Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IU-29/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv PD, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/2022), odlučujući o zahtjevu osuđenika PD za izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2024. broj: Ppž-8951/2024, na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Zahtjev osuđenika PD za izvanredno ublažavanje kazne se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-10658/2024 od **.**.2024., PD je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. i članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je kažnjen ukupnom kaznom zatvora u trajanju 80 dana, u koju kaznu se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, pa mu je preostalo 65 dana zatvora. Istom presudom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja na udaljenost od 100 metara, kao i zabrane uhođenja i uznemiravanja u trajanju od jedne godine, te je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 100,00 eura.
1.1. Povodom žalbe protiv prvostupanjske presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je svojom presudom od 24. listopada 2024. broj: Ppž-8951/2024, oslobodio okrivljenika za djelo iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je u ostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku, uslijed čega je preinačio i odluku o kazni na način da je okrivljeniku za djelo iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena kazna zatvora u trajanju 65 dana, a nakon uračunavanja lišenja slobode mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju 50 dana.
2. Osuđenik PD je pravodobno putem branitelja podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, navodeći u bitnom da su u međuvremenu nastupile nove okolnosti koje bi svakako dovele do blaže osude da su postojale ili da je sud za njih znao u vrijeme donošenja odluke. Konkretno, preselio je sa svoje dosadašnje adrese k ocu koji je starije osoba teškog zdravstvenog stanja i potrebom svakodnevne skrbi i njege jer je onkološki bolesnik, ima problema s kralježnicom i pokretljivošću i pojavila mu se staračka mrena. Stoga je on poduzeo brigu o njemu, a što potvrđuju i njegove sestre i otac izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika. Dodaje da je u fazi razvoda i da je prestala zajednica života između njega i supruge, s tim da su se njihovi odnosi znatno poboljšali, što također potvrđuje i ona ovjerenom izjavom. Prilažući uz ovaj zahtjev navedene izjave i liječničku dokumentaciju za oca, osuđenik ukazuje da je shvatio sve posljedice svojeg ranijeg ponašanja kojem je najvećim dijelom kumovala ovisnost o alkoholu, zbog čega se i uključio u Klub liječenih alkoholičara u Solinu, pa je motiviran podvrgnuti se po potrebi liječenju u nekoj od specijaliziranih ustanova ukoliko bi se ublažavanjem kazne izrekla uvjetna osuda uz zaštitni nadzor uz obvezu podvrgavanja liječenju od ovisnosti o alkoholu. Stoga predlaže prihvatiti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne te donošenje odluke kojom se preinačava presuda prvostupanjskog suda i okrivljeniku kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi, odnosno primjeni uvjetna osuda .
3. Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.
4. Razmatrajući pobijanu presudu i odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, na temelju članka 219. stavka 1. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da kazna zatvora osuđeniku nije izvršena te da okolnosti navedene u zahtjevu nisu takve da bi očito dovele do blaže odluke o kazni.
4.1. Uvodno, ističe se da rad za opće dobro nije Prekršajnim zakonom predviđen kao sankcija koju bi sud mogao izreći za počinjeni prekršaj, niti bi se njime mogla zamijeniti kazna zatvora. Radi se o posebnoj mjeri koju sud može primijeniti u postupku izvršenja novčane kazne, u situaciji kada ne uspije prisilno naplatiti novčanu kaznu, pa ju je dužan zamijeniti radom za opće dobro, a ukoliko osuđenik na pristane na rad, novčana kazna zamjenjuje se zatvorom. Dakle, to je jedina situacija u kojoj dolazi do upućivanja na rad za opće dobro (izrečena, a nenaplaćena novčana kazna), te ne postoje zakonske mogućnosti da se kao prekršajnopravna sankcija umjesto kazne zatvora izrekne rad za opće dobro, niti da se u postupku izvršenja kazna zatvora izvrši kroz rad za opće dobro.
4.2. Nadalje, što se tiče prijedloga za primjenu uvjetne osude, osuđenik je u svojem zahtjevu iznio okolnosti za koje, iz stanja spisa, ne proizlazi da je prvostupanjski sud s njima bio upoznat (briga o teško bolesnom ocu, razvod u tijeku i poboljšanje odnosa sa suprugom koja ne želi da on ide na izdržavanje kazne), no po ocjeni ovog suda te okolnosti nisu takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude čak i da je prvostupanjski sud znao za njih. S obzirom na vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja u prekršajima obiteljskog nasilja, ovaj sud smatra da niti jedna navedena okolnost iz zahtjeva nije prikladna da se osuđenik blaže kazni (primjenom uvjetne osude koju predlaže osuđenik), imajući u vidu i da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u blizini najkraćeg trajanja kazne zatvora propisane za predmetni prekršaj (najmanje 60 do najviše 90 dana zatvora).
5. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovog suda nema zakonskih uvjeta za izvanredno ublažavanje kazne u smislu članka 217. stavka 1. Prekršajnog zakona, pa je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbijen na temelju članka 219. stavka 2. citiranog Zakona.
U Zagrebu, 21. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis okrivljenika i branitelja.
