Posl. br. Pp-2804/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Marini Radaić Martinović, uz sudjelovanje zapisničara Elide Kapor, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljenik RAVLIĆ d.o.o. kao pravne osobe i II-okrivljenika LI, kao odgovorne osobe, zbog djela prekršaja iz odredbe čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/2022 i 59/2023), a temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - dalje PZ-a), na raspravi za donošenje i objavu odluke održanoj dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I-OKRIVLJENIK: Ravlić d.o.o. za trgovinu i turizam, OIB: 93189053152 s sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan, kao pravna osoba

II-OKRIVLJENIK: LI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prekršajno nekažnjavan, kao odgovorna osoba

k r i v i  s u

što su u vremenskom razdoblju od 08. veljače 2022. – 23. kolovoza 2022. na benzinskoj postaji u Orebiću, Dubravica bb, koja posluje u sastavu trgovačko društva Ravlić d.o.o. [adresa] obavljali nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu koju koriste u odnosu prema potrošaču prilikom isticanja i naplate maloprodajnih cijena naftnih derivata EUROSUPER 95 i EURODIESEL i to na način da su isticali i naplaćivali iznose, koji su viši od propisanih maloprodajnih cijena utvrđenih Uredbom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata,

čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 35. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/2022 i 59/2023), kažnjivo po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. istog Zakona,

pa se temeljem navedenih odredbi naznačenog propisa,

K A Ž N J A V A J U

I-OKRIVLJENA PRAVNA OSOBA: NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 3.000,00 Eur-a

II-OKRIVLJENIK: NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 1.000,00 Eur-a

I i II-okrivljeni su temeljem odredbe čl. 33. st. 10. PZ-a dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, te su je dužni platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli,

I-OKRIVLJENA: pozivom na br. odobrenja: 6068-3847-1074314107, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.

II-OKRIVLJENIK: pozivom na br. odobrenja: 6068-3847-1074314573, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.

Ako okrivljeni u navedenom roku ne plate novčane kazne, iste će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34. st. 1. PZ-a, a ukoliko u navedenom roku plate iznos od 2/3 što za I-okrivljenu iznosi 2.000,00 eura, a za II-okrivljenika iznosi 666,67 eura, smatrati će se da su novčane kazne platili u cijelosti, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a.

Temeljem odredbe čl. 139. st. 3. PZ-a I i II okrivljenik su dužni naknaditi trošak vođenja prekršajnog postupka paušalno određenog i to svaki u novčanom iznosu od po 30,00 eura u roku kao i kaznu, u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli i to I-okrivljenik pozivom na br. odobrenja: 6068- 3847-1074314158 primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, a II-okrivljenik pozivom na br. odobrenja: 6068-3847-1074314573 primatelj Republika Hrvatska.

O b r a z l o ž e n j e

1. Držani inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću je pod brojem: Klasa: 336-02/22-01/7780, Urbroj: 443-02-03-19-22-15 od 27. listopada 2022. izdala prekršajni nalog protiv okrivljenika radi prekršaja činjeničnog opisanog i pravno kvalificirano kao u izreci ove presude.

2. Povodom prigovora I. i II. okrivljenika na navedeni prekršajni nalog spis je dostavljen ovom sudu na daljnje odlučivanje.

3. Na glavnoj raspravi održanoj **.**.2025. branitelj I- okrivljenika NI, odvjetnik u [adresa], ujedno i kao zamjenik branitelja II-okrivljene odgovorene osobe, je u spis priložio pisanu obranu okrivljenika.

4. U pisanoj obrani I-okrivljena pravna osoba poriče počinjenje prekršaja koji se istoj stavlja na teret ovim prekršajnim nalogom. Navodi kako je bitno obilježje prekršaja iz čl. 35. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača u vezi sa st. 2. toč. 4. istog zakona zavaravajuća poslovna praksa koja je navela prosječnog potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio (u konkretnom, glede cijene proizvoda), ili načina na koji je ona izračunata, ili postojanja određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Navodi kako treba postojati uzročno-posljedična veza između postupanja okrivljene pravne osobe u vidu zavaravanja kupca i odluke kupca da kupi određeni proizvod (u konkretnom naftni derivati) koji inače ne bi kupio. Postupanje okrivljene pravne osobe da ne predstavlja prekršaj iz čl. 35. st. 1., vezano za odredbe iz st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivog po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, kao ni općenito prekršaj iz Zakona o zaštiti potrošača. Dalje navodi da se postupanje okrivljene pravne osobe ne može podvesti pod pojam zavaravajuće poslovne prakse, jer isticanjem viših maloprodajnih cijena naftnih derivata od onih koju su utvrđeni Uredbama o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, nisu ni jednog prosječnog potrošača zavarali i tim naveli da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donijeli. Svaki prosječni potrošač da je na navedenoj benzinskoj postaji bio upoznat s maloprodajnim cijenom naftnih derivata, jer da su iste bile istaknute, a da je isti bio i mogao biti upoznat sa sadržajem Uredbi o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata pa da je mogao usporediti te dvije cijene i slobodno donijeti odluku o kupnji naftnih derivata na toj ili na nekoj drugoj benzinskoj postaji. Navodi kako Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata donosi Vlada Republike Hrvatske i to na temelju odredbe čl. 9. st. 2. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata, te da se radi o provedbenim propisima donesenima na temelju Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata, a ne na temelju Zakona o zaštiti potrošača. S tim u vezi, ističe da Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata u svojim prekršajnim odredbama na propisuje sankcioniranje, u slučaju postupanja protivnog Uredbama o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata iz čl. 9. st. 2. tog zakona. Obzirom na navedeno imajući u vidu načelo zakonitosti sukladno odredbi čl. 2. st. 3. Prekršajnog zakona navodi da je nedvojbeno da postupanje okrivljene pravne osobe, odnosno djelo za koje se tereti predmetnim prekršajnim nalogom, nije prekršaj pa slijedom čega ne može ni biti kažnjena te predlaže donijeti presudu kojom se oslobađa od optužbe. Dalje navodi da sve i ukoliko bi se postupanje okrivljene pravne osobe predstavljalo prekršaj, predmetni prekršajni nalog da sadrži nedostatke u pogledu činjenica i okolnosti koje čini obilježja prekršaja, odnosno činjeničnog opis prekršaja iz kojeg proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Navodi da je potpuno nejasno koju to točno i konkretno Uredbu o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata ima na umu ovlašteni tužitelj, imajući u vidu da Vlada Republike Hrvatske nije donijela samo jednu jedinu uredbu, već da ih je donijela znatno više. Ovlašteni tužitelj da je bio dužan navesti svaku pojedinu i konkretnu Uredbu o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata koja je bila na snazi u svakom pojedinom vremenskom razdoblju, a u kojem smatra da je okrivljena pravna osoba postupala protivno pojedinoj i konkretnoj uredbi u pojedinom vremenskom razdoblju. Ovlašteni tužitelj da je bio dužan navesti i svaki pojedinačni iznos i ukupan iznos imovinske koristi za koju smatra da je okrivljena pravna osoba protupravno ostvarila, sve s naznakom točnog dana i s naznakom Uredbe, kojoj bi postupanjem okrivljene pravne osobe bilo protivno. Predmetnim prekršajnim nalogom da nije utvrđena krivnja okrivljene pravne osobe da bi ista stekla protupravnu imovinsku korist u bilo kojem iznosu pa da nije moguće a niti zakonski osnovano točkom 3. izreke oduzimati navodno protupravno stečenu imovinsku korist u iznosu od 56.404,86 eura. Navodi kako zapisnik o inspekcijskim nadzoru, a ukoliko ne predstavlja nezakonit dokaz, može biti dokaz u prekršajnom postupku, ili pak temeljem za izdavanje prekršajnog naloga, ali da nije dopušteno u izreci prekršajnog naloga se pozivati na taj zapisnik i utvrđenja iz tog zapisnika, a bez cjelovitog navođenja tih utvrđenja kao činjeničnog opisa prekršaja. Zbog navedenog okrivljena pravna osoba ne zna i ne može znat za što se točno tereti. U predmetnom prekršajnom nalogu se kao vrijeme počinjenje prekršaja navodi razdoblje od 08. veljače 2022. do 23. kolovoza 2022., dok da iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 24. listopada 2022. proizlazi da okrivljena pravna osoba u periodu od 21. veljače 2022. do 07. ožujka 2022. nije isticala i naplaćivala iznose koji da su viši od Uredbom propisanih maloprodajnih cijena za euro dizel iz navedenog zapisnika obavljenom inspekcijskom nadzoru da proizlazi da je okrivljena pravna osoba u pojedinim vremenskim razdobljima ostvarila imovinsku korist u iznosu većem od ukupnog iznosa prodanog goriva u tom pojedinom vremenskom razdoblju. U vezi s navedenim i primjera radi, navedenim zapisnikom da se navodi da je okrivljena pravna osoba u periodu od 09. kolovoza 2022. do 15. kolovoza 2022. prodala goriva u ukupnom iznosu 42.960,65 kuna, a da je ostvarila imovinsku korist od 49.834,36 kuna. Napominje da se ne radi o samo jednom razdoblju za koje je navedeno da je okrivljena pravna osoba ostvarila imovinsku korist veću od ukupno naplaćenog iznosa, već da je prethodno razdoblje uzeto samo kao primjer, a radi se i o razdobljima 01. srpnja 2022. do 04. srpnja 2022., 05. srpnja 2022. do 11. srpnja 2022., 12. srpnja 2022. do 18. srpnja 2022. i tako dalje. Prethodno navedeno da jasno ukazuje na neutemeljenost i pogrešnost zapisničkih utvrđenja Državnog inspektorata pa samim time i predmetnog prekršajnog naloga, budući da je u konkretnom nemoguće ostvariti imovinsku korist veću nego li je uopće ukupno naplaćeno. Pri izračunu navodno stečene protupravne imovinske koristi da nije uzeta u obzir cijena po kojoj je okrivljena pravna osoba nabavljala i plaćala naftne derivate, a posebno imajući u vidu oscilacije u cijeni naftnih derivata u inkriminiranom razdoblju te kupnju iste po cijenama većim od maloprodajnih. Kada bi se sve prethodno uzelo u obzir navodi da bi se utvrdilo da je okrivljena pravna osoba, a glede naftnih derivata, poslovala u gubitku. Navodi kako viši tržišni inspektor SI koja je obavljala predmetni nadzor nema financijsko knjigovodstvena stručna znanja potrebna za utvrđivanje eventualno stečene imovinske koristi kao što ih nema odvjetnik ni sud. U slučaju kada bi postupanje okrivljene pravne osobe predstavljalo prekršaj a što ne predstavlja, navodi da bi pravo na povrat više plaćenog imali prvenstveno potrošači odnosno kupci a ne Republika Hrvatska u vidu oduzimanja imovinske koristi, a Republika Hrvatska da nije ničim oštećena čak štoviše da je imala financijsku korist u pogledu više uplaćenog po osnovi poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. U slučaju da sud ne oslobodi optužbe okrivljenu pravnu osobu predlaže provest financijsko knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga okrivljene pravne osobe na okolnost da li je ista uopće ostvarila protupravnu imovinsku korist i u kojem iznosu te predlaže saslušati SI na okolnost provođenja inspekcijskog nadzora te izračuna i utvrđenja iznosa za koje smatra da ih je okrivljena pravna osoba protupravno ostvarila. Okrivljena odgovorna osoba u pisanoj obrani u cijelosti poriče da bi počinila prekršaj koji joj se u konkretnom slučaju stavlja na teret te ističe kako je upoznata sa sadržajem pisane obrane koju dala okrivljena pravna osoba a navodima koje se u potpunosti pridružuje. Ističe kako predmetni prekršajni nalog sadrži takve nedostatke da okrivljena odgovorna osoba ne zna i ne može znati za što se točno tereti te da postupanje koje je činjenično opisano predmetnim prekršajnim nalogom ne predstavlja prekršaj iz čl. 35. st. 1. vezano za odredbe iz st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivog po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, kao ni općenito prekršaj iz Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata na temelju kojeg se donose Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata u svojim prekršajnim odredbama da ne propisuje sankcioniranja te uzimajući u obzir sadržaj odredbe čl. 2. st. 3. Prekršajnog zakona u kojoj je izraženo načelo zakonitosti djelo za koje se tereti predmetnim prekršajnim nalogom okrivljena odgovorna osoba da nije prekršaj, s obzirom na navedeno, predlaže donijeti presudu kojom se okrivljena odgovorna osoba oslobađa od optužbe.

5. Na glavnu raspravu održanu 18. ožujka 2025. branitelj okrivljene pravne osobe ujedno i zamjenik branitelja II-okrivljenog predstavnika pravne osobe je ustrajao u svim navodima i prijedlozima iz pisane obrane. Ovlašteni predstavnik tužitelja je ostao pri navodima iz optužnog prijedloga te u odnosu na pisane obrane I i II-okrivljenika navodi kako je istina da temeljem Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata nisu propisane sankcije za počinjenje ovakvog prekršaja međutim upravo zato da je i predviđeno Zakonom o zaštiti potrošača da se potrošač zaštiti u ovakvoj situaciji. Dalje navodi da se radi se o manjem području te u konkretnoj situaciji potrošač da je prisiljen kupiti proizvod po većoj cijeni od one koja je zakonom propisana te u toj situaciji Zakon o zaštiti potrošača upravo od takvog postupanja da štiti potrošača te da se radi o ekonomski teškoj situaciji koju je trgovac iskoristio u ostvarivanju nezakonite imovinske koristi. Branitelj okrivljenika ističe da su i činjenično i pravno neosnovani navodi ovlaštenog tužitelja, a upravo navodi istoga da govore u prilog donošenju oslobađajuće presude budući iz istih ne proizlazi da se radi o zavaravajućoj poslovnoj praksi. Nastavno na navode branitelja okrivljenika ovlašteni predstavnik tužitelja je iste osporio pri tom navodeći da se u konkretnoj situaciji radi o zavaravajućoj i nepoštenoj poslovnoj praksi te da je potrošač bio prisiljen kupiti proizvod po većoj cijeni upravo zato jer se radi o malom području i potrošač da nije morao znati da kupuje nešto za što je propisana ograničena cijena za to što je zakonom bila propisana maksimalna cijena a što je trgovac kao poslovni subjekt koji se bavi naftom i naftnim derivatima to trebao znati. Branitelj okrivljenika je dalje naveo kako se Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata objavljuju u Narodnim novinama kao službenom glasniku ili glasilu RH.

6. U daljnjem tijeku dokaznog postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje SI, zaposlenice u Držanom inspektoratu, Ispostava Metković koja je navela kako je 24. kolovoza 2022. u medijima izašla predstavka potrošača prema kojoj se je cijena goriva u predjelu Dubravica u Orebiću od strane okrivljenika naplaćivala u većem iznosu od one koja je bila propisana Uredbama Vlade. Odmah po toj predstavci po naputku svjedokinja navodi da je izašla na teren kako bi se utvrdile navedene okolnosti, a o čemu je sačinjen zapisnik. Okirvljenik da je odmah nakon što je navedena predstavka izašla u medije vratio cijene na one koje su propisane Uredbama Vlade, pri tome navodeći kako je i tijekom ljeta bilo predstavnik u svezi navedenog. Svjedokinja navodi kako su prilikom provođenja nadzora nasumično su od strane okrivljenika pregledni računi koji su bili ispostavljeni potrošačima a i iz kojih računa se vidjelo da je cijena goriva potrošačima naplaćivana po cijeni većoj od dopuštene i propisane cijene Uredbama Vlade. Što se tiče imovinske koristi svjedokinja navodi da se ista utvrđivala na temelju dokumentacije koju je okrivljenik u ovom slučaju dostavio i to račune izlazne za gorivo od drugog mjeseca te je izračunata razlika sve onako kako je navedeno u zapisniku te je oduzet PDV koji je trgovac platio, a sve kako je to navedeno u tablici. Navodi kako su cijene bile pogrešno formirane za gorivo koje je okrivljenik naplaćivao potrošačima te potrošač da je o tom imao saznanje vjerojatno da ne bi kupovao gorivo, dakle da je doveden u zabludu. Svjedokinja dalje navodi da je u predstavkama potrošača bilo navedeno kako se okrivljenik ne pridržava cijena goriva kako je to propisano Uredbom Vlade te da je u inkriminiramo razdoblju od 08. veljače pa do 23. kolovoza 2022. na snazi bilo više Uredbi Vlade koje su se mijenjale svako 14 dana, a koju Uredbu je imala na umu, a koja je navedena u prekršajnom nalogu svjedokinja se o tom nije znala očitovati. Što se tiče period od 21. veljače do 07. ožujka a nakon što je svjedokinji predočen zapisnik priložen spisu ista je navela da okrivljena pravna osoba u tom periodu nije naplaćivala gorivo po većoj cijeni, a što da se vidi iz praznih stavki iz tablice.

7. U dokaznom postupku pročita je Odluka o imenovanju predstavnika od 29. studenog 2022., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 24. kolovoza 2022., zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 13. rujna 2022., zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 28. rujna 2022., zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Metkoviću od 24. listopada 2022., sudska praksa uz napomenu kako ista u određenim dijelovima nije čitljiva. Također sud je izvršio uvid i u podatke Ministarstva pravosuđa

8. Ovlašteni predstavnik tužitelja nije imao primjedbi na pročitane isprave, a u odnosu na obračun imovinske koristi naveo je kako se radi o zbunjujućem prikazu iz računa iste te da u nalazu koji je priložen zapisniku u kojem se obračunavala imovinska korist u stavci prodano gorivo se radi o litrama prodanog goriva, a u stavci imovinska korist da se radi o novčanom iznosu, slijedom čega isti osporava navode da bi bila ostvarena veća imovinska korist od prodane količine goriva. Nastavno na navode ovlaštenog predstavnika tužitelja branitelj okrivljenika je naveo kako su isti u suprotnosti s ostalim dokazima koje je isti podnio, a u odnosu na pročitane isprave ustraje u svim prigovorima iz pisanih obrana.

9. Odbijen je prijedlog za provođenjem dokaza financijskog vještačenja kao nepotreban, budući da je temeljem ovako provedenog dokaznog postupka činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje zakonite odluke, pa bi se provođenjem financijskog vještačenja, po mišljenu ovog suda samo bespotrebno odugovlačilo vođenje prekršajnog postupka.

10. U završnom govoru ovlašteni predstavnik tužitelja je ostao pri svim navodima iznijetim u toku postupka navodeći kako nema primjedbi u odnosu na iskaz svjedokinje te pri tome moli sud postupiti sukladno Zakonu o zaštiti potrošača zbog zaštite kolektivnog interesa potrošača. Branitelj okrivljenika u završnom govoru navodi kako se predlaže donijeti presuda kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe budući da se ne radi o prekršaju, a u svakom slučaju ustraje u svim navodima iz pisanih obrana.

11. Naime, okrivljenicima se stavlja na teret počinjenje prekršaja iz čl. 35. st. 1., vezano za odredbu iz st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. istog zakona. Sukladno čl. 149 .st. 1. toč 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača prekršaj čini trgovac –pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu čl. 34. do 40. ovog zakona. Odredba čl. 35. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisuje kako se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

12. Nije sporno da navedena benzinska postaja posluje u sastavu prvookrivljenika te da je u vlasništvu prvookrivljenika. Također iz provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da su okrivljenici na navedeno benzinskoj postaji u razdoblju navedenom u optužnom prijedlogu isticali maloprodajne cijene navedenih naftnih derivata koje su bile više od propisanih maloprodajnih cijena utvrđenih Uredbom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena, kao ni da se svaka Uredba u utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata javno objavljuje u službenom listu Republike Hrvatske. Međutim, sporno je da li navedeno postupanje okrivljenika predstavlja prekršaj kažnjiv po čl. 149 st.1 toč. 49 i st.2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/22 i 59/2023).

13. Dakle, da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to je prvi uvjet isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

14. Temeljem provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika te temeljem provedenog dokaznog postupka, ispitujući svjedokinju SI, kao i uvidom u priloženu dokumentaciju od strane tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret čime su postupili protivno odredbi čl. 149. st. 1 . t. 49. Zakona o zaštiti potrošača za koji je propisana novčana kazna u čl. 149. st. 1. za pravnu osobu te u stavku 149. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača za odgovornu osobu u pravnoj osobi te je u djelu okrivljenika našao sva obilježja prekršaja navedenog u izreci ove presude pa ih je stoga oglasio krivima.

15. Sud je, na temelju provedenih dokaza (fotografije istaknutih cijena te zapisnik tržišne inspekcije), nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici u periodu navedenom u optužnom prijedlogu primjenjivali cijenu višu od propisane i time doveli potrošače u zabludu, ostavljajući dojam da se radi o zakonito formiranoj cijeni, iako ista nije bila u skladu s važećom regulativom, a što je moglo utjecati na njihovu odluku o kupnji. Time su okrivljenici počinili zavaravajuću poslovnu praksu u smislu članka 35 Zakona o zaštiti potrošača. Dakle, okrivljenik je kao trgovac u spornom periodu naplaćivao veću cijenu od one koju je Vlada Uredbom propisala kao maksimalno dopuštenu, te nije informirao potrošača da cijena nije u skladu s propisima, čime se potrošača dovodi u zabludu o ključnom elementu proizvoda – cijeni, a cijena je osnovni kriterij na temelju kojeg potrošač odlučuje hoće li nešto kupiti. Naime okrivljena pravna osoba kao poslovni subjekt i odgovorna osoba bili su dužni postupiti u skladu s pravilima profesionalne pažnje i istaknuti cijenu kako se to od njih zahtjevalo danom stupanja na snagu Uredbe Vlade.

16. Nadalje, u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oduzimanje imovinske koristi od okrivljene pravne osobe, budući da iz činjeničnog opisa djela nije razvidno da je okrivljena pravna osoba pribavila imovinsku korist, a što je inače preduvjet za oduzimanje imovinske koristi od okrivljenika, slijedom čega nisu bili ostvareni uvjeti za odlučivanje o imovinskoj koristi.

17. Krivnja I-okrivljenika, kao pravne osobe te prema tome i prekršajna odgovornost II-okrivljenika kao odgovorne osobe za navedeno djelo prekršaja temelji se na naprijed naznačenoj odredbi Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je propisana prekršajna odgovornost trgovca - pravne osobe te odgovorne osobe u pravnoj osobu ako se koristi praksom koja je nepoštena u smisli čl. 34 do čl. 40. ovog Zakona.

18. Odlučujući o vrsti i visini kazne vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.

19. Kao olakotne okolnosti okrivljenicima su uzete u obzir činjenice što su do sada prekršajno nekažnjavani a što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o osuđivanosti okrivljenika te što su otklonili utvrđenu nepravilnost promptno, protek vremena od počinjenja prekršaja, slijedom čega je okrivljenicima izrečena ublažena novčana kazna primjenom čl. 37 st. 3. Prekršajnog zakona ispod zakonom propisanog minimuma za ovu vrstu prekršaja, smatrajući da će se svrha kažnjavanja postići i blažom kaznom od propisane, te da će se ubuduće kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja.

20. Okrivljeni se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne plate iznos od po 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da su novčane kazne u cijelosti plaćene, a u smislu odredbe čl. 152. st.3. Prekršajnog zakona.

21. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 138. st.2. t. 3.a i čl. 139. st.3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova prekršajnog postupka, koji je utvrđen u iznosu od 30,00 Eur-a za I-okrivljenu pravnu osobu kao i za II- okrivljenu odgovornu osobu, s obzirom na trajanje i složenost postupka.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Korčuli, 21. ožujka 2025.

Zapisničar

S u t k i nj a

Elida Kapor

Marina Radaić Martinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj, I-okrivljenik i II-okrivljenik imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove Stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku, a može se na istom mjestu izjaviti i usmeno na zapisnik.

PRESUDU DOSTAVITI:

- ovlaštenom tužitelju

- I-okrivljeniku, ovlaštenom predstavniku OI i branitelju uz uplatnice

- II-okrivljeniku i branitelju uz uplatnice

- pismohrani