Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-1231/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu toga suda Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BC, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika Općine Baška Voda, Baška Voda, Obala sv. Nikole 65, kao pravni slijednik Općenarodne imovine pod Upravom Mjesnog NO Baška Voda, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Jadranka Kozarića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika MC, odvjetničke vježbenice, dana 21. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužiteljica BC iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isključiva vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Baška Voda i to baš onog dijela koji je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju inž. geod. ŽC od 21. travnja 2021. godine, označenog slovima C-D-E-F-G-H- C, površine 77 m2, a koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, te prijavnog lista, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 77 m2, odnosno na novoformiranoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika, odnosno njegovog označenog pravnog prednika u cijelosti.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.882,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica BC podnijela je tužbu protiv tuženika Općine Baška Voda, radi utvrđenja, dana 07. srpnja 2020. godine, u kojoj navodi da je Općenarodna imovina pod upravom Mjesnog NO Baška Voda u zemljišnim knjigama samo formalno, bez stvarnog sadržaja prava vlasništva upisana kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Navodi da je tuženik temeljem Odluke Komisije Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 20. svibnja 1996. godine, kojom odlukom je izvršena dioba imovine bivše Općine Makarska, po teritorijalnom principu pravni slijednik općenarodne imovine pod upravom Mjesnog NO Baška Voda, a u odnosu na predmetnu nekretninu, obzirom je ista položena u k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Nadalje, ističe da unatoč takvom zemljišnoknjižnom stanju da je tužiteljica isključiva stvarna vlasnica i posjednica dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa] površine 80 m2. Ističe da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu [adresa] i da je bila izvanknjižno vlasništvo obitelji KC zv. " B" iz [adresa] koji ju je obrađivao dugi niz godina zajedno sa svojom obitelji. Ističe da su nasljednici KC i to ČC i IC početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća predmetnu nekretninu prodali EC pok. M, djedu tužiteljice. Navodi da je predmetna nekretnina oduvijek bila ograđena suhozidom i na njoj da su se nalazili nasadi šipaka, a EC nakon što je kupio tu zemlju da je na njoj početkom šezdesetih godina izgradio konobu, dok ostatak zemljišta u naravi predstavlja dvorište na kojem je zasađeno par maslina. Iza smrti EC pok. M, koji da je umro 1981. godine, da su istog naslijedile kćeri CC i HC. Nasljednice CC i HC da su za života postigle sporazum o diobi predmetne čestice, kao i drugih nekretnina, na način da je HC pripao istočni dio konobe s pripadajućom okućnicom, a CC zapadni dio konobe s okućnicom, a taj zapadni dio dvorišta da predstavlja predmetnu nekretninu. Nadalje, ističe da je CC umrla 2012. godine i nju su naslijedili sin ZC i kćer BC, a navedeni nasljednici da su u ostavinskom postupku postigli sporazum temeljem kojeg je predmetna nekretnina pripala tužiteljici. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te da tužiteljica netočno navodi da bi ona i njeni prednici bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine koji posjed bi imao onu kvalitetu i trajao ono vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu, jer da iz priložene dokumentacije ne bi proizlazio takav zaključak, a posebice dok se ne izvede dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske broj O-286/12 (list 4-10), izvadak iz zemljišne knjige (list 11-12), presliku presude Općinskog suda u Makarskoj broj P.362/71 (list 25-26), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika ŽC, (list 40-44 i list 49-53), izvod iz katastarskog plana (list 60-61), izveo dokaz saslušanjem svjedoka SC, JC, AC (list 65-67), izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika ŽC (list 72-74), izveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (list 80-82), izveo dokaz uvidom u Lokacijsku informaciju SDŽ, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u makarskoj broj Klasa: 350-05/25-10/000045, ur. br. 2181/1-11-03/24-25-0003 (list 124-131), povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odsjek za katastar nekretnina Makarska broj klasa 930-04/25-05/12, Ur. br. 541-28-06/10-25-2 (list 132), izvadak iz zemljišne knjige (list 134-136).
Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.
U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem P-688/2020 dana 25. studenog 2021. godine donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice Županijski sud u Vukovaru je svojim rješenjem broj Gž-641/2022 od 05. studenog 2024. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da u ponovljenom postupku će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom, te će izvesti dokaze koji su predloženi od strane tuženika, a prihvaćeni od prvostupanjskog suda rješenjem do 12. listopada 2020. godine, te će izvršiti analizu izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a u slučaju da ne izvede određene dokaze zato će dati i odgovarajuće obrazloženje.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
Iz iskaza svjedoka SC ( rođen 1941. godine ) utvrđeno je da je isti rođak tužiteljice, da stanuje u [adresa] i da često prolazi pored predmetne nekretnine, jer se ista nalazi uz mjesni put koji vodi u Bratuš i na plažu u [adresa]. Svjedok i tužiteljica da su rodbina, na način da su otac svjedoka pok. LC i djed tužiteljice pok. EC, braća. Predmetni dio zemljišta da se nalazi uz lokalni asfaltni put, s time da se na tom dijelu zemljišta sada nalazi prizemni objekt. Svjedok da je taj prizemni objekt zatekao na terenu kada se vratio iz Australije 1966. godine, a isti da je sagradio djed tužiteljice EC i supruga OC. Njih dvoje da su imali četvoro djece, i to dva sina, Ž i K, te dvije kćeri CC i HC. Uz taj prizemni objekt i to s južne strane da se nalazi dio zemljišta koji predstavlja ograđenu okućnicu, s tim da je ovaj južni dio s pripadajućom okućnicom pripao tužiteljici, dok je drugi dio, odnosno gornji dio, pripao FC, rođaku tužiteljice. Iz iskaza je utvrđeno da je ova predmetna nekretnina s ovim prizemnim objektom pripala nakon smrti EC njihovim kćerima CC i HC. Sad pok. CC, majka tužiteljice, da je imala dvoje djece i to sina ZC i kćer BC rođ. CC, a predmetni dio nekretnine da je pripao tužiteljici. Uz ovaj južni dio prizemnog objekta da se nalazi pripadajući dio okućnice na kojem se nalazi jedna maslina, a ranije da su se tu nalazili šipci u vrijeme dok je svjedok bio dječak. Iz iskaza je utvrđeno da su tužiteljičin djed EC i svjedokov otac braća, te da je stoga svjedoku i poznato da je tužiteljičin djed stariji od oca svjedoka 4- 5 godina, a otac svjedoka je rođen 1910. godine, a istome da nije poznato kako je djed tužiteljice stekao tu zemlju.
Iz iskaza svjedokinje JC (rođena 1946. godine) utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] uz mjesni asfaltni put koji vodi u Bratuš, a istoj je poznato jer je svjedokinja kao dijete tu znala doći i igrati se s drugom djecom i brati šipke koji su se tu nalazili, a u blizini da njeni rođaci imaju zemlju. Na predmetnoj nekretnini da je viđala EC, djeda tužiteljice i njegove kćeri CC i HC. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja iz priče njene majke koja ima 97 godina saznala da se predmetna nekretnina ranije nalazila u posjedu djeda svjedokinje KC koji je tu zemlju prodao djedu tužiteljice, ali da ne zna koje godine je on to prodao. Iz djetinjstva da se svjedokinja sjeća da je na toj zemlji viđala EC i njegove kćeri, dok su sinovi bili u inozemstvu. Iz iskaza je utvrđeno da je predmetna nekretnina pripala tužiteljičinoj majci CC i njenoj sestri HC, a njih dvije da su se podijelile međusobno. Utvrđeno je da tužiteljicu i njene prednike nije nitko smetao u posjedovanju predmetne nekretnine na kojoj se nalaze dvije konobe, a da ne zna da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza svjedokinje AC (rođena 1937. godine) utvrđeno je da se predmetno zemljište nalazi u [adresa] uz mjesni asfaltni put, a istoj je to poznato jer je živjela u [adresa], te da se sjeća da je kao dijete s drugom djecom dolazila na tu zemlju brati šipke, a osim njih da se tu nalazila pokoja maslina. Ta zemlja se u to vrijeme nalazila u posjedu KC, ali on da je tu zemlju prodao djedu tužiteljice sada pok. EC 50-tih ili 60-tih godina prošlog stoljeća, a na tom zemljištu da se nalazi prizemni objekt sa dvije manje konobe. Sada pok. EC da je imao četvoro djece i to CC i HC, te dva sina koja su otišla u Australiju. Utvrđeno je da se svjedokinja sjeća da je sada pok. EC govorio da će ovu predmetnu nekretninu dobiti sinovi ako se vrate iz Australije, ali ako se ne vrate da će to ostaviti kćerima. Kako se njih dvojica nisu vratila iz Australije da je on to i ostavio kćerima CC i HC. Gornji dio da je pripao HC, a donji CC. Sada pok. CC je imala dvoje djece i to kćer BC i jednog sina, te je taj gornji dio zemljišta ostavila kćeri BC, dok je donji dio s pripadajućim objektom prvotno pripao HC, a nakon nje njenom sinu FC. Svjedokinji da nije poznato da bi tužiteljicu ili njene prednike itko smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, a sve to da je svjedokinji poznato jer je u [adresa] živjela do svoje 22 godine, a i sada tamo da ode jer ima vikendicu.
Iz iskaza tužiteljice BC utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] uz asfaltni put koji vodi za Bratuš s donje strane, a s gornje strane da se nalazi seoski put. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi objekt koji se koristio kao konoba u dva dijela, dok se oko objekta nalazi ograđena okućnica. Ta zemlja da se ranije nalazila u posjedu djeda tužiteljice EC, a konoba da je izgrađena 1966. godine. Iz djetinjstva da se tužiteljica sjeća da je na tu zemlju dolazila kao dijete i da je tu brala šipke, dok je njena baka na betonskoj ploči tog objekta sušila grožđe za prošek. Jedan dio tog objekta da se koristio kao konoba, a u drugom se držala trava za stoku jer da je njena baka držala ovce, magare i koze. Baka tužiteljice da se zvala OC, a tužiteljičin djed EC da je ovu zemlju kupio 60-tih godina prošlog stoljeća od KC koji je u blizini te zemlje imao staru kamenu obiteljsku kuću gdje je rođen kao i njegova sestra Č. Ta kuća kao i zemlja oko kuće da su pripadali KC i njegovoj sestri kao i njihovim prednicima prije njih. Utvrđeno je da su baka i djed tužiteljice imali četvoro djece i to dva sina koja su odselila u Australiju i dvije kćeri CC i HC. Nakon smrti djeda i bake predmetna nekretnina kao i ostala zemlja da je pripala njihovim kćerima jer su njih svoje ostavili oporuku prema kojoj ako se sinovi ne vrate neće dobiti zemlju, već će ista u tom slučaju pripasti kćerima. Iz iskaza je utvrđeno da su otac i majka tužiteljice i njen brat živjeli u [adresa] do 1962. godine nakon čega da su odselili u Makarsku 1975. godine, a kada su se djed baka razboljeli da su i oni došli k njima u Makarsku. Kako je [adresa] malo mjesto da se zna kome koja zemlja pripada pa da se stoga i znalo da je predmetna zemlja pripadala KC i da je istu kupio djed tužiteljice EC, pa da stoga njenog djeda, baku, te majku nije nitko nikada smetao u posjedovanju iste. Utvrđeno je da su se CC, majka tužiteljice i njena sestra HC međusobno podijelile tako da je jedan dio nekretnine pripao tužiteljičinoj majci, a drugi njenoj sestri, a potom da je dio koji je pripao CC je pripao tužiteljici na temelju dogovora s njenim bratom.
Iskazima svjedoka, kao i iskazu tužiteljice ovaj sud je poklonio vjeru obzirom su isti iskazivali životno, logično i u bitnom suglasno, te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pejkovića broj O- 286/12 iza smrti CC utvrđeno je da je njenom nasljednicom na predmetnom dijelu nekretnine koji je ušao u ostavinsku masu ostaviteljice, proglašena kćer BC za cijelo.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], put upisana kao općenarodna imovina pod upravom Mjesnog NO Baška Voda.
Uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-362/71 od 20. 09. 1971. godine utvrđeno je da je istom tužena Općina Makarska priznala pravo vlasništva tužitelju EC. M na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], ZU 849, k. o. [katastarska općina]- [adresa] koja u naravi čini nasade šipaka stare preko 30 godina, te mu izdati odgovarajuću tabularnu ispravu podobnu za brisanje prava vlasništva sa tužene Općine Makarska, uz istodobni upis prava vlasništva EC pok. M. Uvidom u posjedovni list broj 492 utvrđeno je da je nekretnina označena kao k. č. [katastarska čestica] upisana kao Ratac, put, ukupne površine 1507 m2 u korist javno dobro putevi i potoci.
Uvidom u Lokacijsku informaciju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u Makarskoj broj klasa: 350-05/25- 10/000045, ur. br. 2181/1-11-03/24-25-0003 od 20. siječnja 2025. godine utvrđeno je da se zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa] nalazi u unutar obuhvata Prostornog plama uređenja Općine [adresa], te da se nalazi dijelom unutar izgrađenog dijelka građevinskog područja naselja odnosno unutar lokalne ceste oznake L67180( D8-Krvavica-Obala).
Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odsjek za katastar nekretnina Makarska broj klasa 930-04/25-05/12, Ur. br. 541-28-06/10-25-2 utvrđeno je da je čestica zemlje [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], površine 1507 m2, katastarske kulture neplodno-put od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća upisana u posjedovnom listu 492 na ime Javno dobro putevi i potoci.
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige-povijesni prikaz, utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica], put, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Baška voda upisana kao općenarodna imovina pod upravom Mjesnog NO-a Baška Voda.
Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika ŽC utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu [adresa] uz istoimenu ulicu i u naravi predstavlja prizemni objekt sa pripadajućim zemljištem. Objekt na nekretnini da je sazidan kao dvojni sa zasebnim zidovima i završen ravnim krovom (betonska ploča) a tužiteljici da pripada južni dio objekta. Zemljište oko objekta da je travnjak na kojem je zasađeno nekoliko maslina i šipaka a ista je omeđena trajnim i jasno vidljivim međama. Istočnu među na terenu čini nisi betonski zid u vlasništvu tužiteljice, južnu među čini betonski zid u vlasništvu susjeda na koji je postavljena metalna ograda i koji se nastavlja na suhozid južnog susjeda, zapadna je podzid u vlasništvu tužiteljice, a sjeverna međa u naravi je zid susjednog sjevernijeg objekta u vlasništvu sjevernog susjeda.
Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka mjernika ŽC od 23. svibnja 2021. godine utvrđeno je da je predmetna nekretnina ukupne površine 178 m2 na skici je označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i to konkretno dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 77 m2 na skici označen slovima C-D-E-F-G-H-C a dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 101 m2 na skici označen slovima A-B-C-H-I-A.
Nalaz i mišljenje vještaka mjernika, kao i dopunu istog ovaj sud je prihvatio kao stručan i izrađen u skladu sa zakonom i pravilima struke.
Naime, u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u čl. 388. st. 4. je propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dana 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma. Nadalje, dana 17. studenog 1999. godine Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12 i 152/14- u daljnjem tekstu ZV),(Odluke U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U-I-1237/1997, U- I 1053/1997 i U-I 1054/1997 od 17. studenog 1999. godine-Narodne novine broj 137/99 od 04. prosinca 1999. godine).
Odredbom čl. 159. st. 4 ZV-a propisano je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba tada za stjecanje prava vlasništva je potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina.
Prema tome u konkretnom slučaju je bilo potrebno utvrditi činjenice da li postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 08. listopada 1991. godine kada je ukinuto društveno vlasništvo.
Ovo iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-2776/206 od 29. siječnja 2019. godine i Rev-x- 974/2017 od 07. svibnja 2019. godine kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđanju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Nadalje, Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 je izrazio shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina ex lege na temelju odredbe čl. 388 st.4 ZV-a, stupanjem na snagu tog zakona 01. siječnja 1997. godine postao vlasnik posjedovane nekretnine odnosno da posljedicu ukidanja odredbi čl. 388.st. 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se takve greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.
U presudama Europskog suda Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. godine, kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba čl. 388-. st. 3. ZV-a , ukinuta.
Stoga je u konkretnom slučaju obzirom da u tužbi tužiteljica tvrdi da se nalazi u kontinuiranom posjedu, mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine još od početka 20-stoljeća, pa da je istu stekla dosjelošću, u postupku je bilo potrebno utvrditi je li tužiteljica računajući i posjed njenog pravnog prednika, a budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 07. srpnja 2020. godine unatrag 40 godina, računajući i vrijeme prije 08. listopada 1991. godine, bila u posjedu predmetne nekretnine. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka, a posebno nepristrane svjedokinje AC koja je rođena 1937. godine, kao i iskaz same tužiteljice, te nalaz i mišljenje vještaka mjernika, njegovu dopunu, kao i ostalu priloženu dokumentaciju, ovaj sud je utvrdio da predmetni dio nekretnine, iako se u katastarskom operatu i vodio kao javno dobro-put, na terenu ne predstavlja put, već je to dio cjeline zemljišta koje se koristilo kao zemljište za uzgoj biljnih kultura (šipaka, maslina), a koji dio nekretnine je prednik tužiteljice upotrijebio dijelom za izgradnju prizemnog objekta sa dvije manje konobe koje se i sada nalaze na terenu, da predmetni dio nekretnine u trenutku izvršavanja izmjere na terenu nije bio pristupni put već ograđena okućnica (maslinik, travnjak) jasno odvojena i razgraničena od asfaltnog puta kamenim podzidom, da predmetni dio nekretnine nije evidentno imao svojstvo javnog puta, da se predmetni dio nalazio u nesmetanom posjedu prednika tužiteljice sada pok. KC i njegove obitelji još od početka 20-tog stoljeća, na kojoj je isti nesmetano izvršavao faktičnu vlast i posjedovne čine, da je isti prodao predmetnu nekretninu djedu tužiteljice sada pok. EC pok. M 60-tih godina prošlog stoljeća na kojem je isti sagradio prizemni objekt sa dvije manje konobe, na kojem objektu kao i zemljištu oko konobe je nesmetano izvršavao faktičnu vlast i posjedovne čine. Nakon njegove smrti to su nastavile činiti njegove kćeri CC, majka tužiteljice i njena sestra HC koje su se i međusobno podijelile na način da je predmetni dio nekretnine sa pripadajućim južnim dijelom objekta pripao CC, a gornji njenoj sestri HC, a nakon smrti CC predmetni dio nekretnine je pripao upravo tužiteljici u dogovoru s njenim bratom ZC.
Nadalje, imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, te nalaz i mišljenje vještaka mjernika, utvrđenja suda sa očevida na terenu, kao i ostalu priloženu dokumentaciju koju je ovaj sud koristio u dokazne svrhe, ovaj sud je očevidom na terenu utvrdio da predmetni dio nekretnine u naravi nije put već ograđena okućnica (maslinik, travnjak) jasno odvojena i razgraničena od asfaltnog puta kamenim podzidom, da predmetni dio nekretnine nije evidentno imao svojstvo javnog puta, a na kojem dijelu zemljišta se nalazi prizemni objekt sa dvije manje konobe.
Naime, ovaj sud je mišljenja da predmetni dio nekretnine u naravi ne bi predstavljalo javno dobro-put, imajući u vidu i okolnost da iz priloženog nalaza i mišljenja, skice terena, te iskaza svjedoka, kao i presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-362/71 proizlazi da predmetna nekretnina je ranije predstavljala vlasništvo prednika tužiteljice sada pok. KC, a potom EC pok. M (djeda tužiteljice), koje zemljište u naravi je u vrijeme donošenja navedene presude predstavljalo nasade šipaka starih preko 30 godina, a i danas se na istom nalazi nešto šipaka i maslina, pa iz navedenog i proizlazi da se navedeno zemljište nije faktično koristilo kao javni put već su ga koristili članovi obitelji tužiteljice što ukazuje da predmetni dio nekretnine u naravi ne bi predstavljao javno dobro-put već je takav upis samo formalan.
Nadalje, utvrđeno je da predmetni dio utužene nekretnine nije nikada niti imao svojstvo javnog puta bez , te se predmetni dio nekretnine ranije nalazio u nesmetanom posjedu prednika tužiteljice pok. KC još od početka 20-tog stoljeća, a potom u posjedu sada pok. EC, djeda tužiteljice još od 60-tih godine prošlog stoljeća kada je isti kupio predmetni dio zemljišta, te majke tužiteljice CC, a danas da se nalazi u posjedu same tužiteljice, te da tužiteljicu i njene prednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju predmetnog dijela utužene nekretnine. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno iskaze saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i ostale dokaze izvedene tijekom ovog postupka, a sve promatrajući kroz prizmu prethodno navedenih zakonskih propisa i važećeg pravnog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno je da je predmetni dio utuženog zemljišta ranije bio dio jedinstvenog zemljišta koji se ranije nalazio u posjedu sada koje se koristilo kao zemljište za uzgoj biljnih kultura (šipaka, maslina), a koji dio nekretnine je prednik tužiteljice upotrijebio dijelom za izgradnju prizemnog objekta sa dvije manje konobe koje se i sada nalaze na terenu, da predmetni dio nekretnine u trenutku izvršavanja izmjere na terenu nije bio pristupni put već ograđena okućnica (maslinik, travnjak) jasno odvojena i razgraničena od asfaltnog puta i ulice Krvavica kamenim podzidom, a koji dio zemljišta se ranije nalazio u posjedu sada pok. EC, djeda tužiteljice još od 50-tih godina prošlog stoljeća, a prije njega u posjedu sada pok. KC, a nakon smrti EC u posjedu sada pok. CC rođ. EC, majke tužiteljice a potom u posjedu i same tužiteljice, koja predmetni dio zemljišta nesmetano koristi.
Naime, upravo je očevidom na terenu utvrđeno da predmetni dio utužene nekretnine ne bi predstavljao javno dobro-put već se radi o dijelu zemljišta tužiteljice i njenih prednika (djeda EC i majke tužiteljice CC) kojeg su oni isključivo koristili, te se radi od dijelu zemljišta u [adresa] koje je jasno i nedvojbeno vidljivo odijeljeno u odnosu na asfaltni put i istoimenu Ulicu Krvavica u naselju Krvavica. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije logično da bi tužiteljica odnosno njeni prednici put od javnog interesa ogradili, zasadili biljne kulture, te dijelom izgrdaili prizemni objekt, te sve to koristili više od 50 godina bez da je itko od strane tuženika ili bivše općine reagirao ili iste spriječio u neovlaštenom korištenju, što dodatno ukazuje na to da predmetni dio utužene nekretnine u naravi ne bi predstavljao javno dobro-put već da je takav upis u katastru samo formalan.
Stoga, imajući u vidu promatrano razdoblje, a uzimajući u obzir iskaze svjedoka koji su rođeni nakon 1937. godine i mogućnost njihovog neposrednog opažanja obzirom se radi od domicilnim stanovnicima, a uzimajući u obzir i njihova saznanja do kojih su došli od svojih pravnih prednika koji su živjeli cijeli život u [adresa], te utvrđenja suda prilikom očevida na terenu, sve navedeno ukazuje na zaključak da se predmetni dio zemljišta ranije ekonomski iskorištavalo na način kako su iskazivali saslušani svjedoci, te da se predmetno zemljište nalazilo u nesmetanom i kontinuiranom posjedu tužiteljice i njenih prednika još od početka 20-og stoljeća, pa tako i u razdoblju prije 08. listopada 1991. godine, na kojem su isti izvršavali faktičnu vlast i posjedovne čine, bez da ih je u tome itko smetao ili da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na istoj, čime su se i ostvarili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.
Obzirom iz svega navedenog proizlazi da je prednica tužiteljice ĆC, majka tužiteljice osobno i putem svojih pravnih prednika nedvojbeno uživala pošten i kontinuiran posjed predmetnog dijela utužene nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme od 40 godina, koji je potreban za stjecanje dosjelošću, s time da ga je ona evidentno uživala i dulje od roka potrebnog za stjecanje, ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužiteljica izvorno putem dosjelosti i diobom sa sunasljednicom stekla vlasništvo predmetnog dijela utužene nekretnine sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok je sama tužiteljica nakon smrti majke CC rođ. EC pok. EC nasljeđivanjem sukladno čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 1252/14), kao i diobom sa svojim bratom ZC postala isključivom vlasnicom predmetnog dijela nekretnine, a kako je i navedeno u izreci pod točkom I. U odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na pravni status predmetne nekretnine te samu pasivnu legitimaciju tuženika izvedeni su svi predloženi dokazi, te je uvidom u dostavljenu Lokacijsku informaciju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u Makarskoj broj klasa:
350-05/25-10/000045, ur. br. 2181/1-11-03/24-25-0003 od 20. siječnja 2025. godine utvrđeno je da se zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa] nalazi u unutar obuhvata Prostornog plama uređenja Općine [adresa], te da se dijelom nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja-naselja, a iz čega je razvidno da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja, a iz čega proizlazi da je tuženik u konkretnoj pravnoj stvari pasivno legitimiran, te je slijedom navedenog naznačeni prigovor tuženika neosnovan.
Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući pri tome u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesak od dana 09. listopada 2020. godine, dana 07. lipnja 2021. godine i dana 05. ožujka 2025. godine svaka radnja po 100 bodova prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 12. listopada 2020. godine, dana 16. studenog 2020. godine, dana 12. travnja 2021. godine, dana 06. srpnja 2021. godine,, dana 22. rujna 2021. godine, dana 16. siječnja 2025. godine i dana 06. ožujka 2025. godine, svaka radnja po 100 bodova prema Tnr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a čine iznos od 2.750,00 eura. Tužiteljici je dosuđen i cjelokupno zatraženi trošak očevida i vještačenja u iznosu do 464,53 eura obzirom je isti bio neophodan za vođenje postupka, a priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, što ukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 2.882,72 eura.
Tuženiku nije dosuđena zatraženi parnični trošak obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 21. ožujka 2025. godine
Sudac
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. U spis
