Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-269/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J. [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Kuduz, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. veljače 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a objavljene 21. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 62000157886/2006 od 23. lipnja 2006. god. koji Ugovor je potvrđen po j.b. Ružici Gagro dana 25. rujna 2006. god. pod br. OU-252/2006 u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 6.021,09 € uvećan za zatezne kamate tekuće na pojedine iznose:
- 27,07 € s danom dospijeća 01. listopada 2007. ,
- 27,90 € s danom dospijeća 01. studenoga 2007. ,
- 27,21 € s danom dospijeća 01. prosinca 2007. ,
- 28,12 € s danom dospijeća 01. siječnja 2008. ,
- 28,48 € s danom dospijeća 01. veljače 2008. ,
- 27,02 € s danom dospijeća 01. ožujka 2008. ,
- 29,22 € s danom dospijeća 01. travnja 2008. ,
- 27,41 € s danom dospijeća 01. svibnja 2008. ,
- 28,01 € s danom dospijeća 01. lipnja 2008. ,
- 27,44 € s danom dospijeća 01. srpnja 2008. ,
- 27,70 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2008. ,
- 27,75 € s danom dospijeća 01. rujna 2008. ,
- 27,22 € s danom dospijeća 01. listopada 2008. ,
- 30,61 € s danom dospijeća 01. studenoga 2008. ,
- 27,76 € s danom dospijeća 01. prosinca 2008. ,
- 51,61 € s danom dospijeća 01. siječnja 2009. ,
- 52,15 € s danom dospijeća 01. veljače 2009. ,
- 49,52 € s danom dospijeća 01. ožujka 2009. ,
- 51,67 € s danom dospijeća 01. travnja 2009. ,
- 49,86 € s danom dospijeća 01. svibnja 2009. ,
- 72,55 € s danom dospijeća 01. lipnja 2009. ,
- 69,11 € s danom dospijeća 01. srpnja 2009. ,
- 71,68 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2009. ,
- 72,38 € s danom dospijeća 01. rujna 2009. ,
- 69,53 € s danom dospijeća 01. listopada 2009. ,
- 71,30 € s danom dospijeća 01. studenoga 2009. ,
- 69,88 € s danom dospijeća 01. prosinca 2009. ,
- 73,04 € s danom dospijeća 01. siječnja 2010. ,
- 73,94 € s danom dospijeća 01. veljače 2010. ,
- 66,46 € s danom dospijeća 01. ožujka 2010. ,
- 75,08 € s danom dospijeća 01. travnja 2010. ,
- 72,15 € s danom dospijeća 01. svibnja 2010. ,
- 75,26 € s danom dospijeća 01. lipnja 2010. ,
- 90,32 € s danom dospijeća 01. srpnja 2010. ,
- 86,13 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2010. ,
- 101,84 € s danom dospijeća 01. rujna 2010. ,
- 93,55 € s danom dospijeća 01. listopada 2010. ,
- 87,32 € s danom dospijeća 01. studenoga 2010. ,
- 106,27 € s danom dospijeća 01. prosinca 2010. ,
- 112,48 € s danom dospijeća 01. siječnja 2011. ,
- 104,12 € s danom dospijeća 01. veljače 2011. ,
- 105,35 € s danom dospijeća 01. ožujka 2011. ,
- 99,35 € s danom dospijeća 01. travnja 2011. ,
- 101,20 € s danom dospijeća 01. svibnja 2011. ,
- 121,61 € s danom dospijeća 01. lipnja 2011. ,
- 124,48 € s danom dospijeća 01. srpnja 2011. ,
- 147,06 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2011. ,
- 138,86 € s danom dospijeća 01. rujna 2011. ,
- 126,09 € s danom dospijeća 01. listopada 2011. ,
- 121,33 € s danom dospijeća 01. studenoga 2011. ,
- 119,95 € s danom dospijeća 01. prosinca 2011. ,
- 124,53 € s danom dospijeća 01. siječnja 2012. ,
- 129,57 € s danom dospijeća 01. veljače 2012. ,
- 129,72 € s danom dospijeća 01. ožujka 2012. ,
- 126,56 € s danom dospijeća 01. travnja 2012. ,
- 127,84 € s danom dospijeća 01. svibnja 2012. ,
- 129,73 € s danom dospijeća 01. lipnja 2012. ,
- 127,70 € s danom dospijeća 01. srpnja 2012. ,
- 127,87 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2012. ,
- 125,99 € s danom dospijeća 01. rujna 2012. ,
- 122,51 € s danom dospijeća 01. listopada 2012. ,
- 126,75 € s danom dospijeća 01. studenoga 2012. ,
- 128,29 € s danom dospijeća 01. prosinca 2012. ,
- 127,68 € s danom dospijeća 01. siječnja 2013. ,
- 121,48 € s danom dospijeća 01. veljače 2013. ,
- 125,78 € s danom dospijeća 01. ožujka 2013. ,
- 126,76 € s danom dospijeća 01. travnja 2013. ,
- 124,83 € s danom dospijeća 01. svibnja 2013. ,
- 119,12 € s danom dospijeća 01. lipnja 2013. ,
- 115,58 € s danom dospijeća 01. srpnja 2013. ,
- 39,37 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2013., pa do isplate a obračunate na svaki pojedini iznos po eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 2.721,30 € sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 79,35 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2013. ,
- 120,89 € s danom dospijeća 01. rujna 2013. ,
- 126,41 € s danom dospijeća 01. listopada 2013. ,
- 123,37 € s danom dospijeća 01. studenoga 2013. ,
- 124,73 € s danom dospijeća 01. prosinca 2013. ,
- 125,85 € s danom dospijeća 01. siječnja 2014. ,
- 98,62 € s danom dospijeća 01. veljače 2014. ,
- 97,87 € s danom dospijeća 01. ožujka 2014. ,
- 99,41 € s danom dospijeća 01. travnja 2014. ,
- 96,39 € s danom dospijeća 01. svibnja 2014. ,
- 96,26 € s danom dospijeća 01. lipnja 2014. ,
- 95,69 € s danom dospijeća 01. srpnja 2014. ,
- 99,02 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2014. ,
- 101,53 € s danom dospijeća 01. rujna 2014. ,
- 100,32 € s danom dospijeća 01. listopada 2014. ,
- 102,40 € s danom dospijeća 01. studenoga 2014. ,
- 103,30 € s danom dospijeća 01. prosinca 2014. ,
- 103,30 € s danom dospijeća 01. siječnja 2015. ,
- 104,26 € s danom dospijeća 01. veljače 2015. ,
- 101,54 € s danom dospijeća 01. ožujka 2015. ,
- 104,o3 € s danom dospijeća 01. travnja 2015. ,
- 103,o6 € s danom dospijeća 01. svibnja 2015. ,
- 103,81 € s danom dospijeća 01. lipnja 2015. ,
- 102,84 € s danom dospijeća 01. srpnja 2015. ,
- 103,58 € s danom dospijeća 01. kolovoza 2015. ,
- 103,47 € s danom dospijeća 01. rujna 2015.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.764,87 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od presuđenja, tj. 21. ožujka 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.299,81 € o d b i j a .
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 15. rujna 2006. broj: 5140030250-62000157886/2006, koji je potvrđen po javnom bilježniku Ružici Gagro 25. rujna 2006.g. Navedenim je ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 361,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Pored iznosa glavnice od 58.000,00 CHF, sukladno čl. 3. Ugovora, bio je dužan platiti tuženiku i redovnu kamatu koja nije bila izričito ugovorena kao promjenjiva, no čl. 4. Ugovora je ugovoreno kako će se promjena kamatnih stopa vršiti bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnom ugovoru, a na dan sklapanja ugovora godišnja kamatna stopa je iznosila 4,30%. Osim promjenjive kamate, čl. 2. Ugovora je ugovorena i valutna klauzula, kojom se mjesečni iznos otplate kredita računao prema vrijednosti valute švicarski franak (CHF). Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata jednostranom odlukom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu pa je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima. Pored toga, ugovaranjem valutne klauzule u valutu CHF došlo je do velike razlike u mjesečnim anuitetima, jer je valuta CHF doživjela velike promjene u vrijednosti. Uslijed navedenih promjena, tuženik je temeljem razlike u kamatama i valuti po svakomjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupan iznos od preko 30.000,00 kn.
1.1. Ističe kako je 12. prosinca 2016. s tuženikom zaključio Aneks uz ugovor o kreditu br. 5140030250-62000157886/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je potvrđen po javnom bilježniku Ružici Gagro pod brojem OV-380/16 dana 12. prosinca 2016., ali da time nije riješeno sporno pitanje kamata i tečajne razlike, jer je konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK, a odredbom čl. 19. c istog Zakona propisano je da konverzija podrazumijeva promjenu valute odnosno valutne klauzule u kojoj je kredit podignut, a odredbom čl. 19. b istog Zakona propisano je da je svrha konverzije da se krediti denominirani u CHF izjednače s položajem kredita denominiranih u EUR. Nije obeštećen po pitanju preplaćenih iznosa na ime kamata i tečajne razlike načinom na koji je tuženik proveo konverziju.
1.2. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. te Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je za posljedicu imalo ništetnost navedene ugovorne odredbe. Također, utvrđeno je i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita time što je ugovorio švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.3. Prema čl. 118. i čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
1.4. Smatra da je tuženik prekršio odredbe čl. 52. Zakona o zaštiti potrošača (čl. 84. ZZP/03, čl. 99. ZZP/07), jer odredbe ugovora kojim se uređuju kamatna stopa i valutna klauzula nisu sastavljene jasno i razumljivo pa nije mogao pretpostaviti da bi ovakve posljedice za njega mogle proisteći iz predmetnog ugovora, jer da je to mogao, zasigurno ne bi pristao na takve odredbe niti bi potpisao predmetni ugovor. Nije dovoljno da je ugovor samo gramatički jasan, već je trebao biti informiran od strane tuženika kako bi bio u stanju predvidjeti sve ekonomske posljedice koje mu, naprijed navedena dva promjenjiva uglavka ugovora mogu prouzročiti. Tuženik je iskoristio svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima on kao potrošač nije imao priliku pregovarati obzirom na to da se radi o tipskom ugovoru tuženika. Navedeno ponašanje tuženika dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka predmetnog ugovora i to na njegovu štetu, jer su pojedine odredbe ugovora ostavljene na dispoziciju tuženika da ih kasnije izmijeni, bez njegove suglasnosti, što je u suprotnosti sa čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tuženik je neosnovano stekao iznos novca koji je tužitelj preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pa smatra da ima pravo potraživati preplaćeni iznos temeljem odredaba ZOO- a kojima se uređuje institut stjecanja bez osnove. Pored povrata preplaćenih kamata i razlike na ime valutne klauzule, traži i zatezne kamate za svaki pojedinačni preplaćeni iznos od dana kada je plaćen mjesečni anuitet pa do isplate, jer je tuženik, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja, odnosno od dana kad mu je plaćao mjesečne anuitete.
1.5. Kako ne raspolaže podacima koji su potrebni da bi postavio točno specificiran tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zateznu kamatu, iznos tužbenog zahtjeva je postavljen okvirno, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirati će tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl.186. b st. 3. ZPP-a.
1.6. Slijedom svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Podneskom od 8. kolovoza 2023. (list spisa 565-568) tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev uključujući samo pozitivne stavke razlike kamata i tečajne razlike, predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.
3. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, njegovoj osnovi i visini. Ističe da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK). Stoga tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Smatra da na konkretni slučaj nisu primjenjive presude donesene u kolektivnom sporu i to presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14, slijedom čega sud ne može biti vezan utvrđenjima iz tih odluka.
3.1. Čl. 19. b ZID ZPK određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Dakle, sklapanjem aneksa, koji se na pravni odnos stranaka primjenjuje retroaktivno, visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena je istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od dana početka otplate ugovora o kreditu. Navodi da tužitelj nikada nije zatražio promjenu valute obveze, iako je imao tu mogućnost prema ugovora o kreditu. Sklapanjem aneksa ugovorne strane su suglasno izmijenile obveze vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa.
3.2. Slijedom svega iznijetoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
5. Sud je presudom br. P-1300/2019-46 od 19. siječnja 2024. u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koju je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu rješenjem pod br. Gž-813/2024-3 od 20. ožujka 2024. ukinuo u cijelosti i vratio sudu na ponovno odlučivanje.
6. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva opisanog kao u izreci presude dok se tuženik i dalje protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu.
7. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek;
- da su tužitelj i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, zaključili 15. rujna 2006. Ugovor o kreditu broj 5140030250-62000157886/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koji je potvrđen 25. rujna 2006. po javnom bilježniku Ružici Gagro iz [adresa] pod brojem OU- 252/2006, prema kojem je ugovoru prednik tuženika, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 58.000,00 CHF u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita
(preslika ugovora na listu 5-13 spisa);
- da je citiranim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 20 godina;
- da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,30% godišnje;
- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala jednostranim odlukama banke;
- da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb 12. veljače 2016. zaključile Aneks uz ugovor o kreditu broj 5140030250-62000157886/2006., temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015), odnosno provedena je konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (preslika Aneksa na listu 23-26 spisa);
- da sukladno izračunu konverzije ostatak preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 25.852,56 EUR;
- da je prema izračunu konverzije utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. postoji preplata u iznosu od 21.619,92 HRK;
- da su stranke Aneksom ugovorile da se iznos preplate od 21.619,92 HRK koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi;
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.
8. Među strankama je sporno je li osnovan tuženikov prigovor zastare, ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je između stranaka provedena konverzija, odnosno sklopljen sporazum temeljem ZID ZPK/2015, kao i dali su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 15. rujna 2006. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to čl. 2. i 3. Dakle, među strankama je sporna kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva tužitelja. Također je sporno mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača.
9. Tužitelj ŽM iskazao je da je 2006. podigao u Slavonskoj banci d.d. kredit, jer mu je trebao za adaptaciju kuće u kojoj živi sa suprugom i dvoje djece. Informirao se o tome koji su krediti najpovoljniji kod svoga osobnog bankara u toj banci te mu je djelatnica banke DM preporučila upravo kredit u švicarcima kao najpovoljniji kredit. Vezano za kamatnu stopu rekla je da mora biti promjenjiva, a on je pitao da li bi mogla biti fiksna kamatna stopa da se ne mijenja tijekom otplate kredita, na što je ona odgovorila da je kredit jako povoljan i da imaju u ponudi samo s promjenjivom kamatnom stopom, ali da će kamatna stopa uvijek biti prihvatljiva, jer neće biti većih promjena u odnosu na početnu kamatnu stopu koja je ugovorena. Vezano za tečaj švicarskog franka osobna bankarica mu je rekla da je CHF stabilna valuta i da nema naznaka da bi mogla rasti. Rekla je da je tečaj švicarca stabilniji nego euro. Kredit je iskoristio isključivo za adaptaciju stambenog objekta u kojem živi s obitelji i danas te ga nije iznajmljivao niti je imao otvoren bilo kakav obrt, a ni njegova supruga. Radio je u vojsci i znao je da će uskoro u vojnu mirovinu pa je zato izabrao taj kredit kao najpovoljniji i duži rok otplate kako bi mu rata bila manja. Nije mogao pregovarati niti mijenjati nijednu odredbu ugovora o kreditu, a ugovor o kreditu je pripremila banka te ga je mogao ili prihvatiti ili ne. Kada je tečaj švicarskog franka počeo jako rasti, a banka mijenjala kamatnu stopu bez da je on imao mogućnosti sudjelovati u tome niti je znao o kojim se kriterijima određuje visina kamatne stope, rata kredita mu je porasla tako da je bila skoro duplo veća od početne rate kredita pa mu je otplata kredita bila vrlo otežana, posebice kad je otišao u mirovinu. Na upit je izjavio da je ugovor o kreditu iz 2006. pročitao, većinu odredbi nije razumio, jer nije bankarske struke. Zanimalo ga je najviše iznos kredita, rok otplate te kamatna stopa. Od banke je dobivao samo obavijesti o promjenama kamatnih stopa nakon što mu je rata kredita već porasla te nije mogao utjecati na promjenu kamatnih stopa. Kada su mu rate bile previsoke u odnosu na početnu, otišao je u banku informirati se da li bi mogli produžiti rok otplate kako bi mu rate kredita bile niže, ali su u banci rekli da ne mogu to napraviti. Pristao je na konverziju ugovora o kreditu kako bi mu se smanjile rate kredita. Za iznos koji je banka izračunala da je preplatio prilikom konverzije umanjene su mu buduće rate kredita, a ništa mu nije isplaćeno na ruke. Još dvije godine će otplaćivati predmetni kredit, s tim da ga nakon konverzije otplaćuje u eurima.
10. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Balog zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više 31.571,37 kn / 4.190,27 € a ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke razlika kamata, više plaćena kamata iznosila bi 35.585,70 kn / 4.723,04 €, a negativne stavke razlike kamata iznose ukupno 4.014,33 kn / 532,77 €. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF, radi promjena tečaja za CHF, tužitelj je platio više u ukupnom iznosu od 26.564,00 kn / 3.525,63 €. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, ukupno više obračunati anuiteti po osnovi tečajne razlike iznosili bi 30.283,82 kn / 4.019,32 €, a negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 3.719,82 kn / 493,69 €. Ukupna preplata tužiteljice uključujući preplatu temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike s uključenim i negativnim stavkama iznosi ukupno 58.135,37 kn / 7.715,90 €. Vezano za konverziju vještakinja navodi da je tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju ugovora o kreditu u CHF iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu. Tuženik je obračunom konverzije utvrdio da je tužitelj do 30.09.2015. preplatio kredit u iznosu od 21.619,92 kn, a sukladno obavijesti o provedenoj konverziji na listu spisa 394 na dan provođenja konverzije 15.02.2016. utvrdio preplatu tužitelja u iznosu od 20.503,62 kn.
11. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještaka dok se tuženik podneskom od 22. kolovoza 2023. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja, a na matematički izračun tuženik nije imao primjedbi.
12. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
13. Sukladno uputi Županijskog suda u Splitu kao i na prijedlog tužitelja, sud je proveo dopunsko vještačenje.
14. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja od 05.07.2024. (list spisa 668-673) zaključila da je uvidom u navedene dokumente predmetnog kredita tužitelja utvrdila da je konverzija napravljena zakonito i računski točno te da je točan iznos preplate kojega je tuženik priznao tužitelju, a sve sukladno čl.19.c. st. 1. toč. 5. ZID ZPK.
14.1. Preplata utvrđena konverzijom manja je od prethodno izračunate preplate anuiteta nastale temeljem promjena kamatnih stopa i promjena tečaja u točkama 1 i 2 nalaza i mišljenja od 02.06.2023. Ukoliko se izračunati preplaćeni iznos anuiteta po osnovi promjena kamatne stope i tečajne razlike u točkama 1 i 2 nalaza i mišljenja od 02.06.2023. s uključenim i negativnim stavkama, umanji za tužitelju konverzijom priznati iznos preplate, tada navedena razlika iznosi 37.631,65 kn / 4.994,58 € (ukupan iznos preplate po osnovi kamata i tečajne razlike 58.135,27 kn - konverzijom priznata preplata 20.503,62 kn), dok preplaćeni iznos anuiteta bez uključenih negativnih stavki iznosi 45.365,90 kn / 6.021,09 € (ukupan iznos preplate po osnovi kamata i tečajne razlike 65.869,52 kn - konverzijom priznata preplata 20.503,62 kn).
14.2. Vještakinja navodi da je iz opisanog načina izračuna razlike anuiteta temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike u nalazu i mišljenju od 02.06.2023. i načina izračuna efekta konverzije evidentno da navedeni obračuni nisu imali jednaki cilj izračuna. Izračun razlike plaćenih iznosa anuiteta imao je za cilj izračunati kolika je razlika plaćenih anuiteta predmetnog kredita u odnosu na anuitete koliko bi isti iznosili da nije došlo do promjene visine kamatne stope i tečaja CHF tijekom period otplate, dok je cilj konverzije bio izjednačiti kredit sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF, sa kreditom koji bi bio sklopljen uz valutnu klauzulu u EUR, odnosno konverzijom je trebalo izračunati kolika je razlika plaćenih anuiteta predmetnog kredita zaključenog uz valutnu klauzulu u CHF, u odnosu na anuitete istog kredita koliko bi isti iznosili u slučaju da je kredit bio zaključen uz valutnu klauzulu u EUR. Stoga navedena dva izračuna sadrže različite zadatke izračuna i druge elemente izračuna te je i rezultat izračuna različit. Vještakinja smatra da tužitelj konverzijom nije u cijelosti namiren sa svojim potraživanjima preplate anuiteta temeljem promjena kamatnih stopa i promjena tečaja odnosno namiren je manje za izračunate iznose razlike preplate.
15. Tužitelj je podnesku od 31. srpnja 2024. (list spisa 679-680) zatražio da se vještakinja očituje da li se konverzijom priznati iznos odnosi na tražbinu po osnovu preplaćenih kamata ili po osnovu preplate tečaja ili se radi o kombinaciji, a ako da u kolikoj mjeri. Osim toga, prigovora načinu preračunavanja EUR u kune.
16. Tuženik se u podnesku od 14. kolovoza 2024. usprotivio provođenju dopunskog vještačenja jer su zadaci koje zahtijeva tužitelj pravne prirode o kojima odlučuje sud primjenom materijalnog prava.
17. U dopuni nalaza i mišljenja od 7. veljače 2025., vještakinja je navela da se ne može odrediti da li se iznos priznat konverzijom odnosi na tražbinu tužitelja po osnovi preplaćenih kamata ili na tražbinu tužitelja po osnovu preplate tečaja, jer je konverzijom vršena usporedba kredita vezanog uz valutnu klauzulu u CHF sa kreditom vezanim uz valutnu klauzulu u EUR, a nisu računate razlike temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz CHF. Ponovila je da zadatak i cilj konverzije sukladno čl.19.c. ZID ZPK nije utvrđivanje razlike anuiteta temeljem promjena kamatne stope i valutne klauzule, nego usporedba kredita u CHF sa kreditom u EUR.
18. Tužitelj se u podnesku od 21. veljače 2025. usprotivio dopunama nalaza i mišljenja vještakinje predlažući da sud provede novo vještačenje po drugom vještaku.
19. Na ročištu održanom 27. veljače 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod prijedloga za novim vještačenjem iz podneska od 21. veljače 2025.
20. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku jer smatra da je vještakinja dostavila dodatna obrazloženja svog pismenog nalaza i mišljenja, a koja sud prihvaća jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu. O pravnim pitanjima sud će odlučiti i zanemariti pravna shvaćanja i stavove vještakinje.
21. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
22. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).
23. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
23.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za njega kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koja je neuk po tom pitanju.
24. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
24.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
25. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.
25.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bila adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
26. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredaba ugovora u kojima je određena promjenjivost redovne kamatne stope i ugovorena valutna klauzula, ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
27. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.
28. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,30 % i učinjeno je isključivo na štetu tužiteljice, jer joj se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljicom jednostranim povećavanjem kamatne stope.
29. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
30. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
31. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
32. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
33. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
34. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
35. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
36. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
37. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
38. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
39. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.
40. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
41. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
42. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
43. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, što je potvrdila i vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja.
44. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
45. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20). Osim toga, poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.
46. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude jer je tužitelj naveo da će konačno postaviti tužbeni zahtjev nakon obavljenog vještačenja.
47. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
47.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
48. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužiteljice usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.
49. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko ukupnog iznosa od 6.021,09 €. Naime, tužitelj zahtijeva ukupan iznos preplate u iznosu od 8.742,36 €, a koji iznos se odnosi na ukupan iznos preplate po osnovi kamata i tečajne razlike bez uključenih negativnih stavki. Kako sud smatra da je je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, sud je odbio tužitelja za konverzijom priznati iznos od 2.721,30 € (20.503,62 kn).
50. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je naložio tuženiku da vrati iznos tužitelju koji je naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora i u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."
51. Navedeni iznosi utvrđeni su vještačenjem, utvrđen je iznos svakog anuiteta, kao i vrijeme njegovog plaćanja. Na dosuđene iznose tuženik treba tužitelju platiti zateznu kamatu od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne otplate.
52. Sud je odbio kao nepotreban i odugovlačeći dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka javnog bilježnika Ružice Gagro, jer ista nije sudjelovala u pregovorima s tužiteljem prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te se njezinim saslušanjem ne bi utvrdile odlučne činjenice. Isto tako nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka DM (djelatnice banke), jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga podneskom od 27. studenog 2023. (list 593 spisa).
53. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za kredite u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao nepotreban i odugovlačeći, a imajući u vidu da se u konkretnom slučaju nije radilo o kreditu u HRK nego u CHF, te je bila primijenjena niža kamatna stopa pa se ovim dokaznim prijedlogom ne bi utvrdile odlučne činjenice.
54. Sud je dopustio preinaku tužbe tužitelja kao u podnesku od 8. kolovoza 2023., iako se tuženik protivio preinaci, jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te imajući u vidu da tužitelj ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem da bi mogao točno i određeno postaviti tužbeni zahtjev bez provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a specifikacija tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka je dopuštena po provedenom vještačenju i prema stavu Vrhovnom suda RH u istovrsnim predmetima.
55. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
56. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. st.1. ZPP-a.
57. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.064,68 €, a tuženik 4.745,01 €.
58. Tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.002,18 € koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), šest iznosa od po 250,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 13.11.2019., 29.07.2020., 17.09.2020., 08.08.2023., 31.07.2024. i 21.02.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 250,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 29.09.2020., 24.10.2023., 13.12.2023. i 27.02.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, a svi iznosi su s uključenih 25 % PDV-a, iznosa od 165,91 € na ime predujma za vještačenje te iznosa od 86,27 € na ime plaćene pristojbe na tužbu.
58.1. Sud je odbio tužitelja s dijelom troškova postupka u iznosu od 62,50 € (s uključenih 25 % PDV-a), a koji se odnosi na podnesak od 16.02.2023. kojim obavještava sud da je uplaćen predujam za vještačenje smatrajući da nije nužan jer je dokaz o uplati mogao dostaviti i bez tog podneska.
59. Tuženiku su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.495,01 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, šest iznosa od po 250,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 27.03.2020., 31.08.2020., 24.09.2020., 22.10.2020., 14.08.2024. i 19.02.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, osam iznosa od po 125,00 € na ime obrazloženih podnesaka od 20.09.2021., 05.01.2023., 14.04.2023., 03.08.2023. 22.08.2023., 20.10.2023., 27.11.2023. i 06.12.2023. sve po Tbr. 8/3. Tarife, iznosa od 312,50 € na ime sastava žalbe po punomoćniku od 31.01.2024. po Tbr. 10/1. Tarife, a svi iznosi su s uključenih 25 % PDV-a, iznosa od 165,91 € na ime predujma za vještačenje, iznosa od 132,72 € na ime predujma za dopunu vještačenja te iznosa od 133,88 € na ime pristojbe na žalbu.
59.1. Sud je odbio tuženika s dijelom troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 € (zajedno s PDV-om), a koji se odnose na podneske od 20.09.2021., 05.01.2023., 14.04.2023., 03.08.2023. 22.08.2023., 20.10.2023., 27.11.2023. i 06.12.2023. jer su priznati po Tbr. 8/3. Tarife, a ne po Tbr. 8/1 Tarife kako tuženik traži jer sukladno Tbr. 8/1. Tarife ima pravo na četiri takva podneska, a koja su mu već priznata te sastav obrazloženog podneska od 19.07.2024. po Tbr. 8/1. Tarife jer taj podnesak ne prileži spisu.
60. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos (6.021,09 €) i specificirani tužbeni zahtjev (8.742,36 €) sa 68,87 %, odn. s 84,44 % (168,87/2), priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.560,86 €.
61. Tuženik je u parnici uspio sa 15,56 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 795,99 €.
62. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.764,87 € (2.560,86 – 795,99), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 1.299,81 € odbio.
63. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 21. ožujka 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
