Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2388/2023-159

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], (ranije iz Zagreba, Međimurska 19), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Trpimiru Jonjiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Večernji list d.o.o. iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: 92276133102, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Trpimira Jonjića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Hrvoja Ladana, odvjetnika, dana 21. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku VEČERNJI LIST d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), [adresa], OIB: 92276133102 da u prvome broju dnevnika „Večernji list”, uključujući i sva izdanja za Bosnu i Hercegovinu i inozemstvo, te uključujući internetsko izdanje, bez ograde i komentara na naslovnoj stranici istim tipom i veličinom slovima kojima je objavljen naslov „Odvjetnik ga izdao za haaških milijun €” u br. 15190 od 24. veljače 2006. objavi da je presudom obvezan na plaćanje naknade štete tužitelju AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a na str. 3. istih publikacija, također bez ograde i komentara, da objavi ovu presudu u cijelosti istim tipom i veličinom slova kojima je u broju od 24. veljače 2006. objavljen članak „Haaški sud ĆK nameće branitelja”, te da sve te objave linkom (poveznicom) poveže s člancima koji se odnose na tužitelja, a koji su objavljeni u brojevima od 24., 26. i 28. veljače 2006. godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VEČERNJI LIST d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), [adresa], OIB: 92276133102, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade imovinske štete u godinama 2006., 2007. i 2008. isplatiti tužitelju AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 92.905,97 EUR / 700.000,00 kuna, povećan zakonskim zateznim kamatama koje: -na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2007. do namirenja;

-na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2008. do namirenja;

-na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2009. do namirenja;

II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20.04.2006. (datum na omotu) u bitnome navodi da je tuženik nakladnik dnevnika "Večernji list". Tijekom posljednjih dana mjeseca veljače, u "Večernjem listu" objavljeno je nekoliko članaka u kojima se neistinitim tvrdnjama šteti tužiteljevoj časti i ugledu, i to:

a) u broju 15190/46 od 24.02.2006.: "Sudbina bivšeg ministra, haškog optuženika:

Odvjetnik ga je izdao za haaških milijun eura." (na naslovnoj stranici), te članak "Haški sud ĆK nameće branitelja." (na str. 3.). U njima se od cjelokupnog razgovora s novinarom A, tužitelju u usta stavlja samo jedna rečenica. Oba su teksta s istom opremom obavljena i u on-line izdanju;

b) u broju 15192/46 od 26.02.2006. članak " AK u sukobu s časti" (na str. 7.), koji je također objavljen i u on-line izdanju;

c) u broju 15194/46 od 28.02.2006. članak " AK je povrijedio odvjetničku etiku." (na str. 7.), koji je također objavljen i u on-line izdanju.

Svi su ti članci reklamirani i u drugim, pogotovo elektroničkim medijima. To napose vrijedi za prvi, koji je kao udarna vijest najavljen na Prvom programu HTV-a, na teletekstu HTV-a, te na Hrvatskom radiju, Plavom radiju, Radiju 101, Radio Sljemenu, Omladinskom i Narodnom radiju. Tužiteljev ispravak prvoga od spomenutih članaka, dostavljen je glavnom uredniku 24.02.2006., je objavljen u sutrašnjemu tiskanomu izdanju, ali samo u skraćenoj verziji. Taj je tekst u izdanju za BiH odnosno inozemstvo dodatno skraćen, a u on-line izdanju nije uopće uvršten. Time je tuženik pokazao postupanje mala fide. Umjesto zakonitog objavljivanja ispravka, idućih su dana objavljeni članci od 26.02.2006. naziva " AK u sukobu s časti" i od 28.02.2006. naziva " AK je povrijedio odvjetničku etiku.", a da o njihovu sadržaju tužitelj nije bio ni na koji način konzultiran. Radi toga je tužitelj dana 23.02.2006., unutar zakonskog roka, podnio zahtjev za objavljivanjem ispravka, te sam ispravak pod naslovom "Odvjetnik AK nije povrijedio Kodeks odvjetničke etike!", kojemu je priloženo stajalište Hrvatske odvjetničke komore, prema kojemu tužitelj nije povrijedio Kodeks odvjetničke etike. Tuženik ni taj ispravak nije objavio. Tuženik nije objavio ni obavijest da je međunarodna Udruga odvjetnika pred MKSJ potvrdila da tužitelj nije prekršio kodeks odvjetničke etike, te pravila i praksu MKSJ-a. Na taj je način tuženik sustavno uskraćivao mogućnost tužitelju, da zaštiti svoju čast i ugled i umanji nastanak štete. Na taj način tuženik pokazuje postupanje sa zlom nakanom. Uslijed takvoga je postupanja tužitelj – a s njim, naravno, i njegova obitelj – trpio velike neugodnosti i teške duševne boli. Uslijed toga je bio nekoliko tjedana prisiljen uzimati lijekove, te tražiti i hitnu medicinsku pomoć. Procjenjuje da mu s naslova pretrpljene nematerijalne štete pripada naknada u iznosu od 200.000,00 kn. Zbog javne izražene optužbe u njegovu moralnost i poštenje i uskraćene mogućnosti da te klevetničke tvrdnje opovrgne, tužitelj je – kao odvjetnik – pretrpio veliku materijalnu štetu, budući da je izgubio veći broj unosnih poslova. Veći broj stranaka otkazao mu je zastupanje, a od 24.02.2006. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelj nijednomu sudu u državi ni izvan nje nije – kao opunomoćenik – podnio nijednu tužbu ili ovršni prijedlog. Tužitelj procjenjuje da je do trenutka podnošenja tužbe ta šteta dosegla iznos od 812.000,00 kn. Tužitelj je pozvao tuženika da mu štetu nadoknadi u mirnom postupku, ali je ovaj to odbio. Radi toga tužitelj u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude: ''Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 1.012.000,00 kn, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana podnošenja tužbe, tj. od 20.04.2006. do namirenja.

Dužan je tuženik u prvome broju dnevnika "Večernji list", uključujući izdanja za BiH odnosno inozemstvo, te on-line izdanje, bez ograde ili komentara objaviti ovu presudu istim tipom i veličinom slova kao i tekstovi kojima su tiskani klevetničkim člankom, te ih linkom, u smislu čl. 41. st. 4. Zakona o medijima, povezati s klevetničkim člancima opisanima ad 1) tužbe.

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak spora prema određenju suda, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od presuđenja do namirenja.''

2. U odgovoru na tužbu od 01.06.2006. tuženik u bitnome navodi da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, kako po pitanju osnova tako i po pitanju visine. Tuženik prije svega ističe da tužitelj nije ispunio procesnopravni uvjet za podnošenje ove tužbe u dijelu koji se odnosi na nematerijalnu štetu, budući da je iz priloga tužbi razvidno da nije zatražio objavu ispravka sukladno Zakonu o medijima. Radi navedenog tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu navodne nematerijalne štete, obzirom da se uopće nisu stekli uvjeti za raspravljanje o meritumu stvari. U odnosu na ostale navode iz tužbe, tuženik se očituje kako slijedi:

1.) Točno je da su objavljeni članci koje je tužitelj pobrojao u tužbi, ali nije točno da su tvrdnje neistinite, niti da se istima šteti tužiteljevoj časti i ugledu.

2.) Nisu točni navodi iz tužbe o reklamiranju navedenih članaka u elektroničkim medijima, a kako to tužitelj navodi.

3.) Tužitelj je zatražio ispravak od glavnog urednika, a isti mu je objavljen. Isto tako u prvom članku izneseno je i tužiteljevo stajalište po navedenom pitanju, te nemaju osnove navodi o postupanju "mala fidae". Tužitelju je pružena mogućnost očitovanja na sve navode iz članka, te se isti složio sa objavom informacija iz članka. 4.) Tuženiku nije jasan tužiteljev navod iz tužbe, a kada tužitelj navodi da je "23.02.2006., unutar zakonskog roka, podnio zahtjev za objavljivanjem ispravka, te sam ispravak pod naslovom "Odvjetnik AK nije povrijedio Kodeks odvjetničke etike!", kojemu je priloženo stajalište Hrvatske odvjetničke komore, prema kojemu tužitelj nije povrijedio Kodeks odvjetničke etike", a članak je objavljen 28.02.2006. ,te iz toga proizlazi da je tužitelj zatražio objavu ispravka 5 dana prije izlaska samog članka čije informacije ispravlja, a tuženik se na ovo ne može očitovati.

5.) O dopisu međunarodne Udruge odvjetnika pred MKSJ tuženik nema saznanja, niti o sadržaju, niti da je tužitelj zatražio da isti bude objavljen.

Sve ostale navode iz tužbe tuženik smatra potpuno neosnovanima i paušalno iznesenima. Informacije koje su iznesene u člancima radi kojih je tužitelj podnio ovu tužbu utemeljene su na točnim činjenicama i objavljene su unutar nekoliko autoriziranih intervjua, a neke proizlaze iz vrijednosnih sudova autora te njegovih sugovornika, te je povrh svega postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavljivanje informacije. Na okolnost nastanka informacija iz navedenih članaka, tuženik predlaže saslušanje autora članka EK, GK i JK. Tuženik dodaje da iz navoda tužbe uopće ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelju je u nekoliko navrata omogućeno da iznese i svoje stajalište nasuprot stajalištu njegovog (bivšeg) klijenta GK. Budući da se radi o točnim informacijama od strane vjerodostojnog izvora, vrijednosnim sudovima utemeljenim na navedenim informacijama te da je tužitelj iznio u mediju i svoje viđenje navedenog problema, tuženik smatra da su se stekli svi uvjeti za ekskulpaciju tuženika od navodne štete, predviđeni čl. 21. ZM-a. Tuženi predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu, kako to tužitelj kaže "nematerijalne" štete, a da ga odbije sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u dijelu kojim potražuje "materijalnu" štetu.

3. Tužitelj u podnesku od 05.10.2006. (list 31 - 37 spisa), a očitujući se na odgovor na tužbu, u bitnome navodi da tužitelj ne uspijeva shvatiti što to tuženik pokušava kazati kada tvrdi kako nema procesno pravnih pretpostavki, jer da nije zatražen ispravak, a onda se upinje dokazati, da je tuženik postupao bona fide, objavljujući poslani ispravak. Tužitelj dodaje da je tuženik u svom dnevniku objavio (osakaćeni) ispravak nakon prvog pamfleta, da je propustio udovoljiti zakonskoj obvezi da taj ispravak objavi na istom mjestu (dakle i na naslovnoj stranici), s istim tipom i veličinom slova. Tuženik tvrdi da u spornim pamfletima protiv tužitelja nema neistina, niti se njima nanosi šteta tužiteljevoj časti i ugledu. Tužitelj smatra da će se vidjeti tijekom ovog postupka ima li u tekstovima neistina ili ne. Nadalje, tužitelj smatra da je logički neodrživa i neukusna izmišljotina da se tužitelj "složio s objavom informacija iz članka". Tužitelj u tužbi tvrdi da je iz njegova razgovora s tuženikovim novinarom, tužitelju u objavljenom tekstu "u usta stavljena samo jedna rečenica", da njegov ispravak nije objavljen u cijelosti, a da u elektroničkom izdanju nije uopće objavljen, da je naručena hajka nastavljena još nekoliko dana, a da se pritom tužitelja - osim spomenutog telefonskog poziva uoči objavljivanja prvog članka - ni na koji način nije konzultiralo o temama koje ga se osobno, izravno i profesionalno tiču, da je tuženik uskraćivao objavljivanje kasnijih tužiteljevih ispravaka, ali tuženik ipak tvrdi suprotno. Tuženik u završnoj rečenici predlaže odbacivanje, odnosno odbijanje tužbe u pogledu materijalne i u pogledu nematerijalne štete. S obzirom na to da oba izraza stavlja u navodnike, tužitelju se čini da kod tuženika postoje stanovite nejasnoće ili rezerve glede njihova značenja. Tužitelj podsjeća da je sintagmom "naknada materijalne štete" bio naslovljen pododsjek I. odsjeka VII. odjeljka II. bivšeg Zakona o obveznim odnosima (ZOO/1991), te je taj institut bio reguliran člancima 185. - 198. Sintagmom pak "naknada nematerijalne štete" bio je naslovljen pododsjek V., odsjeka, odnosno odjeljka te je taj institut bio obrađen u člancima 199. - 205. Novi Zakon o obveznim odnosima (ZOO/2005) uvodi nove termine: "imovinska" odnosno "neimovinska šteta". Međutim, taj je Zakon lex generalis. Nasuprot tome, ili usporedno s tim, Zakon o medijima, kao lex specialis i danas u čl. 21. st. 2. govori o materijalnoj, odnosno nematerijalnoj šteti.

4. U podnesku predanom na ročištu od 01.02.2007. (list 44 - 45 spisa), a očitujući se na podnesak tužitelja od 05.10.2006., tuženik u bitnome navodi da ustraje na odbacivanju tužbe budući da tužitelj nije postupio kako to nalaže članak 22. st. 2. Zakona o medijima. Naime, tužitelj se, kako to dokazuje prilozima uz tužbu, obratio glavnom uredniku MK umjesto tuženiku, nakladniku, a podaci o nakladniku se mogu pročitati u impresumu svakoga izdanja dnevnog lista "Večernji list". Stoga, tuženik smatra da ovu tužbu treba odbaciti u dijelu koji se odnosi na nematerijalnu/neimovinsku štetu. Tuženik, nadalje upućuje na razliku između nakladnika i glavnog urednika opisanu u odredbama Zakona o medijima, te njihovu pasivnu legitimiranost u pojedinim situacijama, smatrajući da tužitelj očito smatra da je to jedno te isto. Tuženik ističe da se tužitelj 23.03.2006.g., kako to sam ističe u tužbi, obratio glavnom uredniku od kojeg je zatražio objavu ispravka (glavni urednik je onaj koji uređuje medij, ali to nije tuženik u ovom postupku), pozvavši se na čl. 40. i čl. 41. Zakona o medijima. Glavni urednik je objavio skraćeni ispravak, a tužitelj je imao sukladno čl. 46. Zakona o medijima mogućnost, ako nije zadovoljan objavljenim ispravkom, podnijeti tužbu radi objave ispravka protiv istog tog glavnog urednika kome se obratio, a što tužitelj očito nije znao ili ga nije niti zanimalo. Tuženik stoga predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti u cijelosti.

5. U podnesku od 12.04.2007. (list 50- 62 spisa) tužitelj u bitnome navodi da je svoj zahtjev za ispravkom dostavio ne samo glavnom uredniku, nego i nakladniku (pa čak i inozemnom vlasniku), te u prilogu tog podneska dostavlja dokaz da je 27.02.2006.g., tj. tri dana nakon objavljivanja prvog pamfleta upravo tuženiku (na ruke predsjednika uprave) dostavio pismo u kojem je zatražio njegovu zaštitu od protuzakonitog ponašanja glavnog urednika tuženikovog dnevnika. Nadalje, tužitelj navodi da se 01.03.2006. ponovno obratio samom tuženiku (opet na ruke predsjednika uprave), ali tada već s otvorenom rezignacijom: kod tuženika zakon ne pomaže, a tužitelj svoj dopis završava riječima "u ovom ste trenutku jači, pa izvolite nastaviti terorizirati mene, moju obitelj i prijatelje. Na čast Vam bilo." Nadalje, tužitelj u istom podnesku dodaje da se tužitelju u seriji članaka na koje se ova tužba odnosi, ukratko, iznimno uvredljivim i teškim formulacijama se spočitavalo između ostaloga: da je klijenta "izdao za haaških milijun eura", da je klijent tužitelju "20. siječnja ove godine otkazao punomoć", da se tužitelj o nečemu (što je očito na štetu klijenta) tajno dogovara s haaškim sudom, da odbija proširenje odvjetničkog tima, da je tužitelj "obolio od novca", da je gramziv, da je u tužiteljevu slučaju "500 eura na dan jače od časti i odvjetničke etike", da obranu plaća sud, a "tko te plaća, taj je i gazda" (sve u broju od 24. veljače 2006.), da je tužitelj nakon sukoba s klijentom pristao biti postavljen braniteljem po službenoj dužnosti odnosno zastupati ga protiv njegove volje, te da je na taj način teško povrijedio etičke norme (26. i 28. veljače 2006.). Tužitelj navodi da ništa od svega toga nije istinito.

6. U podnesku od 29.01.2011. (list 366-368 spisa) tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev, koji je ispravljen na ročištu od 25.04.2016. (list 406 spisa). Tužitelj u citiranom podnesku u bitnome navodi da potražuje naknadu imovinske štete za godinu 2006., 2007. i 2008., koje dospijevaju istekom svake od tih godina, te naknadu neimovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn, koja dospijeva danom podnošenja tužbe, te tužitelj konačno postavlja tužbeni zahtjev i predlaže donošenje slijedeće presude:

''Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime neimovinske štete tužitelju isplatiti iznos od 150.000,00 kn, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.04.2006. do namirenja.

Dužan je tuženik u prvome broju dnevnika "Večernji list", uključujući i sva izdanja za Bosnu i Hercegovinu i inozemstvo, te uključujući internetsko izdanje, bez ograde i komentara na naslovnoj strani istim tipom i veličinom slova kojima je objavljen naslov "Odvjetnik ga izdao za haaških milijun E" u br. 15190 od 24.02.2006. objaviti da je presudom obvezan na plaćanje naknade tužitelju, a na str. 3. istih publikacija, također bez ograde i komentara objaviti ovu presudu u cijelosti istim tipom i veličinom slova kojima je u br. od 24.02.2006. objavljen članak "Haaški sud Ć nameće branitelja", te sve te objave linkom (poveznicom) povezati s člancima koji se odnose na tužitelja, a koji su objavljeni u brojevima od 24., 26. i 28.02.2006.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime naknade imovinske štete za godinu 2006., 2007. i 2008. isplatiti tužitelju iznos od 700.000,00 kn, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 188.798,21 kn teku od 01.01.2007. do namirenja, na iznos od 188.798,21 kn od 01.01.2009. do namirenja, a na iznos od 133.605,37 kn od 01.05.2007. do namirenja, te mu u istom roku naknadi trošak postupka prema određenju suda, povećan zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od presuđenja do namirenja.''

7. Tuženik, a očitujući se na tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao u podnesku tužitelja od 29.01.2011. i ispravljen na ročištu od 25.04.2016., predlaže isti odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Presudom ovog suda od 10. 11.2021. posl. br. Pn-2434/06-115, a koja djelomično potvrđena, djelomično preinačena, a djelomično ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 29.05.2023. posl. br. Gž-838/2022-2, tužitelju je pravomoćno dosuđen s naslova naknade neimovinske štete iznos od ukupno 25.000,00 kn / 3.318,07 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR), dok je tužitelj pravomoćno odbijen s dijelom zahtjeva kojim od tuženika s naslova naknade neimovinske štete zahtjev daljnji iznos od 125.000,00 kn / 16.590,35 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR). Također, citiranim odlukama ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje:

- u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva da tuženik objavi u tiskanom i mrežnom izdanju dnevnika "Večernji list", uključujući i sva izdanja za Bosnu i Hercegovinu i inozemstvo bez ograde i komentara na naslovnoj strani istim tipom i veličinom slova kojima je objavljen naslov "Odvjetnik ga izdao za haaških milijun E" u br. 15190 od 24.02.2006. da je presudom obvezan na plaćanje naknade tužitelju, a na str. 3. istih publikacija, također bez ograde i komentara objaviti ovu presudu u cijelosti istim tipom i veličinom slova kojima je u br. od 24.02.2006. objavljen članak "Haaški sud GK nameće branitelja", te sve te objave linkom (poveznicom) povezati s člancima koji se odnose na tužitelja, a koji su objavljeni u brojevima od 24., 26. i 28.02.2006.,

- u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženik zahtjeva na ime naknade imovinske štete isplatu iznosa od 700.000,00 kn / 92.905,97 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR), povećan zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 188.798,21 kn teku od 01.01.2007. do namirenja, na iznos od 188.798,21 kn od 01.01.2009. do namirenja, a na iznos od 133.605,37 kn od 01.05.2007. do namirenja, te

- u dijelu u kojem je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.

9. Dakle, presudom ovog suda od 10. 11.2021. posl. br. Pn-2434/06-115, a koja djelomično potvrđena, djelomično preinačena, a djelomično ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 29.05.2023. posl. br. Gž-838/2022-2, pravomoćno je odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete, dok je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje u pogledu dijela zahtjeva tužitelja za objavu pravomoćne presude u medijima tuženika i u pogledu dijela zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 92.905,97 EUR sa kamatama, kao i u pogledu zahtjeva stranaka za naknadom parničnog troška.

10. U ponovnom postupku tužitelj je u podnesku od 15.01.2024. konačno postavio tužbeni zahtjev, navodeći da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te usklađuje tužbeni zahtjev imajući u vidu da je o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete pravomoćno odlučeno i imajući u vidu uvođenje valute EUR (po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) te predlaže donošenje slijedeće presude: ''I. Nalaže se tuženiku VEČERNJI LIST d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), [adresa], OIB: 92276133102 da u prvome broju dnevnika „Večernji list”, uključujući i sva izdanja za Bosnu i Hercegovinu i inozemstvo, te uključujući internetsko izdanje, bez ograde i komentara na naslovnoj stranici istim tipom i veličinom slovima kojima je objavljen naslov „Odvjetnik ga izdao za haaških milijun €” u br. 15190 od 24. veljače 2006. objavi da je presudom obvezan na plaćanje naknade štete tužitelju AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a na str. 3. istih publikacija, također bez ograde i komentara, da objavi ovu presudu u cijelosti istim tipom i veličinom slova kojima je u broju od 24. veljače 2006. objavljen članak „Haaški sud ĆK nameće branitelja”, te da sve te objave linkom (poveznicom) poveže s člancima koji se odnose na tužitelja, a koji su objavljeni u brojevima od 24., 26. i 28. veljače 2006. godine, u roku od 15 dana.

-na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2007. do namirenja;

-na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2008. do namirenja;

-na iznos od 25.057,83 EUR/188.798,21 kn teku od 1. siječnja 2009. do namirenja;

-na iznos od 17.732,48 EUR/133.605,37 kn teku od 1. svibnja 2007. do namirenja, i to do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do namirenja prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu u istom roku od 15 dana naknaditi troškove ovog postupka prema određenju suda, povećane zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od presuđenja do namirenja prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

11. Tuženik, a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 15.01.2024., u bitnome navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu, predlaže isti odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u naslovnicu dnevnih novina Večernji list od 24.02.2006.g. (list 5 spisa), stranicu treću dnevnih novina Večernji list od 24.02.2006.g. (list 6 spisa), tekst naslovljen "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta" od 24.02.2006.g. (list 7 - 8 spisa), članak naslova "Čorićev sam branitelj" (list 9 spisa), članak naslova "Po Haagu, ja sam Čorićev branitelj" (list 10 spisa), članak naslova: " AK u sukobu s časti" (list 11 i 131 spisa), članak naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku" (list 12 spisa), dopis tužitelja sastavljen 23.03.2006., a upućen glavnom uredniku Večernjeg lista PK (list 13 spisa), tekst naslovljen "Odvjetnik AK nije povrijedio kodeks odvjetničke etike!" (list 14 - 16 spisa), dopis Hrvatske odvjetničke komore od 23.03.2006. upućen GK (list 17 spisa), dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz tužbu (list 18 - 20 i 23 - 24 spisa) s neovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 21 - 22 spisa i 25 spisa), članak naslova ''Klijent ne plaća, a ne smijem ga napustiti'' objavljen u Jutarnjem listu (list 38 spisa), dopis tužitelja od 27.02.2006. upućen NK, predsjedniku uprave Večernjeg lista d.d., s potvrdom o primitku pošiljke (list 63 - 65 spisa), dopis tužitelja od 01.03.2006. upućen NK, predsjedniku uprave Večernjeg lista d.d. telefaksom (list 66 - 67 spisa), Dodatak broj 1 koji čini sastavni dio zapisnika o primopredaji od 27.06.2006.g. (list 68 - 69 spisa), Uputstvo za dodjelu branioca po službenoj dužnosti Međunarodnog suda broj 1/94 (list 70 - 80 spisa), dio Pravilnika MKSJ-a o postupku dokazima (list 81 - 84 spisa), novinske članke objavljene u tiskanim medijima Globus i Jutarnji list (list 85 - 86 spisa), odluke MKSJ-a od 04.08.2005.g. i 24.02.2006.g. (list 87 - 89 i 184 - 185 spisa), e-mail poruke (list 90 spisa), presliku novinskog članka naziva "Bez povjerenja - odvjetnik mora otići" (list 91 spisa), dopis tužitelja od 14.04.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista (list 92 spisa), presliku novinskog članka " AK: Bio sam za razrješenje" (list 93 spisa), dopis tužitelja od 18.04.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista (list 94 spisa), dopis tužitelja od 31.10.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista s potvrdom o primitku pošiljke (list 95 - 96 spisa), dopis tužitelja od 15.12.2006. upućen DK, glavnom uredniku Večernjeg lista s potvrdom o primitku pošiljke (list 97 - 98 spisa), rješenje Općine Imotski od 15.07.1985. (list 99 spisa), rješenje Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove od 29.05.1986. (list 100 spisa), potvrdu Hrvatskog društva političkih zatvorenika (list 101 spisa), potvrdu MORH-a RH (list 102 spisa), potvrdu MUP-a RH (list 103 spisa), presliku dijela zdravstvenog kartona tužitelja (list 120 - 122 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja iz KB Split (list 123 - 130 spisa), dopis KK upućen tužitelju od 10.03.2006. (list 132 spisa), suglasnost KK od 05.10.2006. (list 133 spisa), potvrdu/punomoć KK od 26.10.2006. (list 134 spisa), rješenje suda Bosne i Hercegovine od 26.04.2007. posl. br. X-KR/06/241 (list 135 - 136 spisa), podneske koje je ovdje tužitelj, u svojstvu punomoćnika stranke uputio 08.03.2006. Županijskom sudu u Požegi u predmetu posl.br. Kio-14/05, te Općinskom sudu u Zagrebu u predmetima posl.br. K-250/04 i K-251/04 (list 137 - 139 spisa), prepisku između tužitelja u svojstvu punomoćnika obrta [obrt], vlasnika HK i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 140 - 141 spisa), prepisku između HK, vlasnika obrta [obrt] i tužitelja (list 142 - 143 spisa), ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen 21.02.2006. između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 144 - 145 spisa), prepisku između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 146 - 147 spisa), ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja (list 148 - 149 spisa), dopis građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] upućen tužitelju od 27.02.2006. (list 150 spisa), rekapitulaciju primitaka tužitelja u 2005. i 2006. sastavljenu po agenciji Carmen (list 151 - 153 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji između tužitelja i agencije Carmen (list 154 spisa), sporazume o raskidu ugovora o radu (list 155 i 157 spisa), rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 30.06.2006. (list 156 spisa), članke objavljene na portalima Dnevnik.hr i 24sata.hr (list 173 - 174 spisa) i na portalu antegotovina.com (list 185 - 187 spisa), dopis tužitelja od 27.02.2006. upućen GK s potvrdom o primitku pošiljke (list 175 - 176 spisa), dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz podnesak tužitelja od 29.08.2007. s neovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 177 - 183 i 186 - 187 spisa) i na engleskom jeziku (list 188 spisa), dopis odvjetnika Božidara Kovačića upućen 25.02.2006. glavnom uredniku Večernjeg lista MK (list 183 - 184 spisa), prepisku između tužitelja i odvjetnika Jadranka Črnko (list 197 - 198 spisa), dopis Hrvatske odvjetničke komore od 18.05.2006. (list 199 spisa), oglas objavljen u Večernjem listu od 15.12.2006. (list 200 spisa), rezultat pretraživanja pojmova " GK" i " AK + GK", te " AK" na tražilici Google (list 201 - 204 i 275 i 370 spisa), rezultat pretrage za "odvjetnik ga izdao za milijun" na portalu Večernji.hr (list 205 - 217 spisa), dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz podnesak tužitelja od 05.11.2007. bez prijevoda na hrvatski (list 227 i 231 spisa), nalog MKSJ-a od 09.10.2007. (list 228 - 230 spisa), zapisnik MKSJ-a od 22.06.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog na hrvatski jezik (list 232 - 248 spisa), prijave poreza na dohodak tužitelja (list 250 - 264 spisa), presliku novinskog članka " JK; odvjetnik; Nisam specijalist za zemljišne knjige" (list 276 - 277 spisa) i članka objavljenog na portalu Liderpress.hr od 08.05.2008. (list 280 - 282 spisa), privatnu tužbu tužitelja protiv PK i zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 09.03.2009.g. posl.br. K-96/06 (list 303 - 304 spisa), dopis tužitelja glavnom uredniku Večernjeg lista od 08.04.2009. (list 305 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 306 - 309 spisa), izvod iz međunarodne klasifikacije bolesti (list 310 - 311 spisa), članak naziva "Trebamo li na webu biti besmrtni" objavljen u Večernjem listu (list 369 spisa), pismo Tomislava Kuzmanovića od 14.03.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika (list 488 - 496 spisa), savjetodavno mišljenje Udruge branitelja od 05.04.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika (list 497 - 503 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 504 - 508 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 509 - 510 spisa), novinske članke koje je tužitelj dostavio na ročištu od 24.10.2019.g. (list 516 - 517 spisa), u podnesak tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. Psp-86/19 (list 521 spisa) i u ovjerenu presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 536 – 580 spisa).

13. Sud je saslušao tužitelja osobno na ročištu od 20.04.2007. (list 105 - 106 spisa) s tim da su se punomoćnici stranaka suglasili na ročištu od 19.02.2020. da se ne saslušava iznova tužitelj radi izmjene raspravnog suca, već da se njegov raniji iskaz pročita (list 519 spisa), te svjedoke EK (list 191 spisa) JK (list 218 spisa).

14. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mladenu Bačiću od 07.12.2009. (list 286 - 288 spisa), te je vještaka Mladena Bačića saslušao na ročištu od 15.04.2010.g. (list 315 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Jasni Skokna od 10.11.2010. (list 322 - 345 spisa), izvršio uvid u dokumentaciju koju je na zahtjev vještakinje Jasne Skokna dostavila agencija Carmen (a koja dokumentacije prileži u pomoćnom omotu ovog spisa, sve kako je navedeno u službenoj bilješci od 11.11.2010. na poleđini lista 346 spisa), te je pribavio pisano očitovanje stalne sudske vještakinje Jasne Skokna od 03.03.2011. (list 305 - 309 spisa). Sud je na ročištu od 04.10.2011. saslušao vještake Jasnu Skokna i Mladena Bačića (list 371 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Ljerki Živković od 14.09.2015. (list 373 - 388 spisa), pribavio pisano očitovanje stalne sudske vještakinje Ljerke Živković od 17.03.2016. (list 402 - 405 spisa), te je ovu vještakinju saslušao na ročištu od 25.04.2016. (list 407 - 408 spisa).

15. Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru i dr. ČK, spec. neurologu od 09.04.2021. (list 588 – 591 spisa), te je stalne sudske vještake dr. Makarića i dr. ČK saslušao na ročištu od 30.09.2021. (list 611 – 613 spisa).

16. Sud je saslušao svjedoke KK (list 787-789 spisa), SK (list 789-791 spisa) i FK (list791-794 spisa), izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo PGN građevinarstvo d.o.o., Split (list 800-803 spisa), u spis ovog suda posl. br. Psp-86/2019 (koji prileži ovom spisu), u dokumentaciju dostavljenu od strane II. policijske postaje Zagreb uz dopis od 30.10.2024. (list 814-834 spisa), u potvrdu Hrvatske odvjetničke komore od 16.05.2016. (list 850-851 spisa) i u intervju tužitelja objavljen u tiskanom izdanju Večernjeg lista od 08.02.2025. (list 857 spisa).

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Sud primjenom odredbe čl. 6. ZPP-a nije cijeno, niti obrazlagao dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz tužbu s neovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 18 – 25 spisa), dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz podnesak tužitelja od 29.08.2007. s neovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 177 - 183 i 186 - 187 spisa) i na engleskom jeziku (list 188 spisa) i u dokumentaciju na engleskom jeziku dostavljenu uz podnesak tužitelja od 05.11.2007. bez prijevoda na hrvatski (list 227 i 231 spisa).

19. S obzirom da se u ovom predmetu, a u ovoj fazi postupka radi o parnici za naknadu materijalne, odnosno imovinske štete koja je nanesena objavljivanjem informacija u mediju, te kako tužitelj od tuženika zahtjeva i objavu pravomoćne presude donesene u ovom predmetu, na odnose stranaka u ovom predmetu primjenjuju se Zakon o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM), Zakona o elektroničkim medijima (''Narodne novine'' broj 122/03, 79/07, 32/08 i 65/09 - dalje: ZEM), koji je bio na snazi u vrijeme objave sporih informacija i odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Odredbom čl. 16. st. 1. ZM određeno je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, bez obzira na spol i spolno opredjeljenje, dok je odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a određeno je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, s tim da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako drugačije nije određeno tim Zakonom (čl. 21. st. 3. ZM). Odredbom čl. 21. st. 6. ZM određeno je da postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM-a (tzv. ekskulpacionih razloga) dokazuje nakladnik, tj. ovdje tuženik. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM-a određeno je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a određeno da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Odredbom čl. 23. ZM-a određeno je da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Odredbom čl. 7. st. 1. ZEM-a određeno je nakladnik u skladu s tim zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programskih sadržaja.

20. Prije svega, sud napominje da tužitelj u tužbi navodi da mu je šteta nastala objavljivanjem škodljivih informacija u dva medija – dnevnim novinama Večernji list i na portalu Večernjeg lista (tj. on-line izdanju Večernjeg lista, kako ga naziva tužitelj). Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik oba ova medija - dnevnih novina Večernji list i portala Večernjeg lista. Iako tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom ovog postupka nije dostavio dokaze na okolnost da je tuženik, osim u mediju dnevne novine Večernji list, i u mediju portal Večernjeg lista objavio ovdje sporne članke u istom obliku, tj. članke koji su po sadržaju i opremi jednaki onima koji su objavljeni u dnevnim novinama (npr. nije dostavio preslike spornih članaka objavljenih na portalu Večernjeg lista), kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je točno da su objavljeni članci koje je tužitelj pobrojao u tužbi, to sud primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a prihvaća kao istinitu tvrdnju tužitelja da je tuženik i u mediju portal Večernjeg lista objavio članke koji su po sadržaju i opremi jednaki onima koji su objavljeni u mediju dnevne novine Večernji list, a koje tužitelj u tužbi opisuje kao za njega škodljive.

21. Tužitelj je u tužbi označio kao škodljive za njega naslov na naslovnoj stranici dnevnih novina i tri cijela članka, i to slijedeće informacije objavljene u dva medija - dnevnim novinama Večernji list i portalu Večernjeg lista:

-naslov "Sudbina bivšeg ministra, haškog optuženika: Odvjetnik ga je izdao za haaških milijun eura" na naslovnoj stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. i portalu Večernjeg lista ,

-članak naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" objavljen na 3. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. i portalu Večernjeg lista,

-članak naslova " AK u sukobu s časti" objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15192/46 od 26.02.2006. i portalu Večernjeg lista,

-članak naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku" objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15194/46 od 28.02.2006. i portalu Večernjeg lista.

22. Uvidom u naslovnu stranicu dnevnih novina Večernji list od 24.02.2006. (list 5 spisa) sud je utvrdio da je na citiranoj naslovnici, u gornjoj trećini stranice, ispod naziva medija, velikim tiskanim slovima objavljen naslov: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'' i oznaka stranice ''str. .3." na kojoj se nalazi najavljeni članak. Čitanjem i smislenom analizom ovog naslova koji je objavljen na naslovnoj stranici dnevnih novina ovaj sud nalazi da je ova informacija objektivno podobna nanijeti štetu tužitelju. Naime, iako se u ovom naslovu ime tužitelja ne spominje, pa prosječan čitatelj koji pročita samo naslov i ne može znati na koje osobe (kojeg haškog optuženika i kojeg odvjetnika) se ovaj naslov odnosi, ovaj sud smatra da velika većina osoba koja pročita naslov na naslovnici dnevnih novina, ujedno i pročita članak u dnevnim novinama koji se na naslovnici najavljuje, a članak naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" objavljen na 3. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. sadrži informacije koje su objektivno podobne nanijeti štetu tužitelju (kako će biti u nastavku obrazloženo).

23. Uvidom u stranicu treću dnevnih novina Večernji list od 24.02.2006. (list 6 spisa) sud je utvrdio da se radi o članku naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" autora EK koji je objavljen na cijeloj stranici, opremljen je sa dvije fotografije

-fotografijom GK i tužitelja, te se iznad citiranog naslova koji je otisnut većim tiskanim slovima nalazi nadnaslov: "SKANDAL Optuženi GK želi promijeniti odvjetnika, Sud u Haagu ne poštuje izbor odvjetničkog tima". Ispod ovog naslova objavljen je glavni članak iza podnaslova: " GK je prije dva mjeseca posumnjao u AK, jer je počeo skrivati dogovore sa sudom", te se uz glavni članak nalaze i još četiri manja članka. Dva manja članka su na krajnjem desnom rubu stranice, te je gornji naslova: "PRAVDA i Nürnberg je bio bolji", a u kojem se ne spominje tužitelj, dok se u donjem naslova: "HAAG: Nemamo komentara" navodi da iz tajništva Haaškog suda nisu željeli ništa javno reći u vezi sa "skandalom o promjeni odvjetnika GK", a za tužitelja se navodi da je pisao Sudu, koji je poručio optuženom da sud ne vidi ozbiljne razloge za raskid, naprotiv prema Jonjićevom pismu sud smatra da su AK i GK u fazi pomirbe, da je poruka suda da mora prihvatiti tužitelja kao odvjetnika, te da svi u branši smatraju kako Hrvatska odvjetnička komora sada mora reagirati. U trećem manjem članku iza naslova: "Odvjetnik Zvonimir Hodak:

To što rade u Haagu je nepojmljivo", navodi se izjava Zvonimira Hodaka koji je prije nekoliko mjeseci došao u sukob s birokracijom suda u Haagu, a u kojoj izjavi se navodi da je diskrecijsko pravo optuženog da izabere odvjetnika, a da se sud ni teoretski ne smije miješati u to, da je tužitelj elokventan, no da osnovno pravilo da optuženi ima pravo odabrati najgoreg ili najboljeg branitelja, te da Haaški sud međutim sam određuje svoja pravila i kada bi se, bez dozvole tajništva, tužitelj sam maknuo, čini mu se da bi se izložio čak i kazni suda. U četvrtom manjem članku, iza podnaslova: "Odvjetnik AK ne želi govoriti o raskidu; Pitajte Haaški sud ili nek vam GK objašnjava", prenosi se izjava ovdje tužitelja o tome da on za Večernji ne želi komentirati vijest da mu je klijent GK otkazao punomoć niti želi govoriti o tvrdnji iz odvjetničkih krugova kako je njegovo daljnje zadržavanje na službenoj poziciji Čorićevog branitelja nespojivo s temeljem odvjetničke etike - odlaziš kada klijent iskaže nepovjerenje prema tebi, te se iznosi njegova sljedeća izjava: "Ne želim ulaziti u to, to je povjerljive naravi, ide u odnos odvjetnika i klijenta. Ne mogu o tome govoriti putem medija…Obratite se sudu u Haagu ili nek vam objašnjava GK". Čitanjem glavnog članka iza podnaslova: " GK je prije dva mjeseca posumnjao u AK, jer je počeo skrivati dogovore sa sudom" sud je utvrdio da se u glavnom članku u bitnome opisuje kako GK, optuženik pred sudom u Haagu želi promijeniti dotadašnjeg odvjetnika, ovdje tužitelja, a sud u Haagu ne poštuje njegov izbor odvjetničkog tima, te mu nameće branitelja. U članku se, u podnaslovu, a u odnosu na tužitelja navodi: " GK je prije dva mjeseca posumnjao u AK, jer je počeo skrivati dogovore sa sudom.". Nadalje, u prvom i drugom odlomku članka opisuje se tadašnja pozicija optuženika GK pred sudom u Haagu, tj. da do 25.04. te godine mora otići u pritvorsku jedinicu, da ga sud prisiljava da ga brani odvjetnik kojeg on više ne želi i u kojeg je izgubio povjerenje, da sud ne poštuje njegovo pravo da angažira novi odvjetnički tim, da mu prijeti doživotni zatvor, te se zatim opisuje kako je došlo do postupka protiv GK. Nadalje, a u drugom odlomku ovog članka, a u odnosu na tužitelja, navodi se sljedeće: " GK je za branitelja odabrao zagrebačkog odvjetnika AK, svog dugogodišnjeg prijatelja, no kako se u međuvremenu razočarao u njega, 20. siječnja ove godine otkazuje mu punomoć i o tome obavještava tajništvo Haaškog suda.". Nadalje, u trećem odlomku članka podnaslova "Obolio od novca", a u odnosu na tužitelja navodi se kako slijedi: "Odvjetnički krugovi tvrde da je GK posumnjao u AK prije nekoliko mjeseci, kad je njegov odvjetnik počeo skrivati o čemu se dogovara sa Sudom. Tvrde da je AK, kao prvi odvjetnik, odbijao prijeku potrebu proširenja odvjetničkog tima i istražitelja, ucjenjujući GK tvrdnjom da je on sasvim dovoljan i da će u suprotnom napustiti slučaj. - Obolio je od novca - tvrde u odvjetničkim krugovima, precizirajući kako je AK očito podlegao čestoj "haaškoj bolesti" - gramzivosti, jer je to prilika da enormno zaradi.

- 500 eura na dan jače je od časti i odvjetničke etike - navode Večernjakovi izvori. Bolest je to koja najbolje ocrtava pravni ustroj Suda u Haagu - sucima, tužiteljima i većini odvjetnika u interesu je da optuženici provedu što dulje do presude. Haag odvjetnicima plaća 20 tisuća eura mjesečno, a tko te plaća, taj je i gazda, kaže narod. AK ne odstupa. Neki ugledni hrvatski odvjetnici nude se GK, zgroženi povredom odvjetničke etike svojega kolege, no Sud GK poručuje: "U ovoj fazi suđenja jedino je rješenje da se pomirite s dosadašnjim odvjetnikom!?".

24. Čitanjem cijelog ovdje prijepornog članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja", te smislenom, logičkom i semantičkom analizom ovog članka sud nalazi da, a suprotno tvrdnji tužitelja, cijeli članak nije objektivno podoban biti škodljiv za tužitelja, već samo neki njegovi dijelovi. Naime, ovaj sud smatra da slijedeći dijelovi ovog članka nisu objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja:

-naslov članaka "Haški sud ĆK nameće branitelja", nadnaslov: "SKANDAL Optuženi GK želi promijeniti odvjetnika, Sud u Haagu ne poštuje izbor odvjetničkog tima" i dijelovi glavnog članaka i to cijeli prvi odlomak i dijelovi drugog odlomka u kojima se opisuje kako GK, optuženik pred sudom u Haagu želi promijeniti dotadašnjeg odvjetnika, ovdje tužitelja, a sud u Haagu ne poštuje njegov izbor odvjetničkog tima, te mu nameće branitelja, a jer ovi dijelovi teksta sadržavaju tvrdnje čiju istinitost tužitelj niti ne osporava, tj. da optuženik GK, a kojeg je ranije zastupao tužitelj, želi promijeniti odvjetnika, no da mu sud u Haagu to ne odobrava,

- manji gore citirani članak naslova: "PRAVDA i Nürnberg je bio bolji'', jer se u njemu tužitelja i ne spominje,

- manji gore citirani članak naslova "Odvjetnik Zvonimir Hodak: To što rade u Haagu je nepojmljivo", a jer se u ovom dijelu teksta prenosi afirmativna izjava o tužitelju (da je tužitelj elokventan, a što je pozitivan i cijenjena osobina, ovo je notorno), te kritika pravila postupanja suda u Haagu, a koji dio teksta se ne odnosi na tužitelja,

- manji gore citirani članak naslova "Odvjetnik AK ne želi govoriti o raskidu; Pitajte Haaški sud ili nek vam GK objašnjava", a stoga jer se u ovom dijelu teksta prenosi izjava tužitelja, a sam tužitelj tvrdi da se radi o vjerno prenesenoj izjavi,

- fotografije objavljene uz članak, jer je njihovo objavljivanje vrijednosno neutralno. Stoga, sud je utvrdio da tužitelj, a u odnosu na gore citirane dijelove prijepornog članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja", nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu koje propisuje čl. 1045. st. 1. ZOO, tj. nije dokazao štetnu radnju i protupravnost u postupanju tuženika, a teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu je na tužitelju sukladno odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a i čl. 1045., čl. 1100., čl. 1098. i čl. 1099. ZOO-a u vezi s čl. 7. st. 1. ZEM-a u odnosu na gore citirane dijelove prijepornog članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" u korist tužitelja, a na teret tuženika.

25. Nadalje, čitanjem cijelog ovdje prijepornog članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja", smislenom analizom cijelog ovog članka, te dovodeći u vezu ovaj članak sa naslovom koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'', sud nalazi da su slijedeći dijelovi ovog članka objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja:

- manji gore citirani članak naslova "HAAG: Nemamo komentara", te

- dijelovi glavnog članaka i to podnaslovi " GK je prije dva mjeseca posumnjao u AK, jer je počeo skrivati dogovore sa sudom" i ''Obolio od novaca'', te dijelovi drugog odlomka u kojima se spominje tužitelj i cijeli treći odlomak, kao i

- naslov koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'', a sve stoga jer se u ovim dijelovima spornog teksta o tužitelju iznose kategoričke i decidirane tvrdnje o tome da je tužitelj kao odvjetnik izdao svog branjenika za milijun eura, od svog branjenika skrivao dogovore sa sudom, ucjenjivao svog branjenika, protivio se prijeko potrebnom proširenju njegova odvjetničkog tima, te odbijao odstupiti s pozicije branitelja iako mu je njegov branjenik otkazao punomoć, a sve radi velike materijalne koristi koju ostvaruje zastupanjem stranke pred sudom u Haagu, a koje postupke prosječan čitatelj (ovo je notorno) doživljava izrazito negativno, tj. kao nemoralno, neetično, sebično i gramzivo ponašanje. Nadalje, povezujući naslov koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'' sa sadržajem članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" (a sud ponavlja da prosječan čitatelj koja pročita naslov na naslovnici dnevnih novina, ujedno i pročita članak u dnevnim novinama koji se na naslovnici najavljuje), sud je utvrdio da naslov koji je objavljen na naslovnici ne proizlazi iz teksta, jer se u tekstu nigdje ne spominje iznos od milijun eura koji je, a koji je, kako se to u naslovu s naslovnice najavljuje, tužitelj navodno primio.

26. Uvidom u tekst naslovljen "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta" od 24.02.2006.g. (list 7 - 8 spisa), a za koji tužitelj tvrdi da je to njegov zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija koje su objavljene u članku od 24.02.2006. "Haaški sud GK nameće branitelja", sud nije mogao utvrditi kada i kome je ovaj tekst upućen, jer tužitelj na ovu okolnost nije dostavio dokaze, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a. Nadalje, iz samog sadržaja teksta nije jasno kome je tekst upućen, jer naslovnik, tj. primatelj nije naveden. Čitanjem ovog teksta sud je utvrdio da se sadržajno radi o zahtjevu tužitelja za objavom ispravka netočnih informacija koje su objavljene u Večernjem listu od 24.02.2006. u članku naslova "Haaški sud GK nameće branitelja" i u naslovu s naslovnice "Odvjetnik ga izdao za haaških milijun eura", te da se tekst - zahtjev za ispravkom netočnih informacija - sastoji od ukupno 9 odlomaka, od čega je jedan uvodni odlomak u kojem tužitelj iznosi na koji članak i naslov, tj. na koje netočne informacije se njegov zahtjev odnosi, a preostalih 8 odlomaka su numerirani brojkama od 1. do 8., te u tih preostalih 8 odlomaka tužitelj osporava istinitost informacija koje su objavljene u spornom članku naslova: "Haaški sud GK nameće branitelja", te tužitelj iznosi tvrdnje o svom odnosu sa svojim branjenikom GK i svoje stavove o financiranju obrane, s tima da ovaj tekst sadrži, između ostalog slijedeći navod: ''Odlukom Tajništva postavljen sam za

Čorićeva branitelja po službenoj dužnosti.''

27. Uvidom u članak naslova "Čorićev sam branitelj" (list 9 spisa), a za koji tužitelj tvrdi da je objavljen u hrvatskom izdanju dnevnih novina Večernji list od 25.02.2006., te uvidom u članak naslova "Po Haagu, ja sam Čorićev branitelj" (list 10 spisa), a za koji tužitelj tvrdi da je objavljen u dnevnim novinama Večernji list od 25.02.2006., BiH izdanje, te uspoređujući sadržaj ova dva članka sa tekstom naslova "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta" od 24.02.2006.g. (list 7 - 8 spisa), sud je utvrdio da su u ova dva članka naslova "Čorićev sam branitelj" i "Po Haagu, ja sam Čorićev branitelj" sadržajno u bitnome jednaki tekstu "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta", a stoga što oba ova članka sadržavaju po 7 od 9 odlomaka iz teksta "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta", te se u uvodu oba članka jasno navodi da se radi o tužiteljevoj reakciji na članak Večernjeg lista od 24.02.2006. naslova "Haaški sud GK nameće branitelja".

28. Slijedom iznesenog, a iako tužitelj nije dokazao kada i kome je uputio tekst naslovljen "Je li uloga odvjetnika braniti klijenta ili financirati klijenta" od 24.02.2006.g. (list 7 - 8 spisa), tj. da li glavnom uredniku medija i/ili nakladniku medija, sud je utvrdio da ovaj tekst predstavlja tužiteljev zahtjev upućen tuženiku, kao nakladniku, za objavom ispravka informacije koje su objavljene u naslovu "Sudbina bivšeg ministra, haškog optuženika: Odvjetnik ga je izdao za haaških milijun eura" na naslovnoj stranici dnevnih novina Večernji list i portalu Večernjeg lista od 24.02.2006. i u članku naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" objavljenom na 3. stranici dnevnih novina Večernji list i portalu Večernjeg lista od 24.02.2006., a stoga jer je tuženik, kao nakladnik, po tom zahtjevu tužitelja za objavom ispravka informacija koje su iznesene u naslovu na naslovnici i članku od 24.02.2006. i postupio, kada je objavio članak naslova "Čorićev sam branitelj" (list 9 spisa) i članak naslova "Po Haagu, ja sam Čorićev branitelj" (list 10 spisa). Sud ističe da i tuženik isto priznaje u odgovoru na tužbu.

29. Uvidom u članak naslova: " AK u sukobu s časti" (list 11 i 131 spisa), a za koji među strankama nije sporno da je objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15192/46 od 26.02.2006. i portalu Večernjeg lista, sud je utvrdio da se radi o članku autora EK koji nosi nadnaslov ''Odgovor odvjetnika AK iznova zaprepastio odvjetničke krugove'', a u kojem se opisuje kako je odgovor tužitelja na Večernjakov tekst o apsurdnoj situaciji u kojoj se našao haaški optuženik GK, nakon što je otkazao punomoć tužitelju, u hrvatskim odvjetničkim krugovima izaziva novo zgražanje, jer da tužitelj otvoreno priznaje da ostaje, mimo Čorićeve volje njegov branitelj, jer je "odlukom Tajništva suda u Haagu postavljen po službenoj dužnosti". Nadalje, u tekstu se iznosi da poznavatelji odvjetničkog kodeksa časti tvrde da nijedan sud, pa ni haaški, ne može odvjetnika natjerati na preuzimanje slučaja unatoč tome što ga njegov dotadašnji klijent doslovce "ne želi niti vidjeti, niti čuti", da je tužitelj pristao na postupak protivan kodeksu, a da je njegov javni istup u biti istup protiv GK, što je strašno samo po sebi, a ne odgovara na ključno pitanje - zašto se GK mora nametnuti odvjetnik protiv njegove volje?. Nadalje, u ovom članku se iznosi da ne stoji teza da više nema vremena za promjenu odvjetnika jer počinje suđenje za dva mjeseca, te se iznosi primjer suoptuženika ŠK. Nadalje, u članku se iznosi da je osnovno pravo na slobodan izbor odvjetnika, a da tužitelj krivo tumači to pravo, te da odvjetnik ima obaveze prema klijentu, a ne prema haaškom tajništvu, te da mora zaštiti interese klijenta (i bivšeg), pa "makar u zatvoru završio", te se autor pita kako će funkcionirati Čorićeva obrana ako on nema odvjetnika od povjerenja. Nadalje, u članku se iznosi da je tužitelj već pet godina jedini odvjetnik KK, kojemu je GK bio zapovjednik i teoretski u sukobu je interesa, zastupajući optuženike koji mogu obranama naštetiti jedan drugome, te se navodi da je KK jedini E koji se predao u Haagu, a nije bio pušten na prijevremenu slobodu i još se ne zna datum početka suđenja. Ovaj članak opremljen je fotografijom GK.

30. Uvidom u članak naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku" (list 12 spisa), a za koji među strankama nije sporno da je objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15194/46 od 28.02.2006. i portalu Večernjeg lista, sud je utvrdio da se radi o članku autora EK koji nosi nadnaslov: "HAAŠKI PROCESI JK, član Upravnog odbora HOK-a i autoritet za kodeks o sukobu G", te se u ovom članku prenose izjave odvjetnika JK, koji je predstavljen kao član Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore i autoritet za pitanje kodeksa, a koji je u bitnome iznio svoje viđenje situacije u kojoj su se našli GK i tužitelj, a nakon što je GK otkazao punomoć tužitelju, a sud u Haagu tužitelja postavio njegovim braniteljem po službenoj dužnosti, te nakon što je tužitelj u medijima izjavio da je nakon ponovljenog medijskog napada odlučio od Haaga zatražiti razrješenje, s tim da je JK postupanje tužitelja okarakterizirao kao povredu odvjetničke etike, no samo uvjetno, a pod pretpostavkom da su točne tvrdnje o postupanju GK, tužitelja i suda u Haagu koje se u članku iznose(npr. u više dijelova ovog članka u kojima se prenose izjave JK koristi se skup riječi: "ako je točno"), a jer JK nije upoznat sa svim detaljima odnosa između tužitelja i GK.

31. Čitanjem cijelog ovdje prijepornog članka naslova " AK u sukobu s časti" i članka naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku", te smislenom analizom oba ova članka sud nalazi da ovi članci nisu objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja. Naime, u članku naslova: '' AK u sukobu s časti'' u bitnome se prenose informacije čiju istinitost niti tužitelj ne osporava, tj. da tužitelj ostaje branitelj po službenoj dužnosti GK odlukom Tajništva suda u Haagu, a nakon što mu je GK otkazao punomoć, te da je tužitelj već pet godina jedini odvjetnik još jednom optuženiku KK, te se iznose vrijednosni sudovi autora članka i vrijednosni sudovi njegova izvora informacija (hrvatskih odvjetničkih krugova) o postupanju tužitelja i to u dijelovima članaka u kojima se postupanje tužitelja prema njegovom branjeniku opisuje kao nečasno i protivno odvjetničkom kodeksu, a tužiteljev javni istup kao strašan, a s tim da je ova ocjena postupanja tužitelja dana na temelju informacija čiju istinitost niti tužitelj ne osporava, tj. da tužitelj ostaje branitelj po službenoj dužnosti GK odlukom Tajništva suda u Haagu, a nakon što mu je GK otkazao punomoć, kao i na temelju ranije objavljenog tužiteljevog zahtjev za objavu ispravaka. Sud je pri tome imao u vidu i pravo zajamčeno temeljem odredbi čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14 - dalje: Ustav), odnosno da je svatko (pa i autor spornog članka, kao i njegovi izvori informacija) slobodan imati svoj stav o osobama i događajima, te kako je pluralizam stavova poželjan u svakom društvu (ovo je notorno). Stoga, a primjenom odredbi čl. 21. st. 4. toč. 5. i 6. ZM-a, nema odgovornosti tuženika, kao nakladnika, za naknadu štete tužitelju zbog objave članka naslova " AK u sukobu s časti". Nadalje, u članku naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku" prenose se izjave odvjetnika JK i njegovi odgovori na hipotetska pitanja, te njegovi vrijednosti sudovi o postupanju tužitelja, dani hipotetski, uvjetno, tj. uz uvjet da su istinite tvrdnje o postupanju tužitelja koje se u članku iznose, pri čemu sud ističe da je odvjetnik JK slobodan imati svoj stav o osobama i događajima, pa i o tužitelju, a sve primjenom odredbi čl. 38. st. 1. i 2. Ustava. Stoga, a primjenom odredbi čl. 21. st. 4. toč. 2. i 6. ZM-a, nema odgovornost tuženika, kao nakladnika, za naknadu štete tužitelju zbog objave članka naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku". Slijedom iznesenog, sud je, a u odnosu na članke naslova " AK u sukobu s časti" od **.**.2006. i " AK je povrijedio odvjetničku etiku" od 28.02.2006., utvrdio da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu koje propisuje čl. 1045. st. 1. ZOO, tj. nije dokazao štetnu radnju i protupravnost u postupanju tuženika, a teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu je na tužitelju sukladno odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a i čl. 1045., čl. 1100., čl. 1098. i čl. 1099. ZOO-a u vezi s čl. 7. st. 1. ZEM-a u odnosu na članke naslova " AK u sukobu s časti" od **.**.2006. i " AK je povrijedio odvjetničku etiku" od 28.02.2006. u korist tužitelja, a na teret tuženika.

32. Uvidom u dopis tužitelja sastavljen 23.03.2006., a upućen glavnom uredniku Večernjeg lista PK (list 13 spisa), sud je utvrdio da se ovim dopisom tužitelj obraća glavnom uredniku dnevnih novina Večernji list, te navodi da je u "posljednjim danima mjeseca veljače" u Večernjem listu objavljeno nekoliko članaka u kojima se neistinitim tvrdnjama šteti njegovoj časti i ugledu i to u svim člancima koje je tužitelj i u tužbi označio kao za njega škodljive. Nadalje, u ovom dopisu tužitelj zahtjeva da se priloženi ispravak objavi u prvom tiskanom i elektronskom izdanju Večernjeg lista, s najavom na naslovnici i to kako u izdanju za Hrvatsku, tako i u izdanju za BiH, odnosno inozemstvo, a da je tužiteljeva reakcija, odnosno ispravak teksta od 24.02.2006. objavljena u Večernjem listu od 25.02.2006. u bitno skraćenom izdanju. No, kako uz ovaj dopis tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da li je i kada je isti otpremljen i/ili dostavljen naslovniku, to sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, nije mogao utvrditi da li je zaista ovaj zahtjev za objavom ispravka otpremljen, odnosno uručen naslovniku tj. glavnom uredniku Večernjeg lista PK i/ili tuženiku, kao nakladniku.

33. Uvidom u tekst naslovljen "Odvjetnik AK nije povrijedio kodeks odvjetničke etike!" (list 14 - 16 spisa) sud nije mogao utvrditi kada i kome je ovaj tekst upućen, jer tužitelj na ovu okolnost nije dostavio dokaze, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP- a. Nadalje, iz samog sadržaja teksta nije jasno kome je tekst upućen, jer naslovnik, tj. primatelj u tekstu nije naveden. Čitanjem ovog teksta sud je utvrdio da se sadržajno radi o zahtjevu tužitelja za objavom ispravka netočnih informacija koje su objavljene u svim člancima koje je tužitelj u tužbi označio kao za njega škodljive.

34. Uvidom u dopis tužitelja od 27.02.2006. upućen NK, predsjedniku uprave Večernjeg lista d.d., s potvrdom o primitku pošiljke (list 63 - 65 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj dopisom koji je dana 27.02.2006. sastavljen i otpremljen putem Hrvatske pošte kao preporučena pošiljka NK, predsjedniku uprave Večernjeg lista, obraća navodeći da je u dnevnim novinama Večernji list i na portalu Večernjeg lista dana 24.02.2006. objavljen članak "Haaški sud GK nameće branitelja" koji je najavljen naslovom na naslovnici "Sudbina bivšeg ministra, haaškog optuženika: Odvjetnik ga izdao za haaških milijun eura", da su oba teksta posljedica manipulacije, da tužiteljev odgovor na taj "pamflet" nije objavljen na istom mjestu, istim tipom i veličinom slova što propisuje Zakon o medijima, te je objavljen u okrnjenom obliku dana 25.02.2006. u tiskanom izdanju, a nije objavljen on line izdanju, da je u dnevnim novinama Večernji list i na portalu Večernjeg lista dana 26.02.2006. objavljen članak naslova: " AK u sukobu s časti", a da tužitelju nije pruženo očitovati se na tvrdnje novinara, jer ga u vezi sa sadržajem tog članka nitko nikada nije kontaktirao, da je on poslao odgovor na taj članak, a koji nije objavljen, te tužitelj smatra da se vodi kampanja i iznosi svoje viđenje odnosa između njega i njegovog branjenika pred MKSJ, te od naslovnika, tj. CK traži da toj kampanji stane na kraj. Analizirajući sadržaj ovog dopisa tužitelja, sud nalazi da isti sadržajno ne predstavlja zahtjev za objavom ispravka, jer u dopisu, osim što navodi nazive članaka i dane objave istih, tužitelj jasno ne navodi koje informacije tužitelj smatra za njega škodljivim, tj. neistinitim ili uvredljivim, a niti se u ovom dopisu od odgovorne osobe tuženika, kao nakladnika medija, na jasan i nedvosmislen način traži objava ispravka, već tužitelj od predsjednika uprave tuženika traži da se u medijima čiji je nakladnik tuženik prestane pisati o tužitelju, odnosno da on ''toj kampanji stane na kraj''.

35. Uvidom u dopis tužitelja od 01.03.2006. upućen NK, predsjedniku uprave Večernjeg lista d.d. telefaksom (list 66 - 67 spisa) sud je utvrdio da u ovom dopisu tužitelj navodi kako se više puta obratio naslovniku u vezi s naručenom kampanjom koja se protiv njega vodi u Večernjem listu, ali uzalud, te da njegov dnevnik uporno odbija postupiti po Zakonu o medijima (na način da njegove ispravke okljaštri, te ih protuzakonito ne uvrsti u online izdanje ili ih čak otvoreno odbija objaviti), da nije pomoglo niti što je tužitelj 27.02. dostavio tekst ispravka i zatražio intervenciju gospodina NK, a što se vidi iz činjenice da je u jučerašnjem izdanju objavljen novi "pamflet" pod naslovom " AK povrijedio odvjetničku etiku", da je tužitelj uputio odgovor, ali da ne očekuje njegovo objavljivanje, pa mu ostaje zaštitu potražiti pred sudom. Analizirajući sadržaj ovog dopisa tužitelja, sud nalazi da isti sadržajno ne predstavlja zahtjev za objavom ispravka, jer se u dopisu osim naziva članaka jasno ne navodi koje informacije tužitelj smatra za njega škodljivim, tj. neistinitim ili uvredljivim, a niti se u ovom dopisu od odgovorne osobe tuženika, kao nakladnika medija, na jasan i nedvosmislen način traži objava ispravka, već tužitelj od predsjednika uprave tuženika traži da se u medijima čiji je nakladnik tuženik prestane pisati o tužitelju.

36. Slijedom iznesenog, a kao je gore obrazloženo, sud je utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja:

- naslov "Sudbina bivšeg ministra, haškog optuženika: Odvjetnik ga je izdao za haaških milijun eura" objavljen na naslovnoj stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. i portalu Večernjeg lista, i

- dijelovi članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" objavljenog na 3. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. i portalu Večernjeg lista, navedeni kao u obrazloženju ove presude pod točkom 25.,

dok nisu su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja:

-dijelovi članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" objavljenog na 3. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15190/46 od 24.02.2006. i portalu Večernjeg lista navedeni kao u obrazloženju ove presude pod točkom 24.,

- cijeli članak naslova " AK u sukobu s časti" objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15192/46 od 26.02.2006. i portalu Večernjeg lista, te

-članak naslova " AK je povrijedio odvjetničku etiku" objavljen na 7. stranici dnevnih novina Večernji list broj 15194/46 od 28.02.2006. i portalu Večernjeg lista, pa stoga u odnosu na ove sporne informacije koje nisu su objektivno podobne biti škodljivi za tužitelja, a kako tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu koje propisuje čl. 1045. st. 1. ZOO, tj. nije dokazao štetnu radnju i protupravnost u postupanju tuženika, a teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu je na tužitelju sukladno odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a, nema mjesta primjeni odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZM-a i čl. 1045., čl. 1100., čl. 1098. i čl. 1099. ZOO-a u vezi s čl. 7. st. 1. ZEM-a.

37. Uvidom u dopis Hrvatske odvjetničke komore od 23.03.2006. upućen GK (list 17 spisa) sud je utvrdio da se u istome navodi da se disciplinski tužitelj Hrvatske odvjetničke komore ĐK obraća GK u vezi njegove prijave od 03.03.2006. protiv ovdje tužitelja, te ga obavještava da u postupanju tužitelja nije nađena niti teža niti lakša povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, pa je prijava gospodina GK na sjednici Disciplinskog tužiteljstva Hrvatske odvjetničke komore dana 22.03.2006. odbačena. Dakle, iz ovog dopisa proizlazi da je GK dana 03.03.2006. podnio prijavu protiv tužitelja Hrvatskoj odvjetničkoj komori koja je 22.03.2006. odbačena.

38. Uvidom u članak naslova ''Klijent ne plaća, a ne smijem ga napustiti'' objavljen u Jutarnjem listu (list 38 spisa) sud je utvrdio da je isti članak objavljen u dnevnim novinama Jutarnji list, no nije vidljivo kojega dana, te se u istom članku u bitnome prenosi izjava ovdje tužitelja o situaciji u kojoj se našao kada mu je njegov dotadašnji branjenik GK otkazao punomoć, no sud u Haagu tužitelju nije odobrio izaći iz postupka, te se iznosi tvrdnja autora članka o tome da zbog toga GK plasira optužbu da je tužitelj "izdao klijenta za milijun eura", da je tužitelj "obolio od novca", "podlegao čestoj haaškoj bolesti - gramzivosti", te da je GK time jasno poručio tužitelju da je spreman upotrijebiti sva sredstva da ga se riješi, ali da su tužitelju zavezane ruke.

39. Uvidom u Dodatak broj 1 koji čini sastavni dio zapisnika o primopredaji od 27.06.2006.g. (list 68 - 69 spisa), Uputstvo za dodjelu branioca po službenoj dužnosti Međunarodnog suda broj 1/94 (list 70 - 80 spisa), dio Pravilnika MKSJ-a o postupku dokazima (list 81 - 84 spisa), odluke MKSJ-a od 04.08.2005.g. i 24.02.2006.g. (list 87 - 89 i 184 - 185 spisa), nalog MKSJ-a od 09.10.2007. (list 228 - 230 spisa) i zapisnik MKSJ-a od 22.06.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog na hrvatski jezik (list 232 - 248 spisa) sud je utvrdio:

-da je dana 22.06.2006. pred sudom u Haagu GK izjavio da ustraje kod zahtjeva da ga tužitelj više ne zastupa, da je tužitelj svoj posao napravio profesionalno i kvalitetno, te da se njegovi kontakti s tužiteljem loše odražavaju na njegov krvni tlak, da je predsjednik raspravnog vijeća sudac Antonetti izjavio da je uvjerenje svih članova vijeća kako je tužitelj svog klijenta GK zastupao profesionalno i kvalitetno, te da je istoga dana tužitelj otklonio svaku mogućnost da nastavi raditi kao savjetnik novog tima obrane GK, te da je nova braniteljica GK odvjetnica Dijana Tomašegović – Tomić iz Zagreba,

-da osumnjičeni i optuženi pred Međunarodnim sudom u Haagu imaju pravo da im se dodjeli branitelj po službenoj dužnosti kojeg plaća taj sud ako nemaju sredstava da sami plate naknadu branitelju, te da tajništvo suda donosi odluku o dodjeli branitelja po službenoj dužnosti, te da izabrani branitelj po službenoj dužnosti ne smije prekinuti zastupanje svog klijenta u slučaju da tajništvo suda opozove branitelja ili da dodijeljeni branitelj prestane pružati svoje usluge, a sve dok sud ne dodjeli drugog branitelja ili dok osumnjičeni odnosno optuženi ne angažira drugog branitelja ili se pisano izjasni o namjeri da se brani sam,

-da je tajništvo Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju dana 04.08.2005. donijelo odluku da se ovdje tužitelj dodjeljuje kao branitelj po službenoj dužnosti optuženiku GK, a koja odluka stupa na snagu 12.10.2004., tj. na dan kada je optuženik podnio zahtjev da troškove obrane pokrije ovaj sud,

-da je UK dana 24.02.2006. pred sudom u Haagu opozvan raniji branitelj Tomislav Kuzmanović, te mu je braniteljicom dodijeljena gospođa OK.

40. Uvidom u novinske članke objavljene u tiskanim medijima Globus i Jutarnji list (list 85 - 86 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, jer su ovi članci nastali nakon nastanka spornog odnosa stranaka (koji je nastao u razdoblju od 24. - 28.02.2006.), tj. dana 06.03.2007. i 02.11.2006., a u istima se ne spominju niti tužitelj niti GK.

41. Uvidom u e-mail poruke (list 90 spisa) sud je utvrdio da se radi o dvije e-mail poruke koje je tužitelj uputio odvjetnicama Niki Pinter i Vesni Alaburić dana 23.01.2006., a u kojima ih obavještava da je njegov klijent GK dana 20.01.2006. obavijestio tajništvo da mu je tužitelj dan ranije otkazao zastupanje što on prihvaća, te da se tužitelj nada da će tajništvo uskoro o tome donijeti odluku.

42. Uvidom u presliku novinskog članka naziva "Bez povjerenja - odvjetnik mora otići" (list 91 spisa) sud je utvrdio da se radi o novinskom članku za koji tužitelj tvrdi da je objavljen u Večernjem listu dana 13.04.2006., te se u istom prenose događaja sa statusne konferencije na kojoj je sudac Antonetti, a u odnosu na tužitelja i GK, izjavio da ne želi voditi proces u kojem klijent i odvjetnik ne razgovaraju i da je općenito jasno da se odvjetnik mora povući s takvog slučaja, te da je tužitelj odgovarajući sudu izjavio kako je "spreman prihvatiti svaku odluku suda o tome". Nadalje, uvidom u dopis tužitelja od 14.04.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista (list 92 spisa) sud je utvrdio da se u istom dopisu ovdje tužitelj obraća MK, kao glavnom uredniku Večernjeg lista sa zahtjevom za ispravak informacije koje su objavljene u Večernjem listu od 13.04.2006. u članku pod naslovom "Bez povjerenja odvjetnik mora otići". Uvidom u presliku novinskog članka " AK: Bio sam za razrješenje" (list 93 spisa), a za koji tužitelj navodi da je objavljen u Večernjem listu od 18.04.2006. sud je utvrdio da se u istom navodi kako je u Večernjem listu od 13.04.2006. objavljen članak "Bez povjerenja odvjetnik mora otići", te da ovdje tužitelj naglašava kako on nije kazao kako je "spreman prihvatiti svaku odluku suda o tome", već je izrijekom kazao "da sam se suglasio sa zahtjevom moga klijenta za moje razrješenje jer je povjerenje i suradnja između odvjetnika i branitelja bitna pretpostavka valjane obrane". Uvidom u dopis tužitelja od 18.04.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista (list 94 spisa) sud je utvrdio da u istom dopisu tužitelj u bitnome navodi da njegov ispravak od 14.06. je objavljen u skraćenoj verziji suprotno Zakonu o medijima, te poziva glavnog urednika da postupi sukladno zakonom, te da će se tužitelj potruditi da ga sud pouči o onome što je propustio naučiti u predškolskoj dobi.

43. Uvidom u dopis tužitelja od 31.10.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista s potvrdom o primitku pošiljke (list 95 - 96 spisa) sud je utvrdio da se istim dopisom koji je tužitelj kao preporučenu pošiljku putem Hrvatske pošte uputio naslovniku dana 31.10.2006. tužitelj obraća glavnom uredniku Večernjeg lista MK, navodi da je u posljednjim danima veljače te godine u Večernjem listu objavljeno nekoliko članaka u kojima se neistinitim tvrdnjama šteti njegovoj časti i ugledu, da nisu objavljeni u cijelosti tužiteljevi zahtjevi za objavom ispravka, da je osakaćena reakcija tužitelja na manipulaciju Večernjeg lista od 14.04.2006., da su prešućena pisma i reakcije tužiteljevih kolega iz predmeta optuženog GK (J, M, P, N i dr.), da je raspravno vijeće napokon dopustilo da se tužitelj zauvijek raziđe od GK kada MK svoju zadaću smatra dobro obavljenom, dok ostaje za vidjeti da li je on ili njegov nakladnik pritom počinio kazneno djelo i hoće li odgovarati tužitelju za pričinjenu štetu, da tužitelj svakodnevno doživljava neugodnosti jer su različiti portali preuzeli ili preuzimaju panflete iz Večernjeg lista iz veljače 2006., a ne mogu preuzeti tužiteljev osakaćeni ispravak (jer nije objavljen, a kamo li linkom povezan s člankom na koji se odnosi), radi čega tužitelj poziva glavnog urednika da to učini bar sada, te da makar u internetskom izdanju objavi njegove ispravke.

44. Uvidom u dopis tužitelja od 15.12.2006. upućen DK, glavnom uredniku Večernjeg lista s potvrdom o primitku pošiljke (list 97 - 98 spisa) sud je utvrdio da se istim dopisom koji je tužitelj kao preporučenu pošiljku putem Hrvatske pošte uputio dana **.**.2006. DK, novom glavnom uredniku Večernjeg lista, tužitelj obraća sa istim zahtjevom kao i u dopisu tužitelja od 31.10.2006. upućen MK, glavnom uredniku Večernjeg lista s potvrdom o primitku pošiljke (list 95 - 96 spisa), tj. da objavi makar i u internetskom izdanju ispravke tužitelja, te ih s linkom poveže s člancima na koje se odnose, a to su sva tri članka koja je tužitelj u ovom predmetu označio kao škodljive za njega.

45. Uvidom u rješenje Općine Imotski od 15.07.1985. (list 99 spisa) i u rješenje Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove od 29.05.1986. (list 100 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj dana 03.07.1985. podnio zahtjev za izdavanje putne isprave, a koji zahtjev je pravomoćno odbijen. Uvidom u potvrdu Hrvatskog društva političkih zatvorenika (list 101 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj bio glavni urednik mjesečnika Hrvatskog društva političkih zatvorenika od siječnja 1997. do prosinca 2005., a uvidom u potvrdu MORH-a RH (list 102 spisa) i u potvrdu MUP-a RH (list 103 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 29.07.1991. do 05.11.1992., te od 16.11.1995. do 30.06.1996.

46. Uvidom u rezultate pretraživanja pojmova " GK" i " AK + GK", te " AK" na tražilici Google (list 201 - 204 i 275 i 370 spisa) i rezultata pretrage za "odvjetnik ga izdao za milijun" na portalu Večernji.hr (list 205 - 217 spisa) proizlazi da su brojni internetski portali prenijeli informacije iz ovdje spornog naslova "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'' i članka "Haški sud ĆK nameće branitelja".

47. Uvidom u članke objavljene na portalima Dnevnik.hr i 24sata.hr (list 173 - 174 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, jer predmetom ovih članaka nisu niti tužitelj, niti GK, a niti tuženik. Uvidom u članak na portalu antegotovina.com (list 185 - 187 spisa) sud je utvrdio da se radi o članku koji je objavljen 28.11.2005., te se u istom opisuje kako je GK poželio da ga uz tužitelja u Haagu zastupa i odvjetnik Zvonimir Hodak, no da je Zvonimir Hodak od zastupanja odustao zbog, po njemu, ponižavajućih uvjeta koje Tajništvo Haaškog suda postavlja hrvatskim odvjetnicima.

48. Uvidom u dopis tužitelja od 27.02.2006. upućen GK s potvrdom o primitku pošiljke (list 175 - 176 spisa) sud je utvrdio da se radi o dopisu koji je tužitelj dana 27.02.2006. kao preporučenu pošiljku uputio GK, te u kojem iznosi kronologiju njihovih odnosa, nada se da će "MKSJ" usvojiti njegov zahtjev za razrješenjem, spočitava GK ponašanje prema njemu, te najavljuje da će protiv "Večernjaka" pokrenuti postupak za naknadu štete, kao i kazneni postupak protiv "Vašeg pajdaša MK".

49. Uvidom u dopis odvjetnika Božidara Kovačića upućen 25.02.2006. glavnom uredniku Večernjeg lista MK (list 183 - 184 spisa) sud je utvrdio da se istim dopisom odvjetnik Božidar Kovačević obratio glavnom uredniku Večernjeg lista MK povodom članka od 24.02.2006. naslova: "Odvjetnik ga izdao za haaških milijun eura", a sa zahtjevom da glavni urednik objavi njegov stav o navodima tog članka, s tim da on u bitnome iznosi tvrdnju da je tužitelj odvjetnik koji pravila odvjetničke etike poštuje u cijelosti.

50. Uvidom u prepisku između tužitelja i odvjetnika Jadranka Črnko (list 197 - 198 spisa) sud je utvrdio da se ovdje tužitelj dopisom od 22.03.2006. obratio odvjetniku Jadranku Črnko povodom članka objavljenog u Večernjem listu od 28.02.2006. naslova: " AK je povrijedio odvjetničku etiku", a u kojem dopisu tužitelj od JK traži očitovanje o tome da li je njegova izjava u spomenutom članku autorizirana, ako nije, da li su njegove riječi krivo interpretirane, da li je on "službeni tumač" kodeksa odvjetničke etike, te da li se uredništvu i/ili vlasništvu Večernjeg lista predstavio kao "službeni tumač" kodeksa odvjetničke etike, a ako nije, kani li to demantirati. Na ovaj dopis odvjetnik JK odgovorio je tužitelju dopisom od 22.03.2006., u kojem ga obavještava da ne postoji niti je ikada postojao ikakav "službeni tumač" kodeksa odvjetničke etike, a da li njega ili nekog drugog netko smatra autoritetom za nešto, može biti samo nečija ocjena njegovog djelovanja, da njegovi odgovori na telefonsko pozivanje nisu autorizirani, te da su svi njegovi odgovori glede konkretnog slučaja hipotetski, a što je u članku jasno navedeno više puta, te da je novinar njegove izjave prenio djelomično i na svoj način, ali da ništa nije bitno krivo interpretirano, niti ima razlog za demanti.

51. Uvidom u dopis Hrvatske odvjetničke komore od 18.05.2006. (list 199 spisa) sud je utvrdio da se u istom navodi da u Hrvatskoj odvjetničkoj komori ne postoji zvanje ili specijalnost iz "odvjetničke etike", kao što ne postoji ni "autoritet za Kodeks", niti službeni tumač Kodeksa odvjetničke etike.

52. Uvidom u oglas objavljen u Večernjem listu od 15.12.2006. (list 200 spisa) sud je utvrdio da se istim oglasom dnevne novine Večernji list oglašava kao najtraženiji, najprodavaniji, najomiljeniji i najbrži list.

53. Uvidom u presliku novinskog članka " JK; odvjetnik; Nisam specijalist za zemljišne knjige" (list 276 - 277 spisa) i članka objavljenog na portalu Liderpress.hr od 08.05.2008. (list 280 - 282 spisa) sud je utvrdio da se u oba ova članka prenosi izjava odvjetnika JK, a u svezi članka objavljenog u Jutarnjem listu od 13.12.2007., a u kojoj izjavi odvjetnik JK ističe da on se ne smatra specijalistom za zemljišne knjige kao što ga se u spomenutom članku predstavlja, te da takva specijalizacija i ne postoji.

54. Uvidom u privatnu tužbu tužitelja protiv MK i zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 09.03.2009.g. posl.br. K-96/06 (list 303 - 304 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj protiv MK, glavnog urednika Večernjeg lista dana 19.04.2006. podnio privatnu tužbu u kaznenom postupku radi kaznenog djela klevete, a radi objavljivanja naslova na naslovnoj stranici Večernjeg lista od 24.02.2006. "Sudbina bivšeg ministra, haaškog optuženika: Odvjetnik ga izdao za haaških milijun eura" i članka u istom broju istog lista: "Haaški sud GK nameće branitelja", te je ovaj kazneni postupak okončan na način da se MK ispričao ovdje tužitelju, kao privatnom tužitelju u kaznenom postupku, a ovdje tužitelj je prihvatio ispriku i povukao privatnu tužbu, nakon čega je sud obustavio kazneni postupak.

55. Uvidom u dopis tužitelja glavnom uredniku Večernjeg lista od 08.04.2009. (list 305 spisa) s potvrdom o primitku pošiljke sud je utvrdio da se ovim dopisom koje je kao preporučenu pošiljku uputio 08.04.2009. tužitelj obratio glavnom uredniku Večernjeg lista, pozivajući ga da obavijesti čitatelje o isprici MK u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-96/06.

56. Uvidom u članak naziva "Trebamo li na webu biti besmrtni" objavljen u Večernjem listu (list 369 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, jer se u ovom članku ne spominju niti tužitelj, niti tuženik.

57. Uvidom u pismo Tomislava Kuzmanovića od 14.03.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika (list 488 - 496 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, a stoga jer iz pisma nije jasno kome je upućeno, jer je naslovljeno "Onomu koga se tiče", kao niti da li je dostavljeno tuženiku, kako to tvrdi tužitelj, a jer uz ovo pismo dokaza na tu okolnost nema, a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a. Iz sadržaja pisma proizlazi da se njegov autor, odvjetnik Tomislav Kuzmanović očituje na članak EK vezan za tužitelja objavljen u internetskom izdanju Večernjeg lista od 23.02.2006., na način da smatra da je isti članak potpuno pogrešan, te obrazlaže svoje viđenje odnosa između tužitelja i njegovog branjenika gospodina GK. No, kako je prvi od ovdje spornih članaka objavljen dana 24.02.2006., te kako se u ovom pismu ne navodi naziv članka, to sud nije mogao utvrditi da bi se navodi ovog pisma odnosili na ovdje sporni članak od 24.02.2006. naslova: "Haaški sud GK nameće branitelja", a kako to tvrdi tužitelj.

58. Uvidom u savjetodavno mišljenje stegovnog vijeća Udruge branitelja od 05.04.2006. u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika (list 497 - 503 spisa) sud je utvrdio da se u istom mišljenju, a koje je dano na zahtjev ovdje tužitelja, iznosi stav da čak i kada optuženik apsolutno uskraćuje suradnju s postavljenim braniteljem (kao što je slučaj u odnosu tužitelja i GK), ta nesuradnja ne daje automatski temelj za razrješenje branitelja, te je sukladno Kodeksu postupanja branitelj obvezan postupiti na način kao što je postupio i tužitelj, te ostati u predmetu, te da branitelj mora nastaviti sa zastupanjem.

59. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 509 - 510 spisa) sud je utvrdio da tvrtka tuženika glasi Večernji list d.o.o., te da mu je adresa sjedišta [adresa]/I na dan 23.10.2019.

60. Uvidom u novinske članke koje je tužitelj dostavio na ročištu od 24.10.2019.g. (list 516 - 517 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, a jer predmet ovih članaka nisu tužitelj niti njegov odnos s GK.

61. Uvidom u podnesak tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. Psp-86/19 (list 521 spisa) i u spis ovog suda posl. br. Psp-86/2019 (koji prileži ovom spisu) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj, a u svojstvu stranke - tuženika - u predmetu ovoga suda posl.br. Psp-86/19 podneskom od 16.10.2019. obavijestio da nije vlasnik niti stana na adresi [adresa], niti garaže koja se nalazi u dvorištu iza zgrade u kojoj se nalazi taj stan, već je to Trpimir Jonjić, njegov odvjetnik u tom predmetu, te da je po ovlaštenju Trpimira Jonjića ovdje tužitelj sukoristio garažu koja je predmet tog sudskog postupka za odlaganje starih spisa i dokumentacije, a koje spise i dokumentaciju su tužitelji iz predmeta ovoga suda posl.br. Psp-86/19 ili treće osobe po njihovu nalogu otuđile, s tim da iz sadržaja spisa ovoga suda posl.br. Psp-86/19 ne proizlazi kakvu su to točno dokumentaciju tužitelju otuđile njemu nepoznate osobe iz garaže koja se nalazi u dvorištu iza zgrade u kojoj se nalazi stan na adresi [adresa].

62. Uvidom u dopis KK upućen tužitelju od 10.03.2006. (list 132 spisa) sud je utvrdio da istim dopisom KK, optuženik pred sudom u Haagu obavještava tužitelja da s obzirom na članke u Večernjem listu ima razloga strahovati da tužitelj ne bi mogao kod svjedoka obrane zadobiti potrebno povjerenje i da je radi toga korisnije da ga nastavi zastupati netko drugi. Uvidom u suglasnost KK od 05.10.2006. (list 133 spisa) sud je utvrdio da je istu izdao KK na zahtjev tužitelja, te da istom dopušta predaju korespondencije između tužitelja i Vlada Republike Hrvatske i BiH novoj braniteljici gospođi Branki Praljak, odvjetnici iz Travnika. Uvidom u potvrdu/punomoć KK od 26.10.2006. (list 134 spisa) sud je utvrdio da istom potvrdom KK potvrđuje da je tužitelj i dalje član njegovog obrambenog tima u svostvju savjetnika - istražitelja, a što potvrđuje i njegova braniteljica, odvjetnica Branka Praljak. Uvidom u rješenje suda Bosne i Hercegovine od 26.04.2007. posl. br. X-KR/06/241 (list 135 - 136 spisa) sud je utvrdio da je istim rješenjem ovdje tužitelj postavljen za dodatnog branitelja optuženom KK u kaznenom predmetu tog suda posl.br. X-KR/06/241. Analizirajući sadržaj gore citirane dokumentacije, sud nalazi da, a suprotno tvrdnji tužitelja, iz iste ne proizlazi da bi KK dopisom od 10.03.2006. (list 132 spisa) tužitelju opozvao punomoć upravo zbog informacija, odnosno dijela članka i naslova za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, a stoga jer se u dopisu od 10.03.2006. (list 132 spisa) izrijekom ne navodi koji su to članci u Večernjem listu zbog kojih se KK odlučio da ga zastupa netko drugi, dok iz preostale pregledane dokumentacije (list 133 - 136 spisa) proizlazi da je tužitelj nastavio biti član obrambenog tima KK u svojstvu savjetnika - istražitelja pred sudom u Haagu, odnosno da mu je imenovan dodatnim braniteljem pred sudom u BiH, a što sud navodi na zaključak da nakon objave ovdje spornih članaka i naslova suradnja tužitelja i KK nije prekinuta.

63. Uvidom u podneske koje je ovdje tužitelj, u svojstvu punomoćnika stranke uputio 08.03.2006. Županijskom sudu u Požegi u predmetu posl.br. Kio-14/05, te Općinskom sudu u Zagrebu u predmetima posl.br. K-250/04 i K-251/04 (list 137 - 139 spisa) sud je utvrdio da istim podnescima tužitelj, u svojstvu branitelja dr. ZK, obavještava Županijski sud u Požegi, odnosno Općinski sud u Zagrebu, da je "nakon stanovitih napisa u tisku okrivljenik izrazio nepovjerenje prema potpisanom odvjetniku", tj. ovdje tužitelju, pa tužitelj stoga obavještava sudove da ga prestaje zastupati. No, kako se radi o podnescima koje je sastavljao sam tužitelj, kako se u istima izrijekom ne spominju članci i naslov koji su predmetom ovog postupka, te kako tijekom ovog postupka nije saslušan ZK, tužiteljev branjenik na okolnost da li je (kao to tvrdi tužitelj u citiranim podnescima) i ako da zašto izrazio nepovjerenje prema tužitelju, to sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, zaključuje da ovdje sporni dijelovi članka i naslov koje je objavio tuženik nisu razlog prekida suradnje tužitelja i ZK, pri čemu sud napominje da tužitelj i nije dokazao koliku nagradu i naknadu za usluge zastupanja ZK u citiranim kaznenim postupcima bi primio da je zastupanje nastavljeno.

64. Uvidom u prepisku između tužitelja u svojstvu punomoćnika obrta [obrt], vlasnika HK i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 140 - 141 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj dopisom od 09.02.2006. obratio Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u ime obrta [obrt], vlasnika HK, tvrdeći da je njegovom klijentu propustom banke nastala šteta u vidu izmakle dobiti za 2004. i 2005. u iznosu od 2 milijuna kuna, te da šteta i dalje nastaje, te poziva banku da izvan sudskim putem pokuša namiriti nastalu štetu, jer će se u suprotnome obratiti sudu, dok Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. odgovara dopisom od 01.03.2006. da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na odgovornost banke za naknadu štete. Imajući u vidu sadržaj ove dokumentacije, sud nalazi da ista nije u svezi sa predmetom ovog spora, jer se u istoj ne spominje odnos tužitelja i GK, niti tuženik. Nadalje, a imajući u vidu da su dijelovi dopisa tužitelja od 01.03.2006. (list 140 spisa) i odgovora banke (list 141 spisa) zacrnjeni, te da se iz preostalog dijela dopisa ne vidi kako je nastao sporni odnos obrta [obrt] i banke, a niti tužitelj dostavlja druge dokaze na ovu okolnost, to sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, iz ovih dopisa nije mogao utvrditi da li jest ili nije osnovan zahtjev tužiteljeve stranke obrt [obrt] da mu Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. isplati iznos od 2 milijuna kuna na ime naknade štete.

65. Uvidom u prepisku između HK, vlasnika obrta [obrt] i tužitelja (list 142 - 143 spisa) sud je utvrdio da je HK iz obrta [obrt] iz [adresa] dopisom od 10.04.2006. obavijestio tužitelja da je u posljednje vrijeme u nekim novinama objavljen niz negativno intoniranih članaka protiv tužitelja, pa smatra da bi mu tužiteljevo zastupanje moglo nanijeti štetu "jer je upravo potencijalni negativni medijski odjek važan faktor koji bi tuženika mogao navesti na isplatu naknade štete bez sudskog postupka", pa da stoga želi angažirati drugog odvjetnika i moli tužitelja da mu vrati spis i original punomoći, dok tužitelj odgovara dopisom od 12.04.2006. da je on apsolutno nedužan "u medijskoj hajci koju je protiv njega proveo Večernji list (i nijedan drugi medij u Hrvatskoj)", te da će mu u iduća dva dana spremiti spis za preuzimanje. Analizirajući sadržaj ova dva dopisa, sud nalazi da iz istih, a suprotno tvrdnji tužitelja, ne proizlazi da je HK upravo zbog dijela članka i naslova za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni nanijeti štetu tužitelju otkazao tužitelju punomoć, jer se to niti u dopisu HK, a niti u odgovoru tužitelja izrijekom ne navodi. Osim toga, sud nije saslušao HK kao svjedoka u ovom postupku, pa nije mogao nit eventualno iz njegovog iskaza utvrditi razloge zbog kojih se on odlučio prekinuti suradnju s tužiteljem, a sve primjenom odredbe čl. 4. ZPP-a. Nadalje, a imajući u vidu raniju ocjenu suda o tome da tužitelj nije dokazao da li jest ili nije osnovan zahtjev tužiteljeve stranke obrt [obrt] da mu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. isplati iznos od 2 milijuna kuna na ime naknade štete, to je sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da tužitelj i nije dokazao koliki odvjetnički honorar bi mu pripao da je nastavio zastupati obrt [obrt] u sporu sa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

66. Uvidom u ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen 21.02.2006. između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 144 - 145 spisa) sud je utvrdio da se na istom ugovoru navodi da je zaključen 21.02.2006. u Zagrebu (tj. tri dana prije objave prvog ovdje spornog članka i naslova koji su objavljeni 24.02.2006.). No, kako potpisi potpisnika ovog ugovora nisu ovjereni pred javnim bilježnikom, to sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, nije mogao utvrditi da li je zaista ovaj ugovor i zaključen, odnosno ako i jest zaključen, da li je zaista zaključen dana 21.02.2006. Na isti zaključak sud navodi i činjenica da se u članku 4. tog ugovora navodi da će tužitelj taj ugovor, u skladu s propisima, prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori, no tužitelj nije dostavio niti predložio dokaze na okolnost da je isti ugovor zaista i prijavio Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Nadalje, u istom ugovoru se navodi da će PGN graditeljstvo d.o.o. na ime pružanja pravne pomoći tužitelja, tužitelju isplaćivati iznos od 10.000,00 kn uvećan porezom na dodanu vrijednost. Uvidom u ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja (list 148 - 149 spisa) sud je utvrdio da se u istom ugovoru navodi da je sastavljen dana 22.02.2006., (tj. dva dana prije objave prvog ovdje spornog članka i naslova koji su objavljeni 24.02.2006.). No, kako potpisi potpisnika ovog ugovora nisu ovjereni pred javnim bilježnikom, to sud, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, nije mogao utvrditi da li je zaista ovaj ugovor i zaključen, odnosno ako i jest zaključen, da li je zaista zaključen upravo dana 22.02.2006. Nadalje, istim ugovorom je ugovoreno da će tužitelj davati usmene i pismene pravne savjete i mišljenja građevinskom obrtu [obrt] iz [adresa], a koji obrt će mu plaćati paušalni iznos u iznosu od 5.000,00 kn mjesečno uvećan stopom poreza na dodanu vrijednost. Sud ističe da je obveza tužitelja bila prijaviti ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen 21.02.2006. između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 144 - 145 spisa) i ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja (list 148 - 149 spisa) Hrvatskoj odvjetničkoj komori, temeljem odredbe čl. 38/3 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (‘’Narodne novine’’ broj 91/04. i37/05), koja je bila na snazi tijekom 2006. godine, no tužitelj nije dostavio niti predložio dokaze na okolnost da je to učinio. Stoga, a kako nedostaje materijalni dokaz (u vidu javnobilježničke ovjere potpisa ugovornih stranaka ili potvrda o primitku ovih ugovora od strane Hrvatske odvjetničke komore) o tome da li su i ako da kada ovi ugovori o pružanju pravne pomoći (list 144 – 145 i 148 - 149 spisa) zaista i zaključeni, te kako se na ovim ugovorima navodi da su sklopljeni samo 2 odnosno 3 dana prije objave prvog od ovdje spornih članka, to je sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a utvrdio da tužitelj dostavom ovih ugovora nije dokazao postojanje ugovornog odnosa opisanog u ovim ugovorima.

67. Uvidom u prepisku između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 146 - 147 spisa) sud je utvrdio da je FK, kao direktor PGN graditeljstvo d.o.o. dopisom od 27.02.2006. obavijestio tužitelja da želi raskinuti ugovor o zastupanju "budući da su 24.02.2006. o vama u novinama objavljene tvrdnje, koje bi mogle ugroziti i našu reputaciju", a na koji dopis je tužitelj odgovorio dopisom od 29.02.2006. navodeći da prihvaća obavijest o raskidu ugovora. Analizirajući sadržaj prepiske između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja, sud nalazi da se ista ne može povezati sa člancima i naslovom koji su predmetom ovog postupka jer se njihovi nazivi izrijekom ne spominju u ovoj prepisci, kao niti naziv nakladnika, a sve primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a. Uvidom u dopis građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] upućen tužitelju od 27.02.2006. (list 150 spisa) sud je utvrdio da se u istom dopisu navodi da ga je sastavio SK, vlasnik građevinskog obrta [obrt] iz [adresa], dana 27.02.2006., te se u istom navodi "Čitam ovih dana u "Večernjem listu" članke koji Te prikazuju u vrlo nepovoljnom svijetu. Možeš zamisliti kako su oni odjeknuli u Imotskom i Hercegovini.", radi čega SK moli tužitelja da njihov ugovor proglase nevažećim. Analizirajući sadržaj ove dokumentacije, sud nalazi da se niti ona ne može povezati sa ovdje spornim člancima i naslovom, jer se njihovi nazivi izrijekom ne spominju u ovoj dokumentaciji, a sve primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a.

68. Uvidom u rekapitulaciju primitaka tužitelja u 2005. i 2006. sastavljenu po agenciji Carmen (list 151 - 153 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji između tužitelja i agencije Carmen (list 154 spisa) i u prijave poreza na dohodak tužitelja (list 250 - 264 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj ugovorom od 02.08.2002. angažirao agenciju za vođenje poslovnih knjiga Carmen vlasnice AKH za obavljanje knjigovodstvenih poslova za tužitelja, te da je tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji zabilježio da je u 2005. imao ukupne primitke u iznosu od 703.279,22 kn, a u 2006. ukupne primitke u iznosu od 139.509,12 kn.

69. Uvidom u sporazume o raskidu ugovora o radu (list 155 i 157 spisa) i u rješenje Hrvatske odvjetničke komore od 30.06.2006. (list 156 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj uslijed naglog pada opsega posla u tužiteljevom odvjetničkom uredu dana 30.06.2006. zaključio sporazum o raskidu ugovora o radu s odvjetničkim vježbenikom BK, te da je dana 02.11.2006. zaključio sporazum o raskidu ugovora o radu s odvjetničkim vježbenikom Zrinkom Jonjić. No, kako se u ovim sporazumnima o raskidu ugovora o radu ne navodi razlog pada opsega posla u tužiteljevom odvjetničkom uredu, kao i kada je to tog pada opsega posla došlo, to sud zaključuje da ovi sporazumi na mogu povezati sa ovdje spornim člancima i naslovom. Ovdje sud osobito napominje da je tužitelj tijekom veljače 2006. prestao zastupati GK pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu (ovo je među strankama nesporno), pa je gubitak ovog klijenta za tužitelja zasigurno rezultirao smanjenjem opsega posla i smanjenjem zarade, a za što tuženik nije odgovoran.

70. Dakle, a temeljem gore obrazložene analize slijedeće dokumentacije koju je dostavio tužitelj: dopis KK upućen tužitelju od 10.03.2006. (list 132 spisa), suglasnost KK od 05.10.2006. (list 133 spisa) potvrda/punomoć KK od 26.10.2006. (list 134 spisa), rješenje suda Bosne i Hercegovine od 26.04.2007. posl. br. X-KR/06/241 (list 135 - 136 spisa), podnesaka koje je ovdje tužitelj, u svojstvu punomoćnika stranke uputio 08.03.2006. Županijskom sudu u Požegi u predmetu posl.br. Kio-14/05, te Općinskom sudu u Zagrebu u predmetima posl.br. K-250/04 i K-251/04 (list 137 - 139 spisa), prepisku između tužitelja u svojstvu punomoćnika obrta [obrt], vlasnika HK i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 140 - 141 spisa), prepisku između HK, vlasnika obrta [obrt] i tužitelja (list 142 - 143 spisa), ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen 21.02.2006. između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 144 - 145 spisa), prepisku između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 146 - 147 spisa), ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja (list 148 - 149 spisa), dopis građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] upućen tužitelju od 27.02.2006. (list 150 spisa), rekapitulaciju primitaka tužitelja u 2005. i 2006. sastavljenu po agenciji Carmen (list 151 - 153 spisa), ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i agencije Carmen (list 154 spisa), prijave poreza na dohodak tužitelja (list 250 - 264 spisa), sporazuma o raskidu ugovora o radu (list 155 i 157 spisa) i rješenja Hrvatske odvjetničke komore od 30.06.2006. (list 156 spisa), sud je utvrdio da tužitelj a zbog objave ovdje spornih članaka i naslova nije prekinuo suradnju (otkazom ili opozivom punomoći) sa strankama: KK, ZK, obrt [obrt] vlasnika HK, PGN graditeljstvo d.o.o. i građevinski obrt [obrt] iz [adresa] vlasnika SK, a niti je tužitelj zaključio sporazum o raskidu ugovora o radu s odvjetničkim vježbenicima BK i Zrinkom Jonjić upravo zbog dijela članka i naslova objavljenih 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, a sve stoga jer to sud čitanjem ove dokumentacije nije mogao utvrditi, sve kako je gore obrazloženo, a niti je to sud mogao utvrditi iz iskaza svjedoka KK SK i FK, a kako će biti kasnije obrazloženo.

71. Sud je saslušao tužitelja osobno na ročištu od 20.04.2007. (list 105 - 106 spisa) s tim da su se punomoćnici stranaka suglasili na ročištu od 19.02.2020. da se ne saslušava iznova tužitelj radi izmjene raspravnog suca, već da se njegov raniji iskaz pročita (list 519 spisa), te je sud njegov iskaz sud analizirao, usporedio sa iskazima saslušanih svjedoka, kao i sa sadržajem dokumentacije koju je sud pregledao. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem on opisuje kronologiju svog odnosa sa svojim branjenikom pred sudom u Haagu GK, kao u i dijelu u kojem opisuje kako je tuženik objavio ispravak ovdje spornog članka od 24.02.2006. u skraćenom obliku, jer je ovaj dio iskaza tužitelj suglasan pregledanoj dokumentaciji. Također, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem on opisuje sadržaj komunikacije između tužitelja i autora ovdje spornih članaka EK, jer je njegov iskaz u ovom dijelu suglasan iskazu svjedoka EK. No, sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem opisuje kao su mu stranka počele otkazivati zastupanje upravo zbog objave ovdje spornih članaka i naslova, te da je zbog rapidnog smanjenja posla u pisarnici morao otpustiti i dvoje vježbenika, a jer to ne proizlazi iz dokumentacije koju je sud pregledao (sve kako je gore obrazloženo), a tužitelj osim svog iskaza i ove dokumentacije drugih dokaza na ovu okolnost (da je zbog rapidnog smanjenja posla u pisarnici morao otpustiti dvoje vježbenika) nije ponudio. Ovdje sud ponavlja da je kod tužitelja zasigurno došlo do pada opsega posla uslijed prestanka zastupanja GK pred sudom u Haagu, a tuženik za ovaj prestanak zastupanja nije odgovoran. Nadalje, sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem je opisao kako se nakon objave ovdje spornog članka naslova: "Haaški sud GK nameće branitelja" od 24.02.2006. koji je najavljen i na naslovnoj stranici obratio liječniku, te kako se osjećao nakon objave ovog članka, jer je njegov iskaz u ovom dijelu suglasan sadržaju medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu, kao i nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Makarića i dr. ČK, te je njegov iskaz sasvim životno uvjerljiv u ovom dijelu, a imajući u vidu informacije koje su objektivno podobne naškoditi tužitelju, a koje su sadržane u ovom članku i naslovu. No, iz iskaza tužitelja proizlazi da se on osjeća povrijeđenim upravo i jedino zbog članka i naslova od 24.02.2006., jer u iskazu jedino i spominje kako su na njega utjecali ovaj članak i naslov, dok ne opisuje kako su na njega utjecala preostala dva ovdje sporna članka od 26.02.2006. i 28.02.2006.

72. Sud je saslušao svjedoka EK (list 191 spisa), autora sva ovdje tri sporna članka, te je sud njegovom iskazu poklonio vjeru u dijelu u kojem opisuje kako i od koga je prikupio informacije iznesene u članku od 24.02.2006., tj. da je njegov izvor bio GK, ali da njega nije spomenuo kao izvor informacija u samom članku da mu ne našteti, da je u članku prenio izjavu tužitelja koju je uzeo prije objave članaka, te da je razgovarao i sa odvjetnicima, a jer je ovaj dio njegova iskaza logičan i suglasan sadržaju samog članaka od 24.02.2006. naslova "Haaški sud GK nameće branitelja". No, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi neistinitost informacija o tužitelju koje su iznesene u članku od 24.02.2006. naslova "Haaški sud GK nameće branitelja" koji je najavljen i na naslovnici, a koje informacije i sud nalazi da objektivno podobne naškoditi tužitelju, kao i da ovaj svjedok nije poduzeo potrebne provjere škodljivih informacija koje je prikupio o tužitelju od GK. Naime, ovaj svjedok navodi da ovaj članak najavljuje naslov na naslovnici koji se sadržajno ne odnosi na tekst, tzv. ''nabrijani'' naslov koji je odabrao urednik. Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je upoznat s pravilima haškog suda o imenovanju branitelja, a u članku iznosi tvrdnju da tužitelj odbija odstupiti s pozicije branitelja iako mu je njegov branjenik otkazao punomoć, iako je iz gore obrazloženog Uputstva za dodjelu branioca po službenoj dužnosti Međunarodnog suda broj 1/94 (list 70 - 80 spisa) sud utvrdio da upravo tajništvo suda u Haagu donosi odluke o postavljanju i razrješenju odvjetnika optuženicima, pa tužitelju i nije bilo moguće samostalno i valjano odlučiti da li hoće ili neće nastaviti zastupati GK nakon što mu je on otkazao punomoć. Također, ovaj svjedok navodi da mu se GK žalio na kvalitetu zastupanja koju mu pruža tužitelj, da je tužitelj nešto propustio i da je GK tražio druge odvjetnike za odvjetnički tim. No iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on nije poduzeo baš nikakve provjere ovih informacija o tužitelju koje su objektivno podobne biti škodljive, a osnovno je pravilo novinarske struke da što je informacija škodljivija, to provjera mora biti što rigoroznija, a u odnosu na ove informacije bilo kakva provjera je izostala, već se u spornom članku od 24.02.2006. za tužitelja kategorički tvrdi da je od svog branjenika skrivao dogovore sa sudom, ucjenjivao svog branjenika, protivio se prijeko potrebnom proširenju njegova odvjetničkog tima i odbijao odstupiti s pozicije branitelja iako mu je njegov branjenik otkazao punomoć, a sve radi velike materijalne koristi koju ostvaruje zastupanjem stranke pred sudom u Haagu. Sud je poklonio vjeru preostalom dijelu a iskaza svjedoka EK u kojem opisuje sadržaj komunikacije s odvjetnikom JK i sadržaj ovdje spornog članka od 28.02.2006., a jer je ovaj dio njegova iskaza suglasan iskazu svjedoka JK i sadržaju spornog članaka od 28.02.2006. naslova ''Jonjić je povrijedio odvjetničku etiku''.

73. Sud je odustao od dokaznog prijedloga tuženika da se kao svjedok sasluša GK, odnosno odbio je ovaj dokazni prijedlog tuženika kada ga je tuženik ponovo iznio, a jer je GK, a nakon što je pozvan na ročište kao svjedok, dopisom od 24.09.2019. s prilozima (list 256 - 285 spisa) sud obavijestio da bi davanjem iskaza pred ovim sudom povrijedio uvjete iz odluke o prijevremenom puštanju (list 457 - 485 spisa). Sud je čitanjem iste odluke utvrdio da su navodi svjedoka točni, tj. da mu je, između ostalog, naloženo da ne razgovara s nikim o svim aspektima njegova suđenja (čl. 78. c te odluke, list 480 spisa). Stoga, sud je primjenom odredbe čl. 238. st. 1. i čl. 240. st. 1. ZPP-a odustao od saslušanja ovog svjedoka. Nadalje, sud je temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a utvrdio da bi saslušanje ovog svjedoka bilo i nepotrebno, jer sud prihvaća kao istinit dio iskaza svjedoka EK o sadržaju njegova razgovora s GK i informacijama o tužitelju koje je od njega dobio. No, a kako je gore obrazloženo, iz iskaza svjedoka EK proizlazi da ovaj svjedok, a kao autor spornog članka naslova: "Haaški sud GK nameće branitelja" nije proveo nikakvu provjeru podataka o tužitelju koje mu je dao GK, iako su ovi podaci za tužitelja bili iznimno škodljivi.

74. Sud je saslušao svjedoka JK (list 218 spisa), te je njegovom iskazu u cijelosti poklonio vjeru, jer je on iskazivao logično i u bitnome suglasno sadržaju iskaza svjedoka EK, kao i suglasno sadržaju ovdje spornog članka naslova: "Jonjić je povrijedio odvjetničku etiku".

75. Sud je saslušao svjedoke KK (list 787-789 spisa), SK (list 789-791 spisa) i FK (list791-794 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao i usporedio sa iskazima ostalih saslušanih tijekom ovog postupka, kao i sa ostalim dokazima provedenim tijekom ovog postupka.

76. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka KK u dijelu u kojem opisuje tijek njegove suradnje sa ovdje tužiteljem kao odvjetnikom, a jer je njegov iskaz u ovom dijelu suglasan sadržaju dokumentacije koju je sud pregledao i to: dopisu KK upućen tužitelju od 10.03.2006. (list 132 spisa), suglasnosti KK od 05.10.2006. (list 133 spisa), potvrdi/punomoći KK od 26.10.2006. (list 134 spisa) i rješenju suda Bosne i Hercegovine od 26.04.2007. posl. br. X-KR/06/241 (list 135 - 136 spisa). Također, sud je poklonio vjeru ovog svjedoka u dijelu u kojem on navodi da on i nije čitao članke i naslov koji su predmet ovog postupka, jer je u Haagu nije dobivao novine, već da ga je samo njegova supruga u telefonskom razgovoru obavijestila da se u medijima, u Večernjem listu, pojavljuju neki napisi u kojima se spominje odvjetnik Jonjić i njegov sukob sa ĆK, a jer je ovaj dio njegova iskaza sasvim životno uvjerljiv. No sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojemu opisuje zašto je otkazao tužitelju punomoć za zastupanje pred sudom u Haagu, a jer je ovaj dio njegova iskaza nelogičan, neuvjerljiv i kontradiktoran ostalim dijelovima njegova iskaza. Naime, ovaj svjedok više puta ponavlja da u tužitelja nikada nije posumnjao, te da ga je tužitelj uvijek korektno zastupao, da bi kao razlog otkaza punomoći naveo sumnju u to kako će iskazivati predloženi svjedoci na njegovom suđenju nakon napisa u medijima o sukobu tužitelja i njegova branjenika GK, a sud nalazi da je ovaj dio iskaza nelogičan, jer je nejasno kako eventualni sukob drugog okrivljenika sa njegovim odvjetnikom utječe na sudski postupak protiv ovdje svjedoka IK. Osim toga, nakon što je u ožujku 2006. otkazao punomoć tužitelju za zastupanje pred sudom u Haagu ovaj svjedok je ponovno angažirao tužitelja kao punomoćnika odvjetnika pred sudom u BIH u listopadu 2006., a što sud upućuje na zaključak da je svjedok KK imao puno povjerenje u tužitelja kao odvjetnika (što osim toga i sam svjedok u iskazu potvrđuje). Također, iz iskaza ovog svjedoka, a sud ovom dijelu njegova iskaza poklanja vjeru jer je suglasna pregledanoj dokumentaciji, proizlazi da je tužitelj za zastupanje ovog svjedoka pred sudom u BiH dobio naknadu od 3 ili 4 tisuće konvertibilnih maraka, kao i da nikakvih radnji u zastupanju ovog svjedoka nije bilo u periodu od kada je otkazao punomoć tužitelju za zastupanje pred sudom u Haagu, pa do izručenja svjedoka u BiH i do ponovnog angažiranja tužitelja kao njegova odvjetnika pred sudom u BiH. Također, ovaj svjedok jasno navodi :''Supruga mi je spominjala medijske natpise u Večernjem listu, te mi je rekla da se u tim člancima spominje sukob tužitelja i ĆK i izdaja. No, ja zaista ne znam o kojim se točno novinskim člancima radilo, kada su ti članci objavljeni niti što u njima točno piše.'', a iz kojeg dijela njegova iskaza sud zaključuje da ovom svjedoku i nije poznat sadržaj ovdje spornih članaka i naslova.

77. Dovodeći u vezu iskaz svjedoka KK u dijelu u kojem mu sud poklanja vjeru i sadržaj dokumentacije koju je sud pregledao i to: dopis KK upućen tužitelju od 10.03.2006. (list 132 spisa), suglasnost KK od 05.10.2006. (list 133 spisa), potvrda/punomoć KK od 26.10.2006. (list 134 spisa) i rješenje suda Bosne i Hercegovine od 26.04.2007. posl. br. X-KR/06/241 (list 135 - 136 spisa) sud je utvrdio da dio članka i naslov objavljen 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja nisu nikakvoj vezi sa otkazom punomoći tužitelju kao punomoćniku odvjetniku KK pred sudom u Haagu, kao i da nikakvih radnji u zastupanju svjedoka KK nije bilo u periodu od kada je otkazao punomoć tužitelju za zastupanje pred sudom u Haagu, pa do izručenja svjedoka u BiH i do ponovnog angažiranja tužitelja kao njegova odvjetnika pred sudom u BiH, a da je tužitelj plaćen za zastupanje KK pred sudom u BiH, a iz čega sud dalje zaključuje da tužitelj zbog toga što mu je KK u ožujku 2006. otkazao punomoć za zastupanje pred sudom u Haagu nije pretrpio nikakvu imovinsku štetu.

78. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka SK, bivšeg vlasnika građevinskog obrta [obrt] u dijelu kojem ovaj svjedok opisuje od kada i u kojem svojstvu poznaje tužitelja, a jer je ovaj dio njegova iskaza sasvim životno uvjerljiv. No, sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojemu opisuje da je početkom 2006. sklopio ugovor s tužiteljem kao odvjetnikom prema kojem je tužitelju bio dužan plaćati mjesečni paušal, kao i u dijelu u kojem opisuje zašto je poželio raskinuti ugovor o zastupanju sklopljen s tužiteljem, a sve stoga jer sud, a kako je ranije obrazloženo, ne prihvaća kao vjerodostojan ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja s lista 148 - 149 spisa. Osim toga, sud smatra da je iskaz ovog svjedoka na ove okolnosti (razlozi zaključenja i raskida ugovora o zastupanju sklopljenog s tužiteljem), neuvjerljiv i kontradiktoran preostalom dijelu njegova iskaza. Naime, ovaj svjedok kao razlog zaključenja ugovora o zastupanju s tužiteljem navodi da je tužitelja angažirao jer je smatra da mu tužitelj ''neće samo pružiti odvjetničke usluge, već da će mi i vrata u poslu biti otvorena ako ga angažiram'', a notorno je da posao i uloga odvjetnika sukladno Zakonu o odvjetništvu (''Narodne novine'' broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i126/21) nije ''otvaranje vrata u poslu''. Osim toga, ovaj svjedok odnos s tužiteljem opisuje kao prijateljski, ističe da je bio duboko uvjeren u ispravnost tužitelja kao odvjetnika i kao čovjeka, te navodi da je nakon nekoliko godina tužitelja ponovno angažirao kao odvjetnika, ali istovremeno tvrdi da je nakon natpisa u Večernjaku koji su bili dosta nezgodni za tužitelja, kao i za život u Imotskom i Hercegovini tužitelju rekao da želi raskinuti ugovor o zastupanju na što je tužitelj i pristao, a koji dio iskaza sud nalazi neuvjerljivim i kontradiktornim. Naime, iz citiranih dijelova iskaza svjedoka SK jasno proizlazi da on nikada nije povjerovao u to da je tužitelj nezakonito ili nemoralno postupao prema svom branjeniku pred sudom u Haagu, pa je onda nejasno zašto bi svjedoku medijski napisi ovog sadržaja (a koje očito doživljava kao neistinite) bili razlog za raskid suradnje s tužiteljem, a niti je jasno zašto bi medijski napisi ovog sadržaja utjecali na poslovanje njegova građevinskog obrta da je tužitelj ostao njegov odvjetnik na paušalu. Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka koji navodi: ''Na pitanje da detaljnije opišem o kakvim se to natpisima u Večernjaku radilo i kada su bili objavljeni odgovaram da se više ne sjećam detalja zbog proteka vremena, ali u tim natpisima se spominjalo da je tužitelj zastupao neke ljude u Haagu i da je činio nečasne radnje. Na pitanje da li se još čega sjećam da je bilo objavljeno u tim natpisima u Večernjaku odgovaram da se ničega drugoga ne sjećam osim ovoga o čemu sam upravo iskazao.'', a sve imajući u vidu brojnost članaka koje je objavio tuženik kao nakladnik na temu prestanka tužiteljeva zastupanja GK (a koje je sud ranio opisao), ali i članak drugog nakladnika - članak naslova ''Klijent ne plaća, a ne smijem ga napustiti'' objavljen u Jutarnjem listu (list 38 spisa), sud je utvrdio da se ne može smatrati da je upravo dio članka i naslov objavljen 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja u vezi sa raskidom raskida ugovora o zastupanju sklopljenog između svjedoka SK kao vlasnika građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja. Slijedom iznesenog, te dovodeći u vezu iskaz svjedoka SK u dijelu u kojem mu sud poklanja vjeru i sadržaj dokumentacije koju je sud pregledao i ocijenio i to - ugovor o pravnoj pomoći od 22.02.2006.g. sklopljen između građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] i tužitelja (list 148 - 149 spisa) i dopis građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] upućen tužitelju od 27.02.2006. (list 150 spisa), a sve primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je zaista zaključio ugovor o pravnoj pomoći dana 22.02.2006. s građevinskim obrtom [obrt] iz [adresa], te da tužitelj nije dokazao da bi raskid ovog ugovora bio u bilo kakvoj vezi s dijelom članka i naslovom objavljenim 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, odnosno da je tužitelj ovim raskidom pretrpio bilo kakvu imovinsku štetu.

79. Sud je je poklonio vjeru iskazu svjedoka FK u dijelu u kojem opisuje kako je upoznao tužitelja, a jer je ovaj dio njegova iskaza životno uvjerljiv. No, sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojemu opisuje da je sklopio ugovor s tužiteljem kao odvjetnikom ugovor o zastupanju, kao i u dijelu u kojem opisuje zašto je raskinuo ovaj ugovor, a sve stoga jer sud, a kako je ranije obrazloženo, ne prihvaća kao vjerodostojan ugovor o pružanju pravne pomoći sklopljen 21.02.2006. između PGN graditeljstvo d.o.o. i tužitelja (list 144 - 145 spisa). Osim toga, sud nalazi da su krajnje neuvjerljivi i nelogični razlozi koje ovaj svjedok daje za raskid ugovora s tužiteljem, a iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da ti razlozi i nisu u direktnoj vezi s dijelom članka i naslovom objavljenim 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, a jer se ovaj svjedok i ne sjeća koji točno članak je utjecao na njegovu odluku o raskidu suradnje s tužiteljem. Naime, na ove okolnosti ovaj svjedok navodi: ''No, do realizacije tog ugovora s tužiteljem nije niti došlo. Naime, mene je kasnije zvao odvjetnik Željko Puljić koji me je nekako primirio. Osim toga, ja uvijek u životu izbjegavam suradnju sa osobama koje imaju neke probleme nevezano za mene. Na pitanje zbog čega nije došlo do realizacije ugovora o zastupanju koji sam zaključio s tužiteljem odgovaram da sam ja vidio u novinama, s tim da sada znam da se radilo o Večernjem listu, ali bio sam zaboravio u kojim novinama, da se tužitelj spominje u negativnom kontekstu. Ja nisam poznavao tužitelja, nisam niti pomislio da bi on bio kriv ili ne, ali za mene je bilo dovoljno to što se u javnosti spominje njegovo ime u tom kontekstu, pa sam se odlučio povući iz te suradnje s tužiteljem. Na pitanje da opišem taj negativni kontekst u kojem je tužitelj bio spomenut u novinama odgovaram da se više ne mogu sjetiti detalja, ali mislim da je bila riječ o povjerenju između tužitelja i njegove stranke. Ne sjećam se o kojoj stranci tužitelja je bila riječ.'' Naime, iz iskaza ovog svjedoka jasno je da ovaj svjedok nije povjerovao napisima u medijima o povjerenju između tužitelja i njegove stranke, pa je onda nejasno zašto on smatra da bi ti napisi utjecali na tužiteljevo zastupanje kao odvjetnika u sporu (sa Urbanističkim zavodom Dalmacije radi isplate naknade za građevinsko vještačenje), koji spor očito nema nikakve veze sa postupkom pred sudom u Haagu. Stoga, sud je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je zaista zaključio ugovor o pružanju pravne pomoći dana 21.02.2006. s PGN graditeljstvom d.o.o., te da tužitelj nije dokazao da bi raskid ovog ugovora bio u bilo kakvoj vezi s dijelom članka i naslovom objavljenim 24.02.2006. za koje je sud utvrdio da su objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, odnosno da je tužitelj ovim raskidom pretrpio bilo kakvu imovinsku štetu.

80. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo PGN građevinarstvo d.o.o., Split (list 800-803 spisa) sud je utvrdio da je FK bio jedini član i direktor ovog društva tijekom 2006., a da je nad ovim društvom otvoren i zaključen stečajni postupak tijekom 2016.

81. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane II. policijske postaje Zagreb uz dopis od 30.10.2024. (list 814-834 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj dana 26.02.2005. (dakle godinu dana prije objave ovdje spornih članaka i naslova) prijavio provalu u njegov odvjetnički ured u Međimurska 19/V, te je povodom prijave tužitelja policija izvršila očevid i druge istražne radnje, s tim da je tužitelj tom prilikom policiji naveo da su mu otuđeni CD mediji s iskazima svjedoka vezanim uz zastupanje GK i KK pred sudom u Haagu i određeni novčani iznos.

82. Uvidom u potvrdu Hrvatske odvjetničke komore od 16.05.2016. (list 850- 851 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj s danom 20.05.2008. preselio svoj odvjetnički ured s adrese Zagreb, Međimurska 19 na adresu [adresa].

83. Uvidom u intervju tužitelja objavljen u tiskanom izdanju Večernjeg lista od 08.02.2025. (list 857 spisa) sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu u ovom predmetu, jer je ovaj intervju objavljen 19 godina nakon objave ovdje spornih članaka i naslova, koji su objavljeni krajem veljače 2006.

84. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje niti jednog ekskulpacionog razloga iz čl. 21. st. 4. ZM-a u odnosu na sve tvrdnje iz prijepornog članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" od 24.02.2006. i naslova koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'' od 24.02.2006. za koje tvrdnje je ovaj sud utvrdio da su objektivno podobne biti škodljive za tužitelja (sve kako je gore obrazloženo), tj. slijedeće tvrdnje:

-manji članak naslova "HAAG: Nemamo komentara", te

-dijelovi glavnog članaka i to podnaslovi " GK je prije dva mjeseca posumnjao u Jonjića, jer je počeo skrivati dogovore sa sudom" i ''Obolio od novaca'', te dijelovi drugog odlomka u kojima se spominje tužitelj i cijeli treći odlomak, kao i

-naslov koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'', a u kojim dijelovima teksta i naslova se o tužitelju iznose kategoričke i decidirane tvrdnje o tome da je tužitelj kao odvjetnik izdao svog branjenika za milijun eura, od svog branjenika skrivao dogovore sa sudom, ucjenjivao svog branjenika, protivio se prijeko potrebnom proširenju njegova odvjetničkog tima, te odbijao odstupiti s pozicije branitelja iako mu je njegov branjenik otkazao punomoć, a sve radi velike materijalne koristi koju ostvaruje zastupanjem stranke pred sudom u Haagu, sve stoga jer je sud čitanjem, analizom i ocjenom dokumentacije koja prileži spisu utvrdio da ove tvrdnje o tužitelju nisu istinite, dok iz iskaza svjedoka EK, autora članaka, proizlazi da ovaj svjedok nije poduzeo potrebne provjere škodljivih informacija koje je prikupio o tužitelju od GK, kao i da sam ovaj svjedok smatra da naslov objavljen na naslovnici i ne proizlazi iz sadržaja teksta. nadalje, sud je imao u vidu i da je osnovno pravilo novinarske struke, a isto je notorno, da što su prikupljene informacije škodljivije, to njihova provjera prije objavljivanja informacije mora biti rigoroznija, a kako je bilo kakva provjera u ovom slučaju je izostala, to sud smatra da tuženik u ovom slučaju prema tužitelju nije postupao u dobroj vjeri. Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da postoje razlozi za isključenje odgovornosti nakladnika za štetu u odnosu na ove sporne informacije.

85. Nadalje, na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, te primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao istinitost svoje tvrdnje o tome da je zbog objave ovdje spornih članaka i naslova pao opseg njegova odvjetničkog posla, te da je zbog toga izgubio na zaradi, pri čemu sud ponavlja da članci naslova "Jonjić u sukobu s časti" od 26.02.2006. i naslova "Jonjić je povrijedio odvjetničku etiku" od 28.02.2006. i nisu objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, dok članak od 24.02.2006. naslova "Haaški sud GK nameće branitelja" samo djelomično sadržava informacije o tužitelju koje su objektivno podobne naškoditi tužitelju. Također, sud još jednom ponavlja da je tužitelj u veljači 2006. prestao zastupati VK pred sudom u Haagu (a za što tuženik nije odgovoran), te da je tužitelj zasigurno uslijed toga imao smanjeni opseg posla u svom odvjetničkom uredu, a posljedično tome i manju zaradu. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da mu je uslijed objave ovdje spornih članaka i naslova pao opseg posla, to sud i nije cijenio dokaze provedene na okolnost visine imovinske štete s naslova izgubljene zarade, a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a i jer bi to bilo nepotrebno, pa tako sud nije cijenio i obrazlagao financijsko vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku Mladenu Bačiću od 07.12.2009. (list 286 - 288 spisa), iskaz vještaka Mladena Bačića na ročištu od 15.04.2010.g. (list 315 spisa), financijsko vještačenje provedeno po stalnoj sudskoj vještakinji Jasni Skokna od 10.11.2010. (list 322 - 345 spisa), dokumentaciju koju je na zahtjev vještakinje Jasne Skokna dostavila agencija Carmen (a koja dokumentacija prileži u pomoćnom omotu ovog spisa, sve kako je navedeno u službenoj bilješci od 11.11.2010. na poleđini lista 346 spisa), pisano očitovanje stalne sudske vještakinje Jasne Skokna od 03.03.2011. (list 305 - 309 spisa), iskaz vještaka Jasne Skokna i Mladena Bačića na ročištu od 04.10.2011. saslušao (list 371 spisa), financijsko vještačenje provedeno po stalnoj sudskoj vještakinji Ljerki Živković od 14.09.2015. (list 373 - 388 spisa), pisano očitovanje stalne sudske vještakinje Ljerke Živković od 17.03.2016. (list 402 - 405 spisa) i iskaz vještakinje Ljerke Živković na ročištu od 25.04.2016. (list 407 - 408 spisa). Stoga, a jer tužitelj nije dokazao da je izgubio na zaradi uslijed objave ovdje spornih članaka i naslova, sud je odbio u cijelosti dio zahtjeva tužitelja kojim od tuženika zahtjeva isplatu naknade imovinske štete za godinu 2006., 2007. i 2008. u iznosu od 700.000,00 kn / 92.905,97 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 188.798,21 kn teku od 01.01.2007. do namirenja, na iznos od 188.798,21 kn od 01.01.2009. do namirenja, a na iznos od 133.605,37 kn od 01.05.2007. do namirenja, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, a jer u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja nema mjesta primjeni odredbe čl. 1045. st. 1. I čl. 1046. ZOO-a u vezi s čl. 21. st. 1. ZM-a u korist tužitelja, a na teret tuženika.

86. Tuženik je na ročištu od 04.12. 2023., a kod čega je ostao i na ročištu od 19.02.2025. na kojemu je zaključena glavna rasprava, naveo da predlaže da sud za potrebe ovog postupka provede financijsko vještačenje tih dvaju obrta čije vlasnike tužitelj predlaže saslušati kao svjedoke i to obrta [obrt] iz [adresa] kao i obrta [obrt] te isto tako pravne osobe PGN graditeljstvo d.o.o. i to da se utvrdi novčani promet u spomenutim obrtima i pravnoj osnovi u razdoblju od navodnog zaključenja ugovora s tužiteljem kao odvjetnikom pa sljedećih godinu dana, a radi utvrđivanja jesu li isti mogli uopće plaćati tužitelju naknadu koja je navodno ugovorena kao i jesu li isti i koliko sredstava uopće utrošili na odvjetničke usluge u spomenutom razdoblju, a sve jer ako im je uistinu bio potreban odvjetnik onda su zasigurno nakon što su izrazili želju da raskinu suradnju s tužiteljem angažirali nekog drugog odvjetnika radi pružanja pravne pomoći, te bi svakako trebalo vidjeti jesu li i ako su koliko su plaćali odvjetniku kojeg su angažirali nakon što su navodno otkazali ugovor o zastupanju zaključen s tužiteljem. Nadalje, tuženik je predložio i da se pribavi podatak od suda Bosne i Hercegovine u predmetu X-KRO/06/241 po optužnici protiv KK jer je iz podataka koji su dostupni na internetu o spomenutom postupku vidljivo da je tužitelj zastupao kao branitelj pred sudom u [adresa] KK, da je bio naveden kao prvi branitelj okrivljenog KK, te da je u tom postupku 29.04.2008. donesena prvostupanjska presuda na temelju sporazuma o priznanju krivnje između tužiteljstva BiH i okrivljenog KK i njegovih odvjetnika, s tim da tuženik navedene dokazne prijedloge predlaže radi utvrđivanja okolnosti iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, a to je oslobađanje nakladnika od odgovornosti za štetu, pa s obzirom da se u daljnjem tijeku postupka raspravlja o šteti koju bi tuženik trebao naknaditi tužitelju, tuženik želi dokazati osim razloga za oslobađanje nakladnika od odgovornosti za štetu i da ne postoji uzročno posljedična veza između navodne i nedokazane materijalne štete i objave tuženog. Tuženik ujedno predlaže od personalnih dokaza saslušati kao svjedoke GK, ĆKH, te KK . Sud je saslušao svjedoka KK, te je sud gore obrazložio zašto je sud odustao od saslušanja svjedoka GK, dok je sud ostale dokazne prijedloge tuženika odbio, jer su preostali dokazni prijedlozi tuženika u bitnome predloženi na okolnost izgubljene zarade tužitelja, dok je sud ovaj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti odbio, pa se provođenje dokaza koje je predložio tuženik na ovu okolnost ukazuje kao nepotrebno, a sve primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP- a. Također, iz istih razloga (a jer tužitelj nije dokazao postojanje izgubljene zarade tužitelja za koju bi bio odgovoran tuženika) sud je odbio i dokazne prijedloge koje je tužitelj iznosio na ročištu od 19.02.2025. na kojemu je zaključena glavna rasprava i to prijedlog da se u nastavku postupka provede dopunsko financijsko vještačenje na okolnost osnovanosti i visine imovinske štete koju je pretrpio tužitelj, sa tim da tužitelj predlaže da sud ovlasti vještaka izvršiti uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja i da vještak po potrebi pribavi od Porezne uprave potrebne podatke, kao i da vještak izvrši uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja, da se od tuženika pribave podaci o nakladi Hrvatskih i BIH tuženikovih tiskanih izdanja u kojima su objavljenja sva tri sporna članka, kao i podatke o posječenosti mrežne stranice tuženika na kojoj su objavljenja sva tri sporna članka u razdoblju od objave tih članaka do danas, a sve primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a. Također, a primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a sud nije proveo dokaz saslušanjem po tužitelju predloženog svjedoka HK, jer tužitelj nije raspolagao s valjanom adresom ovog svjedoka.

87. Kako je sud utvrdio da su samo dio članka naslova "Haški sud ĆK nameće branitelja" od 24.02.2006. i naslov koji je objavljen na naslovnici: "SUDBINA BIVŠEG MINISTRA, HAŠKOG OPTUŽENIKA; ODVJETNIK GA JE IZDAO ZA HAAŠKIH MILIJUN EURA'' od 24.02.2006. objektivno podobni biti škodljivi za tužitelja, dok preostale informacije koje je tužitelj označio škodljivima (preostali dio članka od 24.02.2006. i članci od 26.02.2006. i 28.02.2006.) nisu objektivno podobne biti škodljive za tužitelja, pa tužitelju i ne pripada pravo na naknadu štete u odnosu na iste, kako je sud tužitelju pravomoćno dosudio pravičnu novčanu naknadu za prouzročenu neimovinsku štetu od ukupno 3.318,07 EUR / 25.000,00 kn (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR), a pravomoćno odbio preostali dio zahtjeva s ovog osnova u iznosu od 16.590,35 EUR / 125.000,00 kn (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR), a sud smatra da je ova naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u cijelosti dovoljna kako bi se naknadila tužitelju prouzročena neimovinska šteta, kako je sud utvrdio da je potpuno neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 92.905,97 EUR (sve kako je gore obrazloženo), te kako tužitelj zahtjeva objavu pravomoćne presude, to je sud utvrdio da nema uvjeta iz čl. 1099. ZOO-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, tj. da tužitelju ne pripada i pravo na objavljivanje pravomoćne presude, jer je svrha naknađivanja neimovinske štete tužitelju već ostvarena dosuđivanjem tužitelju pravične novčane naknade, a tužitelj nije dokazao osnovanost pretežitog dijela svog tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske štete. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I, kada je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika traži da u prvome broju dnevnika "Večernji list", uključujući i sva izdanja za Bosnu i Hercegovinu i inozemstvo, te uključujući internetsko izdanje, bez ograde i komentara na naslovnoj strani istim tipom i veličinom slova kojima je objavljen naslov "Odvjetnik ga izdao za haaških milijun EUR" u br. 15190 od 24.02.2006. objavi da je presudom obvezan na plaćanje naknade tužitelju, a na str. 3. istih publikacija, također bez ograde i komentara objavi ovu presudu u cijelosti istim tipom i veličinom slova kojima je u br. od 24.02.2006. objavljen članak "Haaški sud GK nameće branitelja", te sve te objave linkom (poveznicom) povezati s člancima koji se odnose na tužitelja, a koji su objavljeni u brojevima od 24., 26. i 28.02.2006., tj. sa zahtjevom za objavom pravomoćne presude.

88. Kako je o dijelu zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske štete već pravomoćno odlučeno (sve kako je gore obrazloženo), to sud, a jer bi isto bilo nesvrsishodno i nepotrebno, nije cijenio i obrazlagao dokaze provedene na okolnost da li je objavljivanje gore citiranih škodljivih informacija koje je tuženik objavio o tužitelju kod tužitelja izazvalo povredu prava osobnosti na ugled i čast, tj. neimovinsku štetu i to: preslika dijela zdravstvenog kartona tužitelja (list 120 - 122 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja iz KB Split (list 123 - 130 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (list 306 - 309 spisa), izvod iz međunarodne klasifikacije bolesti (list 310 - 311 spisa), daljnja medicinsku dokumentacija tužitelja (list 504 - 508 spisa) i u ovjerena preslika zdravstvenog kartona tužitelja (list 536 – 580 spisa), provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru i dr. ČK, spec. neurologu od 09.04.2021. (list 588 – 591 spisa), te iskaze stalnih sudskih vještaka dr. Makarića i dr. ČK na ročištu od 30.09.2021. (list 611 – 613 spisa).

89. Kako sud smatra da su stranke podjednako uspjele u ovom sporu, a imajući u vidu ne samo konačno postavljeni tužbeni zahtjev i pravomoćno dosuđeni iznos, već i činjenicu da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je tužitelj dokazao da tužbeni zahtjev djelomično osnovan, sud je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude u toč. II.

U Zagrebu, dana 21. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 6 primjeraka.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte