REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1682/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista ČEŠ, u pravnoj stvari tužitelja: DAMIR BLAŽUN VL., AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT iz Zagreba, Mikulići 117, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 21. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 382,50 eur (slovima: tristo osamdeset dva eura i pedeset centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 382,50 eur (slovima: tristo osamdeset dva eura i pedeset centi) zakonsku zateznu kamatu od 29. veljače 2024 do 3. travnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 464,04 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 21. ožujka 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 382,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2024. nastala šteta na vozilu marke VW POLO 1.4 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici obveznog osiguranja štetnika broj 8105441027, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici procijenili štetu i 4. travnja 2024. napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240510511115/2. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu tome jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br.55/VP1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.654,64 EUR (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 1.272,14 eur, dok razliku od 382,50 eur po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 1.272,14 eur po računu, no ne i iznos od 382,50 eur, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 10. svibnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 382,50 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatnu stopu. Navodi kako tužitelj u tužbu tvrdi da je 28. veljače 2024. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, ali da pritom ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o prometnoj nezgodi na koju se poziva, niti podatke i dokaze o vozilu štetnika, niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, a s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, da je tužitelj to dužan učiniti već u tužbi. Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu budući je na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera osjetno niža nego li to tužitelj obračunava, kao i da je oštećenik dužan pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati.

4. Podneskom od 17. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja navodi kako je isti neosnovan, s obzirom da je ustupitelj/oštećenik ČE ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju, a koju tražbinu tuženik nije podmirio, sve pozivajući se na čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na prigovor pasivnoj legitimaciji, tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer da iz obrazložene ponude tuženika od 9. travnja 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici obveznog osiguranja štetnika pravno osnovan te se tuženik putem te ponude obvezao na isplatu iznosa od 1.272,14 eur osigurnine po odštetnom zahtjevu. Slijedom navedenoga, tužitelj osporava navode tuženika kako isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve budući je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 55/VP1/1 i iznosa djelomične isplate tuženika od 11. travnja 2024., te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 382,50 eur. Da je tuženik temeljem prometne nezgode od 28. veljače 2024. te dokumentacije koju posjeduje vezanu uz istu sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što da proizlazi iz izvida štete br. 240510511115/2 te obrazložene ponude tuženika od 9. travnja 2024., uz napomenu da je samom isplatom nespornog iznosa tuženik potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici štetnika broj 8105441027, koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 11,00 sati, dok je za lakirerske radove obračunao vrijeme popravka vozila na 6,00 sati, a što da u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 240510511115/2, slijedom čega da su navodi tuženika irelevantni i neosnovani, te usmjereni na odugovlačenje postupka.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun/otpremnicu broj 55/VP1/1 od 5. travnja 2024. (list 9 spisa), promet po računu (list 10 spisa), izvid štete broj 240510511115/2 od 4. travnja 2024. (list 11 spisa), dopis/ponuda tuženika od 9. travnja 2024. s e-mail komunikacijom (list 12-14 spisa), Cjenik tužitelja (list 15 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. svibnja 2024. (list 16-17 spisa) s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 18-19 spisa), sudsku praksu (list 20-33, 36-44, 49-59 spisa), e- mail komunikaciju (list 34-35 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 45-48 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 69-72, 76-92 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata, ocijenio osnovanim.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatna stopa.

9. Uvidom u Izvid štete broj 240510511115/2 od 4. travnja 2024. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je navedeni izvid obavio tuženik za oštećenicu ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu ČEoštećenik), u odnosu na nezgodu od 28. veljače 2024. i oštećeno vozilo marke VW POLO 1.4 TDI, registarske oznake [registarska oznaka], a prema polici sklopljenoj kod tuženika broj 8105441027. Uvidom u račun tužitelja broj 55/VP1/1 od 5. travnja 2024. (list 9 spisa) utvrđeno je da je isti izdan ČE za popravak vozila prema ranije citiranom izvidu štete tuženika za vozilo marke VW POLO registarske oznake [registarska oznaka].

10. Uvidom u obrazloženu ponudu tuženika od 9. travnja 2024. uz e-mail dokumentaciju (list 12-14 spisa) utvrđeno je da je istu izdao tuženik ČE za prometnu nezgodu od 28. veljače 2024., vozilo registarske oznake [registarska oznaka], po broju štete 240510511115. Uvidom u istu ponudu jasno je utvrđeno da je za navedeni štetni događaj tuženik učinio nespornom svoju odgovornost za isti, odnosno zahtjev za naknadom štete ocijenio pravno osnovanim, ali je visinu štete procijenio na iznos od 1.272,14 eur, dok ostatak iznosa od 382,50 eura osporava i jasno navodi kako navedeni iznos spori zbog razlike u cijeni rada (jasno je naznačeno "veća cijena rada"). Stoga ovaj sud smatra paušalnim prigovore punomoćnika tuženika visini tužbenog zahtjeva jer je razvidno da je sporna isključivo cijena sata rada. Ističe se i kako je tuženik nesporno navedeni iznos od 1.272,14 eura i platio (list 10 spisa), a koja potvrda o uplati je i u mailu (list 14 spisa). Nadalje i u samom izvidu štete (list 11 spisa) je predviđena cijena sata rada za autolimarske i autolakirerske radove 20,00 eura po satu, dok je u računu tužitelja (list 9 spisa) cijena sata rada 52,50 eura, što govori u prilog tvrdnji da je u konkretnom slučaju sporna razlika u cijeni sata rada koju tuženik priznaje u odnosu na cijenu sata rada tužitelja koju zaračunava i naplaćuje.

11. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. svibnja 2024. (list 16-17 spisa) utvrđeno je da su isti sklopili ČE kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj, i to za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 382,50 eura po računu broj 55/VP1/1, temeljem izvida štete tuženika broj 240510511115/2, koje potraživanje prema tuženiku je ČE prenijela na tužitelja (utvrđeno je i da je puni iznos računa 1.654,64 eura, a da je tuženik platio iznos od 1.272,14 eura, te da je preostalo potraživanje od 382,50 eura do punog podmirenja računa). Dakle, sve je u skladu s preostalom citiranom dokumentacijom u spisu. Također je vidljivo i da je tuženiku poslana notifikacija o ustupanju tražbine u mailu od 28. lipnja 2024. (list 18-19 spisa).

12. S obzirom na navedeno i da je sud utvrdio nespornim štetni događaj i nastanak štete prema dokumentaciji u spisu, te odgovornost tuženika, a s obzirom na odredbu čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO), te postojanje valjanog ugovora o ustupanju, sud je prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja ocijenio paušalnim i neosnovanim. Nadalje, prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove i lakirerske radove u iznosu od 42,00 eura po satu uvećano za 25% PDV-a (10,50 eura), dakle, 52,50 eura po satu rada, što jasno proizlazi iz Cjenika tužitelja (list 15 spisa), te je tako obračunato i u računu broj 55/VP1/1 (list 9 spisa), a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to je sud stava da postoji tražbina tužitelja na ime naknade štete u preostalom iznosu od 382,50 eura. Opreza radi sud navodi i kako je iz Cjenika tužitelja jasno vidljivo da tužitelj svoje usluge naplaćuje uvećano za 25% PDV-a.

13. Kako je sud uvidom u Izvid štete (list 11 spisa) te obrazloženu ponudu od 9. travnja 2024. nesporno utvrdio povezanost štetnog događaja i nastanka štete, kao i da je sam tuženik svoju odgovornost za iste ocijenio pravnom osnovanima, sud je prigovor pasivnoj legitimaciji, nastanku štete i odgovornosti za istu ocijenio paušalnima i neosnovanima. Jasno je utvrđeno da je riječ o štetnom događaju od 28. veljače 2024., u kojem je oštećeno vozilo ČE registarske oznake [registarska oznaka], te da je izvršen izvid štete od strane tuženika broj 240510511115, te po istom procijenjena i plaćena šteta u iznosu od 1.272,14 eura, pa je nesporno da je tuženik kao osiguratelj štetnika pasivno legitimiran jer nije logično da bi ocijenio pravno osnovanim zahtjev za naknadu štete za štetni događaj u kojem to ne bi bio slučaj, niti izvršio uplatu pretežitog dijela računa, a sukladno navedenome, razvidno je da nije bio sporan ni štetni događaj, niti odgovornost, niti nastanak štete, već jedino visina štete, i to zbog razlike u cijeni sata rada, a što je jasno vidljivo iz Ponude tuženika s lista 12 spisa. Ističe se i da je iz Izvida štete vidljivo da je tuženik osiguratelj štetnika u predmetnom štetnom događaju i to po polici broj [broj police], što je u skladu s navodima tužitelja istaknutim tijekom postupka, kao i sa ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu koju je sud cijenio. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu i to kao osiguratelj štetnika, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

14. Sud cijeneći materijalnu dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 220. ZPP- a, nije proveo dokaz pribavom police osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika, niti saslušanje tužitelja i svjedoka ČE jer je isto ocijenio nepotrebnim.

15. U odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, sud je o tome izlagao i ranije u ovoj odluci, ali razvidno je da je u konkretnom slučaju sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva samo sa osnove razlike u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijeni sata rada koju tuženik priznaje.

16. U izvidu štete (list 11 spisa) su za popravak vozila ČE predviđena 6,00 sati rada limara i 11,00 sati rada lakirera, i to po cijeni od 20,00 eura po satu. U računu tužitelja je također navedeno da je za popravak vozila bilo potrebno 6,00 sati rada limara i 11,00 sati rada lakirera, ali je razlika u tome što je cijena sata rada obračunata po cijeni od 42,00 eura + 25 % PDV-a (ukupno 52,50 eura po satu rada). S tim u vezi se navodi kako navedena cijena sata rada u potpunosti odgovara Cjeniku tužitelja (list 15 spisa).

17. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno nije provedeno prometno-tehničko vještačenje na okolnost cijene sati rada tužitelja, niti je naloženo tužitelju da dostavi račune popravka vozila za 2024. s dokazom da su isti i plaćeni od strane fizičkih osoba, niti je provedeno financijsko vještačenje na utvrđivanje okolnosti cijena sati rada jer je sud isto ocijenio nepotrebnim.

18. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 15 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 382,50 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj štetnika, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

20. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 4. travnja 2024. proizlazi da je oštećenik tada i podnio odštetni zahtjev pa je zahtjev za zatezne kamate na glavnicu ocijenio osnovanim upravo od navedenog nadnevka, 4. travnja 2024., do isplate (točka I izreke presude), dok je zahtjev za naknadu zakonskih zateznih kamata zatraženih za period prije toga, odnosno od 29. veljače 2024. do 3. travnja 2024., sud ocijenio neosnovanim pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

21. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu, koju stopu tužitelj i potražuje pa je sud prigovor stopi zatezne kamate tužitelja ocijenio neosnovanim.

22. Odluka o parničnom trošku iz točke III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 22.7.2024.- 50 bodova, odnosno 100,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 16.12.2024.- 50 bodova, odnosno 100,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 6.2.2025.-50 bodova odnosno 100,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 350,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 87,50 eura, što sveukupno iznosi 437,50 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

24. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživanje, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

ČEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: BE VL., AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT iz Zagreba, Mikulići 117, OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana