Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Povrv-8/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, OIB 52634238587, Zagreb, Trg svetog Marka 2, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženice CS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i tuženice, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 92/2023, UPP/OS-Ovrv-12/2023 od 16. svibnja 2023. javnog bilježnika Davora Škugora kojim je naloženo tuženici CS da tužiteljici Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede isplati iznos od 12.568,18 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR67, s pozivom na broj 15875884272-32028261, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Davora Škugora iz Petrinje posl.br. Ovrv-92/2023, UPP/OS-Ovrv-12/2023 od 16. svibnja 2023. određena je, na temelju vjerodostojne isprave – kartice kupaca ovrha na imovini ovršenice CS, a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede u iznosu od 12.568,18 eur/94.694,95 kn, sa zateznim kamatama od 1. 11. 2022. do isplate i uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženica je kao ovršenica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela da od 2016. nije nositelj OPG-a, te da joj se u vrijeme potpisivanja ugovora o zakupu ribnjaka priznao trošak čišćenja zemljišta i bila je oslobođena plaćanja zakupnine. Da bi krenula sa čišćenjem terena na ribnjaku Hrvatske vode su trebale ispustiti vodu što oni nisu nikada napravili.

3. Temeljem prigovora ovršenice ovaj sud je rješenjem poslovni broj Ovrv-92/2023-16 od 30. listopada 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u karticu kupaca (str. 7 i 8 spisa), ugovor o zakupu za ribnjak u vlasništvu RH (str. 9-20 spisa), obavijest o raskidu ugovora o zakupu (str. 21 i 22 spisa), presliku povratnice (str. 23 spisa), zapisnik o predaji ribnjaka u posjed Republici Hrvatskoj od strane bivšeg zakupnika (str. 25 i 26 spisa), očitovanja Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Sisak od 19. 3. 2024. (str. 79-81 spisa), zapisnike o šumskoj šteti (str. 83-87 spisa), očitovanje Hrvatske vode od 21. 3. 2024. (str. 88-91 spisa), očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 28. 3. 2024. (str. 92-94 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. 11. 2019. (str. 95-98 spisa), zapisnik o postupku uvođenja u posjed zakupljenog ribnjaka u vlasništvu RH na području općine Lekenik (str. 99-104 spisa), saslušani su svjedoci CSJ, TS, SS, DS i VS.

5. Svjedokinja CSJ iskazala je da je od 2004. voditeljica ispostave Hrvatskih voda i rukovoditelj obrane od poplava BP 10 te se trenutno nalazi na bolovanju, no sjeća se da su Hrvatske vode, obzirom da su dužne zaštiti imovinu i ljude od poplava na potoku Obed, koji se nalazi kod mosta na državnoj cesti Žažina-Letovanić izradili privremeni zagat sa propustom koji sprječava da visoke vode rijeke Kupe ugroze naselje Letovanić od poplava koje su se desile 2013. Taj zagat je napravljen 2014. te ističe da Hrvatske vode od strane OPG Hadrović nisu bile upoznate sa ugovorom o zakupu, no sjeća se da je otac tuženice zatražio od Hrvatskih voda da uklone taj zagat jer da se zbog istog ribnjak ne može isprazniti, no nije dostavio ugovor o zakupu i poslije su utvrdili da on zapravo nije niti nositelj OPG već njegova kćer. Ugovor o zakupu su naknadno dobili od Općine Lekenik i za potrebe navedene koncesije Hrvatske vode su izdale vodopravne uvjete prema kojima je bilo potrebno očistiti ribnjak od raslinja, definirati odnosno snimiti pregrade od kojih se ribnjak sastoji iz razloga što unutar istoga postoji veći broj građevina za manipulaciju vodom koje su napravljene prije dosta vremena i o kojima Hrvatske vode nisu imale saznanja jer Hrvatske vode nisu raspolagale projektom, i potom u dogovoru sa Hrvatskim voda vršiti manipulaciju vodom za vrijeme velikih voda i to upravo zbog ugrožavanja naselja. U periodu od 2017. do 2022. Hrvatske vode kose i održavaju dva nasipa koje štite naselje Letovanić od poplava, no ribnjak kao takav nisu dužni održavati. Poslije toga zagata na potoku Obed Hrvatske vode su napravile još jedan čep i to na nasipu neposredno uz naselje sa ciljem što bržeg pražnjenja ribnjaka, uz pomoć kojeg je voda trebala otjecati u Kupu da isti bude spreman kao retencijski prostor za primati bujične vode sa okolnog Letovaničkog gorja. 2017. OPG VS je zatražio da uklone prethodno navedeni zagat te su oni tada obišli ribnjak i utvrdili te godine da su vode vrlo niske, neke su kasete bile djelomično suhe i da su se radovi krčenja mogli neometano odvijati te su im dopisom odgovorili da mogu iskrčiti što je moguće više te ukoliko ne budu zbog vode mogli iskrčiti sve, da će ukloniti taj zagat na potoku Obed. Nije sigurna da bi se i uklanjanjem tog zagata voda iz ribnjaka mogla u potpunosti isprazniti. Ističe još da na tom ribnjaku postoji drvena zapornica koja je bila zapuštena i spuštena cijelo vrijeme, a kojom bi trebao manipulirati koncesionar i oni nisu uočili da je tijekom cijelog perioda itko nju dirao. OPG Hadrović nije pokazao nikakvu dobru volju niti je započeo sa krčenjem već je samo dolazio i tražio uklanjanje zagata.

6. Svjedok TS iskazao je da je u Hrvatskim vodama zaposlen na radnom mjestu inženjera te u sklopu poslova toga radnog mjesta radi razne poslove i to od nadzora nad radovima do izrade raznih akata. U odnosu na ribnjak Letovanić, može reći da Hrvatske vode nisu imale nikakva zaduženja ili obveze vezano za isti, no 2014. i 2015. je zbog povećanih oborina došlo do situacije da su zbog vode u tom ribnjaku ugroženi stambeni objekti zbog čega su Hrvatske vode tada pristupile sanaciji. Tijekom 2016. i 2017. su tako napravili čep kod potoka Obed i to iz razloga što ukoliko bi se razina vode u Kupi povećala ta voda se vraćala kroz potok Obed u ribnjak. Uz pomoć toga čepa, ukoliko bi se razina vode u Kupi u odnosu na ribnjak povećala, čep bi se zatvorio i onemogućio istjecanje vode u ribnjak, no ukoliko je razina vode u ribnjaku viša ista je mogla istjecati u rijeku Kupu. Nadalje, pristupili su i sanaciji dijela nasipa kod naselja Letovanić i to na jednom dijelu je taj nasip bio oštećen te su izradili ustavu uz pomoć koje se može ispuštati voda iz ribnjaka u Kupu i to radi se o metalnoj konstrukciji koja se može otvarati i zatvarati uz pomoć vodilica i zupčanika i to ručno te zapravo služi isključivo da, ukoliko se želi ispustiti voda iz ribnjaka, da se ona uz pomoć te ustave ispusti u Kupu. Tom ustavom upravlja vodočuvar Hrvatskih voda. Ističe da mu je poznato da je OPG Hadrović Hrvatskim vodama slao nekakve dopise u kojima je zatražio ispuštanje viška vode iz ribnjaka zbog krčenja i zna da je isti OPG bio u zakupu ribnjaka, no detalje o tome zna više voditeljica Hrvatskih voda. Nakon takvog tražena OPG Hadrović on je bio na licu mjesta i izvršio uvid u isto te utvrdio da je ustava podignuta i da je čep otvoren i sva voda koja je mogla na taj način isteći iz ribnjaka je istekla te je utvrdio da je u ribnjaku zaostala samo niska razina vode. Oni su tada obavijestili OPG i da, ukoliko bude bilo potrebe da sva voda se isprazni iz ribnjaka i ukoliko je to moguće, jer je po njemu sva voda koja je mogla isteći istekla, da će ukloniti u potpunosti cijev kod potoka Obed, no po njemu za time nije bilo potrebe jer koliko se sjeća 2017. ribnjak je bio u potpunosti suh. Po njemu ta niska razina vode koja je zaostala nije sprječavala da se ribnjak iskrči jer se voda zapravo zadržavala u dijelovima gdje i nema baš puno drveća. Ističe da taj ribnjak spada u poljoprivredno zemljište i da Hrvatske vode nisu dužne održavati isto, no sanaciju koju je prethodno spomenuo pristupili su iz razloga što su Hrvatske vode dužne voditi brigu o zaštiti ljudskih života i da bi se spriječilo plavljenje. Dopisom su dakle obavijestili navedeni OPG da mogu maknuti čep, ukoliko bude potrebe, te se ne može sa sigurnošću sjetiti, no misli da nitko iz OPG nije zatražio da maknu čep. Po njegovom mišljenju niti ta zaostala niža razina vode ne bi istekla iz ribnjaka i u situaciji da su maknuli čep i to iz razloga što je ribnjak dugo godina neodržavan, u njega se slijevaju oborinske vode sa okolnih brda te je tijekom godina i konfiguracija terena unutar ribnjaka postala neravna, sa depresijama. Ističe da je teren ribnjaka po njegovom mišljenju 2017. bio podoban za krčenje jer se radilo o sušnoj godini i upravo je tada bio na ribnjaku i utvrdio da je voda zaostala samo na nekim dijelovima. I u odnosu na 2018. smatra da se u ljeto ribnjak mogao iskrčiti jer se nije radilo o nikakvoj izrazito kišnoj godini, a isto tako i 2019.,2020. i 2021. i 2022. ističe da je taj ribnjak tijekom godina postao toliko zapušten da voda i sama istječe kroz ustavu i kroz čep. Navodi da Hrvatske vode nisu dužne održavati ribnjak već su čep i ustavu napravili isključivo kako bi se spriječilo plavljenje s time da se uz pomoć istih ispuštati voda iz ribnjaka, no Hrvatske vode nisu dužne voditi računa o funkciji ribnjaka.

7. Svjedok SS iskazao je da je upravitelj Šumarije Sisak te u Hrvatskim šumama radi od 10. mjeseca 2017. Poznato mu je da je OPG Hadrović, odnosno tuženica bila u zakupu zemljišta i ribnjaka određene površine te su Hrvatske šume za potrebe sklapanja toga ugovora izradile procjenu privođenja kulturi, odnosno namjeni tog zemljišta te je tako prema procjeni Hrvatskih šuma za uklanjanje drva mase i to: panjeva, grmlja, vađenja panjeva, iveranje panjeva, ravnanje površine vrijednost tih svih radova iznosila 675.956,49 kuna. Djelatnici šumarije Sisak 2017. zamijetili su sječu drvne mase unutar toga zakupljenog zemljišta, no u konačnici nisu saznali tko je izvršio tu sječu. Ističe da je 2017. na području tog zemljišta utvrđena šteta i to šteta koja je počinjena Hrvatskim šumama na način da su posječena stabla i otpremljena na pilanu Magel u Maloj Gorici. O svemu tome je obavještena policija, vođen je i kazneni postupak protiv oca tuženice no u konačnici je isti oslobođen. Ističe da po procjeni Hrvatskih šumna ništa nije učinjeno.

8. Svjedok DS, u svom je iskazu naveo da je u Šumariji Sisak zaposlen na radnom mjestu pomoćnog revirnika i to je radio u periodu od 2017.-2022. Ističe da mu je poznato da su VS, ili njegova kćer imali koncesiju na spornom ribnjaku, iako ne može sa sigurnošću navesti kada, negdje 2015. ili 2016. Koncesionar je preuzeo obvezu posjeći drvnu masu uz odjel Hrvatskih šuma i istu predati Hrvatskim šumama što nikada nije bilo napravljeno. Gospodin VS i gospodin C su posjekli drvnu masu iz odjela Hrvatskim šuma i iz dijela ribnjaka, no nisu je predali Hrvatskim šumama već ju je on našao na pilani, što znači da su tu drvenu masu otuđili jer nisu pitali Hrvatske šume. Ističe da je koncesionar imao obvezu iskrčiti rub ribnjaka, no on to nikada nije učinio, iako je područje za to bilo pogodno. Ističe da je isti počeo krčiti rub ribnjaka, no to je stalo kada je svjedok to otkrio, obzirom da je isti za svako stablo i trupac u sklopu koncesije ribnjaka trebao obavijestiti revirnika i pomoćnika revirnika što on nije učinio, a radi primopredaje drvne mase. To je bilo i na zemljištu ribnjaka i na zemljištu iz odjela Hrvatskih šuma koje nije obuhvaćeno koncesijom. Na području ribnjaka na taj način je posječeno oko 50 % drvne mase, no isto područje nije u potpunosti iskrčeno.

9. Svjedok VS iskazao je da je tuženica bila nositelj OPG Hadrović, no on je sve to rješavao te je plan bio baviti se uzgojem ribe i u tom smislu je ugovoren zakup ribnjaka. Ističe da se do tada nije nikada bavio uzgojem ribe. Ističe da taj ribnjak nikada nije priveden svrsi i to iz razloga što je bio pun vode i to od 2003. ili 2004. Ističe da zna da je ugovorom o u zakupu preuzeo obveze, no zbog te količine vode nije bio u mogućnosti izvršavati. Ističe da je nekoliko puta bio u Hrvatskim vodama kod gospođe CSJ od koje je tražio da oslobodi Obedski kanal, da oslobode ribnjak vode, a ona je rekla da će to napraviti poslije poplava, no Hrvatske vode nisu to učinile. On je to čekao i zbog toga nije raskinuo ugovor o zakupu. Ističe da nije uopće krčio ribnjak zbog količine vode, možda je raskrčio oko 100-150 metara amorfa. Nikakva stabla nije sjekao osim jedne vrbe. Odgovara da je šumarija od njega tražila da on posječena stabla izvuče na cestu, a to u ugovoru nigdje nije navedeno već je on trebao po ugovoru posjeći i predati šumariji na upravljanje što je značilo da je on mogao posjeći i pozvati revirnika da šumarija sama preuzme i dalje raspolaže sa drvnom masom. On nije sjekao stabla. Iskazao je i da zakupnina nije plaćena jer su bili oslobođeni ugovorom o zakupu za oko 650.000,00 kn, s time da pokrči obalu, a koju nije krčio zbog vode u ribnjaku.

10. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje nema mjesta zaključku o obvezi tuženice za isplatom utuženog iznosa tužitelju, te je zahtjev tužitelja u odnosu na platni nalog valjalo ukinuti u cijelosti.

11. Uvidom u ugovor o zakupu za ribnjak u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine Lekenik u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] broj 32028261 od 26. 10. 2016. dalje: ugovor o zakupu), koji je sklopljen između Republike Hrvatske, putem ravnatelja Agencije za poljoprivredno zemljište, kao zakupodavca i OS, nositeljice Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, kao zakupnika utvrđeno je da zakupodavac daje, a zakupnik prima na korištenje ribnjak u vlasništvu Republike Hrvatske, koji se nalazi u Sisačko-moslavačkoj županiji na području općine Lekenik, u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], ukupne površine 80,6425 ha (čl. 1. i 2. ugovora o zakupu), da se ribnjak daje u zakup na rok od 50 godina kao proizvodno – tehnološka cjelina (čl. 3. ugovora o zakupu), da je zakupnik dužan poljoprivredno zemljište koje je obraslo višegodišnjim raslinjem iskrčiti u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji, o vlastitom trošku, u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed, ukoliko zakupnik ne iskrči poljoprivredno zemljište dano u zakup u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed ugovor o zakupu se raskida te se zakupniku priznaje trošak krčenja poljoprivrednog zemljišta pobliže označenog u čl. 2. ovog ugovora u visini od 675.956,49 kn, uvećano za PDV (čl. 4. ugovora zakupu).

12. Nadalje, prema odredbi čl. 5. ugovora o zakupu ugovoreno je da ukupna zakupnina za ribnjak iznosi 16.128,50 kn za jednu kalendarsku godinu, da se zakupnik obvezuje plaćati zakupninu do 30. lipnja za tekuću godinu, iznimno za prvu godinu zakupa u roku od 15 dana uvođenja u posjed u visini razmjernoj razdoblju koje je preostalo do isteka tekuće godine, te u odnosu na priznatu visinu troškova krčenja zakupnina se umanjuje razmjerno troškovima krčenja i zakupodavac je dužan, najkasnije u roku od 8 dana od dana uvođenja u posjed zakupniku dostaviti otplatni plan kao vjerodostojnu ispravu kojim će biti određeno razdoblje za koje zakupnik neće biti u obvezi plaćati zakupninu.

13. Prema zapisniku o postupku uvođenja u posjed zakupljenog ribnjaka u vlasništvu RH na području općine Lekenik od 16. 2. 2017., tuženica je u posjed ribnjaka uvedena 17. 2. 2017.

14. Iz obavijesti o raskidu ugovora o zakupu od 6. listopada 2022., koju je tuženica primila 17. 10. 2022., Općina Lekenik obavještava tuženicu da se na temelju čl. 43. Zakona o poljoprivrednom zemljištu raskida ugovor o zakupu , da se ugovor o zakupu smatra raskinutim danom dostave obavijesti zakupniku, a je zakupnik obvezan platiti zakupninu za razdoblje od dana uvođenja u posjed 17. 2. 2017. do 31. 12. 2022. u iznosu od 94.694,92 kn, sa zateznim kamatama.

15. Iz zapisnika o predaji ribnjaka u posjed Republici Hrvatskoj od strane bivšeg zakupnika od 30. 11. 2022. proizlazi da je 30. 11. 2022. održan postupak predaje ribnjaka na području općine Lekenik u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] u posjed Republici Hrvatskoj, od strane bivšeg zakupnika OS, nositeljice OPG, kao zakupnika.

16. Prema navodima s ročišta održanog 15. 10 2024., nije sporno da tuženica nije plaćala ugovorenu zakupninu, zatim, nije sporno da ribnjak nije priveden gospodarskoj svrsi te nije sporno niti da tuženica nije postupila sukladno obvezi ugovorenoj čl. 4. ugovora o zakupu odnosno da nekretnina koja je predmet ugovora o zakupu (ribnjak) nije iskrčena u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji, dok tuženica navodi da ribnjak nije bilo moguće iskrčiti zbog vode koju nije bilo moguće ispustiti jer Hrvatske vodne nisu spustile cijev uz pomoć koje bi to bilo moguće učiniti, a tuženica ujedno ističe i prigovor zastare.

17. U prvom redu valja reći da je prigovor zastare kojeg ističe tuženica djelomično osnovan. Naime, odredbom čl. 229. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) propisano je da tražbina zakupnine zastarijeva za tri godine pa utoliko što je odredbom čl. 5. ugovora o zakupu ugovorena obveza plaćanja zakupnine do 30. lipnja za svaku tekuću godinu, te stoga što je tužba u ovom predmetu podnesena 10. 1. 2023., za zaključiti je da su tražbine zakupnine za 2017., 2018. i 2019. u iznosu od ukupno 6.146,32 eur (46.309,42 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) zastarjele.

18. Dakle, unatoč činjenici da tužitelj u kartici kupaca kao datum dospijeća cjelokupnog utuženog iznosa navodi datum - 31. 10. 2020., radi se iznosima godišnje zakupnine za period 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. (od kojih za 2017. po tužitelju ista iznosi 14.052,42 kn, a za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. ista iznosi 16.128,50 kn godišnje), a navedeni zaključak suda temelji se na odredbi čl. 5. ugovora o zakupu kao na obavijesti o raskidu ugovora o zakupu od 6. listopada 2022., dok je dospijeće plaćanja zakupnine, kako je prethodno navedeno, ugovoreno čl. 5. ugovora o zakupu.

19. Stoga je, uvažavajući djelomični istaknuti prigovor zastare, u odnosu na iznos zakupnine za utuženi period 2017., 2018. i 2019. u iznosu od ukupno 6.146,32 eur, sa zateznim kamatama, zahtjev tužitelja u odnosu na platni nalog valjalo ukinuti.

20. Nadalje, odredbama čl. 361. st. 1. i 2. ZOO propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu te da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

21. Prema odredbi čl. 361. st. 4. ZOO, ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

22. Ispunjenje obveze zakupnika prema čl. 4. ugovora o zakupu je krčenje poljoprivrednog zemljišta u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji, o vlastitom trošku, u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed, a ukoliko zakupnik ne iskrči poljoprivredno zemljište dano u zakup u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed ugovor o zakupu se raskida.

23. Nadalje, obveza zakupnika plaćanja zakupnine u roku ugovorena je čl. 5. ugovora, te je odredbom čl. 16. ugovora o zakupu ugovoreno, između ostalog, i da se ugovor raskida ako zakupnik ne plati zakupninu do kraja rujna tekuće godine (osim u slučaju više sile ili drugih nepredviđenih okolnosti).

24. Prema odredbi čl. 16. ugovora o zakupu, ugovor se raskida ako zakupnik, između ostalog, ne ostvaruje ciljeve gospodarskog programa koji čini sastavi dio ugovora, dvije godine uzastopno oda dana sklapanja ugovora, osim u slučaju više sile.

25. Dakle, ugovorom o zakupu ugovoreno ispunjenje navedenih obveza zakupnika u ugovorenom roku čine bitne sastojke ugovora o zakupu, pa utoliko što tuženica kao zakupnik nije ispunila niti jednu ugovorenu obvezu u ugovorenom roku, a tužitelj nije dokazao da je kao zakupodavac sukladno odredbi čl. 361. st. 2. ZOO obavijestio tuženicu kao zakupnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (i na taj način održi ugovor o zakupu na snazi), ugovor o zakupu je sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO raskinut po samom zakonu – 17. 2. 2019., dakle, u roku od dvije godine od uvođenja tuženice u posjed ribnjaka (čl. 4. ugovora o zakupu) te na navedenu odluku suda nije od utjecaja okolnost što je zakupnik temeljem obavijesti o raskidu ugovora o zakupu od 6. listopada 2022., tuženicu obavijestio da je ugovor o zakupu raskinut danom dostave navedene obavijesti tuženici.

26. Stoga, kako su sukladno odredbi čl. 368. ZOO raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, nema mjesta zaključku da bi tuženica bila u obvezi plaćanja zakupnine niti za 2020., 2021. i 2022. godinu, odnosno nakon raskida ugovora o zakupu po samom zakonu, te je stoga i za preostali dio zahtjeva tužitelja u odnosu na platni nalog, na ime isplate zakupnine, u iznosu od 6.421,86 eur, sa zateznim kamatama, valjalo ukinuti.

27. Iako nije od utjecaja na odluku suda, obzirom na prethodni pravni stav, za istaknuti je da nisu utemeljeni na izvedenim dokazima navodi tuženice i svjedoka VS da krčenju ribnjaka tuženica nije mogla pristupiti zbog toga što ribnjak nije bio ispražnjen od vode obzirom da svjedokinja CSJ navodi da je prostor ribnjaka bio djelomično suh i da su se radovi krčenja mogli neometano odvijati te da je tuženica obaviještena i o tome da ukoliko ne bude zbog vode mogla iskrčiti sve, da će Hrvatske vode ukloniti zagat na potoku Obed, te svjedok TS iskazao je da je na licu mjesta utvrdio da je 2017. ribnjak bio u potpunosti suh, da je ustava podignuta i čep otvoren pa je sva voda koja je mogla na taj način isteći iz ribnjaka istekla, a da je u ribnjaku zaostala samo niska razina vode te je u konačnici OPG obavješten da, ukoliko bude bilo potrebe da se sva voda isprazni iz ribnjaka i ukoliko je to moguće, da će ukloniti u potpunosti cijev kod potoka Obed.

28. Iskazi svjedoka DS i SS također nisu od utjecaja na ishod spora obzirom da između stranaka nije sporno da od strane tuženice kao zakupca nije došlo do krčenja ribnjaka, a nisu relevantni niti navodi o eventualnoj sječi stabala koja ne bi bila obuhvaćena krčenjem ribnjaka.

29. Konačno, nije od utjecaja niti prigovor tuženice da više nije nositeljica Obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva, obzirom da je upravo ona preuzela obvezu ugovorenu ugovorom o zakupu, a nije podnijela nikakve dokaze na okolnost da bi navedenu obvezu prenijela na drugog.

30. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

31. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor nema pravo na parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) (toč. II. izreke presude), a o troškovima tuženice sud nije odlučivao jer nije bilo istaknutog određenog zahtjeva tuženice (čl. 164. st. 1. ZPP).

32. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po z.z.

2. tuženici