REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-580/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, zastupanog po punomoćniku ŽB, dipl.prav., protiv I-tuženika EB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužene SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III-tužene FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tuženika ŽBC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i V-tuženika TB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, III-tužene i punomoćnika V- tuženika, objavljene 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik EB, [adresa], 10360 Sesvete, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužena SB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 04.102019.g. drugotužene kod prvotuženika ništetan.

II. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik EB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužena FB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 11.10.2019.g. trećetužene kod prvotuženika ništetan.

III. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik EB, [adresa], 10360 Sesvete, OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrtotuženik EBC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 30.12.2019.g. četvrtotuženika kod prvotuženika ništetan.

IV. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik EB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i petotuženik MB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 09.10.2021.g. petotuženika kod prvotuženika ništetan.

V. Nalaže se tuženima solidarno platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje-Regionalni ured Zagreb OIB 02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi V-tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR- a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da se II-tužena zaposlila kod I-tuženika 4. listopada 2019. da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj II-tužene i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). Nadalje, III-tužena se zaposlila kod I-tuženika 11. listopada 2019. da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj III-tužene i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). IV-tuženi se zaposlio kod I-tuženika 30. prosinca 2019. da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj IV-tuženika i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). Tužitelj se poziva na čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

2. Nadalje, čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,3 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanja poslova prema sklopljenom ugovoru. Prividnost kao mana volje i to kao oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja, jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga s istim postupa kao da nije ni sklopljen.

3. Tužitelj sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kojom traži utvrđenje ništetnim ugovora o radu između I-tuženika i II., III. i IV-tuženika.

4. Podneskom od 13. lipnja 2023. tužitelj preinačuje tužbu na način da pored I-IV tuženika podnosi tužbu i protiv V-tuženika, u kojoj navodi da se V-tuženik zaposlio kod I-tuženika od 9. do 27. listopada 2021. da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Od 9. studenoga 2021. V- tuženik je ostvario kod tužitelja status osigurane osobe kao nezaposlena osoba. Cilj V-tuženika i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu).

5. Podneskom od 19. lipnja 2023. tužitelj specificira tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu III-tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da s I-tuženikom nije potpisala ugovor o radu niti isti postoji, niti I-tuženika poznaje, a poslove je obavljala kao student i kao takva za iste bila plaćana.

7. U odgovoru na tužbu V-tuženik se protivi preinaci tužbe kako ju je to tužitelj učinio svojim podneskom od 13. lipnja 2023. pozivajući se pri tome na odredbu članka 192. ZPP-a; tužitelj nije umjesto prvobitnih tuženika tužio drugu osobu, već je izvršio preinaku tužbe na način da je sukladno odredbi članka 191. ZPP-a istakao novi tužbeni zahtjev uz već postojeće te je tužbu proširio i na novu stranku označavajući ga kao V-tuženika. Takvoj subjektivnoj i objektivnoj preinaci se V- tuženik protivi. U konkretnom slučaju, ne postoje niti pretpostavke iz odredbe članka 196. stavka 1. točke 1. ZPP-a, čak i da postoje, V-tuženik se takvom proširenju tužbe na njega kao novog tuženika protivi i predlaže odbiti preinaku tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 13. lipnja 2023.

8. Podredno, V-tuženik opreza radi u cijelosti osporava navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev kako je određen podneskom od 13. lipnja 2023. iz razloga nepostojanja okolnosti iz navoda tužbe i podredno tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti u odnosu na V-tuženika uz naknadu troškova ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja odluke o troškovima postupka pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

9. I., II. i IV-tuženici iako uredno pozvani rješenjem od 23. svibnja 2023. sukladno odredbi čl. 284. ZPP-a da u roku od 8 dana dostave odgovore na tužbu, isti nisu dostavili odgovor na tužbu, sukladno odredbi čl. 285. st. 2., niti pristupili na ročište održano dana 27. veljače 2025.

10. Sud utvrđuje da se nisu stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe sukladno uvjetima iz čl. 331.b, st. 1., tč. 1.-4. ZPP-a.

11. Uz tužbu je dostavljeno: dopis Regosa (strana 5, 24, 52 spisa), dopis Ministarstva financija (strna 23, 51 spisa), službene evidencije tužitelja (strana 6-7, 21-22, 53 54, 55, 95, 96 spisa), dopisi tužitelja (strana 8, 12, 25, 33, 56, 63 spisa), Zaključci tužitelja (strna 9-10,26-27, 57-58, 59-60, 100-103 spisa), Izjave tuženika (strana 11, 28, 30-32 spisa), Rješenja tužitelja (strna 13-14, 34-35, 64-65 spisa), troškovi liječenja (strana 15, 16, 17, 18, 19, 20, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42,43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 97-99 spis), JOPPD obrasci (strana 78, 79, 85-86, 57-88 spisa),

Potvrda HZMO-a (strna 81-84 spisa).

12. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13. Među strankama je sporno, prema tužbenom zahtjevu ništetnost ugovora o radu između I-tuženika, II-tužene, III-tužene, IV-tuženika i V-tuženika.

14. Odbija se prigovor V-tuženika kojim se protivi preinaci tužbe temeljem odredbe čl. 192. i 196. st. 1. t. 1. ZPP-a iz razloga što je tužitelj preinačio tužbu temeljem odredbe čl. 191. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a što je tužitelj u konkretnom slučaju i učinio prije zaključenja prethodnog postupka.

15. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan, a time i ništetan. Odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dakle posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, nego nepostojanje pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a.

17. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao postojanje bilo kojeg ugovora o radu između tuženika. Nadalje, polazeći od činjenice da je ugovor o radu dvostrani pravni posao koji u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, a u svezi s čl. 8. st. 4 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19,151/20 - u daljnjem tekstu: ZR) nastaje suglasnim očitovanjem volje dvije strane zbog prouzročenja pravnih posljedica. Dakle, ugovorom o radu ugovorne strane izrazom vlastite volje zajedno osnivaju i sadržajno određuju određeni pravni odnos. Oni su slobodni u tome hoće li ili neće sklopiti ugovor, ako hoće s kim će ga sklopiti odnosno kasnije ga mijenjati, te po svojoj volji određuju sadržaj, uvjete i oblik ugovora osim u iznimnim situacijama određenim zakonom, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari budući tužitelj nije dokazao postojanje ugovora o radu između tuženika, čime bi se moglo utvrditi jesu li isti stranke sklopile pravno valjano. Dakle, ne postoje razlozi iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO-a) zbog kojih bi sud mogao utvrditi da su navedeni ugovori o radu između tuženika ništavi.

18. Ističe se da se Ugovor o radu može mijenjati samo suglasnošću i voljom stranaka i tužitelj ne može kao treća strana tražiti utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu između tuženika, ako takvi ugovori egzistiraju.

19. Nadalje, temeljem odredbe članka 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali (st. 2.) ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, što ovdje nije slučaj. Posljedica prividnog ugovora u smislu navedene odredbe nije njegova ništetnost, već činjenica da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka - on je pravno nepostojeći pravni posao, jer je prema odredbi članka 247. ZOO ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

20. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su tuženici prilikom sklapanja ugovora o radu sklopili neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja, ako takvi ugovori postoje.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje V-tuženika po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), te mu je priznat trošak jednokratne nagrade u visini 250 bodova Tbr. 7/2, odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno 625,00 eura sa zakonskim zateznima kamatama.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. tužitelju

2. I-tuženom

3. II-tuženoj

4. III-tuženoj

5. IV-tuženom

6. pun. V-tuženika