REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-117/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju VR, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 553,81 eur = 4.172,71kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 16.07.2022. pa do 31.12.2022. , po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 375,00 eura (slovima: tri stotine sedamdeset pet eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj/HZMO) podnio je 16. lipnja 2023. tužbu protiv Croatia osiguranja d.d. Zagreb (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 1. rujna 2008. godine na državnoj cesti br. 53 između mjesta Vukojevica i Gradac Našički dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja DR zadobio teške tjelesne ozljede, a koju je prouzročio osiguranik tuženika MR tako što je upravljajući teretnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] i krećući se nepropisnom brzinom bočnim zrcalom vozila udario u glavu DR. Presudom Općinskog suda u Našicama poslovni broj: K-165/08 od 22. siječnja 2009. osiguranik tuženika MR proglašen je krivim za izazivanje navedene prometne nesreće, a predmetno teretno vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja].

1.1. Zbog teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći, odnosno zbog ozljede na radu, tužitelj je rješenjem br. 71727 od 25. listopada 2010. osiguraniku DR priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 1. rujna 2010. U slučaju osporavanja uzročno-posljedične veze između navedene prometne nesreće i invalidnosti osiguranika tužitelja DR, tužitelj ističe da je Vrhovni sud u brojnim odlukama zauzeo stav da uzročno-posljedična veza proizlazi iz rješenja tužitelja o priznanju prava na invalidsku mirovinu, da je sud vezan tim rješenjem sve dok ono postoji te da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes ( Rev-x 425/2017 od 5. veljače 2019., Revr-1172/16 od 24. travnja 2018., Revx-1219/15 od 2. veljače 2016., Revr- 210/09 od 16. lipnja 2009., Revt-275/14 od 1. travnja 2015.) Opreza radi, ukoliko u slučaju osporavanja uzročno-posljedične veze sud ipak smatra da je istu potrebno dokazivati i drugim dokazima, tužitelj predlaže da se provede medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada, a na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze između navedene prometne nesreće i invalidnosti osiguranika tužitelja DR, kao i vještačenje po vještaku prometne struke, a radi utvrđivanja okolnosti i uzroka prometne nezgode.

1.2. Dalje navodi da je isplaćivanjem invalidske mirovine osiguraniku DR tužitelju nastala šteta koju je potraživao od tuženika. Za štetu nastalu isplatom mirovine za razdoblje od 1. rujna 2010. do 29. veljače 2012. tužitelj je mirnim putem potraživao naknadu, a tuženik je uplatio cjelokupno traženi razmjerni iznos invalidske mirovine dana 28. lipnja 2012. godine. Za štetu nastalu isplatom mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2013. tužitelj je mirnim putem potraživao, a tuženik je uplatio cjelokupno traženi razmjerni iznos invalidske mirovine dana 16. srpnja 2014. Tužitelj navodi da je štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, odnosno razliku do punog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2016. tuženik bio dužan podmiriti sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u [adresa] br. P-443/2016 od 10. siječnja 2016., a štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, odnosno razliku do punog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2018. sukladno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku, stalne službe u [adresa] br. P-317/2018 od 23.01.2019. Za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2020. tužitelj je dopisom od 7. srpnja 2020. pozvao tuženika da mu navedenu štetu naknadi u mirnom postupku u roku 15 dana od dana primitka dopisa. Tuženik je dana 10. srpnja 2020. u korist tužitelja uplatio nesporni iznos štete u iznosu od 52.160,25 kn pa je tako tužitelju ostao dužan uplatiti još iznos od 601,99 eur =4.535,67 kuna, a za predmetni iznos u tijeku je parnični postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Pn -250/2020.

1.3. Kako se isplata invalidske mirovine vrši i nadalje, tužitelju ističe da mu nastaje nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Tako je za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022. tužitelj putem Područnog ureda u Slavonskom Brodu, osiguraniku DR iz [adresa], isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 52.158,91 kn, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj navodi da je dopisom od 27. lipnja 2022. pozvao tuženika da mu navedenu štetu naknadi u mirnom postupku u roku 15 dana od dana primitka dopisa te da je tuženik 1. srpnja 2022. godine u korist tužitelja uplatio nesporni iznos štete u iznosu od 47.986,20 kn pa je tako tužitelju ostao dužan uplatiti još 4.535,67 kn za koji iznos tužitelj i podnosi tužbu. U slučaju osporavanja isplaćenog iznosa invalidske mirovine osiguraniku DR, tužitelj ističe da sukladno čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 7. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju obračun tužitelja ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, a koji stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u brojnim odlukama (Rev-x 386/2018 od 29.01.2020. godine, Rev-x 827/15-2 od 07.02.2017., Rev-x 456/14 od 23.09.2014., Revt 139/16-2 od 15.02.2017.). Tužitelj predlaže da se provede vještačenje po vještaku financijske struke na okolnost utvrđivanja visine i isplate naznačenog iznosa mirovine ukoliko sud smatra da je visinu isplaćene mirovine potrebno dokazivati drugim dokazima.

1.4. Tužitelj navodi da u ovom predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje od tuženika temeljem odredbi članka 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 57/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) u punom iznosu.

1.5. Kako se u ovome postupku tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete nastale isplatom mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022. godine, tužitelj ističe da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz Zakona o mirovinskom osiguranju obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu'' pa temeljem navedenog, tužitelj smatra da ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom, a ne u razmjernom iznosu, koji iznos je tuženik uplatio tužitelju u mirnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je u vrijeme prometne nezgode upravljao MR, ne osporava činjenice nastanka prometne nezgode od 1. rujna 2008. i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja te činjenicu da je u navedenoj prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja, DR zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je istome priznata invalidska mirovina. Ne spori niti činjenicu da je vezano uz ovaj štetni događaj, a za ranije izvršene isplate već vršio plaćanja temeljem pravomoćnih presuda kako je to tužitelj i naveo u tužbi međutim, ono što tužitelj ne spominje u tužbi, a što je od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari je činjenica da je u međuvremenu došlo do promjene pravnog shvaćanja te da je VSRH u sada već brojnim odlukama zauzeo jasno i nedvojbeno stajalište po pitanju primjene prava na način da se u sporovima koje pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, točnije članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata.

2.1. Tuženik navodi da se postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, a sve imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju po pitanju opsega i visine šteta imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi.

2.2. Navodi da je odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano slijedeće: „ (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

2.3. Uvažavajući naprijed spomenutu odredbu tuženik ističe da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Međutim, kako je u ovom konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja utvrđena invalidska mirovina upravo zbog ozljede na radu evidentno je da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 27. ZOOP odnosno evidentno je da tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu jer tužitelj sukladno citiranoj zakonskoj odredbi štetu ne trpi.

2.4. Tuženik dodaje da nije sporno da je do sada sudska praksa po tom pitanju bila različita te da su sudovi zauzimali različita stajališta po pitanju primjene mjerodavnog prava međutim, da je VSRH konačno ujednačio sudsku praksu te zauzeo stajalište da se u ovakvim sporovima ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, točnije odredba čl. 27. ZOOP a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata. Da je tome tako da govori u prilog i činjenica da je upravo zbog pravnog shvaćanja izraženog u odlukama VSRH i Visoki trgovački sud promijenio pravno shvaćanje koje je bilo prihvaćeno na 26. Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. budući su trgovački sudovi ranije bili nadležni za rješavanje ovih sporova.

2.5. Kako tužitelj ovom tužbom neosnovano potražuje puni iznos isplaćene mirovine pogrešno se pozivajući na primjenu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju tuženik ističe da je evidentno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti osobito imajući u vidu naprijed spomenutu činjenicu da je tužitelj priznao osiguraniku invalidsku mirovinu na temelju ozljede na radu pa tako da nema niti razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u smislu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. dalje: ZPP) sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. st. 1. ZPP). Relevantne činjenice za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu (str.6-80) i odgovor na tužbu (str.87-134) te dokumentacije koju su stranke dostavljale uz svoje podneske tijekom postupka. Stranke su uz svoje podneske tijekom postupka uglavnom dostavljale sudsku praksu, odnosno odluke općinskih i županijskih sudova te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima su sudovi zauzimali (različita) pravna stajališta o primjeni odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno Zakona o obveznim osiguranjima u prometu povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete od tuženika. Pročitana je i presuda Općinskog suda u Našicama poslovni broj K-165/08-6 od 22. siječnja 2009.

3.1. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 18. veljače 2025. punomoćnica tužitelja odustala je od dokaznog prijedloga za pribavljanjem spisa HZMO budući između parničnih stranaka nema spora o isplati mirovine osiguraniku tužitelja te od dokaznih prijedloga da se ovom spisu prilože spisi predmeta poslovni broj K-165/08 Općinskog suda u Našicama i spis ovoga suda poslovnog broja Pn- 250/2020 s obzirom da je uz tužbu već dostavljena presuda donesena u predmetu posl. broj K-165/08 i obzirom da tužitelj priznaje činjenicu da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj smatra da se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojih postoji obveza tuženika prema tužitelju.

3.2. Na istom ročištu za glavnu raspravu (18. veljače 2025.) punomoćnica tužitelja navela je da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja bi predstavljala obvezu tuženika prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3.3. Slijedom navedenoga, daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku DR, zbog profesionalne nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022.

5.1. Riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalnopravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju.

5.2. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Između stranaka u postupku nije bila sporna

– činjenica nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 1. rujna 2008. – činjenica da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, dakle nesporna je pasivna legitimacija tuženika,

– činjenica da je vozač tog vozila osiguranog kod tuženika MR kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja,

– činjenica da je osiguranik tužitelja DR ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, da mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovnu zbog posljedica prometne nezgode, odnosno zbog ozljede izvan rada

– da je tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodna utužena razdoblja sukladno pravomoćnim sudskim presudama te da je u međuvremenu došlo do promjene pravnog shvaćanja VSRH glede primjene prava u sporovima koje pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika na način da se ima primijeniti odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme izvršenih isplata,

– nije sporna visina tražbine tužitelja i

– nije sporno da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja razlika bi predstavljala obvezu tuženika prema tužitelju u skladu sa odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 27).

6.1. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina u skladu s rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje osiguraniku DR za utuženo razdoblje u cijelosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

6.2. S obzirom da je punomoćnica tužitelja na ročištu održanom pred ovim sudom 18. veljače 2025. istaknula da ne postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se već isplaćuje osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja bi predstavljala obvezu tuženika prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, to je u postupku ostala sporna isključivo primjena materijalnog prava odnosno je li se predmet spora ima raspraviti primjenom odredbi Zakonu o mirovinskom osiguranju kako tvrdi tužitelj ili primjenom odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao posebnog zakona, a kako to tvrdi tuženik.

7. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).

7.1. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).

7.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

7.3. Odredbom članka 170. ZMO-a propisano je da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona.

7.4. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022., stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP).

7.5. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. istoga članka ZOOP-a glasi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev-x388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

8.1. Ukazati je na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzeto isto pravno shvaćanje pa između ostalih i u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2020., - da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

8.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd3181/2021-2 od 14. rujna 2022. godine izraženo je pravno shvaćanje da se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

8.3. Također je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. koje upućuje na primjenu odredbi ZOOP s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, da taj Zakon uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja primijeniti ZOOP, a ne ZMO kako to smatra tužitelj.

8.4. U potonjoj presudi Vrhovni sud obrazlaže i to da je činjenica da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Također slijedi i to da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

8.5. U ovoj pravnoj stvari isplata mirovine odnosi se na razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. svibnja 2022., stoga do primjene dolazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP). Imajući u vidu ranije citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama.

8.6. U konkretnim slučajevima to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.7. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, što znači da tužitelj mora dokazati odlučnu činjenicu – nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO jer tužitelj dostavlja obračun prema odredbama ZMO i otklanja mogućnost primjene izračuna prema odredbama ZOOP.

8.8. Dakle, prema odredbi članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a tužitelj je priznao da takve razlike nema.

9. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9.2. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 155. i čl. 2 ZPP. Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe donio odluku kao u točki II. izreke presude i obvezao tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

10.1. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora (553,81 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

10.2. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav podnesaka od 17. prosinca 2023. i 31. kolovoza 2024. u iznosu 100,00 eura za svaki obrazloženi podnesak (Tbr. 8 toč. 1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 50 bodova) te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 18. veljače 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9.1. u vezi sa Tbr.7.1. Tarife, 50 bodova), što ukupno iznosi 300,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu 75,00 eura (Tbr. 46. Tarife) daje iznos troškova od 375,00 eura pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

11. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog

Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a)

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb,

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d., Zagreb po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu.