Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-240/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: Grad Umag-Umago, OIB 84097228497, Guiseppe [adresa], 52470 Umag, protiv tuženice: VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 Umag, koju zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica iz Umaga, radi zaštite prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja ŽK i punomoćnice tuženice Martine Benolić temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje. ZPP), dana 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da preda u posjed [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženoj VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, naknadi trošak parničnog postupka isplatom novčanog iznosa od 791,50 (sedamstodevedesetjedan euro i pedeset centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 21. ožujka 2025. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnesenom tužbom traži predaju u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, dok je tuženica vlasnica stana na susjednoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ista bespravno koristi i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao dvorište kuće u kojoj stanuje.

Tužitelj dalje tvrdi da je pokušao stupiti u posjed svoje nekretnine mirnim putem, ali da tuženica nije bila spremna pristupiti dogovoru, pa budući da tužitelj zaštitu svojeg vlasništva nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može ostvariti mirnim putem, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, navodi da su tužba, i istaknuti tužbeni zahtjevi, u cijelosti neosnovani, a djelomično i nedopušteni, te predlaže da se ista odbije u cijelosti, podredno odbaci. Tuženica prigovara apsolutnoj nadležnosti naslovnog suda budući da sporna nekretnina djelomično ili u cijelosti predstavlja nužnu okućnicu za nekretninu u vlasništvu tuženice na kojoj još nije utvrđeno jedinstvo nekretnine, s obzirom da nije provedeno povezivanje, a utvrđivanje oblika i veličine okućnice, važeće zakonodavstvo, stavlja u nadležnost upravnog tijela, pa stoga, do uspostave jedinstva vlasništva na nekretnini u vlasništvu tužene, predmetna tužba nedopuštena i ne ide u sudsku nadležnost.

Tuženica nadalje ističe prigovore koje dokidaju pravo tužitelja na predaju stvari, te navodi kako joj pripada suvlasnički dio sporne nekretnine, u dijelu u kojem pristupa na javnu površinu, jer preko sporne nekretnine tužena vrši pristup svojoj zgradi te je na istoj izgrađen put širine cca 5,5 metara, koji je betoniran, a dijelom obložen kamenom, te da tužena nema drugi pristup na javnu površinu Tuženica nadalje ističe i svoje pravo vlasništva na cijeloj nekretnini stečenog na temelju zakona, dosjelošću, te navodi kako su ona i njeni pravni prednici savjesni, zakoniti i istiniti posjednici nekretnine koja je predmet spora, bilo djelomično, bilo u cijelosti, jer svoja prava izvode iz ranijeg neposrednog posjeda temeljenom na pravu korištenja, ranije upisanog u zemljišnim knjigama. Sporna nekretnina je omeđena kamenim zidom te čini, zajedno sa drugim nekretninama u vlasništvu tužene, okućnicu zgrade u njenom vlasništvu, dok posjed nekretnine vrši preko 70 godina, te je isti određene kvalitete tako da zasigurno ima pravo na ostvarivanje vlasničkih, stvarnopravnih ali i obveznopravnih prava na spornoj nekretnini.

Tužena ističe i pravo na retenciju stvari reguliranu odredbom članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok istoj ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi izvršenih ulaganja, budući da tužena i njeni prednici održavaju nekretninu urednom te je hortikulturno obrađuju, na istoj su zasadili masline i drugu vegetaciju te bi predajom posjeda, bez nadoknade izgubili uložena novčana sredstva kao i buduće koristi od plodova naznačenih stabala.

3. U dokaznom postupku sud je od isprava pročitao izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 4-6), ortofoto prikaz čestice (stranica 7), preslika presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama posl.br.: P- 673/15, od 06.06.2016. (stranica 8), preslika presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br.: Gž Zk-250/2016. od 18.09.2019. (stranica 9), sudske odluke (stranica 63-82), saslušao tuženicu VK, te je proveo uviđaj uz vještaka mjerničke struke.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za uvid u spis Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama posl.br.: P-673/15, te za uvid u knjigu položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] [broj poduloška] , te je istog uputio da sukladno čl.44. Sudskog poslovnika u svezi s čl.232. ZPP-a pribavi preslike isprava ili umnoži dijelove spisa koji su mu potrebni, te dostavi sudu u roku od 30 dana, u suprotnom se isti dokazi neće izvoditi.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za uvid u spis Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama posl.br.: P-673/15, Općinskog suda u Puli Rz-55/2012 i Rz-22/2013, te je istu uputio da sukladno čl.44. Sudskog poslovnika u svezi s čl.232. ZPP-a pribavi preslike isprava ili umnoži dijelove spisa koji su mu potrebni, te dostavi sudu u roku od 30 dana, u suprotnom se isti dokazi neće izvoditi.

6. Sud je odbio i dokazne prijedloge tuženice za saslušanjem svjedoka ĆK, SK i zakonskog zastupnika tužitelja na okolnost nadogradnje zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao nebitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Vezano uz istaknuti prigovor tuženice o apsolutnoj nadležnosti naslovnog suda, isti se prigovor ocjenjuje neosnovanim.

To iz razloga jer je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja, kao vlasnika, da mu tuženica, kao posjednik, preda u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne utvrđivanje nužne okućnice.

Pri tome je točna tvrdnja tužiteljice da utvrđivanje oblika i veličine okućnice, važeće zakonodavstvo, stavlja u nadležnost upravnog tijela, kako je to propisano Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 153/2013, 65/2017, 114/2018, 39/2019, 98/2019, 67/2023).

U konkretnom slučaju radi o vlasničkoj tužbi u smislu čl.161.st.1. ZV-a jer se u petitu tužbe traži predaja nekretnina u posjed, što je rješava u parničnom postupku, a sukladno čl.18.toč.1. Zakona o sudovima propisano je da općinski sudovi rješavaju parnične predmete, slijedom čega je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud, a ne upravno tijelo.

9. Između parničnih stranaka sud nalazi spornim pravo vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kao i osnovanost i visina prigovora prava zadržanja,

10. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) u čl.161.st.1. propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok u čl.162.st.1. ZV propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Sud je provedenim sudskim uviđajem obišao nekretninu koja je predmetom spora sa vještakom mjerničke struke, te je mjernički vještak identificirao spornu nekretninu navodeći da ista u katastru ima oznaku 2255/3 u k. o. [katastarska općina], upisana je kao oranica površine 543 m[2] , nalazi se u gradu [adresa], te je sa sjeverne, zapadne i jugoistočne strane definirana postojećim suhozidom, dok na istoku prema k. č. br. [katastarska čestica] nije definirana nego čini sastavni dio dvorišta koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], na predmetnoj nekretnini se nalaze dva reda maslina, palma, bor, smokva i nekoliko stabala, dok se na zapadnoj strani nalazi betonirana staza po kojoj se može pristupiti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da predmetna nekretnina bila u sastavu jedinstvene katastarske čestice, a do cijepanja došlo 1986., a isto je provedeno 1990. godine.

12. Mjernički vještak je svoj nalaz i mišljenje dokumentirao ispravama koje je priložio u spis i to službeni izvadak katastarskog plana, posjedovni list broj 2560 k. o. [katastarska općina], te skicu premjeravanja broj 78/90.

13. Nalazu i mišljenju vještaka mjerničke struke prisutne stranke nisu prigovarale, te je sud isti nalaz i mišljenje ocijenio jasnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

14. Sud smatra kako je tužitelj u postupku dokazao da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiju predaju u posjed traži, a što je utvrđeno čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 4-6).

15. Sud ne prihvaća kao osnovan prigovor tuženice da bi joj pripadao suvlasnički dio sporne nekretnine, u dijelu u kojem pristupa na javnu površinu, kao i da joj pripada pravo vlasništva na cijeloj nekretnini stečeno dosjelošću.

To iz razloga jer je čitanjem sudskih odluka (stranica 63-82) tj. Presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: 673/15- 33, od 06.06.2016. godine, koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 20. Gž Zk/2016-2, od 18.09.2019. godine, naloženo brisanje upisa prava vlasništva tuženice i uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je njezin prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene presude županijskog suda odbačen Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 634/2020-2, od 28.10.2020. godine, slijedom čega sud zaključuje kako tuženici ne pripada pravo vlasništva na spornoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Sud ne prihvaća kao osnovan niti prigovor tuženice da bi joj pripadalo pravo retencije stvari po čl.164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok istoj ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi izvršenih ulaganja.

17. Tuženica u svojem iskazu tvrdi da ista nekretnina danas predstavlja travnjak s voćnjakom na kojem su zasađene 6-7 maslina, trešnje i slično, kako tuženica održava i bere voćke te kosi i održava travnjak, a prethodno je od strane njezine bake, kao i prabake sporna parcela korištena kao vrt za sadnju, dok se jedan dio predmetne parcele uz rub sjevernog kamenog zida koristi i kao pješački put, širine 2,5 – 3 metra, isti put je betoniran, te ga je uredio otac od tužiteljice prije 40 - 45 godina, a tada je izgradio i kameni zid uz navedeni put.

18. Tužitelj je u svojem podnesku od 08.12.2020. godine (stranica 20-23) izričito osporio postojanje ikakvih ulaganja tuženice ili njezinih pravnih prednika u nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te prigovor retencije smatra neosnovanim, a isto tako i neodređenim.

19. Provedenim uviđajem utvrđeno je da se na dijelu sporne nekretnine nalaze dva reda maslina, palma, bor, smokva i nekoliko stabala, dok se na zapadnoj strani nalazi betonirana staza po kojoj se može pristupiti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Tuženica je na okolnost istaknutog prigovora prava zadržanja stvari dok joj se ne nadoknadi vrijednost nužnih i korisnih troškova izvršenih ulaganja predložila vještačenje po vještaku gospodarske struke, međutim sud je rješenjem od 11. studenog 2024. (stranica 101-103) po čl.153. ZPP-a odustao od izvođenja toga dokaza budući da tuženica nije uplatu predujma izvršila u određenom roku, koji je istekao dana 06.09.2024. godine, a niti je to učinila naknadno.

21. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tuženica, koja nije dokazala niti osnov, niti visinu prigovora prava zadržanja.

22. Nadalje, sud smatra kako je tužitelj dokazao i da je sporna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženice, što je utvrđeno iz njezinog iskaza u kojem navodi kako je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas u njezinom posjedu, prije je ista nekretnina bila u posjedu njezine majke, a prije nje u posjedu njezine bake, te otkada tuženica pamti spornu parcelu posjeduje njezina obitelj.

23. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da se nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u posjedu tuženice;

- da tuženica nije dokazala da bi imala pravo na posjed sporne nekretnine;

- da tuženica nije dokazala osnovanost prigovora radi zadržanja, niti visinu nužnih i korisnih troškova.

24. Obzirom da je tužitelj u postupku dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je dokazao da se ista nekretnina nalazi u posjedu tuženice nevlasnika, pa je sud temeljem čl.161.st.1. i čl.162.st.1. ZV-a prihvatio kao osnovan tužiteljev zahtjev za predajom navedene nekretnine u posjed, uslijed čega je odlučeno kao pod toč.I. izreke ove presude.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u parnici, te mu je tuženica, koja je izgubila parnicu, dužna temeljem čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a nadoknaditi troškove parničnog postupka kako slijedi:

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 59,09 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021 – dalje: Uredba),

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 378,26 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023),

- troškove sudskog uviđaja u iznosu od 64,48 eura,

- troškove mjerničkog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 320,55 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio nužan za vođenje postupka radi identifikacije predmeta spora,

- za 4 pristupa tuženikovog punomoćnika sudu u ukupnom iznosu od 33,60 eura (4 x 28 km x 0,30 eura).

26. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 791,50 eura, slijedom čega je presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

27. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

28. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022).

29. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie, 21. ožujka 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, na sjedište.

2. Tuženici, putem punomoćnice.