optuženik oslobođen od optužbe, trošak kaznenog postupka te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Sud će donijeti posebno rješenje o iznosu ukupnog troška jer u vrijeme objave presude nije raspolagao sa svim potrebnim podacima o visini troška.

21. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KO-DO-233/2023

2. Punomoćnik ošt. Željko Zrno, odvjetnik iz Osijeka

3. Opt. TI

4. Branitelj Zlatko Badžak, odvjetnik iz Zagreba