REPUBLIKA HRVATSKA
P-2609/2024-7
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., OIB 60787614257, Umag, Nikole Tesle 11, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 72,60 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 12. prosinca 2024. radi isplate iznosa od 72,60 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu KR. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 507,40 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 434,80 eura, a razliku od 72,60 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s DR sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da su tuženik i AR sklopili ugovor o obveznom osiguranju.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava visinu potraživanja koja se odnosi na cijenu sata rada. Navodi da tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to odabrana skuplja radionica. Osporava tužiteljev cjenik jer ga je tužitelj izdao sam sebi.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 22-25 spisa), e-mail korespondenciju (list 31-32 spisa), račun (list 49 spisa), izvid štete (list 50 spisa), korespondenciju (list 51, 53 spisa), izvadak o stanju i prometu po transakcijskom računu (list 52 spisa), cjenik (list 54 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 55-56 spisa), dopise (list 57, 58 spisa), račune i potvrde o plaćanju (list 73-78 spisa).
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 72,60 eura sa zateznim kamatama.
6. U postupku nije sporno da se 23. svibnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu KR.
7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik također navodi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni. Iz toga proizlazi da su tuženik i štetnik sklopili ugovor o obveznom osiguranju jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik ukazuje oštećeniku na mogućnost popravka vozila u pojedinim servisnim radionicama. Nadalje, iz izvida štete broj 248610510519 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom.
8. Iz računa broj 157-P1-2 od 12. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila KR. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 507,40 eura.
9. Iz izvatka o stanju i prometu po transakcijskom računu Istarske kreditne banke Umag d.d. proizlazi da je tuženik platio tužitelju iznos od 434,80 eura na ime naknade štete na vozilu 29. srpnja 2024.
10. Nije sporno da se preostali iznos od 72,60 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. To proizlazi iz navoda tuženika koji tvrdi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u tužbi. Također, iz korespondencije na listu 52 spisa proizlazi kako je sam tuženik naveo da je račun broj 157 od Bokavšek d.o.o. umanjen za 72,60 eura radi razlike u cijeni radnog sata.
10. Tuženik ne osporava da je njegov osiguranik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a to proizlazi i iz činjenice da je tuženik po predmetnom štetnom događaju platio tužitelju iznos od 434,80 eura. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik ne osporava izričito odgovornost svog osiguranika, a sačinio je izvod štete i izvršio plaćanje iznosa od 434,80 eura, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.
11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 7,10 sati u iznosu od 33,18 eura po sati. Količina radova obračunata je u skladu s izvidom štete jer je i tuženik u izvidu štete naveo da je potreban količina 7,10 sati.
12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio TR cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. siječnja 2023. navedeno da sata rada 33,18 eura uvećano za pdv. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio TR. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.
13. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka KR te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka KR jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.
14. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka SR, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi izvid štete. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik.
15. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su AR i tužitelj sklopili taj ugovor 22. kolovoza 2024. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da AR ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 157-P1-2 i izvidu štete broj 248610510519 u iznosu od 72,60 eura. Iz toga proizlazi da je AR ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 434,80 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 72,60 eura.
16. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
17. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 72,60 eura.
18. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 72,60 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.
19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 27. svibnja 2024. Stoga, u svakom slučaju, odštetni zahtjev podnesen je najkasnije 27. svibnja 2024. pa zatezne kamate teku od 28. svibnja 2024., od kojeg dana ih tužitelj i potražuje. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik AR i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.
21. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.
22. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.
23. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a 24. Vrijednost predmeta spora je 72,60 eura.
25. Tužitelju su priznati troškovi u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7. t. 9. Tarife, trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 59 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 144,91 eura.
Zagreb, 21. ožujka 2025.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
