Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-2311/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Zdravku Iviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Samostana franjevaca prečistog začeća Blažene Djevice Marije, Karin, OIB: 11904814837, zastupan o fra FĐ, gvardijanu, a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j. t. d. iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. br. 1507/2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac, pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na cit. nekretnini na svoje ime i u svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika, bez daljnjeg sudjelovanja istog.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak, samo u slučaju da se usprotivi tužbenom zahtjevu tužitelja."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00 EUR u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnom, da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim 24. ožujka 2012. od TĐ, BĐ i ŠĐ kupio čest. br. 1507/2 k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na kojem ugovoru su potpisi prodavatelja ovjereni kod Javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra dana 24. ožujka 2012. pod borjem Ov-2572/12, da je u posjedovnom listu br. 196 za k. o. [katastarska općina] kao posjednik dijela čest. br. 1507/2 k. o. [katastarska općina] upisan TĐ površine od 1.322 m2, u posjedovnom listu br. 193 na dijelu predmetne čestice površine 1322 m2 kao posjednik da je upisan NĐĆ te u posjedovnom listu br. 200 na dijelu predmetne čestice u površini od 1322 m2 kao posjednik da je upisan FĐĆ, da je do dana sklapanja ugovora o kupoprodaji u posjedu predmetne nekretnine bio TĐ a nakon kupoprodaje da je on (tužitelj) u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Navodi da je prije nego što mu je predao predmetnu nekretninu u posjed njegov (tužiteljev) prednik TĐ bio godinama u mirnom i nesmetanom posjedu, a prije njega da su u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine bili njegov pok. otac ZĐ i njegov pok. stric ĆĐ i to od završetka Drugog svjetskog rata, a još prije toga u suposjedu predmetne nekretnine da su bili pok. ZĐ i pok. ĆĐ sa svojim bratom pok. RĐ koji je nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata odselio u [adresa] i prepustio svoj posjed braći ZĐ i ĆĐ, da je predmetna nekretnina bila u nesmetanom posjedu obitelji ĆĐ i prije Drugog svjetskog rata još za života pok. IĐ, djeda njegovog (tužiteljevog) prednika TĐ, odnosno od pamtivijeka. Dalje navodi da su u posjedu predmetne nekretnine najduže, desetljećima nakon Drugog svjetskog rata bili pok. ZĐ, otac njegovog (tužiteljevog) prednika TĐ i njegov stric pok. ĆĐ kojeg je naslijedio njegov sin LĐ kojeg su naslijedile supruga BĐ i kći ŠĐ koje su mu svoje suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini prodale citiranim ugovorom o kupoprodaji. Naveo je da je pok. ĆĐ osim sina LĐ imao i sina ĐĐ koji je umro još za života pok. ĆĐ i da je pok. ĐĐ naslijedio njegov sin GĐ koji živi u [adresa] gdje je odavno odselio pa da tako nikada nije ni bio u posjedu predmetne nekretnine niti da je na istu polagao bilo kakvo pravo, da je GĐ potpisao punomoć i izjavu koja je 8. siječnja 2020. solemnizirana kod Javnog bilježnika Save Dedajić u Staroj Pazovi pod brojem OPU:7-2020 kojom je ovlastio TĐ da pravo predmetne nekretnine može priznati u korist trećih osoba te da je on (tužitelj) u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u vremenu određenom i propisanom čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu (l. s. 27) tuženik je istakao prigovor presuđene stvari te je naveo da je za č. z. 1507/2 [adresa] vođen postupak za utvrđenje prava vlasništva pred istim sudom između istih parničnih stranaka i po istoj pravnoj osnovi kojom je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim te da niti tužitelj niti navodni pravni prednici nikad nisu bili kvalificirani posjednici niti vlasnici predmetne nekretnine, predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U podnesku od 28. svibnja 2020. (l. s. 36-38) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da je točno da se kod ovog suda vodio parnični postupak poslovni broj P-1128/2015 između istih parničnih stranaka ali ne i po istoj pravnoj osnovi i da je u tom postupku tužbeni zahtjev bio postavljen temeljem čl.115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a ne temeljem čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

4. U podnesku od 06.10.2022. (l. s. 42-45) tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i prigovora presuđene stvari, naveo je da smatra da postoji subjektivni i objektivni identitet spora kao i u spisu ovog poslovni broj P-1128/2015 i da su predmetna tužba i tužba u predmetu P-1128/2015 u cijelosti identične. Naveo je da tužitelj tvrdi da su mu predmetnu nekretninu predali njegovi prednici ne navodeći pravnu osnovu predaje, da se iz historijata tužbe i predloženih dokaza saslušanjem svjedoka tužitelj oslanja na posjed i vlasništvo stečeno nasljeđivanjem te da je nužno dokazati nasljedstvo i da prednici tužitelja nisu nikakvi prednici u smislu odredaba ZOV-a, niti da su nasljednici RĐ, da pitanje duljine korištenja i upisa u posjedovni list RĐ nije moguće dokazati jer da se u Odluci Koratske komisije za agrarnu reformu od 14.12.1947. navodi da će se RĐ uvesti u posjed po pravomoćnosti te Odluke i da se ne zna kad je RĐ uveden u posjed i da li je uopće uveden suglasno odredbama ZOV-a pa da tužitelj nije mogao steći vlasništvo dosjelošću te je predložio odbaciti tužbu ili odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U podnesku od 11.10.2022. (l. s. 46-47) tuženik je naveo da tužitelj a niti RĐ nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću jer da za to ne postoje kvalifikatorne pretpostavke iz čl.18. ZOV-a, da je u zemljišnoj knjizi tuženik od osnivanja zemljišne knjige upisan kao vlasnik predmetne čestice te je uz podnesak dostavio potvrdu Zadarske županije, Ured za imovinsko-pravne poslove u Zadru od 29. veljače 2000.g. kojom je tuženik podnio zahtjev za naknadu odnosno povrat imovine oduzete u skladu sa Zakonom o naknadi za oduzetu imovinu u k. o. [katastarska općina] između ostalih i č. zem. [katastarska čestica].

6. U podnesku od 18.10.2022. (l. s. 50) tuženik je istakao da posjed posjednika RĐ nije bio zakonit jer je pravo korištenja stekao temeljem pozitivnog propisa Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji koji je proglašen nezakonitim, da je njegov posjed nepošten jer da je znao da se isti temelji na prisilnom i protuzakonitom propisu i da mu ne pripada i da tužitelj mora dokazati sve kvalifikatorne okolnosti posjeda iz čl.18. ZOV-a kao i duljinu trajanja takvog posjeda prema odredbama čl.159.st.4. ZOV- a, odnosno odredbama OGZ-a.

7. U podnesku od 18. listopada 2022. (l. s. 51-55) tužitelj se očitovao na navode tuženika te je naveo da je on (tužitelj) na samom početku tužbe naveo da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim dana 24. ožujka 2012.g. kupio od TĐ čest. br. 1507/2 te da je u skladu s toč. IV. tog ugovora stupio u posjed predmetne nekretnine, da je ugovor o kupoprodaji u pisanom obliku i da je dostavljen uz tužbu pa da je iz navedenog jasno da je njegov posjed na predmetnoj nekretnini i zakonit i pošten i istinit, da mu pravo na posjed pripada jer je pripadalo i njegovim pravnim prednicima, odnosno prodavateljima od kojih je posjed stekao, da tuženik brka pojmove svjedoka i pravnih prednika tužitelja, da on tužbu ne temelji na dosjelosti stečenog vlasništva ranijeg posjednika RĐ nego na ukupnom vremenu u kojem su njegovi prednici predmetnu nekretninu neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici u skladu sa čl.160.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da taj posjed teče od pamtivijeka, a svakako od posjedovanja pok. IĐ, oca pokojnih ZĐ, ĆĐ i RĐ, da u vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine od strane njegovih prednika treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. i da ne bi trebalo biti sporno da su njegovi prednici predmetnu nekretninu posjedovali desetljećima kao svoju i da ne bi trebalo biti sporno da on nije pravni vlasnik predmetne nekretnine. Naveo je da su Mlinari u posjedu predmetne nekretnine bili cijelo vrijeme, barem od 1947., da to uopće ne bi trebalo biti sporno i da njihov posjed traje 100-tinjak godina, da im posjed nikada nitko nije sporio i da su za vrijeme posjeda njegovi prednici na predmetnoj nekretnini zasadili vinograd koji su koristili desetljećima.

8. U podnesku od 20.10.2022. (l. s. 59-60) tuženik je istakao da tužitelj svoje pravo vlasništvo nekretnine ne temelji na kupoprodajnom ugovoru, već na dosjelosti, da je tužitelj dopisom od 26. travnja 2018. g. tuženiku uputio pismo namjere za otkup čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da tužitelj ni sâm ne vjeruje da je predmetnu č. z. kupio od vlasnika.

9. Na pripremnom ročištu održanom 21.10.2022. (l. s. 62-63) tuženik je naveo da ostaje kod prigovora presuđene stvari budući su sve činjenice koje tužitelj navodi u predmetnom postupku već raspravljene u predmetu P-1128/2015 i da tužitelj predmetnim postupkom pokušava nadopunit dokazni postupak, da za identitet spora nije bitna pravna osnova tužbe već činjenični navodi na kojima tužba počiva te je predložio je odbaciti tužbu tužitelja.

10. U odnosu na prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženika za navesti je da u ovom predmetu tužitelj tužbenim zahtjevom upite na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja čest. zem. je bila i predmet postupka u predmetu posl. br. P-1128/15 između istih stranaka. Međutim, uvidom u navedeni spis koji je priklopljen ovom spisu je utvrđeno da je tužitelj u navedenom predmetu kao pravnu osnovu stjecanja naveo pravni posao- kupoprodajni ugovor koji je tužitelj sklopio sa TĐ, BĐ i ŠĐ i tražio utvrditi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a u ovom postupku je navedena dosjelost kao osnova stjecanja. To znači da se u ovom i naprijed navedenom predmetu ne radi o istovjetnim tužbenom zahtjevu. Stoga ovaj sud, u smislu odredbe čl.333.st.2. ZPP ocijenjuje da je neosnovan tuženikov prigovor presuđene stvari.

11. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-551/2024-2 od 10. rujna 2024. je ukinuta presuda kao i rješenje ovog suda poslovni broj P-576/2020-42 od 6. prosinca 2023. i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak uz uputu da je potrebno ocijeniti ako su prednici prodavatelja posjedovali predmetnu nekretninu jesu li imali razloga vjerovati da je posjedovana stvari njihova te da je potrebno utvrditi je li prednik prodavatelja sad pok. IĐ još prije II. svjetskog rata a nakon toga ĆĐ i ZĐ a nakon toga PĐ te tužitelj stekli i kada vlasništvo predmetne nekretnine pa barem kao pošteni posjednici temeljem pravnih pravila OGZ, ZOVO (NN 53/91) i odredaba ZVIDSP.

12. Na ročištu od 16.01.2025. punomoćnik tužitelja je naveo da ostaje kod navoda iz dosadašnjeg tijeka postupka te u žalbi. Na istom ročištu punomoćnica tuženika je ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka i predložila saslušati fra UĐ na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine.

13. Na ročištu od 21.02.20225. punomoćnik tužitelja je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

14. Na istom ročištu punomoćnik tuženika je naveo da ostaje kod svih navoda tijekom postupka i dodao da prema odredbama Zakonika o kanonskom pravu tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu mogli steći pravo vlasništva ni na koji način pa niti dosjelošću, da je kanonima od 1254-1296, koji propisuje upravljanje crkvenim dobrima crkvenih pravnih osoba, propisano da se crkvena dobra i pokretna i nepokretna obrađuju preko upravitelja iste, da su u Domovinskom ratu samostan i dokumenti u vezi s tim potpuno uništeni, da redovnici i ostali službenici nisu osobno obrađivali polja niti su imali alate za to već su to radili uglavnom sluge, da su prema saznanjima ovog punomoćnika prednici ovdje tužitelja bili sluge kod tuženika i to uglavnom doseljenici iz mjesta Miljevci ili Promina kao npr. PĐ, AĐ i N koji da su za vrijeme boravka u samostanu sklapali sa domaćim stanovništvom brakove i tu ostali živjeti.

15. Punomoćnik tužitelja je uzvratio da su prednji navodi punomoćnika tuženika irelevantni s tim da za iste nisu predloženi ikakvi dokazi te da su, nasuprot tome, prednici tužitelja vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjelošću još i prije 8. listopada 1991. na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - NN 91/96 a u skladu sa shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava a što da je tužitelj obrazložio u svom podnesku od 18.10.2022.

16. Punomoćnik tuženika je dodatno naveo da prednici tužitelja nisu ikada bili posjednici predmetne nekretnine već da su istu obrađivali za samostan tj. za tuženika.

17. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj: OV-2572/12 od 24.03.2012. (l. s. 5-6), prijepise posjedovnih listova broj: 196, 193 i 200 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. (l. s. 7-17), punomoć i izjavu GĐ od 30.12.2019. (l. s. 18-21), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac od 27.03.2020.g. (l. s. 22), presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1128/2015 od 27. lipnja 2016. (l. s. 29-32), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 72 Gž- 6222/16-3 od 19. studenog 2019. (l. s. 33-35), potvrdu Zadarske županije, Ured za imovinsko-pravne poslove u Zadru od 29. veljače 2000. (l. s. 48), Izvadak (l. s. 49), nalaz i mišljenje i skicu izmjere sudskog vještaka Frane Vlatkovića dipl. ing. geod. od 07. rujna 2023. (l. s. 96-98) i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Frane Vlatkovića dipl. ing. geod. od 19. listopada 2023. (l.s. 119), uvid u spis poslovni broj P- 1128/15 te su saslušani svjedoci TĐ, AĐ, ČĐ, KĐ i UĐ te je saslušan predstavnik tuženika fra FĐ.

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi utvrđenja prava vlasništva utužene nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] temeljem dosjelosti po tužitelju kao i po TĐ i njegovim prednicima ocu ZĐ i stričevima ĆĐ i RĐ, za cijelo.

20. Između tužitelja i tuženika je sporno jesu li na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti po tužitelju i njegovim prednicima.

21. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između TĐ, BĐ i ŠĐ, kao prodavatelja i NĐ kao kupca, ovdje tužitelja, ovjerenog 24.03.2012. kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, broj: OV-2572/12 (l. s. 5-6) slijedi da je predmet kupoprodaje čest zem. 1507/2 k. o. [katastarska općina].

22. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 196 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. (l. s. 7-9) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan TĐ za cijelo.

23. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 193 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. (l. s. 10-14) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan TĐ [adresa] FĐĆ za cijelo.

24. Iz prijepisa posjedovnog lista br. 200 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Ispostava za katastar nekretnina Obrovac od 28.03.2020. g. (l. s. 15-17) slijedi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. luka, u površini od 1322 m2 kao posjednik upisan Mlinar Jovan FĐĆ za cijelo.

25. Iz punomoći i izjave od 30.12.2019. (l. s. 18-21) solemnizirane kod Javnog bilježnika Save Dedajić 08.01.2020. broj: OPU: 7-2020 slijedi da je GĐ ovlastio TĐ da ga zastupa u raspolaganju s nekretninom označenom kao čest. br. 1507/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da raspolaže njegovim suvlasničkim dijelom koji mu pripada, da ga može prodati, sklopiti ugovor o kupoprodaji i prenijeti vlasništvo na treću osobu i predati u posjed bez njegovog daljnjeg sudjelovanja i priznati vlasništvo u korist treće osobe te je izjavio da je dio predmetne nekretnine naslijedio iza smrti svoga oca pok. ĐĐ, a njegov otac od svog oca pok. ĆĐ, da je njegov djed pok. ĆĐ predmetni dio nekretnine dobio darovanjem od svog brata pok. RĐ te da su njegov djed pok. ĆĐ, njegov brat pok. RĐ i njihov brat pok. ZĐ predmetnu nekretninu koristili još za života njihova oca pok. IĐ, njegovog pradjeda još i prije Drugog svjetskog rata a on za života svoga pok. oca, te da je predmetna nekretnina bila u posjedu njegovih predaka od pamtivijeka.

26. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac od 27.03.2020. (l. s. 22) slijedi da je kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], njiva površine 3966 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan Samostan franjevaca prečistog začeća Dievice Marije, Karin, za cijelo.

27. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1128/2015 od 27. lipnja 2016. (l. s. 29-32) utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja NĐ za stjecanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

28. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž-6222/16-3 od 19. studenog 2019. (l.s. 33-35) utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1128/2015 od 27. lipnja 2016.

29. Iz potvrde Zadarske županije, Ured za imovinsko-pravne poslove u Zadru od 29. veljače 2000. (l. s. 48) slijedi da je tuženik podnio zahtjev za naknadu odnosno povrat imovine oduzete u skladu sa Zakonom o naknadi za oduzetu imovinu u k. o. [katastarska općina] između ostalih i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

30. Iz izvatka Kotarskog Narodnog odbora Benkovac od 14.12.1974. (l. s. 49) slijedi da se dodjeljuje RĐ pok. IĐ iz [adresa] kat. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 3966 m2.

31. Iz iskaza svjedoka TĐ slijedi da je on prodao predmet spora NĐ 2012. godine te da su sklopili kupoprodajni ugovor, da je on predmet spora naslijedio od svog oca ZĐ koji je umro 1997. godine, da je njegov otac ZĐ predmet spora stekao nakon završetka II. svjetskog rata i to odmah po završetku toga rata s tim da je njegov otac nakon što je stekao predmet spora isti neprekidno koristio do svoje smrti i da mu nitko u tom pogledu nije prigovarao, da je njegov otac predmet spora koristio tako što je na tom zemljištu posadio vinograd s tim da je taj vinograd nakon što je bio dopola poplavljen od mora njegov otac izvadio a kasnije da je tu bila djetelina, da je moj otac u to vrijeme živio oko dva kilometra daleko od predmeta spora i da se svega toga sjeća iz svog djetinjstva te se sjeća da je on na to zemljište dovodio vola na ispašu. Nadalje je iskazao da je predmet spora osim njegovog oca koristio i njegov stric ĆĐ, da je on nakon smrti svoga oca nastavio koristiti predmetno zemljište na način da je sadio kupus i djetelinu s tim da jedno kraće razdoblje za vrijeme rata nije koristio to zemljište ali da može reći da je to zemljište koristio sve do prodaje NĐ. Naveo je da je na predmetno zemljište polagao pravo njegov stric ĆĐ, odnosno njegov sin LĐ te da su mu Đurine nasljednice njegova supruga BĐ i kći ŠĐ dale suglasnost i punomoć da proda predmetno zemljište NĐ, da je i njegov stric FĐĆ imao pravo na predmetno zemljište ali da on uopće nije dolazio niti se pojavljivao niti je prigovarao i da je njegov stric FĐĆ svoj dio predmetnog zemljišta darovao njegovom ocu ZĐ i stricu ĆĐ početkom 60-ih godina prošloga stoljeća kada je njegov stric FĐĆ otišao u Republiku Srbiju, da je on u kontaktu sa nasljednicima sad pok. RĐ i da su oni o svemu obaviješteni i da sa njima nije bilo ikakvih problema u vezi prodaje toga zemljišta, da je čuo od svog oca da su njegovi stričevi i djed koristili predmet spora i prije II. svjetskog rata ali da ne zna na koji način, da je njegov otac stalno živio u [adresa] sve do svoje smrti, a on da je odselio u Vojvodinu 2005. g., da je on imao još jednog brata i četiri sestre, da je njegov stric ĆĐ osim LĐ imao još dva sina i jednu kći, da je RĐ otišao živjeti u [adresa] u mjesto Kovin - Gaj selo i da su mu njegov brat i sestre svi dali suglasnost da ja može prodati predmet spora.

32. Iz iskaza svjedoka AĐ slijedi da su predmet spora koristili Stojanov otac ZĐ, njegov stric ĆĐ, Davidov sin LĐ kao i TĐ, da je na predmetu spora ranije postojao vinograd i da se toga sjeća od najranijeg djetinjstva s tim da je krajem 80-ih godina prošloga stoljeća izvađen dio vinograda i na tom mjestu da je bio zasađen kupus i neko drugo povrće i da je u to vrijeme samo TĐ koristio predmetno zemljište i samo je njega viđao na tom zemljištu kako ga obrađuje zajedno sa svojom djecom, sinovima F i T, da do dana današnjega nikoga drugoga osim TĐ i njegove djece nije vidio da koristi predmetno zemljište ili da ga obrađuje, da je viđao Stojanovog strica ĆĐ a njegovog strica FĐĆ da nikada nije vidio niti je znao da postoji. Nadalje je naveo da on živi u [adresa] od rođenja s tim da povremeno ode po mjesec dva u inozemstvo ali da se vrati ovdje, da je predmetno zemljište bilo obrađivano uglavnom do početka zadnjega rata a nakon toga da TĐ nije obrađivao zemljište osim što je kosio travu na njemu i obilazio ga s tim da je TĐ predmetno zemljište koristio i za vrijeme zadnjega rata.

33. Iz iskaza svjedoka OĐ slijedi da je predmet spora koristio otac TĐ, ZĐ kao i njegov stric ĆĐ s tim da je predmetno zemljište koristio i TĐ kako za vrijeme života njegovog oca tako i nakon njegove smrti i smrti strica ĆĐ, da je na predmetnom zemljištu bio posađen vinograd i da su bila stabla smokava i pokoja maslina, da ne zna i da se ne sjeća tko je prije ZĐ i ĆĐ koristio predmetno zemljište, da su ZĐ i ĆĐ počeli koristiti ovo zemljište prije 50-ak godina i da se toga dobro sjeća jer on u blizini ima svoje zemljište i to na udaljenosti od stotinjak metara, da su ZĐ i ĆĐ stalno koristili to zemljište i ne sjeća se da im je itko prigovarao i da mu nije poznato koliko dugo je TĐ predmetno zemljište koristio nakon smrti svog oca ZĐ i strica ĆĐ ali da zna da ga je koristio, da se ne sjeća tko je koristio predmetno zemljište u razdoblju ranije od 50 godina ni do kada je predmetno zemljište bilo obrađivano, da je predmetno zemljište uzorao KĐ i da misli da je to bilo u četvrtom mjesecu ove godine, da je vidio KĐ da na tom zemljištu sječe neke grane, da RĐ nije poznavao.

34. Iz iskaza svjedoka KĐ slijedi da je točno da je njegov otac NĐ kupio predmetno zemljište od TĐ i to 2012., da je on 2006. ili 2008. kupio za sebe ovdje susjedno zemljište sa sjeverne strane koje neposredno graniči sa predmetom spora i to od VĐ koja je u međuvremenu umrla, da je njegov otac koristio predmetno zemljište zajedno sa njim kao njegovim sinom, da su predmetno zemljište u više navrata orali i to odmah nakon kupnje i nedavno prije ljeta da su ga ponovno uzorali, da na tom zemljištu postoje dvije masline i dva oraha čije su plodove koristili, da im nitko nije prigovarao u vezi korištenja predmetnog zemljišta nakon kupnje od TĐ, pa tako da njemu i njegovom ocu NĐ nitko od strane crkve nikad nije prigovarao u vezi korištenja predmetnog zemljišta nakon kupnje od TĐ, da je u proljeće ove godine angažirao za oranje osobu prezimena CĐ. Nadalje je iskazao da se on i njegov otac za vrijeme od kada je prisutni predstavnik tuženika u službi njemu nisu obraćali radi kupnje ovog zemljišta ali da su sa prijašnjim gvardijanom UĐ razgovarali u vezi predmetnog zemljišta s tim da im je taj gvardijan sugerirao da oni od samostana kupe to zemljište i da mu u vezi toga pošaljemo pismo namjere, da se ne sjeća da li je njegov otac NĐ podnio zahtjev samostanu za otkup predmetnog zemljišta preko franjevačke provincije presvetog otkupitelja u Splitu, da u razgovorima između njega i njegovog oca s jedne strane i prijašnjeg gvardijana UĐ nikada nije bila tema kupnja predmetnog zemljišta od samostana već da se u tada započetom postupku odnosno u parnici neće protiviti u vezi toga zemljišta.

35. Iz iskaza svjedoka UĐ slijedi da je on bio u službi u samostanu u [adresa] od 1997. do 2016., da je u tom razdoblju službovao u Kruševu 6 godina i to od 2000. do 2006., da predmet spora u razdoblju od 1997. do 2000. nije posjedovao itko, da je predmet spora uvijek pripadao samostanu u [adresa] te da je isto stanje bilo i od 2006. do 2016. i ponovno iskazao da predmet spora uvijek pripadao samostanu u [adresa], da u tim razdobljima ikoga drugoga nije vidio na predmetu spora da ga koristi, da od drugih nije čuo da bi itko drugi posjedovao te da je u drugom postupku na uviđaju saznao da je to zemljište kupio neki KĐ, da je on kao gvardijan redovito obilazio to zemljište nakon što je u Lekušićevoj kronici vidio u vezi tog i drugih zemljišta i išao na lice mjesta vidjeti granice tih zemljišta, da je samostan podnio zahtjev za povrat tog zemljišta od države, da je on uvijek znao i bio svjestan da predmet spora pripada samostanu prema saznanjima koje je imao, da predmet spora izgleda otprilike kao i na skici sudskog očevida od 7.09.2022. obojano žutom bojom i da je on osobno podnio zahtjev za povrat toga i drugih zemljišta koja se nalaze na tom području.

36. Punomoćnik tužitelja je prigovorio iskazu ovog svjedoka kao kontradiktornom i u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima.

37. Iz iskaza predstavnika tuženika fra FĐ gvardijana slijedi da je on u službi u samostanu u [adresa] od 2016.g. i da on u razdoblju svoje službe nije viđao tužitelja NĐ niti njegovog sina KĐ da koristi predmetno zemljište, da ni on kao predstavnik samostana niti samostan nisu koristili predmetno zemljište iz razloga što je u pogledu predmetnog zemljišta vođena parnica i da ne zna da li su samostan i raniji gvardijan UĐ koristili predmetno zemljište niti da zna kada je samostan zadnji put koristio predmetno zemljište, da je samostan podnio zahtjev za povrat nacionalizirane imovine koji se odnosi i na predmetno zemljište i da je taj zahtjev podnesen 1999.g. preko tadašnjeg odvjetnika Ivana Markovića i da zahtjev za povrat imovine nije povučen. Dalje je naveo da je u vrijeme njegovog dolaska u službu u samostan predmetno zemljište bilo zapušteno i obraslo travom, da nije vidio tko ga je uzorao ali da je čuo da je predmetno zemljište uzorao CĐ vulkanizer iz Benkovca, da se on sa rečenim CĐ naknadno susreo i od njega da je saznao da ga je NĐ angažirao da uzore predmetno zemljište i da je to bilo poslije požara koji se prethodno dogodio na predmetnom zemljištu i to 05. ožujka 2023.g.

38. Tužitelj u tužbi tvrdi, u bitnom, da je on ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim 24. ožujka 2012. i ovjerenim kod Javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra broj OV-2572/12 od 24.03.2012. kupio od TĐ, BĐ i ŠĐ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je do dana sklapanja toga ugovora TĐ u posjedu predmetne nekretnine a nakon toga da je u samostalnom i nesmetanom posjedu iste tužitelj NĐ iz [adresa] te da je iz činjeničnog supstrata tužbe vidljivo da je tužitelj u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u vremenu propisanom u čl.159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

39. U prvom redu je za navesti da iz navoda tužbe slijedi da je samo TĐ bio u posjedu predmetne nekretnine a ne i drugi prodavatelji po ugovoru o kupoprodaji BĐ i ŠĐ.

40 Prema odredbi čl.122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZOVIDSP) i čl.8.st.2. Zakona o zemljinim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 i 128/22) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona s tim da je prema naprijed navedenom izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, ZK odjel Obrovac u pogledu predmetne nekretnine upisan tuženik za cijelo.

41. Na temelju provedenoga dokaznog postupka ovaj sud ocijenjuje da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao, nedvojbeno i sa sigurnošću da je temeljem dosjelosti, odnosno samostalnog i neprekidnog posjedovanja predmetne nekretnine stekao pravo vlasništva te nekretnine. Ovo stoga što neprekinuto samostalno i neometano posjedovanje predmeta spora barem 40 godina do 1997. ne slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka osim samo svjedoka OĐ, s da se po ocjeni ovoga suda, ne može pribrajati eventualno stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane TĐ, BĐ i ŠĐ, s kojim je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor od 24.3.2012., odnosno od po tužitelju ranijeg posjednika TĐ. Naime, uvidom u spis poslovni broj P-1128/2015 koji je priklopljen ovom spisu je utvrđeno da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1128/2015 od 27. lipnja 2016., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6222/16 od 19. studenoga 2019. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tamo i ovdje tužitelj u odnosu na tamo i ovdje tuženika temeljem pravnog posla, ugovora o kupoprodaji između TĐ, BĐ i ŠĐ kao prodavatelja i ovdje tužitelja od 24.03.2012. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tamo i ovdje predmetne nekretnine 1507/2 k. o. [katastarska općina] jer u tom postupku nije utvrđeno da bi prodavatelji po tom ugovoru stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine jer da je nejasan i nije dokazan pravni slijed stjecanja do njih. To znači da ne postoji pravni slijed stjecanja između TĐ, BĐ i ŠĐ i njihovih prednika sad pok. ZĐ, pok. ĆĐ i pok. RĐ s jedne strane i ovdje tužitelja NĐ.

42 Tužitelj tvrdi da su TĐ, BĐ i ŠĐ kao i njihovi prednici sad pok. ZĐ, ĆĐ i RĐ bili kvalificirani posjednici predmetne nekretnine što znači da je njihov posjed bio zakonit, istinit i pošten. Međutim, tužitelj ikakvim materijalnim dokazima nije dokazao takvu kvalitetu njihova posjeda a niti to proistječe iz iskaza saslušanih svjedoka a što opet znači da niti sâm tužitelj ne može biti kvalificirani posjednik te nekretnine. Osim toga iz provedenih dokaza se ne može sa sigurnošću utvrditi da je RĐ darovao predmetnu nekretninu braći ZĐ i ĆĐ.

43. Iz prijepisa posjedovnih listova (l. s. 7-17) slijedi da su TĐ, ZĐ i ĆĐ upisani kao posjednici predmetne nekretnine svaki za po 1/3 dijela ali nema dokaza od kada su oni posjednici i na temelju koje osnove.

44. Odredbom čl.159.st.3. ZOVIDSP je propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnoga posjedovanja.

45. Kako je tužitelj kupio predmetnu nekretninu, doduše od nevlasnika 24. ožujka 2012. i tada uveden u posjed jer je naveo da je do tada u posjedu predmetne nekretnine bio TĐ a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 31.03.2020., ovaj sud nalazi da prema rezultatima dokaznog postupka na strani prednika tužitelja i tužitelja osobno nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću prema Paragrafu 1465-1472 Općeg građanskog zakonika, niti prema odredbi čl.20.st.1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) a niti prema navedenoj odredbi ZOVIDSP a niti prema odredbi čl.159.st.2. ZOVIDSP na koju upire tužitelj.

46. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije prihvaćen kao osnovan pa je temeljem i u smislu naprijed navedenih propisa kao i odredaba čl.160.st.1. i st.2. ZOVIDSP odlučeno kao u izreci presude.

47. Tužitelj koji je u cijelosti izgubio u parnici je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška pa je odlučeno kao u izreci presude u odnosu na taj zahtjev.

48. Temeljem čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) a na zahtjev tuženika zastupanog po punomoćniku odvjetniku, navedenom tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 2.750,00 EUR i to za sastavljanje odgovora na tužbu, pristup na sedam ročišta od 21.10.2022., 16.03.2023., 06.07.2023., 07.09.2023., 23.10.2023., 16.01.2025. i 21.02.2025. za četiri obrazložena podneska od 06.10.2022.g., 11.10.2022., 21.10.2022. i 28.09.2023. iznos od po 200,00 EUR za svaku parničnu radnju sve uvećano za PDV u iznosu od 25 % (Tbr.8.toč.1., Tbr.9.toč.1, Tbr.46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne noveine 138/2023, dalje Tarifa) pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

49. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u dijelu koji se odnosi na podnesak od 23.10.2023. jer isti nije postavljen u skladu sa Tbr.8.st.1. Tarife pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

50. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Benkovac, 21. ožujka 2025.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave istih. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – Narodne novine" 67/18 i 21/22) pisano u tri jednaka primjerka. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok žalbe teče od dana primitka presude.

DNA:

Tužitelju, po punomoćniku, putem e oglasne ploče

Tuženiku, po punomoćniku, putem e oglasne ploče