REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-4051/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1. BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mia Šarić, odvjetnica u Splitu i tužiteljice ad. 2. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju dr.sc. HJ, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr.sc. Dino Gliha iz Zagreba, protiv tuženika ad. 1. ĆJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 4. DJ iz [adresa], ad. 5. JJ iz [adresa], ad. 6. PJ iz [adresa], ad. 7. FJ, udova SJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 8. AJ, pok. SJ iz [adresa] i ad. 9. CJ, pok. SJ, iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, osim tuženika ad. 6., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužiteljice ad. 1. Mie Šarić, odvjetnice u Splitu, izočnosti tužitelja ad. 2. i punomoćnika tuženika Zorana Vulovića, odvjetnika u Supetru, te tuženika ad. 6. osobno, na ročištu za objavu presude održanom 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

1. " Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice i to: BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 72/480 dijela i VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 72/480 dijela nekretnina, opisanih kao čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, čest. zgr. [katastarska čestica], dvor, čest. zem. [katastarska čestica], oranica, čest. zem. [katastarska čestica]. vrtal, čest. zem. [katastarska čestica] vrtal, čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak, sve upisane u zk. tijelo I. Z:U: 573 k. o. [katastarska općina].

2. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Tuženi ĆJ pok. ZJ iz [adresa], NJ rođ. PJ ud. B, [adresa], FJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], AJ, [adresa] i CJ, [adresa], kao nasljednici pok. SJ pok. ŽJ, dužni trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljica.“

3. Nalaže se tuženicima isplatiti tužiteljici ad. 2. trošak parničnog postupka u iznosu od 763,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužiteljice ad. 2. odbija za više zatraženi iznos od 1.339,53 EUR.

4. Odbacuje se zahtjev tužiteljice ad. 1. za naknadu troškova parničnog postupka od dana 17.02.2025.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da na nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, upisanim u ZU 573, kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pored tužitelja su uknjiženi i tuženici u omjerima prema ZK izvatku.

2. Tužitelji navode da je navedena uknjižba pogrešna, da su vlasnici predmetni nekretnina tužitelji koji su vlasništvo istih stekli nasljedstvom iza smrt oca pok. RJ pok. GJ iz [adresa], temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-06/05, da je pok. RJ vlasništvo 7/10 dijela predmetnih nekretnina stekao kupoprodajom od LJ pok. V zaključenim u Splitu dana 2. I. 1946. dok je preostalih 3/10 dijela otkupio od ŽJ i KJ.

3. Tužitelji navode da iz svega nesporno proizlazi da su predmetne nekretnine u vlasništvu i posjedu tužitelja i njihovih prednika od davnina koje, ni od koga ometani da ih i danas koriste kao svoje nekretnine, da se iste nalaze u sklopu ostalih nekretnina u vlasništvu tužitelja te da predstavljaju zajednički kompleks (uz nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelji navode da su kao posjednici još uvijek pogrešno upisani prijašnji vlasnici.

4. Tuženici u svom odgovoru na tužbu navodi da su neosnovani navodi tužitelja da bi njihov prednik kupio za cijelo predmetne nekretnine.

5. Tuženici navode da bi isti kupio ruševinu sa malim dvorištem što da bi moglo predstavljati po mišljenju tuženica u naravi čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ne od svih suvlasnika a što da proizlazi iz dokumentacije na koju se pozivaju tužitelji. Tuženici navode da iz dokumentacije koju prilažu tužitelji je razvidno da ostale nekretnine nisu predmet kupoprodaje a to da osobito nije mogla biti čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da preko iste tuženici imaju komunikaciju do svojih drugih nekretnina.

6. Tužitelji su podneskom od 05.04.2013. uredili tužbeni zahtjev obzirom na činjenicu smrti tuženika ad. 3. SJ, te su označili njegove nasljednike i to ad. 3. SJ, [adresa], ad. 4. MJ, [adresa], ad. 3. ĐJ, [adresa] i ad. 6. TJ, [adresa].

7. Sud je dana 18. veljače 2014. donio djelomičnu presudu zbog ogluhe prema tuženicima ad. 4. MJ, [adresa], ad. 5. ĐJ, [adresa] i ad. 6. TJ, [adresa].

8. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-86/11 od 18. veljače 2014. utvrđen je prekid ovog postupka zbog smrti tuženika ad. 3. SJ.

9. Tužitelj je ponovno podneskom od 11.03.2014. uredio tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

10. Sud je rješenjem poslovni broj P-86/11 od 29. kolovoza 2014. odredio nastavak postupka u odnosu na nasljednika tuženika ad. 3. i to FJ te AJ i CJ.

11. Tuženica ad. 3. FJ kao jedna od nasljednica ranije tuženog SJ pridružila se navodima tuženica ad. 1. i ad. 2., a tuženici ad. 4. i 5. također kao nasljednici pok. SJ su se također usprotivili tužbi. Tuženici navode da tužitelji u odnosu na slijednike pok. SJ nemaju nikakav dokaz da bi njihov prednik prodao predmetne nekretnine predniku tužitelja, a LJ koja da predniku tužitelja jest prodala ruševinu i vrtal, da nije bila isključiva vlasnica, ni tih ni okolnih nekretnina, već da je to bila obitelj SJ.

12. Tužitelj je opet podneskom od 08.09.2014. uredio tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

13. Ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-5082/2015 od 23. svibnja 2016. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tužiteljima platiti tuženicima parnični trošak.

14. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-5082/15 od 29. studenoga 2017. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužiteljicu ad. 1. ŠJ jer je ista umrla.

15. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-5082/2015 od 30. travnja 2019. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženicu ad. 2. OJ zbog smrti iste.

16. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-5082/15 od 21. studenoga 2019. nastavljen je postupak u odnosu na tuženice ad. 2. OJ, te su pozvani nasljednici UJ, EJ i PJ.

17. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-5082/15 nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem od 29. studenoga 2017. uslijed smrti tužiteljice ad. 1. ŠJ, jer su njene nasljednice, tužiteljice ad. 2. i 3. preuzele postupak.

18. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6309/2016 od 14. srpnja 2020. ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-5082/15 od 23. svibnja 2016. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

19. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke u bitnome navodi da sporne nekretnine jesu bile predmet nasljeđivanja, te da je u ostavinskom postupku posl. br. O-153/61 (sada O-243/10) doneseno 28. listopada 2010. rješenje o nasljeđivanju koje da se odnosi upravo na predmetne nekretnine, a kojim je nasljednicom ĆJ pok. ZJ rođ. ĆJ, ud. IJ, umrle 1961. proglašena njezina unuka ĆJ pok. ZJ, tuženica ad. 1. Dalje sud navodi da je uknjiženog ĆJ ČJ pok. ŽJ naslijedila na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-29/53 supruga, koju da su rješenjem O-92/78 naslijedila djeca, čiji da su nasljednici bili ranije označeni tuženice ad. 4., 5. i 6. koji da su se oglušili na tužbu, te da je u odnosu na njih donesena djelomična presuda.

20. Drugostupanjski sud navodi da nije sporno da je prednik tužiteljica kupio dio nekretnina koje, one prema svojoj tvrdnji koriste (za što je ishodio 7/10 dijela, dok nije tražio upis za preostalih 3/10, koje su predmet ovog spora), ali da u predmetnom postupku nije dokazano, da bi predmet kupoprodaje i to od prednika tuženika, bile i sporne nekretnine.

21. Drugostupanjski sud navodi da tužiteljice iako se izrijekom ne pozivaju na dosjelost, svoj zahtjev temelje na činjenicama koje bi upućivale na taj institut, navodeći da imaju pravni temelj (kupoprodajni ugovor koji da bi sklopio njihov prednik s prednicima tuženika) te dugotrajni nesmetani posjed od 1946.

22. Drugostupanjski sud navodi da je u ovom predmetu zaključak prvostupanjskog suda, da prednici tužiteljica nisu kupili sporno zemljište od prednika tuženika, iz čega bi proizlazilo da nisu imali razloga smatrati, da isto posjeduju kao svoje (dakle, da je osporena pretpostavka poštenja posjeda u smislu parafa 326 OGZ).

23. Drugostupanjski sud navodi da prema parafu 1463. OGZ posjed mora biti pošten, a da se nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom posjedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg.

24. Drugostupanjski sud navodi da pretpostavka poštenja nasljednika u ovom postupku nije raspravljena, a da za tužiteljice kao nasljednice, vrijedi pretpostavka poštenja, sve dok ista ne bude u postupku valjano osporena.

25. Tužiteljica ad. 1. u svom podnesku od 08. ožujka 2021. navodi u bitnome za ovaj predmet i to vezano za ukidnu odluku drugostupanjskog suda da su tužiteljice pravo vlasništva stekle na temelju dosjelosti budući da su kao kvalificirane posjednicu nekretninu posjedovale više od 60 godina, a u koji posjed da su ih upravo uveli prednici tuženika kao prethodni vlasnici, te da u tu pretpostavku poštenja nikada nisu imali razloga posumnjati s obzirom da otac tužiteljica je na predmetnim nekretninama izgradio obiteljsku kuću prije šezdesetak godina, te da mu nitko, od prednika tuženika ili trećih osoba, nikada nije osporavao pravo vlasništva niti smetao ili osporavao posjed.

26. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-3364/2020 od 1. veljače 2024. utvrđen je prekid ovog postupka zbog smrti tuženice ad. 2.

27. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-3364/2020 od 30. srpnja 2024. pozvani su preuzeti postupak nasljednici tuženice BV i to EJ, rođena **.**.1937., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VV, rođena **.**.1964., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i PJ, rođen. 15.5.1975., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

28. Na ročištu 28. studenoga 2024. tuženici navode da iz postupka nije jasno da li je tužbenim zahtjevom obuhvaćena i č. zgr. [katastarska čestica] jer je u tužbi bila navedena, a da je nakon toga to brisano, navodi da tužiteljice jesu u posjedu jednog dijela predmetnih čestica, ali ne za cijelo, te da iz dostavljene dokumentacije nije jasno na koje nekretnine bi se odnosilo pravo vlasništva njihovih prednika s obzirom da je dostavljena dokumentacija u velikoj mjeri neprecizna te da se navodi stara kuća, ruševina, vrtli u priznanicama koje su navodno potpisivane od strane prednika tuženika.

29. Tužiteljice na istom ročištu navode kako je tijekom dosadašnjeg postupka u podnescima jasno navedeno da č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predmet ovog postupka, a u odnosu na tuženika da su nekretnine u u priznanicama nazivane kao vrtli i ruševine ukazuje na činjenicu da je predmetna kupoprodaja izvršena prije gotovo 80 godina kada da je bilo uobičajeno da se nekretnine označavaju nazivima, a ne zk identifikacijom.

30. Tužiteljica u svom podnesku od 29.01.2025. u bitnome navodi vezano za pitanje dosjelosti da kad bi sud ocijenio da tužiteljice nisu na temelju pravnog posla stekle utužene nekretnine, da su iste stekle na temelju dosjelosti, da se poštenje tužiteljica pretpostavlja.

31. Prvotužiteljica ističe da zajedno s drugotužiteljicom od svog rođenja je živjela u predmetnoj kući te da su sve do danas u posjedu iste, da su tužiteljice i njeni prednici izvršavali posjedovne čine (radnje) na predmetnim nekretninama, da nitko od tuženika nikada nije osporavao niti posjed niti vlasništvo tužiteljica niti njihovih prednika, da su se prednici tužiteljica oduvijek ponašali kao vlasnici predmetnih nekretnina, da im prednici tuženika nikada nisu osporili pravo vlasništva, iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali njima naočigled, to da punih 60 godina je bilo kakva reakcija izostala.

32. Tužiteljice navode da nisu utvrđene nikakve činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su tužiteljice imale razloga sumnjati da predmetne nekretnine nisu njihovo vlasništvo, odnosno vlasništvo prednika niti da su postojale druge okolnosti na temelju kojih bi morale znati da predmetne nekretnine nisu njihove. Tužiteljice navode da su time ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

33. U dokaze svrhe sud je pregledao i pročitao: zemljišnoknjižni izvadci, povijesni zk izvadak, izvadak iz katastra, priznanice rukom pisana prijepiska prednika stranaka, izjave LJ i HV, kupoprodajni ugovor od 2.1.1946. godine, skice predmetnih nekretnina Ureda za geodetske usluge geodezija geometar ĆV, preslik iz zbirke ispava Z-989/05, i Z-562/60, rješenje o nasljeđivanju O- 29/53, O- 92/78, O- 2377/99, O- 1080/09 i O- 1973/06, O- 1896/13, rješenje NO Općine Brač od 11.10.1960. godine, izjava ĆJ od 14.8.2014. godine, te prepiska između EV i LJ od 24.2.1978, a pregledan je i spis O- 153/61 (novi broj O. 243/10) iza pok. ĆJ ud. IJ, fotografija (list 318 spisa), iskaz tužiteljice ad. 2. (list 327 spisa), rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje ispostave Supetar, iskaz svjedoka GJ (list 405 spisa), iskaz svjedoka DV (list 404 spisa).

34. Iz iskaza tužiteljice ad. 2. VJ proizlazi da je njen pokojni otac JV kupio 1946. sve ove nekretnine od LJ koja da je bila u posjedu svih tih nekretnina i prema izjava da kojima raspolaže da je ona sve svoje nekretnine u Bolu prodala njezinom ocu, te da je njen otac odmah po sklapanju ugovora stupio u posjed svih nekretnina i radio na njima, da su predmetne nekretnine kuća, okućnica odnosno vrt. Dalje navodi da njena sestra BJ i ona izvršavaju posjed na način da žive u toj kući, da se spor vodi za 3/10 za ostali upisanih Petrića, da se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] iz 573 Z.U., da je njen otac još 1960. dio koji je sporan, a u vezi kojeg se vodi i ovaj postupak, isplatio prednicima ĆJ o čemu da posjeduje potvrde i priznanice koje da su već predane sudu u [adresa], da se postupak vodi i oko dva vrtla koji se nalaze iz kuće upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a to da su čestice 224 i 225 na kojima su njihovi roditelji držali kokoši, a da su danas masline. Navodi da tuženice ne žive na Bolu, niti da su ikada bili u posjedu predmetnih nekretnina, da što se tiče posjeda na česticama 224 i 225, da je u posjedu tih čestica bila upisana PV „ H“, da je za te čestice njen otac platio HV (brat PV) iznos od 30.000 dinara, da prednici tuženika nikada nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina već LJ, koja je „dužila“ da bi preživjela, te da je na ime toga duga njima dala u vlasnost predmet spora, da je prema papirima od nje njen otac kupio 7/10, a za 3/10 da je isplatio prednike ĆJ za što sve ima potvrdu, da su česticu k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvor Petrići priznali tužbeni zahtjev.

35. Iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da mu je poznat predmet spora, da su tužiteljice njegove prve rodice, da mu je poznato da bi otac od istih otprilike 1960-tih godina otprilike kupio predmet spora od LJ, a kasnije i od nekih ĆJ, da je obitelj tužitelja tu izvodila određene građevinske radove, da su nadograđivali kuću, da postoji maslinik i voćnjak, da mu nije poznato da bi netko svojatao predmet spora, da cijeli život živi na Braču desetak metara od predmeta spora.

36. Iz iskaza svjedoka DV proizlazi da je isti suprug tužiteljice ad. 1., da su predmetne nekretnine okućnica roditeljskog doma koje čine cjelinu, da je 1976. godine došao u [adresa] i to na adresu [adresa] te da je tu preko 49 godina, da se radilo o aktivnom posjedu te da su se na istome radili određene građevinske radove, ograde i slično i da nitko nikada njega odnosno obitelj njegove supruge nije ometao u posjedu utuženih nekretnina, da mu je punac pokazao priznanice te je da mu je isti rekao da je on sredio vlasnička pitanja utuženih nekretnina te da se nemaju što brinuti, da mu je poznato da je predmetne nekretnine kupio od LJ i to ugovorom iz 1946. godine, da je ostatak utuženih nekretnina kupio od FV, oca od ĆJ, te SV, da ih nitko nikada nije ometao niti svojatao pravo posjeda odnosno vlasništva na utuženim nekretninama, da članovi obitelji SV godinama ljetuju u Bolu, međutim da se nikad nisu obratili njegovoj obitelji vezano za predmet spora, da je LJ bila upisana u katastar kao posjednik i da je bila stvarni posjednik, da je ista bila upisana i kao vlasnica za cijelo, ali da su se kasnije pojavili Ć kao vlasnici pa da je zato punac te 3/10 kupio i od njih, te navodi da sa susjedima E i AV svi susjedi imaju problema.

37. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

38. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini, odnosno 3/10 iste, na temelju nasljeđivanja i pravnog posla.

39. Iz dokumentacije koja prileži spisu i navoda parničnih stranaka utvrđeno je slijedeće:

- da je prednik tužiteljica JV uknjižen kao vlasnik sporne nekretnine za 7/10 dijela, na temelju presude P-37/60 od 10. lipnja 1960., uslijed kupnje za 70.000,00 dinara, pri čemu je nesporno da je LJ prodala JV „ruševinu i vrt Kupoprodajnim ugovorom od 2.1.1946. te da se na temelju presude Ljubo Radić uknjižio na cijeli udio obitelji Martić i Karmelić-Pričić Vicka od 7/10.

- da tužiteljice tvrde da je spornih 3/10 JV kupio od prednika tuženika i to ZJ i CV, u zemljišnim knjigama označenog kao ZV

- da su kao vlasnici bili upisani BJĐ i GJ, LJ BJ žena V i IJ pok. ŽJ iz D, kojeg da je naslijedio ŽJ 1985, kao i BJĐ 1900.

- da su 1905. ŽJ. IJ naslijedili IJ, a te NV i SJ koji su uknjiženi i danas

- ŽV 1915. naslijedili su RV i J, čiji da su dijelovi preneseni IJ pok. P, odnosno ŽJ, dok da je NV naslijedila VJĐ, a nju 1999. OJ r. JV, tuženica ad. 2.

- IJ pok. ŽJ naslijedili su ĆJ, ĆJ ZV i ZJ, čiji je dio prenesen darovanjem 1957. na ĆJ,

- da je 1959. na spornim nekretninama upisano društveno vlasništvo a kao nositelji prava korištenja ostali su upisani SJ za 36/480, ĆJ za 18/480, ZV za 27/480, ponovno ĆJ za 27/480, OJ za 36/480 i tužiteljice svaka za 112/480 dijela,

- da su GV koja je bila upisana na 9/40 dijela naslijedili LV, LJ, IJ i F na čijim se udjelima upisao JV navedenom presudom 37/60, kao i na dijelovima HJĐ od 19/40,

- da je tijekom 1962. prednik tužiteljica JV vršio neke isplate FV, što proizlazi iz rukom pisanih priznanica, bez naznake na koju se kupnju odnose, osim što na nekima piše „za ruševinu“.

40. U ovom postupku do sada je nesporno utvrđeno što je potvrdio i drugostupanjski sud u svojoj odluci slijedeće:

- da OJ nije slijednica ZJ i CV, za koje tužiteljice tvrde, da je 3/10 kupljeno od njega, jer je ona nasljednica KV kao nasljednice NV koji nije slijednik onog CV pok. IJ, od kojeg bi navodno sporni dio bio kupljen.

- da su sporne nekretnine 1959. na temelju rješenja NO Općine Brač od 13.8.1959. nacionalizirane i uknjižene kao društveno vlasništvo te su podlijegale zabrani prodaje, na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58), radi čega ZJ pok. IJ nije bio vlasnik, pa nije mogao nekretnine prodati, ako i da je tuženica ad. 1. ĆJ pok. ZJ, dok je uknjižena MV ud. IJ.

- da iz spisa O-153/61 proizlazi da je ĆJ ud. IJ pok. ZJ rođ. ĆJ umrla 1961. te su je naslijedili sinovi ŽJ i FV pok. IJ.

41. Te činjenice su utvrđene na temelju isprava u spisu koje slijede vlasništvo upravo spornih nekretnina, na kojima je od 1960. godine bilo upisano Društveno vlasništvo, te je i slijed nasljeđivanja utvrđen prvenstveno prema samim česticama na kojima se isto odvijalo, te prema obiteljskom stablu kako je rekonstruirano na temelju navoda stranaka i dostavljenih rješenja o nasljeđivanju.

42. Sporne nekretnine jesu bile predmet nasljeđivanja te je u ostavinskom postupku posl. br. O-153/61 (sada O-243/10) doneseno 28. listopada 2010. rješenje o nasljeđivanju koje se odnosi upravo na predmetne nekretnine, a kojim je nasljednicom ĆJ pok. S, ud. IJ, umrle 1961. proglašena njezina unuka ĆJ pok. ZJ, tuženica ad/1.

43. Uknjiženog ČJ. ŽJ naslijedila je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-29/53 supruga, koju su rješenjem O-92/78 naslijedila djeca, čiji su nasljednici bili ranije označeni tuženice ad. 4., 5. i 6. koji su se oglušili na tužbu te je u odnosu na njih donesena djelomične presuda zbog ogluhe.

44. Slijedom svega gore navedenog prednici tuženika nisu bili vlasnici, pa nisu mogli ni prodati 36/480 spornih nekretnina na kojima je danas uknjižen SJ pok. ŽJ, pa niti tužiteljice, kao sljednice pok. RJ to nisu mogle steći.

45. U ovom predmetu od početka nije sporno da je prednik tužiteljica kupio dio nekretnina za što je ishodio upis 7/10 dijela, dok da nije tražio utvrđenje za preostalih 3/10, koje da su predmet ovog spora, ali predmetnom postupku nije dokazano da bi predmet kupoprodaje i to od prednika tuženika, bile sporne nekretnine.

46. U odnosu na stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću navodi se slijedeće:

47. Odredba čl. 388. st. 2. . Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09; dalje ZVDSP-a) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prednici tužiteljice stupili su u posjed predmetne nekretnine 1946. dok su tužiteljice u posjedu predmeta spora od neke 1960. godine. Od tog trenutka počinje teći rok za stjecanje prava temeljem dosjelosti. Poštenje tužiteljičina posjeda se predmnijeva dok se ne dokaže suprotno. Dakle, rok za stjecanje prava vlasništva tužiteljica nad predmetnom nekretninom dosjelošću je počeo teći 1960. godine, u vrijeme dok su se primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika.

48. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. Općeg građanskog zakonika, savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 30 godina, odnosno, 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960. godine.

49. Prema paragrafu 1463. OGZ, posjed mora biti pošten, a nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Člankom 326. OGZ propisano je“ Tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj, koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje.“

50. Za tužiteljice, kao nasljednice, vrijedi pretpostavka poštenja, sve dok ista ne bude u postupku valjano osporena.

51. Iz iskaza tužiteljice VJ proizlazi da ona i njena sestra žive u predmetu spora, da se radi faktički o kući, da je predmet spora još i vrtovi u kojima bi njihovi roditelji držali kokoši, a da bi danas tu bile masline. Ista navodi da je njen otac predmet spora 1960. isplatio prednicima tuženika. Iako je u postupku utvrđeno da s prednicima tuženika nije sklopljen ugovor vezano za predmet spora, u spisu nema dokaza da bi tužiteljicama ili njihovim prednicima bilo tko do podnošenja tužbe u ovom predmetu osporavao vlasništvo predmeta spora ili svojatao posjed istog. Tuženici u ovom predmetu nisu predložili nikakve dokaze kojima bi dokazali da su bili u posjedu predmeta spora ili da su tražili od tužiteljica bilo kakvu predaju istog. Tuženici tako nešto u ovom predmetu niti se tvrde. Tuženici tvrde i nude dokaze da su određeni dio predmeta spora naslijedili, međutim ne nude nikakve dokaze da bi na bilo koji način svojatali posjed predmeta spora, niti da je tužitelje ili njihove prednike bilo tko kada ometao u posjedu predmeta spora, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o roditeljskoj kući sa pripadajućim vrtovima u kojima su njihovi roditelji držali kokoši.

52. Iz iskaza svjedoka GJ također proizlazi da nitko osim obitelji tužitelja nije bio u posjedu predmeta spora od 1960. tih godina, da su tužitelji tu izvodili određene građevinske radove, da postoji maslinik i voćnjak i da mu nije poznato da bi bilo tko svojatao predmet spora od tužitelja. Iz iskaza supruga tužiteljice ad. 1. proizlazi da obitelj SJ godinama ljetuje na otoku Braču, u mjestu [adresa] i da im se nikada nisu obratili vezano za predmet spora, a da je on došao u Bol 1976., te da predmetne nekretnine predstavljaju okućnicu roditeljske kuće obitelji tužitelja.

53. Iako tuženici u ovom predmetu osporavaju da bi prednik tužitelja kupio predmet spora od njihovi prednika, tuženici sve ove godine nisu od tužitelja tražili predaju u posjed predmet spora, niti su se istima obraćali niti to tvrde u ovom postupku. Bilo bi logično ukoliko su smatrali da im nešto pripada da to traže da im se preda u posjed, štoviše zbog toga što prema iskazu svjedoka GJ tuženice ljetuju godinama na otoku Braču, pa je logično da bi se sve te godine interesirali za „svoje nekretnine“. Stoga se može smatrati da su tužiteljice bile poštene, odnosno bile uvjerenja da upravo njima pripada predmet spora svih ovih šezdeset godina.

54. Slijedom svega navedenog, budući u spisu postoje dokazi da bi tijekom 1962. prednik tužiteljica JV vršio neke isplate FV, može se smatrati da su tužiteljice bile poštene posjednice i da su bile uvjerenju da bi isti bio prednik tuženica, budući ih nitko od tuženika nije ometao u svom posjedu niti je svojatao predmet spora preko šezdeset godina od toga događaja. Budući da nema dokaza da bi tužiteljice bilo tko ometao u posjedu niti isto svojatao cijelog njihovog života, iste su mogle smatrati da predmet spora posjedu kao njihov te da su bile poštene posjednice predmeta spora u promatranom razdoblju. Međutim, tijekom trajanja roka dosjelosti na predmetnoj nekretnini, koji je po pravnim pravilima OGZ-a u konkretnom slučaju trajao trideset godina, stupio je snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i to dana 01. rujna 1980. godine. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 91/96) u čl. 28. st. 4. i 5. propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu tako da kad je ZOVO-om propisan kraći rok, a po njegovu stupanju na snagu preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanoga, rok istječe po proteku vremena određenoga prijašnjim zakonom. U konkretnom slučaju rok dosjelosti počeo je teći prije stupanja na snagu ZOVO-a, ZOVO-om je propisan kraći rok no što je bio OGZ-om, po stupanju na snagu ZOVO-a preostalo vrijeme je bilo deset godina ako se uzme godina 1960. kada su tužiteljice počele uživati posjed predmeta spora i to po iskazu tužiteljice i ostalih svjedoka te vremena kada bi tužiteljice i bile rođene, što je kraće od dvadesetogodišnjeg roka propisanog ZOVO-om tako da se na konkretan slučaj primjenjuje tridesetogodišnji rok propisan OGZ-om. Slijedom navedenog, dosjelost je svršena 1990. godine kojim trenutkom su tužiteljice ispunile sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

55. U odnosu na točku II. izreke presude navodi se slijedeće:

56. U konkretnom slučaju ne radi o ispunjenju tražbine jer je tužbeni zahtjev upravljen na deklaratorni zahtjev za priznanjem stečenog prava vlasništva pa nije bilo osnova za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na to da su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva temeljem kojeg bi u tom pravcu postojala obveza na strani upisanih zemljišno knjižnih vlasnika.

57. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a i to prema popisanom troškovniku tužiteljice ad 2., a troškovi tužiteljice ad. 2. VJ, sastoje se od troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, te troškova zastupanja po OT ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) i to sastav tužbe od 26.1.2011., te sastav obrazloženih podnesaka od 11.9. 2012. i 29.1.2025., te trošak pristupa na ročišta 21.08.2014., 26.10.2021., 28.11.2024., svaka radnja u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za 25% ili 150,00 EUR.

58. Tužiteljica ad. 2. je odbijena za troškove ostalih podnesaka budući isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, ili su predstavljali ponavljanje već iznijetih navoda. Isto tako odbijena je za troškove puta za ročište 28.11.2024. te troškove izbivanja iz pisarnice budući se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka da je stranku zastupao odvjetnik iz mjesta sjedišta suda. Te troškove po OT punomoćnik stranke može zahtijevati isključivo od svoje stranke.

59. Slijedom toga odlučeno je kao u točki III. presude.

60. Zahtjev tužiteljice ad. 1. od 17.02.2025. za naknadu troškova ovog postupka odbačen je u smislu odredbe članka 164. stavak 3. ZPP-a, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Supetru, 21. ožujka 2025.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici ad. 1. po punomoćniku

- tužiteljici ad. 2. po punomoćniku

- tuženicima po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Splitu

- tuženiku ad. 6. osobno

- u spis