REPUBLIKA HRVATSKA

P-1227/2024-19

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AYVENS CROATIA d.o.o., OIB 45116797997, Veliko Polje (Grad Zagreb), Betinska 1, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik iz Požege, Sv. Florijana 8/II, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.913,13 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 472,97 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 72,97 eura od 21. ožujka 2024. do isplate i na iznos od 400,00 eura od 29. svibnja 2024. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.770,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. lipnja 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 7.386,10 eura. U tužbi je naveo da je vozilo u vlasništvu tužitelja oštećeno u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. svibnja 2023. u Osijeku na način da je vozilo tužitelja najprije udarilo vozilo osiguranika tuženika, da bi potom naknadno u vozilo tužitelja udarilo i vozio osigurano kod Croatia osiguranja d.d. Croatia osiguranje d.d. je isplatilo naknadu štete u omjeru od 20%, dok je tuženik nakon inicijalnog priznanja svoje odgovornosti od 80%, naknadno osporio tu odgovornost i tvrdio da je odgovoran u omjeru od 20%, u kojem omjeru je isplatio naknadu štete u iznosu od 2.328,70 eura 21. ožujka 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je osiguranik tuženika odgovoran za prometnu nesreću u omjeru od 20%, u kojem omjeru je tuženik isplatio naknadu štete tužitelju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Osječko-baranjske (list 6-7 spisa), zapisnik o očevidu (list 8-12 spisa), skica mjesta nesreće (list 13-17 spisa), fotografski elaborat (list 18-20, 56-103 spisa), račune (list 21-26 spisa), izvid štete (list 27-29 spisa), prijavu štete (list 30-32 spisa), dopise (list 33-35 spisa), prijavu i odštetni zahtjev (list 36-37 spisa), dopis (list 38-43, 127-132 spisa), nalaz i mišljenje Intelex d.o.o. (list 44-53 spisa), potvrdu o plaćanju (list 112 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću (list 158-171 i 184-185 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.386,10 eura.

6. U postupku nije sporno da se 16. svibnja 2023. dogodila prometna nesreća u Osijeku u kojoj su sudjelovala vozila tužitelja registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranika tuženika registracijske oznake [registarska oznaka] i osiguranika Croatia osiguranja d.d. registracijske oznake [registarska oznaka].

7. Sporna je odgovornost sudionika za nastanak prometne nesreće i visina štete na vozilu osiguranika tužitelja.

8. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Berislava Šimunovića utvrdio da je do prometne nesreće došlo u lijevoj prometnoj traci državne ceste D-2 kojom su se kretala vozila svih sudionika prometne nesreće. Vozilo tužitelja kretalo se ispred vozila osiguranika tuženika i vozila osiguranika Croatia osiguranja d.d. Vozač vozila tužitelja je poduzeo radnju intenzivnog kočenja. Potom je vozač vozila osiguranika tuženika koji se kretao iza vozila tužitelja brzinom od 115,9 km/h poduzeo radnju intenzivnog kočenja, udaljen 48,4 metara od mjesta sudara. Na tom putu nije uspio smanjiti brzinu kretanja na brzinu kretanja vozila tužitelja pa je brzinom od 91,8 km/h prednjim desnim dijelom svog vozila naletio na stražnji lijevi dio vozila tužitelja, koje se u trenutku sudara kretalo brzinom od 46,8 km/h. Uslijed tog sudara vozilo tužitelja je odbačeno u smjeru istoka. U nastavku je treći sudionik prometne nesreće, osiguranik Croatia osiguranja d.d. poduzeo radnju intenzivnog kočenja iz brzine od 89,5 km/h, udaljen 38,5 metara od mjesta sudara. Na tom putu nije uspio zaustaviti svoje vozilo pa je brzinom od 62,6 km/h prednjim desnim dijelom svog vozila naletio na stražnji lijevi dio vozila tužitelja, koje se u trenutku sudara kretalo brzinom od 7,6 km/h.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da osiguranik tuženika i osiguranik Croatia osiguranja d.d. nisu držali potreban razmak između svojeg vozila i vozila ispred sebe, jer da su održavali potreban razmak, tada bi u trenutku kada je vozilo ispred njih poduzelo radnju kočenja, radnjom kočenja osiguranik tuženika bi uspio smanjiti brzinu kretanja svog vozila na brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja, odnosno osiguranik Croatia osiguranja d.d. bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala štete u iznosu od 11.552,29 eura.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka te usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu proizlazi da je većina oštećenja na vozilu tužitelja nastala u prvom sudara (dakle, sudaru vozila osiguranika tuženika i vozila tužitelja) jer je vozilo tužitelja u tom sudaru ostvarilo veću promjenu brzine (22,3 km/h), nego u drugom sudaru (20,9 km/h). Vještak je procijenio da je u naletu vozila osiguranika tuženika na tužiteljevo vozilo nastalo 70-90% oštećenja na vozilu, a potom u naletu vozila osiguranika Croatia osiguranja d.d. na tužiteljevo vozilo nastalo je 10-30% ukupne štete na vozilu.

12. Iz zapisnika o očevidu policijske uprave osječko-baranjske od 4. srpnja 2023. proizlazi da je na mjestu prometne nesreće brzina ograničena prometnim znakom na 90 km/h.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju nalaz i mišljenje. Vještak je stručnim razlozima otklonio sve primjedbe i odgovorio na sva pitanja stranaka. Vještak je jasno obrazložio kako kvantificiranje oštećenja u prvom sudaru u odnosu na drugi sudar nije egzaktno moguće, ali da je najveći dio oštećenja nastao u prvom sudaru, pri čemu vještak procjenjuje da je to između 70 i 90% od ukupne štete na vozilu osiguranika tužitelja. Vještak je obrazložio da se u drugom sudaru samo eventualno mogao povećati opseg već nastalih oštećenja iz prvog sudara. U drugom sudaru radilo se o naletu na isto mjesto vozila tužitelja (stražnji lijevi dio vozila tužitelja), kao u prvom sudaru te su se u tom drugom sudaru mogla samo povećati oštećenja koja su nastala u prvom sudaru, a nisu nastala nova oštećenja. Kako ne postoji sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenjem novog prometnog vještačenja jer za njegovo izvođenje nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a.

14. Do prometne nesreće (prvog sudara koji se dogodio između vozila tužitelja i vozila osiguranika tuženika) došlo je krivnjom osiguranika tuženika koji nije održavao potreban razmak između svog vozila i vozila tužitelja koje se kretalo ispred njega pa je nakon što je došlo do kočenja vozila tužitelja, udario u to vozilo. Time je osiguranik tuženika postupio protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 4810, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 – dalje: ZSPC), a takvo postupanje je bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i štete.

15. Tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja i štete jer nije postupio protivno bilo kojoj odredbi ZSPC-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj poduzeo radnju intenzivnog koćenja, međutim, ne proizlazi da je tu radnju poduzeo bez razloga, a niti je logično da bi poduzeo radnju intenzivnog kočenja, a da za to nije nastala potreba zbog iznenadne prometne situacije koja je nastala ispred njegovog vozila. Stoga, se ne radi o tome da bi tužitelj postupio protivno odredbi čl. 52. st. 1. ZSPC-a.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je najveći dio oštećenja na vozilu tužitelja nastao u naletu vozila osiguranika tuženika na njegovo vozilo, pri čemu vještak procjenjuje da je u tom naletu nastalo između 70 i 90% ukupnih oštećenja. Nadalje, daljnji nalet osiguranika Croatia osiguranja d.d. na vozilo tužitelja bio je u isti dio tužiteljevog vozila pri čemu nisu mogla nastati nova oštećenja, već su oštećenja koja su nastala u prvom naletu mogla biti povećana. Uzimajući u obzir da je najveći dio oštećenja svakako nastao u prvom sudaru, a po procjeni vještaka to je 70 do 90% od ukupnih oštećenja na vozilu tužitelja, sud je utvrdio da je u naletu osiguranika tuženika na vozilo tužitelja nastalo 80% ukupne štete, pa stoga postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje osiguranika tuženika i štete na vozilu tužitelja u omjeru od 80%.

17. Ukupna šteta na vozilu je 11.552,29 eura, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, od čega 80% iznosi 9.241,83 eura. Nesporno je da je tuženik platio tužitelju iznos od 2.328,70 eura na ime naknade štete. Stoga, tuženik je dužan platiti i preostali dio štete u iznosu od 6.913,13 eura sukladno odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

18. Obveza naknade štete dospijeva trenutkom nastanka štete sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Iz računa Auto Zubak d.o.o. proizlazi da je ispostavljen 20. listopada 2023. u iznosu od 11.552,29 eura za popravak vozila. Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma (21. ožujka 2024.) pa je o tome odlučeno u granicama postavljenog zahtjeva. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

19. Tužitelj potražuje i iznos od 400,00 eura navodeći da je to iznos kojeg je platio vještaku za izradu nalaza i mišljenja prije pokretanja ovog parničnog postupka. Iz nalaza i mišljenja Intelex d.o.o. proizlazi da je to društvo po vještaku LS izradilo nalaz i mišljenje o okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće na zahtjev tužitelja. Nalaz i mišljenje izrađen je 29. travnja 2024., a vještak je tužitelju ispostavio račun broj 2443/1/1 od 29. travnja 2024. s dospijećem 29. svibnja 2024., u iznosu od 400,00 eura.

20. Međutim, izrada nalaza i mišljenja vještaka angažiranog od strane tužitelja prije pokretanja parnice nije bila potrebna za vođenje parnice, neovisno o tome je li tuženik i u kojem omjeru priznao svoju odgovornost za štetu. Tužitelj je mogao podnijeti odštetni zahtjev tuženiku i bez prethodne izrade nalaza i mišljenja vještaka o okolnostima dinamike nastanka prometne nesreće, kao i podnijeti tužbu sudu bez prethodne izrade tog nalaza i mišljenja. Za ostvarivanje naknade štete od odgovornog osiguratelja nije bilo potrebno da tužitelj prethodno daje izraditi nalaz i mišljenje vještaka na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, bez obzira na to je li tuženik priznao svoju odgovornost (tj. odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja i štete) i u kojem omjeru. Stoga, tužitelj ne pripada naknada u iznosu od 400,00 eura za izradu nalaza i mišljenja vještaka prije pokretanja parnice.

21. Odredba čl. 12. st. 7. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) koja propisuje da u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala, unesena je u taj Zakon tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23) koji je stupio na snagu 31. prosinca 2023. i ne primjenjuje se u ovom postupku sukladno odredbi 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23). Tom odredbom propisano je da postupci započeti prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Iz prijave štete tuženiku proizlazi da je tužitelj kao oštećenik podnio odštetni zahtjev tuženiku 17. svibnja 2023., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23) pa se odredba čl. 12. st. 7. tog Zakona ne primjenjuje. Nije odlučno kada je nalaz i mišljenje izrađen, kako to trvdi tužitelj, već je odlučno kada je podnesen odštetni zahtjev tuženiku budući da odredba čl. 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23) kao relevantan trenutka za primjenu zakona određuje trenutak započinjanja postupka (a to je dan podnošenja odštetnog zahtjeva), a ne trenutak izrade nalaza i mišljenja.

22. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka RS i da se od Postaje prometne policije Osijek zatraži dostava obveznog prekršajnog naloga protiv KS, kao i tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka KS sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da je dinamika prometne nesreće utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka te se saslušanjem vozača i uvidom u prekršajni nalog ne bi mogle utvrditi činjenice na temelju kojih bi mogla biti donesena drugačija presuda.

23. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka LS jer nije bio važan za odluku. Tužitelj je ovaj dokaz predložio na okolnost izrade nalaza i mišljenja, a time se ne bi utvrđivale činjenice koje bi mogle dovesti do drugačije odluke. U spisu se nalazi pisani nalaz i mišljenje kojeg je izradio LS te njegovo saslušanje o okolnostima izrade nalaza i mišljenja nije potrebno za donošenje odluke. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, nije potrebno saslušanje ovog svjedoka jer je ta činjenica utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića, koje vještačenje je odredio sud u ovom postupku sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a.

24. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 93,60%, odnosno radi se o situaciji da tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

25. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

26. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.)

27. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

28. Vrijednost predmeta spora je 7.386,10 eura.

29. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, podneska od 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 29. listopada 2024. i 25. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 1.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 250,00 eura, trošak predujma za izvođenje vještačenja po vještaku Berislavu Šimunoviću u iznosu od 400,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,16 eura i presudu u iznosu od 60,16 eura, sveukupno 1.770,32 eura.

30. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

Zagreb, 21. ožujka 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku