Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-671/2024-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. KE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Manojloviću, odvjetniku u Bujama i Katarini Bulić Bestulić, odvjetnici u Puli, 2. UE, 92943496749 iz Umaga, Zemljoradnička ulica 15, protiv tuženika: 1. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja ad1. i njegovih punomoćnika, te tuženika i njihovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice ad.2., dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da su upisi prednika tuženika, HE, iza oca, ostavitelja ČE, rodj. 07. 09. 1893. po Rješenju o nasljeđivanju br. O-95/64 od 12. rujna 1964., na nekretninama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište,i k. č. br. [katastarska čestica] vrt, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] a na kojima su sada uknjiženi tuženici, kao nasljednici iza pok. prednika HE iz [adresa], ništavi, osim pripadajućeg zakonskog dijela od ¼ označenih nekretnina, pa se slijedom toga preostale ¾ dijela označenih nekretnina imaju upisati na ime i vlasništvo tužitelja IE, što su tuženici dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za takav prijepis u roku od 15 dana ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

II Odbijaju se i eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja koji glase:

"Utvrđuje se da su tužitelji nasljednici polovine bračne tečevine iza svoje majke RE u 1/3 njenog dijela nekretnina u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i k. č. br. [katastarska čestica] vrt, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] što su tuženici kao slijednici iza svoga oca HE, dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu, podobnu za takav prijenos u roku od 15 dana ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

Utvrđuje se da je prednik tužitelja, CE svojim investicijskim ulaganjima u obiteljsku kuću i okućnicu u Krasici na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], povećao vrijednost iste za 50%, slijedom čega se utvrđuje njegovo suvlasništvo u ovim označenim nekretninama u omjeru od ½ dijela istih, što su tuženici dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu, podobnu za uknjižbu njegovih prava, u roku od 15 dana ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

Tuženici su dužni naknaditi tužitelju prouzročene troškove ovog postupka u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

III Nalaže se tužitelju ad.1 i ad.2 da nadoknade tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.145,50 eura (pet tisuća sto četrdeset pet eura i pedeset centi) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

i

r i j e š i o  j e

I Smatra se da je tužiteljica ad.2 povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari.

II Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere.

III Ne dopušta se proširenje tužbe predloženo po tužiteljima.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja, CE podnio je tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su tuženici upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište i k. č. br. [katastarska čestica] vrt, obje k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetne nekretnine) Da je navedena kuća bila kuća njegovih roditelja oca ZE (rođenog 1893,a umrlog **.**.1964.) i majke TE (rođene 1895, a umrle **.**.1990.) u kojoj se je rodio i u kojoj živi sa svojom suprugom SE (rođenom **.**.1928.). Zatim da je nakon smrti oca, na ostavinskoj raspravi koja se je vodila na sudu pod poslovnim brojem O-95/64 došlo do dogovora među nasljednicima da sva imovina pripadne ME (bratu tužitelja) koji bi za uzvrat trebao skrbiti o njihovoj majci TE. Nadalje navodi da je nakon jedva godinu dana ME, njegov brat napustio majku i obvezu njenog uzdržavanja te otišao ženi i djeci u [adresa]. , odaje se alkoholu, rasprodaje stoku, a zemlju predaje u društveno vlasništvo. Stoga on (CE) preuzima brigu o majci o kojoj skrbi, doseljava se kod nje po odlasku u mirovinu 1971. te joj pruža sve potrebno, što da čini i njegova supruga koja se isto doseljava po odlasku u mirovinu 1984., te skrbe o njoj do njene smrti 1990. Navodi da je njegov brat ME umro 1979.te njegovu imovinu nasljeđuju tuženici, pa tako i predmetne nekretnine. Zatim navodi da je u predmetne nekretnine i to kuću uložio svu svoju zaradu i vlastiti rad, pa da je tako podmirio sve troškove priključenja na struju i vodu, ožbukao vanjski dio kuće, sanirao i prednji dio kuće koji se je počeo urušavati, promijenio pod u kuhinji, betonirao pod u podrumu, popravio krov, promijenio vanjsku drvenariju, ogradio vrt, posadio voćke, uveo telefon, postavio brodski pod i to još za života majke. Nadalje navodi da da je početkom 2008. želio kupiti komad zemlje od Općine Buje za što da je trebao imati prijavljen boravak u predmetnoj kući radi čega se je obratio tuženicima kako bi potpisali formalni dokument, a oni da su pripremili ugovor o najmu koji je on potpisao. Zatim da je potom izvršio provjeru, pregledao ugovor i primijetio da su mu tuženici prije ovjere potpisa pokazali jedan ugovor te potom podmetnuli drugi. Nazvao je tuženika ad.2, javila se njegova supruga koja mu je prenijela poruku tuženika ad.2. da on više s tužiteljem ni minute više ne želi razgovarati. Smatra da je time od svog bratića doživio vrhunac drskosti jer se osjećao poniženo, osramoćeno, prevareno i životno iskorišteno. S obzirom na sve navedeno smatra da su ništave izjave temeljem kojih je prednik tuženika, ME, upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje da su nastale u potpunoj zabludi tužitelja i ostalih nasljednika koji su bili uvjereni da će pokojni brat Jordan ispuniti obvezu i brinuti o njihovoj majci. Smatra da bi sva prava na imovinu iza oca ČE trebala pripasti njemu. Osim toga smatra da imovina koja je bila predmet nasljeđivanja iza pokojnog oca ČE u ½ dijela čini imovinu njihove majke kao bračna stečevina te da stoga njemu pripada 2/3 dijela nekretnina majke TE. Traži i utvrđenje da je on ulaganjima povećao vrijednost predmetnih nekretnina za 50% radi čega traži da mu pripadne polovica istih. Na kraju je predložio i privremenu mjeru kojom bi se zabranilo tuženicima opterećenje i otuđenje predmetnih nekretnina do pravomoćnog završetka postupka.

2.Tuženici u odgovoru na tužbu navode da se ostali nasljednici iza pokojnog ZE nisu prihvatili nasljedstva jer bi time gubili brojne beneficije poput dječjeg doplatka, mogućnost dobivanja stanova i slično, a ne zbog velikodušnosti prema svom bratu Jordanu. Navode da se je ME brinuo o svojoj majci, a nakon njegove smrti da su to nastavili njegovi nasljednici. Da se tužitelj nije iz tobožnje brige prema majci preselio u Krasicu već da je to učinio da bi svoj stan u [adresa] prepustio svojoj djeci, da mu je to dozvolio sada pokojni ME s kojim je sklopio usmeni ugovor o najmu, a kasnije oni na način da su sklopili formalni ugovor o najmu, s time da nije plaćao naknadu za uporabu kuće već da je preuzeo obvezu na ime te naknade brinuti se o majci dok nije nazočan Jordan. Isto tako da je tužitelj eventualna ulaganja u predmetne nekretnine vršio s osnova naknade za najam, koja ulaganja da su u međuvremenu amortizirana. Što se tiče formalnog ugovora o najmu tvrde da su potpuno neosnovani navodi tužitelja jer da je on bio dobro upoznat sa sadržajem kojeg je svojim potpisom na kraju prihvatio. Što se tiče nasljednih izjava nasljednika iza pokojnog ZE navode da one ne mogu biti ništetne već jedino pobojne pa ističu prigovor zastare. Nadalje navode da se ne radi o nikakvoj bračnoj stečevini pok. TE s obzirom da su predmetne nekretnine bile posebna imovina njezinog supruga ČE koje je on stekao nasljeđivanjem. Radi svega navedenog predložili su da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti i obveže ga na nadoknadu parničnog troška.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (8), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽE (9), zk izvatke (10-11), ugovor o učešću (12), uplatnice (13, 14), uvjerenje Centra za socijalni rad (15), ugovor o najmu (16-21), saslušao je sada pokojnog CE (42-43), svjedoka FE (43),izvršio je uvid u smrtovnicu pok. NE (45),u rješenje o nasljeđivanju iza pok. EE ([adresa]) Zubina (47), pročitao je očitovanje mjerničkog vještaka Vedrana Kovačića (56), izvršio je uvid u ortofoto snimak (56), zk izvadak (69-70), te je saslušao tužitelja ad.1. (171-172), te tuženika ad.1. (172-1173) i tuženika ad.2. (173-174).

4.Sud nije izvodio druge predložene dokaze s obzirom da je iz izvedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci.

6.Tijekom postupka umro je CE i to 12. lipnja 2016., a postupak je nastavljen s njegovim nasljednicima KE sada tužiteljem ad.1., ŠE sada tužiteljem ad.2, ĆE sada tužiteljem ad.3 i GE sada tužiteljem ad.4.

7. VE i GE su se potom odrekli tužben i tužbenog zahtjeva radi čega je sud donio djelomičnu presudu na temelju odricanja poslovnog broja P- 671/2024-79 od 18. listopada 2024. (158-159) kojom je odbio njihove tužbene zahtjeve.

8. ŠE, tužitelj ad.2 nije pristupila na ročište glavne rasprave 18. veljače 2025. iz kojeg je razloga, a sukladno odredbi čl. 295.st.2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) valjalo riješiti kao u izreci rješenja pod toč.I.

9.U ovom postupka nije sporno da su prednici parničnih stranaka bili ĐE ([adresa]) Zubin i njegova supruga TE. ĐE je umro **.**.1964. te je iza njegove smrti proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Bujama poslovni broj O-95/64 u kojem je donijeto rješenje o nasljeđivanju O-95/64-4 dana 12. rujna 1964.(46) kojim je utvrđeno da njegovu imovinu čine nekretnine koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je njegovim nasljednikom na temelju zakona proglašen njegov sin ME iz [adresa]. Ostali nasljednici, supruga RE, te djeca IE i OE odrekli su se svog dijela u korist ME koji je to prihvatio. Donijeto je i dopunsko rješenje O-74/71-7 od 26. travnja 1971. (47) kojim je utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pokojnog EE spadaju i nekretnine koje se sastoje od ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je na temelju rješenja o nasljeđivanju uručena ME. Nije ni sporno da je ME umro 1979., a njegovu imovinu nasljeđuju tuženici, njegova djeca, koja se upisuju u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetnih nekretnina, svaki u ½ dijela (8). Nadalje nije sporno da je prednik tužitelja, pokojni CE izvršio određena ulaganja u jednu od predmetnih nekretnina – kuću na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj kući se živjeli EE (ZE) i TE do svoje smrti, a u koju se je i on doselio zajedno sa svojom suprugom nakon smrti oca.

10.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su upisi u zemljišnu knjigu prednika tuženika, pok. ME na predmetnim nekretninama ništetni i to u ¾ dijela. Zatim da li predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu TE, bake tužitelja ad.1., te da li je njegov prednik, njegov otac CE povećao vrijednost predmetnih nekretnina za 50%, pa da je on suvlasnik u ½ dijela.

11.Prvotni tužitelj je podneskom od 04. prosinca 2013. (67 i 68) proširio svoj tužbeni zahtjev i na nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] koje nekretnine da predstavljaju prilaz do utužene kuće na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega su se tuženici upustili u raspravljanje, a da se prethodno nisu protivili toj preinaci (čl. 190.st.3. ZPP-a).

12.Nadalje tužitelj ad.1. je na ročištu održanom dana 18. veljače 2025. tako da je dodao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina temeljem instituta dosjelosti te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, Stalne službe u Bujama da se izvrši takav upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Sud nije dopustio takvo proširenje tužbe, kojem su se tuženici protivili s obzirom da ono ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 3. ZPP-a), a posebice stoga što je zadnje proširenje podneseno na ročištu održanom dana 18. veljače 2025., 17 godina nakon podnošenja tužbe.

13.Tužitelj ad.1 tvrdi da je upis u zemljišnu knjigu na predmetnim nekretninama u korist prednika tuženika, ME, ništetan u ¾ dijela, a koji je izvršen temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ĐE O-95/64-4 dana 12. rujna 1964. (46). Odnosno tvrdi da su nasljedničke izjave nasljednika iza pokojnog ĐE i to ME (prednika tuženika) i OE udate K dane u bitnoj zabludi.

14.Sud je saslušao CE, tada tužitelja, koji je u svom iskazu (42-43) u bitnom izjavio da je svoje roditelje EE i RE koji su živjeli u kući koja je predmetom ovog postupka, redovito posjećivao. Nakon smrti oca da je provedena ostavinska rasprava na kojoj je on prepustio svoj nasljedni dio svome bratu Jordanu ali pod uvjetom da uzdržava majku i da se brine o imanju. Izjavio je da nije želio naslijediti predmetnu imovinu jer da bi to značilo da bi morao napustiti dosadašnju službu i raditi u polju. Zatim da je brat Jordan dolazio kod njihove majke povremeno ali da nije vodio brigu niti o majci niti o imanju i kada je to vidio nije mu bilo lako jer tamo nije bilo ni struje ni vode, te da se je doselio majci 1971. kada je otišao u mirovinu.

15.Iz iskaza tužitelja ad.1 (171-172) proizlazi da mu je otac IE 2002. pričao kako se je s bratom Jordanom dogovorio da Jordan brine o njihovoj majci koja je već tada bila bolesna (operirala je žuč, bila je šećeraš, bila je teško pokretna) i koja nije mogla samostalno živjeti, a za uzvrat bi mu pripala sva imovina pa tako i predmetne nekretnine. Jordan se je doselio majci ali da je kratko živio s njom negdje do travnja 1965., svega osam mjeseci. On da je bio bolestan i da je njegovom ocu rekao da više nije sposoban se brinuti o majci i da mu sve vraća uz uvjet da on preuzme brigu o majci na što da je njegov otac pristao. Nakon toga da se je Jordan odselio, odnosno vratio u [adresa], a brigu o njegovoj baki, a svojoj majci je preuzeo njegov otac.

16.Iz iskaza tužene ad.1 (172-173) proizlazi da je njezin djed EE kada je ona imala 21 godinu te da se sjeća što je bilo na ostavinskoj raspravi, da se je CE, otac tužitelja ad1 odrekao svog dijela jer je primao dječji doplatak i nije to želio izgubiti te je rekao neka to uzme njezin otac Jordan s obzirom da je poljoprivrednik. Što se tiče njezine bake RE, supruge EE ona da se je isto odrekla svoga dijela u korist svoga sina Jordana jer da je rekla da joj zemlja i kuća ne trebaju i da zna da ju nitko neće izbaciti van. Što se tiče njezine tete U, sestre njezinog oca, onda je poslala pismo da se odriče svoga dijela u korist svoga brata Jordana.

17.Tuženik ad.2 je dva puta iskazivao, prvi puta 2009. godine kada je u svom iskazu (43) izjavio da se sjeća da je njegov otac Jordan naslijedio imovinu iza svog oca, a njegovog djeda te da je CE želio preseliti iz stana u [adresa] kako bi istog oslobodio za svoju kćer s čime da je njegov otac bio suglasan. Izjavio je da je njegov otac Jordan živio sa svojom majkom u Krasici oko godinu dana kako bi brinuo o zemlji i skrbio o majci. Na pitanje da li je njegov otac brinuo o svojoj majci zbog naknade za zemlju koju je naslijedio izjavio je da su obojica braće brinula o baki i da mu nije poznato da je takav dogovor postignut. U svom ponovljenom iskazu 2025. (173-174) u vezi eventualnog dogovora između nasljednika iza pokojnog EE izjavio je samo da kada je CE odlazio u mirovinu da je došao kod njegovog oca (Jordana) i pitao ga da li može živjeti u predmetnim nekretninama jer da mu je stan u kojem živi premali s obzirom da mu se kćer udaje, te da će brinuti i o svojoj majci.

18.Iz ovakvih iskaza parničnih stranaka ne proizlazi da su nasljedničke izjave nasljednika iza pokojnog DE dane u zabludi, da je ME doveo u zabludu druge nasljednike, svoju majku RE, svoga brata CE i svoju sestru OE udatu B, da će uzdržavati majku RE i brinuti o njoj, a za uzvrat da će mu pripasti sva ostavinska imovina.

19.S obzirom na nasljedničke izjave koje su dane 1964. na njih se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (SLUŽBENI LIST SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05), koji u odredbi članka 61. stavak 2. propisuje da strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Znači, zbog bitne zablude ne može se utvrditi ništetnost nasljedničkih izjava već samo njihov poništaj. Odnosno, tužitelj traži utvrđenje ništavim upisa u zemljišnu knjigu na temelju rješenja o nasljeđivanju (koje je doneseno na temelju nasljedničkih izjava).

20.Što se tiče nevaljanog upisa zaštita se ostvaruje pravnim lijekovima u zemljišnoknjižnom postupku po pravilima izvanparničnog postupka, a ako je on pravomoćno dovršen onda brisovnom tužbom po pravilima parničnog postupka. Znači, tužitelj ad1 kao nositelj knjižnog prava kojeg izvodi iz prava svoga oca CE može zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (članak 150. stavak 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama - NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24). Međutim, kao što je naprijed navedeno takav upis nije nevaljan jer je izvršen na temelju rješenja o nasljeđivanju koje sadrži nasljedničke izjave za koje tužitelj ad1 u ovom postupku nije dokazao da su dane u bitnoj zabludi.

21.Radi toga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti upisa u zemljišnu knjigu i presuditi kao pod točkom I.

22.S tim u vezi valja istaknuti da iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da je CE s tuženicima sklopio ugovor o najmu kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (jedne od predmetnih nekretnina), a što potvrđuje i sam formalni ugovor od 17. siječnja 2008. (16-20). Znači sam CE, otac tužitelja ad1, je 44 godine nakon smrti svoga oca EE sklopio navedeni ugovor o najmu.

23.Nadalje, tužitelj ad.1 tvrdi da su predmetne nekretnine bračna stečevina TE u ½ dijela.

24.Iz iskaza CE (42-43) proizlazi da je njegov otac EE predmetnu kuću i ostalu zemlju naslijedio od svoga oca.

25.Iz iskaza tužitelja ad.1 (171-172) proizlazi da je predmetnu kuću sagradio njegov pradjed PE zajedno sa svojim bratom F koji su se kasnije podijelili na način da je predmetna kuća pripala njegovom pradjedu. Kada se je njegov djed EE (ŽE) oženio s njegovom bakom RE ona je došla živjeti u tu kuću.

26.Iz ovakvih iskaza ne proizlazi da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu TE, iz kojeg razloga je valjalo i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti. Nadalje tužitelji tvrde da je CE svojim investicionim ulaganjima u obiteljsku kuću i okućnicu (predmetne nekretnine) povećao njihovu vrijednost za 50% uslijed čega bi njegovo suvlasništvo nad tom imovinom iznosilo ½.

27.Ulaganjem u određenu nekretninu te povećavanjem njihove vrijednosti ne može se steći vlasništvo odnosno suvlasništvo, a sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), iz kojeg razloga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

28.Uz tužbu je podnesen i prijedlog za određivanje privremene mjere i to zabranom otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina do okončanja ovog postupka ili do druge odluke suda.

Odredba čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) propisuje da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenilo postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredba st. 2. istog članka propisuje da se odredbe čl. 344. st. 2 i 3. istog zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina. Odredba čl. 344. st. 2. i 3. OZ- a propisuje da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a st. 3. propisuje da se smatra da takva opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

Tužitelji nisu ničim učinili vjerojatnim da je predložena mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti ili opasnost da bi bez predložene mjere tuženici kao protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine. Radi toga valjalo je prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti. S tim u vezi valja napomenuti da je na predmetnim nekretninama zabilježen spor.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 13.405,00 eura, te s obzirom da tuženike zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tuženicima priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, trošak PDV-a od 22% na taj iznos tj. 110,00 eura, trošak zastupanja na ročištima dana 10. studenog 2009. i 19. ožujka 2020. u iznosima od po 500,00 eura, trošak PDV- a od po 23% tj. od po 115,00 eura, trošak zastupanja na ročištima dana 18. studenog 2013., 08. travnja 2015., 24. ožujka 2016., 26. rujna 2024. i 18. veljače 2025. u iznosima od po 500,00 eura, trošak PDV-a od po 25% tj. od po 125,00 eura, trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 180,50 eura, sveukupno 5.145,50 eura.

Sud tuženicima nije priznao trošak predviđen tarifnim brojem 36. stavak 1. (za razmatranje i pregled spisa) u iznosima od po 50,00 eura s obzirom da takav trošak ukoliko ga je i bilo nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

30.Radi svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 21. ožujka 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 21. ožujka 2025.

S u d a c: