Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Pn-476/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB: 02958272670, protiv tuženika Energy Pellets d.o.o., Delnice, Zrinska 18, OIB: 3457067832, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, radi naknade štete (v.p.s. 19.428,08 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 04. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. ožujka 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ENERGY PELLETS d.o.o. isplatiti tužitelju iznos štete od 9.714,04 EUR na ime troškova liječenja osiguranika BL, sa zakonskim zateznim kamatama koje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, teku od dana 19. prosinca 2018. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30. prosinca 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 240,87 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 389,09 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 389,09 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 407,62 EUR od 30.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 19.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 370,56 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 407,62 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 389,09 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 370,56 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 389,09 EUR od 18.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 407,62 EUR od 17.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 17.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 370,56 EUR od 17.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 426,15 EUR od 19.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 407,62 EUR od 19.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 292,03 EUR od 17.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 19.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 17.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 17.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 18.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 17.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 16.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 203,81 EUR od 19.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 444,83 EUR od 07.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 52,66 EUR od 20.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 31,32 EUR od 18.04.2020.g. do isplate

- na iznos od 78,99 EUR od18.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 7,76 EUR od 30.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 30.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,86 EUR od 30.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 30.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,05 EUR od 10.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,63 EUR od 10.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,62 EUR od 24.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 24.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 11.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR od 16.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR od 17.04.2020.g. do isplate.

- na iznos od 0,53 EUR od 15.06.2018.g. do isplate.

- na iznos od 10,79 EUR od 06.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 12.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 10,79 EUR od 06.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od 09.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 9,11 EUR od 07.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od 08.05.2018. g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 07.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR od 07.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 25,67 EUR od 06.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR 05.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 06.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR od 06.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR od 08.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 9,11 EUR kn od 04.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 6,48 EUR od 06.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 160,93 EUR od 06.04.2018.g. do isplate,

dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženi iznos od 9.714,04 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, te za više zatraženu kamatnu stopu, tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troškova te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj 22. prosinca 2020. tužitelj navodi da je njegov osiguranik BL zadobio ozljedu na radu i to 14. ožujka 2018., oko 8,30 sati prilikom ručnog čišćenja filtera aspiracije na način da je njegov osiguranik u jednom trenutku čistio prašinu kućišta gdje je rotaciona "zvijezda" sa svojim lopaticama te davao mobitelom obavijest RL za pokretanjem motora navedene zvijezde, pri čemu je u jednom trenutku došlo do nesporazuma u komunikaciji dok je ruka BL bila duboko u kućištu te je RL pokrenuo motor zvijezde čije su lopatice zahvatile prste lijeve ruke ozlijeđenog i došlo je do amputacije četiri prsta lijeve ruke odnosno teške ozljede na radu.

Ukazuje na odredbu čl.44. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) sukladno kojoj je poslodavac obvezan planirati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tom najveću moguću razinu zaštite od rizika na radu i u svezi s radom, kao i obvezu osigurati da samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute smiju imati pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna i specifična opasnost. Također se poziva na Pravilnik o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme te ističe da je inspekcijskim nadzorom a povodom opisane ozljede na radu utvrđen propust u primjeni mjera zaštite na radu.

1.1. Zbog prethodno navedenog smatra da je neupitna odgovornost tuženika za nastanak nezgode. Činjenica je da je tužitelj priznao ozljedu na radu a tuženiku bi trebalo biti poznato da se prema Pravilniku o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti, ista neće priznati ako je nastala kao posljedica nepažnje oštećene osobe ili ako je oštećeni radne operacije izvodio suprotno pravilima zaštite na radu.

U konkretnom slučaju je do štetnog događaja došlo zbog propusta u organizaciji rada kod tuženika te se isto može svrstati u slučajne štete za koje se također imaju primjenjivati pravila o objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost i opasnu stvar sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) a prema čl.1067.st.1. ZOO-a, ne postoji ekskulpacioni razlog na strani tuženika.

1.2. Tužitelj je zdravstvenim ustanovama na ime troškova bolovanja i liječenja za njegovog osiguranika platio ukupan iznos od 146.380,86 kn i to s osnova bolovanja zbog ozljede na radu u razdoblju od 14. ožujka 2018. do 30. travnja 2020. pri čemu se iznos od 132.761,64 kn odnosi na bolovanje dok se iznos od 13.619,22 kn odnosi na troškove liječenja.

1.3. Kao pravnu osnovu zahtjeva navodi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13, dalje u tekstu ZOZO) odnosno odredbe čl.139. i 136. istog sukladno kojima je on obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako je do povrede i štete došlo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

U mirnom postupku tuženiku je upućen zahtjev za podmirenje nastale štete te kako isti u izvansudskom postupku nije podmirio navedeni iznos, predlaže donošenje presude kojom će se istome naložiti isplata, zajedno sa zateznim kamatama.

1.4. Uz tužbu prilaže izvješća o bolovanju zbog ozljede na radu za BL, knjigovodstvene stavke sa upisanim datumima plaćanja, ispravu – popis obilježenih troškova po ozljedi na radu za BL sa podacima o nastanku i visini pojedinog troška, pregled realiziranih recepata po ljekarnama, podatke o troškovima liječenja SKZZ, podatke o troškovima liječenja uz bolnici, osobni račun za pomagalo, putne troškove, zapisnike Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Rijeka od 07. svibnja 2018. i 14. ožujka 2018. (dalje: zapisnici Inspekcije rada), prijavu o ozljedi na radu i medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton BL te izjavu istog o ozljedi na radu. fotografije stroja, zahtjev upućen tuženiku od 11.11.2020. te očitovanje tuženika od 23.11.2020.

Ujedno predlaže saslušanje BL, pribavu podataka od tuženika o iznosu refundiranog bolovanja s osnova priznate ozljede na radu, vještačenje po vještaku zaštite na radu te financijsko vještačenje na okolnost da su navedeni računi plaćeni.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 192) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, zatim predlaže sukladno čl.211. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) o otpočetoj parnici kao treću osobu obavijestiti RL radi eventualnog regresnog zahtjeva.

Ne spori nastanak ozljede na radu međutim osporava svoju odgovornost za taj događaj iz razloga što je do istog došlo isključivo protupravnom radnjom radnika BL i RL koji su, usprkos izričitim uputama i mjerama poslodavca, svojevoljno modificirali proces rada i dogovorili korištenje mobilnog uređaja a o navedenim radnjama i dogovorima dvojice radnika tuženik nije bio obaviješten niti je za iste znao što je i logično budući da on ne može znati točno što svatko od njegovih radnika u svakom trenutku radi.

Ukazuje da tužitelj uopće ne obrazlaže u čemu bi se sastojala odgovornost tuženika odnosno koje to mjere zaštite na radu nisu provedene a da bi iste bile uzročno- posljedično povezane s nastankom predmetnog događaja. Također u tom dijelu ukazuje da je iz zapisnika inspekcije rada kao i uputa i pravilnika rada propisana zabrana bilo kakvih vrsta intervencija odnosno ulaženje rukama u prostor kućišta te su prethodno navedeni radnici bili upoznati sa uputama za siguran rad i za korištenje strojeva te on na njihov postupak nije mogao utjecati već je poduzeo sve što je potrebno da se radni zadaci izvršavaju uz maksimalnu sigurnost prvenstveno radnika. Ukazuje i da je u postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci (dalje: ODO Rijeka) utvrđeno da nema propusta u postupanju tuženika te da nema elemenata kaznenog djela.

Zbog prednjeg smatra da nema njegove odgovornosti kao i da pasivno legitimirani mogu biti jedino i isključivo VL i BL i to sukladno čl. 136. st. 1. i 3. ZOZO.

U daljnjim prigovorima osporava pravo tužitelja na naknadu troškova liječenja BL i to pozivom na čl.19. st. 2. ZOZO kao i na Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti a sukladno kojim propisima troškovi liječenja u cijelosti idu na teret tužitelja.

U dokazne svrhe predlaže pribavu cjelokupnog spisa Inspekcije rada, saslušanje z.z. tuženika, saslušanje svjedoka AL, RL i VL, očevid i vještačenje po vještaku zaštite na radu, kao i pribavu spisa ODO u Rijeci

3. Sukladno dokaznim prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem spisa Inspekcije rada, čitanjem spisa ODO Rijeka broj K-DO-755/18, saslušanjem svjedoka VL, RL, BL i DL (list 256-258), svjedoka AL (list 266), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu i to pravnoj osobi AD-HOC Sigurnost iz Rijeke na okolnost utvrđenja da li je i u kojoj mjeri povreda propisa – mjera zaštite na radu od strane tuženika od utjecaja na nastanak ozljede radnika tuženika BL te je navedeni vještak u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 276). Također, dopunski je saslušan svjedok BL (list 299). Na prethodno opisani nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu nisu istaknute primjedbe, stranke nisu tražile pisanu dopunu nalaza niti iznošenje istog neposredno na ročištu. Slijedom navedenog, sud prihvaća nalaz vještaka kao objektivan i sačinjen sukladno pravilima struke.

3.1. Također, sukladno prijedlogu tuženika, o parnici je u smislu čl. 211. ZPP-a obaviješten RL (list 201).

4. Iz prethodno opisanih navoda stranaka vidljivo je da u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je BL – osiguranik tužitelja i radnik tuženika, zadobio ozljedu na način kako je to vidljivo iz medicinske dokumentacije i da je do tog događaja došlo 14. ožujka 2018.

Sporna je pasivna legitimacija kao i da li je za nastanak ozljede navedenog radnika odgovoran i po kojoj osnovi tuženik a slijedom čega tužitelj temeljem odredbi ZOZO-a ima pravo regresa prema tuženiku na ime troškova liječenja i naknade plaće navedenog radnika, te su radi utvrđenja ovih spornih činjenica provedeni prethodno navedeni dokazi.

4.1. Svjedok VL u bitnom je naveo da je prethodno štetnom događaju pogon stajao oko mjesec dana i istog je trebalo pokrenuti a to u konkretnom slučaju rade operater BL i poslovođa RL, on je u tom trenutku bio u kancelariji sa strankom te je saznanja dobio naknadno, da je stroj stajao dugo a zbog čega je došlo do nakupljanja fine prašine zbog kondenzacije te se puž nije mogao pokrenuti te u situacijama kada do toga dođe u proizvodnji isto je potrebno očistiti i u takvim se situacijama stroj mora isključiti iz struje što su znala oba radnika. Taj se stroj zbog uklanjanja prašine čistio i ranije. Iako su njih dvojica znali da je stroj potrebno ugasiti dogovorili su se da se čišćenje obavi tako da BL bude kod zvijezde a RL u operativnoj prostoriji te je RL pokretao i gasio stroj kada mu je BL preko mobitela rekao kreni ili stani a dok se to radilo do BL je pristupio DL kojem je bio potreban broj mobitela jednog servisera i dok su njih dvojica razgovarali, RL se učinilo da je BL rekao kreni i on je u tom trenutku uključio stroj koji je zahvatio ruku BL. Također, njemu je rečeno da je na mobitelu bio uključen zvučnik pa je onda RL čuo razgovor njih dvojice. Naveo je da se radilo o specifičnoj situaciji jer se nakupljena prašina, zbog dužeg razdoblja u kojem pogon nije radio, stvrdnula. Čišćenje su mogli izvršiti i radnici iz održavanja kao i radnici koji su u konkretnom slučaju isto napravili, da je on znao za problem, poslao bi radnike iz održavanja.

4.2. Svjedok RL navodi da su on i BL i ranije čistili predmetni stroj jer se na stijenkama filtera prašine znao napraviti sloj prašine koji se onda štapom gurao prema pužu koji se nalazi u donjem dijelu stroja a u konkretnom slučaju je situacija bila specifična jer je pogon zbog vremenskih uvjeta stajao gotovo mjesec dana. U ostalim situacijama kada su radili čišćenje stroj nije bio isključen te su to radili na isti način osim što je ovaj puta razlika bila u tome što je materijal bio vlažan te ga puž nije mogao dalje tjerati pa je BL intervenirao na vanjskom dijelu stroja gdje puž tu prašinu gura van, zvijezda je kupi i gura dalje u cijevi te je u toj situaciji zvijezda njemu zahvatila ruku. Potvrđuje da su isto radili putem mobitela te mu je BL javljao da pali ili gasi jer on iz operativne sobe stroj ne vidi. Ne zna tko je predložio da se čišćenje radi na opisani način. Nije vidio da je do BL došao radnik DL ali je taj radnik prije toga bio kod njega i tražio broj servisera koji on nije imao i rekao je da vjerojatno taj broj ima BL. On je u toj situaciji čuo riječi kao što su "može, dobro" a nakon čega je upalio stroj. Oni su to jutro voditelju pogona VL rekli da će biti problema sa filterom te je isti rekao neka se filter očiti i nastavi proizvodnja a to ustvari predstavlja standardnu situaciju nakon dužeg stajanja.

4.3. Svjedok BL navodi da je njemu RL bio poslovođa, da on ne zna tko je donio odluku o načinu čišćenja stroja taj dan, da je on u trenutku nezgode kod tuženika bio zaposlen oko dvije godine i takvo se začepljenje tada desilo prvi puta. Inače je sve automatizirano i stroj se pokreće radnjom u operativnoj sobi a taj dan su on i RL utvrdili da je došlo do začepljenja i stroj se nije htio pokrenuti. Otvaranjem istog utvrđena je velika količina prašine odnosno nataloženog materijala pa je on drvenom letvom odozgo gurao taj talog a RL je palio i gasio stroj prema njegovom traženju i kada je isto već bilo pri kraju on je rukom išao provjeriti stanje očišćenosti te se u tom trenutku stroj pokrenuo te su mu leptir odnosno zvijezda zahvatili lijevu ruku i otkinuli četiri prsta. U kontaktu sa RL utvrdio je da ni on ne zna zašto je došlo do pokretanja stroja odnosno ispalo je da mu je netko uletio u operativnu sobu. Potvrđuje da je pokraj njega tada bio DL ali kada je stavio ruku u stroj nisu razgovarali i tada u pogonu nije bilo buke jer je stroj bio ugašen. Navodi i da sigurno nije RL rekao da upali stroj dok je držao ruku u istome.

U dopunskom iskazu naveo je da je za upravljanje navedenim strojem bilo zaduženo više operativaca među kojima i on, za čišćenje stroja nije bilo izričito rečeno tko što mora raditi, a kod manjih kvarova se podrazumijevalo da sami radnici iste riješe a što je tražio voditelj pogona dok se kod težih kvarova zvalo servis. On je bio osposobljen za rad na siguran način, kod konkretnog čišćenja stroja bio je zajednički dogovor njega i predradnika da se to odradi na način kako je napravljeno. RL je bio u operativnoj sobi u kojoj se pali i gasi svaki dio pogona.

4.4. Svjedok DL potvrđuje da je predmetnog dana došao do BL koji je imao brojeve servisera, u tom je trenutku BL čistio stroj gurajući štapom i pokušavajući odlijepiti prašinu a pokraj sebe na ploči je imao mobitel te mu je rekao da pričeka. Dok je čekao, BL i RL vršili su čišćenja tako što je BL preko mobitela govorio RL neka pali odnosno gasi i u situaciji kada je BL pokušao rukom provjeriti da li se ta peraja unutra može okrenuti, došlo je do pokretanja stroja.

4.5. AL – inspektor rada potvrđuje da se sjeća konkretnog događaja kao i toga da je tom prilikom utvrdio propuste i primjene mjera zaštite na radu pri čemu kod predmetnog stroja je nužno isti isključiti iz struje prije skidanja zaštitnog poklopca a koje obveze su propisane kako pravilnicima tako i uputama proizvođača. U konkretnoj situaciji je na dijelu stroja došlo do taloženja i stvrdnjavanja prašine jer pogon određeno vrijeme nije radio te je ruka BL bila u prostoru lopatica što nije propisno međutim to je način na koji se stroj može očistiti i u takvoj se situaciji za čišćenje može koristiti i pomoćna naprava u vidu drvene letve a što je ovdje i učinjeno. Osnovnu povredu predstavlja to što je prije skidanja poklopca stroj trebalo isključiti a ne da se čišćenje vrši komunikacijom mobitelom.

4.6. Iz pisanog nalaza i mišljenja tvrtke AdHoc Sigurnost j.d.o.o. zaključno proizlazi da su radnici tuženika bili stručno i zdravstveno osposobljeni za rad na siguran način odnosno za rukovanje i upravljanje radnom opremom, da je u konkretnom slučaju došlo do improvizacije pri obavljanju posla odnosno nije se vodilo pozornosti u razradi radnog procesa, da ovlaštenik poslodavca u ovom slučaju nije osigurao sigurne radne uvjete pri pokretanju postrojenja, da dok poslodavac ne nadgleda radnike da isti najčešće ne obavljaju posao sukladno pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnostima koje mogu imati teške posljedice za radnike. Završno, kako posao čišćenja radne opreme ne predstavlja uobičajen posao rukovanja istom, poslodavac je mogao zbog specifičnosti poslova koji su se obavljali u trenutku ozljeđivanja, u potpunosti utjecati na slijed događaja, na način da su se radnici trebali pridržavati uputa proizvođača a ne postupati na način da se uklonila zaštitna naprava dok je stroj bio u pogonu, da se vršilo čišćenje stroja dok je isti bio u pogonu kao i da je komunikacija između dva radnika bila neadekvatna jer nije bilo vizualnog kontakta između istih. Stoga je zaključak vještaka da do štetnog događaja ne bi došlo odnosno da je vjerojatnost nastanka istog minimalna ili nikakva, da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu.

4.7. Iz spisa Inspekcije rada (preslika na listu 203-247) proizlazi da je 06. lipnja 2018., zbog događaja koji je predmet ovog postupka ODO Rijeka podnesena kaznena prijava protiv RL i VL zbog povrede čl. 68. te čl. 44. ZZR, pri čemu su kaznenoj prijavi priloženi zapisnici o inspekcijskom nadzoru od 07. svibnja 2018. i 14. ožujka 2018., medicinska dokumentacija, fotografije, zapisnici sa izjavama RL, DL i BL.

Iz zapisnika inspekcije rada od 14. ožujka 2018. utvrđeno je da je ovdje tuženiku izdano usmeno rješenje kojim mu se zabranjuje uključivanje filtera za otprašivanje i aspiraciju za vrijeme dok su na filteru skinuti zaštitni poklopci, a koja zabrana postaje izvršna danom uručenja zapisnika.

Iz zapisnika inspekcije rada od 07. svibnja 2018. utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu jer se dana 14. ožujka 2018. radni postupak puštanja u pogon peletare nije obavljao sukladno čl. 44. ZZR odnosno na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika

4.8. Iz spisa ODO Rijeka Posl.br. K-DO-755/18 utvrđeno je da su tijekom postupka saslušani svjedok AL te 1. i 2. okrivljenici, da je ozljeda koju je zadobio BL kvalificirana kao osobito teška tjelesna ozljeda, te je po provođenju prednjeg 13. kolovoza 2018. doneseno rješenje kojim je odbačena kaznena prijava za počinjenje kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. a u svezi s čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom), u bitnom iz razloga što je utvrđeno da se radilo o neoprezu a ne izravnoj ili neizravnoj namjeri.

5. S obzirom na sadržaj dokaza opisanih u toč. 4., proizlazi utvrđenim kako slijedi:

- radnici RL i BL pokušavali su očistiti prašinu kojom je bio blokiran filter puža na način da su prvo skinuli poklopac iznad kućišta završnog dijela puža koji se nalazi iznad zvjezdastog ventila, da je RL bio u operativnoj sali na komandama dok je BL, stojeći na konstrukciji, drvenom letvicom čistio prašinu oko puža u kućištu a što je bio njihov dogovor, pri čemu su međusobno komunicirali mobitelom govoreći STANI I KRENI i u kojim situacijama bi BL izvukao ruku iz rupe na kućištu odnosno stavio ruku u istu, te u trenutku kada je BL pristupio DL kojem je bio potreban telefonski broj servisera, te je u jednom trenutku BL zavukao lijevu ruku u rupu na kućištu i u tom je trenutku došlo do pokretanja puža koji mu je zahvatio lijevu ruku (prednje je utvrđeno iz zapisnika Inspekcije rada od 14. ožujka 2018. u kojem je detaljno opisan tijek nastanka ozljede BL) ;

- prethodno događaju od 14. ožujka 2018. pogon nije radio 20 dana zbog loših vremenskih prilika odnosno visokog snijega (utvrđeno iz zapisnika Inspekcije rada od 14. ožujka 2018.),

- RL kao poslovođa je neposredno nadređen BL i

DL (utvrđenje Inspekcije rada);

- od strane Inspekcije rada i temeljem čl. 91. ZZR-a, usmenim rješenjem je tuženiku kao poslodavcu zabranjeno uključivanje filtera za otprašivanje za vrijeme dok su na filteru skinuti zaštitni poklopci;

- zapisnikom i nalazom Inspekcije rada od 07. svibnja 2018. utvrđeno je da je radnik BL bio osposobljen za rad na siguran način te zdravstveno sposoban, da je isti zajedno sa ostalim radnicima potpisao da je pročitao i da je upoznat sa uputama za siguran rad te Naputcima za korištenje strojeva; također je utvrđeno da su i ostali radnici – RL i VL bili osposobljeni za rad na siguran način kao i da je VL bio ovlaštenik za obavljanje poslova zaštite na radu;

- zapisnikom i nalazom Inspekcije rada od 07. svibnja 2018.i to toč. 6. istog, utvrđeni su propusti u primjeni mjera zaštite na radu, prvenstveno zahtjevu da se radovi održavanja radne opreme obavljaju u stanju njenog mirovanja, a isto je propisano i priručnikom za upotrebu i održavanje filtera za otprašivanje proizvođača;

6. Tužitelj svoju novčanu tražbinu temelji na čl. 136. ZOZO koji u st. 1. propisuje da je isti obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

Nadalje, čl. 139. st. 1. ZOZO propisuje da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne osobe ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Odredbom čl. 25. ZZR propisano je da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Nadalje, čl. 44. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tom najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

Vezano uz citirane odredbe ZZR odnosno objektivnu odgovornost poslodavca, treba imati u vidu i odredbu čl. 1067. ZOO-a, koja u st. 1. do 3. propisuje oslobođenje od odgovornosti vlasnika opasne stvari (ovdje poslodavca) i to potpuno ili djelomično. Pri tom se ističe da je teret dokaza postojanja ekskulpacionih razloga na tuženiku.

6.1. U smislu čl. 230. ZPP-a, zapisnici Inspekcije rada te odluka ODO u Rijeci, predstavljaju javne isprave, što znači da iste dokazuju istinitost onoga što se u istima potvrđuje odnosno određuje.

7. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer upravo prethodno citirane odredbe ZZR čine tuženika kao poslodavca pasivno legitimiranim.

7.1. Nadalje, da bi u ovom slučaju postojala odgovornost tuženika sukladno odredbama zakona na koje se poziva tužitelj, potrebno je postojanje uzročno- posljedične veze između radnji odnosno propusta tuženika i nastale ozljede osiguranika tužitelja.

Sud nalazi utvrđenim propust tuženika u primjeni mjera zaštite na radu na način da se čišćenje stroja – radne opreme obavljalo na način da se isti palio i gasio tijekom provođenja te radnje, bez da je radnik RL koji je vršio paljenje i gašenje, imao uvid u sam stroj koji je u tom trenutku čistio drugi radnik – osiguranik tužitelja BL, a što je protivno kako prethodno navedenom Pravilniku tako i uputama proizvođača.

Pri tom se ističe da sud nalazi utvrđenim i to da je voditelj pogona VL bio upoznat sa činjenicom da je stroj potrebno očistiti, iako je isti u ovom postupku iskazao da je o samom događaju saznanje dobio naknadno. Ovakav njegov iskaz protivan je iskazu svjedoka RL kao i iskazu danom pred ODO Rijeka, a što je vidljivo iz sadržaja rješenja iz kojeg proizlazi da je isti znao da je potrebno čišćenje, ali nije očekivao da će radnici RL i BL isto napraviti na način da se stroj pali i gasi tijekom provođenja te radnje.

Nadalje, prema iskazu svjedoka VL, proizlazi da su za čišćenje stroja bili zaduženi prvenstveno radnici održavanja a podredno i radnici koji su čišćenje u konkretnom slučaju i proveli.

Kako su svi saslušani tijekom ovog postupka suglasno iskazali da se radilo o specifičnoj situaciji jer pogon zbog zimskih uvjeta nije bio u funkciji oko mjesec dana, upravo zbog tog razloga tuženik kao poslodavac bio je u obvezi poduzeti i povećane mjere zaštite na radu, što znači da je u situaciji kada stroj nije bilo moguće pokrenuti, bilo potrebno za čišćenje zadužiti prvenstveno radnike održavanja.

Nasuprot prednjem, radnici RL i BL bili su osposobljeni za rad na siguran način te kao takvi upoznati sa činjenicom da se stroj ne smije čistiti za vrijeme dok je isti upaljen.

U pogledu njihovih iskaza valja navesti da su oba radnika po ocjeni suda iskazivala neuvjerljivo u pogledu toga tko je odlučio da se čišćenje izvrši na način kako su to oni i napravili (kada je usporede njihovi iskazi dani u ovom postupku, zatim u postupku inspekcijskog nadzora te u postupku pred ODO Rijeka) odnosno da djeluje kako je svaki od njih od sebe htio otkloniti eventualnu odgovornost za nastanak štetnog događaja. Međutim, analizom njihovih iskaza u cijelosti, sud nalazi utvrđenim da je inicijativu za čišćenje stroja na način kako je to prethodno opisano dao upravo RL međutim je BL na isto pristao, iako je kao radnik koji je bio osposobljen za rad na siguran način, mogao i morao znati da se radi o nepravilnom postupanju u smislu odredbi ZZR i Pravilnika. Ovo posebno iz razloga što isti na pitanje suda da li je znao da ne smije stavljati ruke u stroj, nije određeno odgovorio već je ukazao samo na to da su u tom pogonu svi sve radili, ovisno o potrebi. Stoga je i BL, osiguranik tužitelja, doprinio nastanku štete.

7.2. Kao što je prethodno izneseno, odredbom čl. 1067. st. 3. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Kako je u toč. 7.1. izneseno da je tuženik, u situaciji kada pogon nije radio oko mjesec dana zbog zimskih uvjeta, trebao poduzeti povećane mjere zaštite na radu na način da se eventualno prije ponovnog stavljanja u pogon strojeva izvrši pregled i čišćenje istih od strane radnika održavanja te kako je osiguranik tužitelja – radnik BL, iako je znao da ne smije stavljati ruku u stroj u situaciji kada istim upravlja druga osoba a koju on u tom trenutku ne vidi, usprkos tome isto učinio i to čak u situaciji kada je praktički istovremeno komunicirao s drugim radnikom JL koji je u tom trenutku stajao kraj njega, proizlazi da postoji i njegov doprinos nastanku štete.

Slijedom prednjeg, sud nalazi utvrđenim postojanje pretpostavki za djelomično oslobođenje odgovornosti tuženika i to u omjeru od 50%.

8. U pogledu visine tražbine, tuženik istu nije osporio, međutim je osporio pravo tužitelja na naknadu troškova liječenja BL jer takvi troškovi idu na teret tužitelja (pobliže navedeno u toč. 2.).

Opisani prigovor tuženika nije osnovan.

Odredbom čl. 17. ZOZO propisano je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade, pri čemu je čl. 18. detaljnije regulirano što obuhvaća zdravstvenu zaštitu, a čl. 36. što obuhvaća novčane naknade pa tako i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kod ozljede na radu (čl. 37.). Prema čl. 19. i 36., plaćanje troškova i naknada osigurava tužitelj. Međutim, odredbom čl. 139. ZOZO propisano je da Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete od pravne osobe ako je povreda nastala jer nisu bile provedene mjere zaštite na radu, dok prema čl. 143. naknada štete koju ima pravo zahtijevati Zavod, između ostalog i prema čl. 139., obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

Sukladno navedenim odredbama, tužitelj snosi troškove zdravstvene zaštite i novčanih naknada međutim ih isti ima pravo potraživati i sukladno citiranim odredbama, takvi troškovi i naknade predstavljaju štetu.

Kako tuženik nije osporio visinu zatražene naknade štete već samo pravo na isplatu iste, na okolnost visine štete u konačnici nije provedeno financijsko vještačenje već je prihvaćena dokumentacija koju je na tu okolnost priložio tužitelj i koja je pobliže navedena u toč. 1.

9. Stoga završno, tužitelj ima pravo na naknadu štete ali ne u zatraženom iznosu već u iznosu od 50%, prednje s obzirom na utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja, slijedom čega je tužbeni zahtjev prihvaćen na način kako je to navedeno u toč. I. izreke odnosno za iznos od 9.714,04 EUR.

Također, sukladno čl. 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22), tužbeni zahtjev istaknut u kunama je po službenoj dužnosti iskazan u eurima.

U pogledu kamatne stope, o istoj je odlučeno po službenoj dužnosti.

10. Odluka o troškovima sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno kako su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima odnosno 50%, sud nalazi opravdanim primjenu navedene odredbe na način da svatko snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Delnice, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.