REPUBLIKA HRVATSKA
Pr-479/2020-89
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Vatrogasne zajednice Splitsko- dalmatinske županije, Split, Hercegovačke 18, OIB: 56835510285, zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Vedrana Lambaše, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 21. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime izgubljene zarade iznos od 18.296,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi:
340,20 EUR počam od 16.05.2017.g. do isplate
340,20 EUR počam od 16.06.2017.g. do isplate
340,20 EUR počam od 16.07.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.08.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.09.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.10.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.11.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.12.2017.g. do isplate
333,29 EUR počam od 16.01.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.02.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.03.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.04.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.05.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.06.2018.g. do isplate
356,96 EUR počam od 16.07.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.08.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.09.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.10.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.11.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.12.2018.g. do isplate
347,81 EUR počam od 16.01.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.02.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.03.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.04.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.05.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.06.2019.g. do isplate
371,83 EUR počam od 16.07.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.08.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.09.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.10.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.11.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.12.2019.g. do isplate
363,22 EUR počam od 16.01.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.02.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.03.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.04.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.05.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.06.2020.g. do isplate
376,59 EUR počam od 16.07.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.08.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.09.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.10.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.11.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.12.2020.g. do isplate
371,43 EUR počam od 16.01.2021.g. do isplate
429,88 EUR počam od 16.02.2021.g. do isplate
429,88 EUR počam od 16.03.2021.g. do isplate
429,88 EUR počam od 16.04.2021.g. do isplate
429,88 EUR počam od 16.05.2021.g. do isplate
429,88 EUR počam od 16.06.2021.g. do isplate.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.915,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Iznose iz točke 1. i 2. tužbenog zahtjeva dužan je tuženik uplatiti na žiro račun punomoćnika tužitelja broj: IBAN: [broj bankovnog računa], V&Partneri d.o.o. kod OTP banka d.d., OIB: 02942315522.“
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 12.074,37 EUR-a (do iznosa od 30.371,15 EUR) na ime izmakle zarade za razdoblje od 1.5.2015. do 31.3.2017. i u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od 15-og do 16-og u idućem mjesecu.
Obrazloženje
1. Tužitelj u podnesenoj tužbi od 5.5.2020. navodi da je 1.7.2010. s tuženikom sklopio ugovor o djelu za obavljanje poslova pomoćnog gasitelja u sezoni 2010-e godine. Posao tužitelja da se sastojao od poslova donošenja, rukovanja i odnošenja opreme, s mjesta rada utvrđenog od tuženika kao poslodavca. Zatim, raščišćavanja nasada gorenog materijala i materijala koji predstavlja opasnost za širenje požara, čuvanja i sanacije zgarišta. Dana 1.9.2010., po noći, oko 3 sata ujutro, sa još dvojicom sezonskih gasitelja, UZ i JZ, raspolažući s jednom akumulacijskom lampom, po nalogu nadređene osobe, tužitelj da je uzbrdo nosio opremu – cijevi profesionalnim vatrogascima koji su gasili požar na području Gornjeg Sitnog. Ove cijevi da su razvlačili po terenu, nosili ih i spajali sve do sigurne točke na požarištu na kojem nema opasnosti otvorenog plamena. Teren da je bio obrastao gustom, mladom borovom šumom s preprekama na putu, kao što su debla, drva, kamenja, grmlje i da je tužitelj u jednom trenutku pao i ozlijedio se. Zbog posljedica ove nesreće na radu, tužitelju da je određena invalidska mirovina, a po rješenju nadležnog HZMO, Područne službe u Splitu u iznosu od 3.111,59 kn mjesečno. Tužitelj je rođen 1987. godine, po zanimanju konobar, a imajući u vidu visinu tjelesnog oštećenja koja je kod tužitelju utvrđena u spisu pod br. 267687 HZMO, Područne služba u Splitu, isti da ne može obavljati poslove konobara. Tužitelj smatra da svaki mjesec gubi iznos od najmanje 3.500,00 kn, a kao izravna posljedica nemogućnosti obavljanja poslova koje bi zasigurno obavljao da nije došlo do navedene nesreće. Tužitelj smatra da bi radio kao konobar ili kao vatrogasac. Radi navedenog tužitelj traži od suda da donese presudu po kojoj bi tuženik bio dužan počam od 1.5.2015. pa svaki mjesec ubuduće, isplatiti tužitelju mjesečni iznos od po 3.500,00 kn, sve sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 11.8.2020. navodi da se protivi svim navodima iz tužbe, kako pravno tako i činjenično kao potpuno neosnovan. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj da ničim ne dokazuje svoje navode iz tužbe kako bi tuženik bio odgovoran za navodnu nemogućnost obavljanja poslova od strane tužitelja. Tuženik u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe da tužitelj proizvoljno navodi da gubi svaki mjesec iznos od 3.500,00 kn. Ističe se prigovor zastare.
2.1. Dodatno, tuženik u podnesku od 24.3.2021. naglašava da u predmetu broj P- 462/2014 nije utvrđen osnov odgovornosti tuženika, a kako to pogrešno navodi tužitelj. Navedeno stoga što se postupak u naprijed navedenom predmetu nalazi kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi odlučivanja po revizijama stranaka. Tuženik ističe da između stranaka nije zaključen nikakav Ugovor o radu, nego da su stranke suglasnošću volja zaključile Ugovor o djelu, a da su bitni sastojci tog pravnog posla obavljanja određenog posla pa da je nerazumljivo, s obzirom se ne radi Ugovoru o radu, po kojoj pravnoj osnovi tužitelj smatra da bi mu tuženik bio odgovoran plaćati mjesečne iznose od po 3.500,00 kn. Stranke da nisu bile u subordiniranom obvezno pravnom odnosu poslodavac – radnik nego su zaključile Ugovor o djelu i izvršile obveze preuzete tim ugovorom. Naime, tuženik da je tužitelju prema navedenom ugovoru uredno isplatio naknadu, a tužitelj da je iskoristio pravo na povrat poreza po zaključenim ugovorima o djelu s tuženikom za 2010. i 2011. godinu i to u iznosu od 5.000,00 kn za svaku godinu. Nadalje, protiv tuženika da nije vođen prekršajni postupak zbog navedene ozljede tužitelja. Tuženik ističe da tužitelj nije obavljao nikakvu vrstu opasne djelatnosti za tuženika jer to nije ni mogao jer za to nije ispunjavao posebne uvjete nego je obavljao radnje za koje je s tuženikom zaključio Ugovor o djelu i za koje ga je tuženik obučio i dao mu svu potrebnu zaštitnu opremu i sredstva.Između stranaka da nije postojala volja da se sklopi Ugovor o radu te da tuženik nije bio terećen za plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje za slučaj nezgode. Stoga tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Tuženik u podnesku od 7.3.2022. navodi da tužitelj u ovom postupku potražuje rentu počevši od 1.5.2015., a da je predmetna tužba podnesena 5.5.2020. iz čega proizlazi da je na temelju čl. 227. ZOO-a nastupila zastara potraživanja. Naime, iz tijeka postupka da je vidljivo da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na rješenju HZMO-a od 13.2.2015. na temelju kojeg se osiguraniku tj. tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu. Dakle, u ovom predmetu utužuje se renta prema stanju iz 2015. godine. Nadalje, tuženik ističe da se radi o presuđenoj stvari s obzirom tužitelj tužbeni zahtjev temelji na posljedicama koje su obuhvaćene rezultatima postupka vođenom kod ovog suda broj Pr-462/2014. Mišljenje je tuženika da je tužitelj trebao, ukoliko smatra da je došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, primarno zatražiti revidiranje postupka pred HZMO-om te s obzirom na nove okolnosti tražiti povećanje visine mirovine, a sve kako bi se visina invalidske mirovine uskladila s njegovim zdravstvenim stanjem. Tek potom, tužitelj je mogao pokrenuti ovaj postupak.
3.1. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka RZ, tuženik ističe prigovor jer da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, a koju da je tužitelj selektivno dostavio, međutim vještak da nije izvršio uvid u cjelokupni medicinski karton tužitelja pa da nije mogao utvrditi točno zdravstveno stanje tužitelja. Nadalje, da je nedopustivo da vještak u ovom nalazu i mišljenju koristi utvrđenja iznesena u drugom postupku, ali ako ih već koristi, da je indikativno to što vještak sada ne navodi, da je u tom drugom postupku naveo da je stanje konačno i da se nakon dvije godine ne može očekivati poboljšanje. Nadalje, vještak da se u ovom postupku nije izjasnio je li utvrđeno tužiteljevo zdravstveno stanje predviđeno, odnosno je li se moglo predvidjeti je li već u vrijeme vještačenja u predmetu broj Pr- 462/2014 ili u vrijeme donošenja rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik ističe da je ostalo nerazriješeno kada su nastale utvrđene posljedice/pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja te postoji li mogućnost da su možda nastale i ranije no da su tek sada evidentirane. Tuženik ističe da vještak RZ potpuno neosnovano tvrdi kako je kod tužitelja nedvojbeno došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja jer time izlazi iz domene danog naloga, a s druge strane, da ne navodi kada bi do pogoršanja došlo i u čemu bi se ono očitovalo.
3.2. Nakon očitovanja sudskog vještaka dr. RZ, spec. neurokirurga na ročištu od 18.5.2022., tuženik u podnesku od 10.6.2022. navodi da sudski vještak nije otklonio prigovore tuženika, odnosno nedostatke i nepravilnosti u svojem nalazu i mišljenju pa je stoga, tuženik predložio, da se vještačenje obnovi po drugoj osobi sudskog vještaka. Tuženik je mišljenja da je krajnje neprihvatljivo da sudski vještak kaže kako mu za vještačenje u ovom postupku nije bio potreban zdravstveni karton i da je vještak potvrdio da je od tužitelja neposredno uzimao privda utječe na njegovu objektivnost. Tuženik ističe da vještak navedene nalaze nije smio uzeti u obzir jer da su isti sastavljeni na inicijativu tužitelja, bez da je na te preglede upućen od strane liječnika opće prakse ili specijaliste. Tuženik navodi da vještak neistinito ističe kako u svojem nalazu i mišljenju danom u predmetu Pr-462/2014 nije naveo da je stanje tužitelja konačno, odnosno definitivno. Uostalom, da je i u medicinskoj praksi zauzet stav da se kod ovakvih ozljeda živca stanje pacijenta utvrđuje konačnim nakon završenog liječenja i rehabilitacije, u pravilu dvije godine nakon ozljede, uz klinički pregled i EMNG nalaz. Utvrđenje da je liječenje tužitelja konačno, da je uračunato u smanjenje životne aktivnosti tužitelja, a temeljem koje je tužitelju i dosuđena naknada štete. Među ostalim, vještak da je u svom očitovanju potvrdio da je izašao iz domene danog mu naloga i samoinicijativno se upustio u procjenu pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja koju činjenicu je vještak samo paušalno naveo, ne ističući kada je do pogoršanja došlo ni u čemu se pogoršanje očituje.
3.3. U podnesku od 21.6.2022. tužitelj navodi da se sudski vještak dr. RZ na ročištu od 18.5.2022. očitovao na sve prigovore tuženika te da je iste otklonio valjanim i stručnim obrazloženjem. Za sudskog vještaka RZ tužitelj ističe da isti ima dovoljno stručnog znanja za davanje nalaza i mišljenja i da je isto u skladu s čl.13. i 14. Etičkog kodeksa sudskih vještaka pa da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. ZPP-a da se vještačenje obnovi po drugoj osobi sudskog vještaka.
4. Podneskom od 23.6.2022. tužitelj je nakon provedenog vještačenja po sudskim vještacima medicinske struke postavio tužbeni zahtjev na način da je na ime izgubljene zarade zatražio isplatu neto iznosa od 228.831,40 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2021., s tim da je svaki mjesečni iznos manji od 3.500,00 kn, a kako je to bilo prvotno zatraženo tužbom. Navedenim podneskom punomoćnik tužitelja u točci 3. tužbenog zahtjeva traži da se iznosi iz točke 1. tužbenog zahtjeva kao i iznos na ime parničnog troška isplati na njegov račun, odnosno na račun punomoćnika tužitelja.
5. Tuženik se u podnesku od 23.8.2022. protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe da kod tužitelja nije došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti pa da je isti i dalje radno sposoban i da je s preostalom radnom sposobnosti trebao potražiti zaposlenje, a što u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio ili nije dokazao da je to učinio. U tom smislu tužitelj da nije dokazao da bi trpio štetu zbog izgubljene zarade. Tuženik ponovno ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što je u ovosudnom predmetu broj Pr-462/2014 između istih parničnih stranaka, povodom istog događaja, tužiteljevo zdravstveno stanje utvrđeno konačnim te je tužitelju sukladno tako utvrđenom zdravstvenom stanju dosuđena naknada štete. Iz naprijed navedenog razvidno da je razvidno, da je isključivi cilj vođenja ovog postupka neosnovano bogaćenje tužitelja naspram tuženika. Nadalje, tuženik ističe da se nedostaci na koje je prethodno ukazivao u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka RZ, ne mogu otkloniti ponovnim saslušavanjem vještaka već samo obnovom po drugoj osobi sudskog vještaka.
6. U podnesku od 29.8.2022. tužitelj navodi da je tužbeni zahtjev uredio na temelju platnih podataka dostavljenih od strane HZMO-a o visini mirovine tužitelja i platnih podataka Državnog zavoda za statistiku od 26.5.2022. Stoga da je tužitelj imao pravo preinačiti tužbeni zahtjev nakon pribave navedenih podataka. Nadalje, tužitelj ističe da preostala radna sposobnost tužitelja i to da nije tražio zaposlenje, ne oslobađa tuženika od obveze da naknadi tužitelju štetu koju trpi u vidu izgubljene zarade.
6.1. Mišljenje je suda da tužitelj podneskom od 23.6.2022. nije preinačio tužbu. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj podneskom od nije 23.6.2022. nije promjenio istovjetnost zahtjeva jer i dalje, kao u tužbi, traži naknadu štete (izmakle koristi) u novcu, s tim da sada to više ne traži za razdoblje od svibnja 2015. pa na dalje svaki mjesec u iznos od 3.500,00 kn već za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 228.831,40 kn, od čega je svaki mjesečni iznos manji od iznosa od 3.500,00 kn, a kako je to spesificirano u podnesku od 23.6.2022. (list 210-212 spisa). Dakle, tužbeno razdoblje je manje, a i zatraženi iznos na ime naknade štete je manji pa se se ne radi o preinaci tužbe već o samanjenju tuženog zahtjeva.
6.2. U podnesku od 14.10.2022. tuženik dodatno navodi da je tužbeni zahtjev sadržan u točci 3. preinačene tužbe iz podneska tužitelja od 23.6.2022. ne dopušten. Tužitelj po punomoćniku u točci 3. tužbenog zahtjeva traži da se iznosi na ime naknade štete i parničnog troška isplate na račun punomoćnika tužitelja.
6.2.1. Sud je mišljenja da tužba u navedenoj točci nije preinačena jer tužitelj nije promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je povećao postojeći ili istaknuo drugi uz postojeći, a kako to propisuje čl. 191. st. 1. ZPP-a. Takav zahtjev za isplatu na račun punomoćnika tužitelja da nije nedopušten. Naime, pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri d.o.o. (list 3 spisa) za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedeno društvo, između ostalog, "ovlašteno primiti novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te otome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.
7. Sudska vještakinja dr. Milana Varinac – Barač, spec. medicine rada podnijela pisani nalaz i mišljenje od 4.3.2024. u kojem navodi da tužitelj s osnove posljedica ozljeda nastalih u štetnom događaju od 1.9.2010. nije sposoban za obavljanje poslova konobara, a što je njegovo zanimanje. Iz pregledane medicinske dokumentacije i vještva vještaka za ortopediju i neurokirurgiju, da je razvidno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio oštećenje desnog pleksusa brahialisa te kontuziju desnog ramena. Nakon provedenog konzervativnog, kirurškog liječenja i liječenja fizikalnom terapijom u stacionarnom i ambulantnom tretmanu, da je kod tužitelja kao trajna posljedica zaostala kontraktura u desnom ramenu. Abdukcija i antefleksija do 90 stupnja, nemogućnost izvođenje elevacije, reduciranja rotacija za četvrtinu opsega pokreta, hipotrofija pripadne muskulature te posttraumatsko oštećenje desnog brahialnog pleksusa, a koje je prema nalazu EMNG trajno i kronično i nema potencijala za regeneraciju i reinvarcije. Sa ovakvim oštećenjem funkcije desnog ramena i desne ruke, koju su procijenili vještaci za ortopediju i neurokirurgiju, tužitelj sa motrišta spec. medicine rada, ne može obavljati poslove konobara jer isti zahtijevaju dimanualnu snagu i spretnost, kretnje obje ruke te nošenje i dizanje tereta, a što tužitelj sa navedenim zdravstvenim stanjem ne može izvršiti. U prilog navedenom da govori i ocjena radne sposobnosti koju da su pravilno ocijenili vještaci HZMO-a prema kojoj kod tužitelja postoji djelomična radna sposobnost uz isključenje poslova koji zahtijevaju bimanualnu snagu i spretnost kao i kretnje obje ruke, a čiji uzrok je 100 % ozljeda na radu (predmetna ozljeda).
8. Tužitelj u podnesku od 21.3.2024. uređuje tužbeni zahtjev na način da umjesto isplatu u kunskoj valuti sada traži naknadu štete isplatom u valuti eura kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj i to u ukupnom iznosu od 30.371,15 eura (228.831,40 kn).
8.1. U podnesku od 4.4.2024. tuženik se protivi daljnjoj preinaci tužbe učinjene podneskom od 21.3.2024. budući da je tužitelj primijenio valutu u odnosu na već preinačen tužbeni zahtjev od 23.6.2022., a kojem se tuženik već ranije protivio odmah po učinjenoj preinaci. Sud je stava, da nema govora o preinaci tužbe, s obzirom kako je već prethodno navedeno, istovjetnost zahtjeva nije izmijenjena niti je isti povećan ili istaknut drugi zahtjev uz postojeći. Nadalje, tuženik prigovara utvrđenjima sudskog vještaka specijaliste medicine rada u onoj mjeri koliko se isto temelji na nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga, ponajprije zbog činjenice da se ovo vještačenje u većem dijelu priklanja utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga dr. RZ iz ovog predmeta, a koje je vještačenje tuženik osporio kao netočno. Međutim, radi ekonomičnosti postupka tuženik navodi kako ne zahtjeva dopunu nalaza i mišljenja već ukazuje sudu na već sve iznijete primjedbe u odnosu na netočnost i manjkavost spomenutog nalaza i mišljenja neurokirurga.
9. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Mrčela u spis je dana 13.8.2024. podnio pisani nalaz i mišljenje u kojem je izvršio izračun potraživanja tužitelja s osnove izgubljene zarade za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2021. godine, na način da je prema nalogu suda i u skladu s prijedlogom tužitelja izračunao razliku između invalidske mirovine tužitelja prema podacima pribavljenim od HZMO-a (list 143. spisa) i prosječne neto plaće isplaćene SSS u RH prema podacima pribavljenim od DZS (list 178. spisa). Na temelju naloga suda i dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, sudski vještak Mrčela iskazao je razlike izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od 1.5.2015. do 31.5.2021. godine u ukupnom iznosu od 192.446,43 kune (stupac 5., red ukupno), protuvrijednost u eurima u iznosu od 25.542,03 EUR (stupac 6., red ukupno).
9.1. Tuženik u podnesku od 8.10.2024. navodi kako osporava osnovu potraživanja i irelevantnost podataka na osnovu kojih je obračun izvršen, kao i činjenicu da je vještak kod dokumentacije na osnovu koje izrađuje nalaz i mišljenje, naveo isključivo podneske tužitelja. Iz toga da je razvidno da vještak uopće nije uzeo u obzir tuženikove prigovore istaknute tijekom postupka. Tuženik navodi kakao radi ekonomičnosti postupka ne zahtijeva dopunu nalaza i mišljenja već predlaže sudu donijeti odluku kojom se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća kao jasno, potpuno i neproturječno samom sebi i okumentaciji u spisu jer je vještak Mrčela obračun izvršio na temelju sudskog naloga, pribavljene dokumentaciji od HZMO-a o mirovini tužitelja (list 143 spisa) i pribavljenih podataka od DZS o prosječnim mjesrčnim isplaćenim neto plaćama SSS u RH (list 178 spisa).
10. U podnesku od 9.10.2024. tužitelj navodi kako tužbeni zahtjev uređuje sukladno obračunu sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela iz nalaza i mišljenja od 13.8.2024., ali umjesto da zatraži ispaltu ukupnog iznosa od 25.542,03 EUR kojeg je vještak utvrdio na ime izgubljene zarade, tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 30.371,15 EUR. Kako bi se razjasnilo pitanje potražuje li tužitelj izgubljenu zaradu u iznosu koji je utvrdio sudski vještak svojim obračunom (25.542,03 EUR) ili ustraje u do tada zatraženom iznosu od (30.371,15 EUR), sud je rješenjem od 2.1.2025. ponovno otvorio glavnu raspravu pozivom na čl. 305. ZPP-a, a koja je bila zaključena na ročištu od 30.10.2024.
10.1. Nakon toga, tužitelj se podneskom od 28.1.2025. izjasnio da potražuje izgubljenu zaradu baš u iznosu koji je utvrdio sudski vještak Ante Mrčela i to, u ukupnom iznosu od 25.542,03 EUR, a za razdoblje od 1.5.2015. do 31.5.2021. sve sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 15-og dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Dakle, tužitelj je smanjio tužbeni zahtje s iznosa od 30.371,15 EUR na iznos od 25.542,03 EUR.
10.2. Na ročištu od 3.2.2025. tuženik navodi kako se protivi takvom smanjenju tužbenog zahtjeva. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (stavak 2.) pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu u visini od 30.371,15 EUR.
11. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem rješenja HZMO od 13.2.2015., medicinske dokumentacije priložene spisu, Potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 113 spisa), kopije Radne knjižice, podaci HZMO-a o visini mirovine tužitelja od 15.10.2021., Podaci Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći SSS u RH od 23.5.2022., cjeloviti zdravstveni karton tužitelja, spis HZMO-a br. 267687 i spisu druga priložena dokumentacija, Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FZ (list 126 spisa), suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik sastavljen pred ovim sudom u parnici br. Pr-462/14 dana 7.3.2017. sa sadržanim iskazima svjedoka ČZ (list 129 spisa), saslušan je svjedok PZ (list 163), Izvedn je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke i to, dr. U, spec. neurokirurgu, dr. J, spec. ortopedu., dr. VZD, spec.med.rada, po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr.sc. Anti Mrčela.
12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade tj. razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj primio i plaće koju bi primao radeći u razdoblju od 1.5.2015. do 31.5.2021. da se nije ozlijedio sporne prigode.
14. Tuženik je istaknuo prigovor presuđene stvari jer da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na posljedicama koje su obuhvaćene rezultatima postupka vođenom kod ovog suda broj Pr-462/2014.
14.1. Članakom 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbaciti će tužbu.
14.2. Parnični postupak pred ovim sudom posl.br. Pr-462/14 vodio se između istih stranaka, po istom štetnom događaju te je u tom postupku donesena pravomoćna presuda dana 14.6.2018. (potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu br. Gž R- 709/2018) kojom je naloženo tuženiku da naknadu tužitelju neimovinsku šteu i imovinsku štetu (tuđa njega i pomoć), a u ovom postupku tužitelj traži naknadu imovinske štet u vidi izgubljene zarade, dakle ne radi se o različitim zahtjevima stranaka pa prigovor litispendencije nije osnovan.
15. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.
15.1. Tuženik nije osporio navode iz tužbe u dijelu kada se navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o djelu 1.7.2010. za obavljanje poslova pomoćnog gasitelja u sezoni 2010. i da se tužitelj 1.9.2010., po noći, oko 3 sata ujutro ozljedio dok je radio poslove pomoćnog gasitelja, kada je po nalogu nadređene osobe, uzbrdo nosio opremu (cijevi) profesionalnim vatrogascima koji su gasili požar na području Gornjeg Sitno, da su cjevi razvlačili po terenu, nosili ih i spajali sve do sigurne točke na požarištu gdje nije bilo opasnosti od otvorenog plamena, da je tern bio obrastao gustom, mladom borovom šumom s preprekama na putu, kao što su debla, drva, kamenja, grmlje i da je tužitelj u jednom trenutku pao i ozljedio se.
15.2. Iz iskaza svjedoka FZ, voditelja sezonskih gasitetelja, proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o djelu za obavljanje poslova pomoćnog gasitelja u sezoni 2010., da su radili kao ispomoć profesionalnim vatrogascima, da su radili poslove slaganja opreme, čišćenja vatrogasnih vozila, čuvanje i saniranje požarišta i druge poslove koji ne uključuju ulaženje u vatru jer to rade profesionalni vatrogasci, s obzirom se radi o posebnim uvjetima rada.
15.3. Iz iskaza svjedoka ČZ, zapovjednika smjene u Vatrogasnoj postrojbi Split i svjedoka PZ, pročelnika Vatrogasne zajednice SDŽ u vrijeme štetnog događaja od 1.9.2010. proizlazi da sezonci na leđima nose naprtnjače u kojima se nalazi 25 l vode kako bi ugasili tinjajuća mjesta nakon što je ugašen glavni plamen, da sezonci rade prema uptama svog voditelja, da je bila noć na požarištu kada se tužitelj ozljedio kao sezonski gasitelj, da se radilo o požarištu u Gornjem Sitno, da su na raspolaganju imali jednu akumulacijsku lampu na dva do tri gasitelja, da su na podu bile razne prepreke, da bi sezonci po sebi imali ogrebotine i tome slično i da to smatraju „normalnom u takvim uvjetima rada“, da nitko nije tužio tuženika od sezonaca osim tužitelja koji se ozljedio prilikom rada.
15.4. Tuženik nije osporio navode iz tužbe u dijelu kada se navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o djelu 1.7.2010. za obavljanje poslova pomoćnog gasitelja u sezoni 2010. i da se tužitelj 1.9.2010., po noći, oko 3 sata ujutro ozljedio dok je radio poslove pomoćnog gasitelja, kada je po nalogu nadređene osobe, uzbrdo nosio opremu (cijevi) profesionalnim vatrogascima koji su gasili požar na području Gornjeg Sitno, da su cjevi razvlačili po terenu, nosili ih i spajali sve do sigurne točke na požarištu gdje nije bilo opasnosti od otvorenog plamena, da je tern bio obrastao gustom, mladom borovom šumom s preprekama na putu, kao što su debla, drva, kamenja, grmlje i da je tužitelj u jednom trenutku pao i ozljedio se.
15.4.1. Članak 5. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj:59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08 i 75/09., dalje: ZZR) propisuje, da su osobe na radu: osobe koje su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu, uključujući i javne službe (zaposlenici); osobe koje su na stručnom osposobljavanju kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa (volonteri); učenici i studenti koji su kod poslodavca na praktičnoj obuci; osobe koje za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili odgojne mjere obavljaju naređene;osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom.
15.4.2. Članak 5. st. 2. ZZR propisuje da se drugim osobama, u smislu tog Zakona, smatraju osobe koje se po bilo kojoj osnovi rada nalaze u prostorijama i prostorima poslodavca npr. poslovni suradnici, djelatnici tijela državne uprave, korisnici usluga i druge osobe. Članak 15. propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.
15.4.3. Gramatičkim tumačenjem navedene odredbe proizlazilo bi da je odgovornost poslodavca u navedenim slučajevima predviđena samo u odnosu na zaposlenika kao oštećenika , a ne i za druge osobe na radu navedene u čl. 5. ZZR. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda, s obzirom na osnovni cilj Zakona o zaštiti na radu - sprječavanje nastanka ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja (čl. 1.), te odredbe čl. 8. ZZR, prema kojoj je zaštita na radu sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa, ovaj oblik odgovornosti proširuje se i na druge osobe na radu koje po uputi poslodavca sudjeluju u izvođenju radnog procesa. Tužitelj je predmetne prigode obavljao poslove pomoćnog gasitelja iz ugovora o djelu. Ugovorom o djelu izvođač (poduzetnik, izvođač radova) obvezuje se obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje za to platiti mu naknadu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/05. i 41/08, dalje ZOO/05). U situaciji kada se tužitelj ozlijedio dok je obavljao posao za tuženika kojim ispunjava obvezu iz ugovora o djelu, a taj posao je dio uobičajenog procesa rada kod tuženika, tužitelj ima svojstvo osobe koja za poslodavca obavlja poslove osobnim radom pa se u smislu odredbe čl. 15. ZZR-a na tuženika proteže objektivna odgovornost za naknadu štete koja je tužitelju nastala zbog ozljede koju je tužitelj zadobio obavljanjem na radu.
15.5. Članak 1064. ZOO/05 propisuje, da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Vatrogasna zajednica Splitsko-dalmatinske županije bavi se vatrogasnom djelatnošću, koja je prema shvaćanju suda, opasna djelatnost. Naime, čl. 1. st. 1. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" br. 106/99., 117/01., 36/02., 96/03., 139/04., 174/04., 38/09. i 80/10, dalje ZVR) definira da je vatrogasna djelatnost sudjelovanje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, gašenje požara i spaša- vanje ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanje tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavljanje i drugih poslova u nesrećama, ekološkim i inim nesrećama. Takva djelatnost je po samoj svojoj prirodi i načinu obavljanja stvara povećanu opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihovu imovinu, što zahtijeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju. Poslovi pomoćnog gasitelja, također su opasna djelatnost, pogotovo kada se obavljaju u naprijed navedenim okolnostima. Nadalje, čl. 1067. ZOO/05 propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti, potpunog ili djelomičnog, za štetu uzrokovanu opasnom djelatnošću, međutim, tuženik nije istaknuo prigovor oslobođenja od odgovornosti.
15.6. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj 1.9.2010. stradao pri obavljanju poslova iz opasne djelatnosti pa da tuženik odgovara tužitelju za štetu koja mu je time nastala i da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari gdje tužitelj traži naknadu neimovinske štete u vidu izgubljene zarade (čl. 1046. st. 1. ZOO), a tuženik je pasivno legitimiran i u smislu naprijed citiranih odredbi ZZR-a jer je je tužitelj imao svojstvo osobe koja obavlja poslove osobnim radom i po uputi tuženika sudjeluje u izvođenju radnog procesa pa je tuženik prema objektivnoj odgovornosti dužan naknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala zbog ozljede koju je tužitelj zadobio obavljanjem rada.
16. Tužitelj je zbog posljedica štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu, a po rješenju nadležnog HZMO-a od 13.2.2015. i po utvrđenju sudske vještakinje dr. Milana Varinac – Barač, spec. medicine rada koja je podnijela pisani nalaz i mišljenje 4.3.2024., a koje sud prihvaća u cijelosti kao stručno i argumentirano jer je isto u skladu s pribavljenom dokumentacijom i drugim izvedenim dokazima i u kojem vještakinja navodi, da tužitelj s osnove posljedica ozljeda nastalih u štetnom događaju od 1.9.2010., nije sposoban za obavljanje poslova konobara, a što je njegovo zanimanje. U prilog navedenom da govori i ocjena radne sposobnosti, koju da su pravilno ocijenili vještaci HZMO-a, a prema kojoj kod tužitelja postoji djelomična radna sposobnost uz isključenje poslova koji zahtijevaju bimanualnu snagu i spretnost kao i kretnje obje ruke, a čiji uzrok je 100 % predmetna ozljeda. Dakle, u konkretnom slučaju postoji pravno-relevantna uzročna veza između predmetne ozljede tužitelja i nastale štete u vidu izgubljene zarade.
16.1. Tuženik navodi da prigovora nalazu i mišljenju specijaliste medicine rada u onoj mjeri koliko se isto temelji na nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga, ponajprije zbog činjenice da se ovo vještačenje u većem dijelu priklanja utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga dr. RZ iz ovog predmeta, a koje je vještačenje tuženik osporio kao netočno. Međutim, stalni sudski vještak Miro Jurinović, spec. neurokirurg očitovao se na ročištu od 18.5.2022. da mu za odgovor na pitanje do kada je liječenje tužitelja trajalo, nije bio potreban zdravstveni karton, s obzirom je u spisu imao dovoljno medicinske dokumentacije na raspolaganju, Nadalje, tužitelja da je klinički pregledao, a kada da mu je tužitelj dostavio i nalaz ortopeda dr. R, spec. ortopeda od **.**.2021. i dr. ĆZ, spec. ortopeda od 24.9.2021., a koje nalaze je tužitelj dostavio u spis u prilogu podneska od 17.1.2022., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim sud ih je uzeo u obzir u dokazne svrhe jer su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je u prethodnom postupku podneskom od 25.5.2021. predložio da se u dokazne svrhe pročita medicinska dokumentacija tužitelja, tako da sud ne vidi ništa sporno u tome što je tužitelj na kliničkom pregledu kod vještaka kirurga istome uručio dodatnu, a naprijed navedenu medicinsku dokumentaciju koju je naknadno i dostavio u spis. Nadalje, sudski vještak je na ročištu od 19.1.2023. ponovno saslušan, i to nakon pribave zdravstvenog kartona tužitelja, a kada je dodatno razjasnio, da je točno da je u predmetu br. Pr-462/14 naveo da je stanje konačno i da je pod tim mislio na živce i da se ne može nakon dvije godine očekivati poboljšanje. Međutim, isto tako, da nije kazao da se stanje neće pogoršavati, a što da je upravo utvrdio u ovom postupku da se dogodilo s neurokirurške strane, s obzirom je tužitelju stanje ramena i desne ruke vrlo loše. Dakle, da se zdravstveno stanje tužitelja pogoršalo i da se tužitelj još liječi. Na to da upućuju, navodi vještak Jurinović u pisanom nalazu i mišljenju od 31.12.2021., brojni medicinski nalazi neurologa, ortopeda, fizijatra, anesteziologa, opetovanih nalaza EMNG-a, podataka o ambulantnom i stacionarnom fizikalnom liječenju i rehabilitaciji tužitelja u KBC Split iz godina 2017, 2019., 2019., 2020. i 2021., a koji nalazi su priloženi spisu. Po mišljenju suda, vještak Jurinović je usmenim saslušanjem otklonio prigovore tuženika i sud ga prihvaća kao valjano i stručno pa nije prihvaćen prijedlog tuženika da se vještačenje obnovi po drugoj osobi sudskog vještaka.
17. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Mrčela izvršio je izračun potraživanja tužitelja s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1.5.2015. do 31.5.2021. u ukupnom iznosu od 25.542,03 EUR kao razliku invalidske mirovine koja je tužitelju isplaćena i plaće koja bi mu bila isplaćena da je tužitelj nastavio raditi, a koja plaća je obračunata prema prosječnoj neto plaći isplaćenoj srednjoj stručnoj spremi u RH u predmetnom razdoblju prema podacima pribavljenim od Državnog zavoda za statistiku.
17.1. Tuženik ističe da kod tužitelja nije došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti pa da je isti i dalje radno sposoban i da je s preostalom radnom sposobnosti trebao potražiti zaposlenje, a što da u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio pa da nije dokazao da bi trpio štetu zbog izgubljene zarade. U pravu je tužitelj kada navodi da preostala radna sposobnost i traženje ili ne traženje posla, ne oslobađa tuženika od obveze da naknadi tužitelju štetu koju trpi u vidu izgubljene zarade. Navedeno stoga, što bi tužitelj prema preostaloj radnoj sposobnosti mogao obavljati samo poslove za koje je nužna prekvalifikacija, odnosno dodatna izobrazba, pa bi stavljanje na teret oštećeniku dodatnih obveza kako bi vlastiti angažmanom umanjio štetu, bio prekomjeran teret na strani oštećenika, a čime da bi se u znatnoj mjeri narušila ravnoteža o pravima i obvezama u izvanugovornom odnosu naknađivanja štete.
18. Ostaje za odlučiti o prigovoru zastare potraživanja koji je istaknuo tuženik. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada štete pa ista počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo (čl. 215. st. 1. ZOO). Budući je ovdje riječ o gubitku izmakle zarade koja dospijeva jednom mjesečno, riječ je trogodišnjem zastarnom roku iz čl. 230. st. 1. ZOO koji za svaki mjesečni iznos teče od 16-og u mjesecu za taj mjesec, budući da zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (čl. 29. st. 1. ZOO), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO) pa se dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje. Stoga su, prema shvaćanju ovog suda, sve tražbine koje se odnose na izmaklu zaradu za razdoblje do 1.4.2017. zastarjele budući je tužba podnesena 5.5.2020., kada je bio već protekao trogodišnji zastarni rok, za razliku od izmakle zarade od 1.4.2017. do 31.5.2021. u kojem dijelu nije nastupila zastara.
19. Slijedom svega navedenog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu izmakle zarade za razdoblje od 1.4.2017. do 31.5.2021. u ukupnom iznosu od 18.296,78 EUR-a dok je za više zatraženi iznos od 12.074,37 EUR-a (do iznosa od 30.371,15 EUR) na ime izmakle zarade za razdoblje od 1.5.2015. do 31.3.2017. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog nastupa zastare potraživanja.
20. Tužitelju na pojedine mjesečne iznose dosuđna zatezna kamata na temelju odredbe 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), ali tekuća od 16-og na pojedine mjesečne iznose u idućem mjesecu, a ne od 15-og u idućem mjesecu. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu u dijelu više zatražene zatezne kamate odbijen kao neosnovan.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 64% (68% osnov + 60% visina = 128 : 2 = 64%), a uspjeh tuženika u omjeru od 36%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 28% od ukupnog troška.
21.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 323 i 339 spisa) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 5.10.2021., 1.12.2021., 18.5.2022., 25.10.2022., 19.1.2023., 21.3.2023., 16.7.2024., 30.10.2024., 3.2.2025. - za svako 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 25.5.2021., 21.6.2022., 23.6.2022., 9.10,2024. - za svaki 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 29.8.2022., 8.3.2024., 21.3.2024., 8.5.2024.- za svaki 62,5 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za zastupanje na ročištu od 13.3.2024.-62,5 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), što zbrojeno daje 3812,5 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 9.531,25 eura, od čega tužitelju valja priznati 28% pa se dobije 2.668,75 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 1.246,59 eura (212,36+366,31+243,00+92,92+332,00=1.246,59) na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 3.915,34 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
21.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 21. ožujka 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
