Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IU-28/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv VR, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/2022), odlučujući o žalbi osuđenika VR žalbi podnesenoj po branitelju Anti Ćurkoviću, odvjetniku iz Splita, protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. siječnja 2025., broj: Pp Prz-14/2025-2, na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika VR i potvrđuje se rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.
Obrazloženje
1. Okrivljenik je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-10658/2024 bila proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. i članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koja djela mu izrečena ukupna kazna zatvora 80 dana, a nakon uračunavanja vremena za koje je bio lišen slobode mu je preostalo izdržati 65 dana zatvora. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/1, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura, te je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od jedne godine.
1.1. Povodom žalbe protiv prvostupanjske presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je svojom presudom od 24. listopada 2024. broj: Ppž-8951/2024, oslobodio okrivljenika za djelo iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok je u ostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku odluku, uslijed čega je preinačio i odluku o kazni na način da je okrivljeniku za djelo iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena kazna zatvora u trajanju 65 dana, a nakon uračunavanja lišenja slobode mu je preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju 50 dana.
2. Osuđenik VR je potom putem branitelja podnio zahtjev za obnovu postupka, koji je od strane suda prvog stupnja odbačen pobijanim rješenjem temeljem članka 215. stavka 6. Prekršajnog zakona s obrazloženjem da ne sadrži niti jedan od razloga radi kojih bi u skladu s člankom 214. stavkom 1. Prekršajnog zakona trebalo dopustiti obnovu, da iznesene činjenice i dokazi nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, niti mogu biti osnova za oslobođenje ili osudu po blažem propisu.
3. Osuđenik VR je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe u bitnom, da je njegov zahtjev za obnovu osnovan jer su nakon donošenja odluke o prekršaju nastupile nove okolnosti. Žalitelj detaljno ponavlja i obrazlaže svoje navode iz zahtjeva za obnovu postupka, ukazujući u bitnom da su u međuvremenu nastupile nove okolnosti koje bi svakako dovele do oslobođenja odnosno do blaže osude da su postojale ili da je sud za njih znao u vrijeme donošenja odluke. Konkretno, preselio je sa svoje dosadašnje adrese k ocu koji je starije osoba teškog zdravstvenog stanja i potrebom svakodnevne skrbi i njege jer je onkološki bolesnik, ima problema s kralježnicom i pokretljivošću i pojavila mu se staračka mrena. Stoga je on poduzeo brigu o njemu, a što potvrđuju i njegove sestre i otac izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika. Dodaje da je u fazi razvoda i da je prestala zajednica života između njega i supruge, s tim da su se njihovi odnosi znatno poboljšali, što također potvrđuje i ona ovjerenom izjavom. Prilažući uz žalbu navedene izjave i liječničku dokumentaciju za oca, osuđenik navodi da ga djeca, a pogotovo najmlađa kćerka posjećuju na njegovoj adresi, a da je sud odbacio njegov zahtjev paušalno i bez jasnih razloga povrijedivši prava na obrazloženu sudsku odluku. Obveza sudova jest da obrazlože svoju odluku, a pravo na pošteni postupak i pravično suđenje sadrži obvezu sudova da navedu razloge kojima su se vodili pri donošenju odluke, pa tako i čl. 29. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti. Činjenice koje je naveo i potkrijepio dokazima su prikladni da dovedu do njegova oslobođenja odnosno blaže osude, pogotovo imajući u vidu da je drugostupanjski sud usvajanjem njegove žalbe oslobodio ga za prekršaj iz članka 24. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, pa su nedvojbeno ostvareni uvjeti za obnovu, zbog čega predlaže da se ukine ili preinači pobijano rješenje i dopusti obnova postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. Prekršajnog zakona, kao ni povrede koje se ističu u žalbi, da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.
6. Naime, ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu doista nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do žaliteljičina oslobođenja ili osudu po blažem propisu, kako to predviđa odredba članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
7. Činjenica da je žalitelj odselio k teško bolesnom ocu o kojem brine i da je nakon događaja, a tijekom razvoda braka poboljšao svoje odnose sa suprugom koja ne želi da on ode u zatvor, ne predstavlja takvu činjenicu koja bi mogla dovest do oslobađanja zbog prekršaja, odnosno eventualno buduće nastupanje izvjesnih okolnosti ne može utjecati na prekršajnu odgovornost. Također, to nisu činjenice koje bi dovele do osude po blažem zakonu. Naime, osuda po blažem zakonu znači da se radi o situaciji da počinitelj bude suđen po propisu koji propisuje blažu kaznu od one propisane propisom po kojem je kažnjen (što u ovom predmetu nije slučaj). Dakle, ne radi se o mogućnosti da počinitelj u obnovljenom postupku bude blaže kažnjen na način da mu se izrekne niža kazna od prethodne ili opomena zbog nekih okolnosti koje su nastupile, već se mora raditi o primjeni drukčije blaže pravne norme, a koji uvjet nije ispunjen u ovom predmetu.
8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja u odnosu na prekršaj iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (za koji je izrečena kazna zatvora koju treba izvršiti), kada je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, te je i povodom žalbe na prvostupanjsku presudu sud drugog stupnja utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žalitelj proglašen krivim.
9. Ukazuje se da nova činjenica i dokaz mora biti nova po sadržaju i suštini, te moraju biti takve kvalitete da učine izvjesnim da se nešto što je pravomoćno utvrđeno, dogodilo drugačije. Ovaj sud nalazi da predloženi dokazi i činjenice nikako nisu takve kvalitete da bi doveli do oslobađajuće odluke. Naime, žalitelj zapravo iznosi olakotne okolnosti i razloge za odgodu zatvora (pomirenje s oštećenicom, skrb o članu obitelji), a takav sklop tvrdnji i okolnosti nikako ne može biti valjana osnova za promjenu pravomoćnog utvrđenja.
10. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u rješenju, na nerazumljivost istog i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima sav potreban sadržaj, a njezino obrazloženje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost u odnosu na razloge odluke, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o tome da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do obnove postupka.
11. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane i iznošenja svih okolnosti i činjenica, te ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda Ustava niti povredu jamstva obrane i pravičnog suđenja predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
12. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito odbacio zahtjev za obnovu prekršajnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 21. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.
