Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-225/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri u Splitu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o., OIB: 76663423558, Zagreb, Maksimirska 120, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tonija Mandića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika UZ, odvjetničkog vježbenika kod Gorane Roso, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o., OIB: 76663423558, Maksimirska 120, Zagreb, naknaditi tužiteljici ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti, iznos od 2.654,45 eura, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče od podnošenja tužbe 8. svibnja 2020. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku, u roku petnaest dana (15), Nacional News Corporation d.o.o., OIB: 76663423558, Maksimirska 120, Zagreb, naknaditi tužiteljici ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.546,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je sudu 8. svibnja 2020. podnijela tužbu kojom od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u pogledu povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo i duševno zdravlje u iznosu od 2.654,45 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate. U tužbi se navodi da je u tjednom listu "Nacional", broj 1147 dana 14. travnja 2020. objavljen članak pod naslovom "Zbog bahatih svećenika i neodgovornih medicinara Dalmaciji prijeti čak i kolektivna karantena", a da članak u negativan kontekst stavlja tužiteljicu i njezinu obitelj. Jednako tako da se na naslovnoj stranici izdanja nalazi isti naslov zajedno s podnaslovom "Otkrivamo kako su privatni tulum liječničke obitelji te mise uoči i za vrijeme Uskrsa pomogli stvaranju više novih žarišta koronavirusa pa tako ugrozili i staračke domove na području južne Hrvatske"; "EKSKLUZIVNO: Kako su neki zdravstveni radnici i svećenici na jugu Hrvatske pridonijeli širenju epidemije i natjerali nacionalni stožer da počne razmišljati o dosad neviđenoj represivnoj mjeri". Navodi se da je u predmetnom članku navedeno niz neistina i neprovjerenih informacija koje su nanijele štetu tužiteljici i njezinoj obitelji. Nadalje kako je netočno da je novinar prije pisanja članka pokušao stupiti u kontakt s tužiteljicom budući da istu nije kontaktirao na bilo koji način, istaknuto je kako je tužiteljica u subotu 21. ožujka 2020. održala ručak s najužim članovima svoje obitelji te kako tom prilikom niti ona ni nitko od prisutnih članova obitelji nije imao simptome zaraze Covid 19, pa da nije bilo opravdanih razloga da se ručak ne održi, a dodatno da u tom trenutku nije bila donesena niti je stupila na snagu odluka stožera Civilne zaštite RH o zabrani napuštanja mjesta prebivališta, pa tužiteljica smatra kako je autorova kvalifikacija obiteljskog ručka privatnim tulumom vrlo neprimjerena i neukusna, a možda čak i zlonamjerna. Konačno da je predmetnim člankom i netočnim informacijama iznesenim u njemu tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, budući da se objavljena informacija ne temelji niti na jednoj dokazanoj činjenici, te smatra da je dosuđivanje pravične novčane naknade potpuno opravdano.

1.1. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je da tuženik nije mogao udovoljiti zahtjevu za ispravkom informacije iz razloga što je tužiteljica zahtjevom tražila da se objavi ispravak koji bi bio nerazmjerno duži od same informacije, kako tužiteljica posve neosnovano tvrdi da se spornim naslovom, podnaslovom i dijelovima članka insinuira da se radi o počinjenju kaznenog dijela, da se tužiteljicu proziva da odbija suradnju i da je virus u umirovljeničkom domu povezan s njom. Istaknuo je da je u spornom odlomku jasno navedeno da je "moguće, no još uvijek nije potvrđeno da je virus u umirovljeničkom domu povezan upravo s njima, no problem predstavlja činjenica da neki građani naprosto odbijaju suradnju". Tuženik je istaknuo da se u spornom članku uopće ne navodi da tužiteljica odbija suradnju, a za povezanost večere tužiteljice i širenje virusa u umirovljeničkom domu navodi se kao moguća povezanost ali nepotvrđena. Nadalje da pojam tuluma ne bi bio neprimjeren i neukusan budući tuženik nije tužiteljici pa niti bilo kome drugome na dušu stavio umrlu osobu. Jednako tako kako su sporne informacije objavljene iz javno dostupnih izvora ili iz konkretnih izvora, a neke su dobivene i od same tužiteljice. Tuženik smatra da kao novinski nakladnik ima pravo i slobodu izvještavati o slučajevima koji su od interesa javnosti a što predmetni slučaj nedvojbeno jest. Konačno osporio je i dosuđivanje pravične novčane naknade u utuženom iznosu te je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

2. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: preslike novinskog članka objavljenog u tjedniku Nacional 14. travnja 2020., članak objavljen na internetskom portalu Nacionala, zahtjeva za ispravak informacije od 17. travnja 2020.,obavijesti o razlozima neobjavljivanja zahtjeva za ispravak od 21. travnja 2020., zahvalnice Upravnog odbora Hrvatskog epidemiološkog društva od 25. studenog 2022. Ovdje se napominje da je prilaganje ovog dokaza u spis nakon zaključenja prethodnog postupka sud dopustio tužiteljici iz razloga što je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen 12. travnja 2022. a predmetnu zahvalnicu tužiteljica je dobila 25. studenog 2022. U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem tužiteljice, svjedoka CZ i zastupnika po zakonu tuženika RZ.

3. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, odnosno prava na čast i ugled zbog objave informacija o tužiteljici u članku objavljenom 14. travnja 2020. u tjednom listu "Nacional" broj 1147.

4. Institut odgovornosti za štetu prouzročenu informacijom objavljenom u medijima uređuje Zakon o medijima Narodne novine br. 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM), uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) i drugih propisa obveznog prava u svim pitanjima koja nisu ili drugačije nisu uređena ZM.

5. Tužba je dopuštena budući da je tužiteljica prije tužbe podnijela zahtjev za objavu ispravka informacije u smislu članka 22. stavka 2. ZM, što je jasno vidljivo iz zahtjeva u spisu, te je podnesena u roku iz članka 23. ZM-a, odnosno u roku od 3 mjeseca od objave.

6. Među strankama tijekom postupka nije sporno da je tuženik objavio sporni članak 14. travnja 2020., dok su sve ostale činjenice odlučene za odluku u ovoj pravnoj stvari sporne među strankama.

7. Nakon ocjene svih zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

8. Čitanjem spornog članka sud je utvrdio da se radi o članku objavljenom u tjednom listu "NACIONAL" broj 1147, dana 14. travnja 2020., čiji naslov glasi: "ZBOG BAHATIH SVEĆENIKA I NEODGOVORNIH LIJEČNIKA DALMACIJI PRIJETI ČAK I KOLEKTIVNA KARANTENA; otkrivamo kako su privatni tulum liječničke obitelji te mise uoči i za vrijeme Uskrsa pomogli stvaranju više novih žarišta korona virusa pa tako ugrozili i staračke domove na području južne Hrvatske", utvrđeno je da se naslov nalazi na glavnoj stranici tjednika, a članak na 10. i 11. stranici, da je na 10. stranici u desnom gornjem uglu objavljena fotografija tužiteljice ispod koje se navodi "LIJEČNICA ĐZ, EPIDEMIOLOGINJA PO STRUCI I BIVŠA RAVNATELJICA

NASTAVNOG ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, ORGANIZIRALA JE VEČERU KOJA JE POSLIJE POSTALA ŽARIŠTE VIRUSA", utvrđeno je da se u članku navodi kako je u naselju Ninčevići dva dana nakon mise na kojoj je don. PZ onemogućio provođenje epidemioloških mjera u obiteljskom domu tužiteljice održana šira obiteljska večera, da su na večeri bili sin i kćeri tužiteljice sa svojim obiteljima, da je dio njih zdravstveni djelatnici koji su morali u izolaciju, a da su se neki pokazali zaraženima, a sama tužiteljica da je tvrdila da ne zna otkud joj virus a potom je izjavila da je u isto vrijeme oboljela i od gripe i covida.

9. Čitanjem zahtjeva za ispravak od 27. listopada 2021. sud je utvrdio da je tužiteljica zahtjevom traži ispravak informacije.

10. Čitanjem odgovora na zahtjev za ispravak od 29. listopada 2021. sud je utvrdio da zahtjevom nije udovoljeno iz zakonskih razloga.

11. Čitanjem Zahvalnice od 25. studenog 2022. utvrđeno je da upravni odbor Hrvatskog epidemiološkog društva dodjeljuje ĐZ zahvalnicu zbog iskazanog stručnog znanja i profesionalnog ponašanja tijekom pandemije bolesti covid-19.

12. Iz iskaza svjedoka CZ proizlazi da mu je poznat novinski članak zbog kojeg je pozvan na davanje iskaza, napominje kako on stoji iza svog tekstualnog uratka, ali da je naslovnica, odnosno naslov članka, podnaslov i oprema u odgovornosti uredništva. Istaknuo je da je prije objavljivanja članka, vezano za predmetni, pokušao kontaktirati tužiteljicu, ali bezuspješno, ali da je pokušao donekle dati na uvid njezinu verziju događaja koristeći se naknadno danim intervjuom lokalnoj Radio Dalmaciji. Ne može se sjetiti otkuda mu informacije da se u tužiteljice održavala obiteljska večera, ali da su u vrijeme tog događaja restriktivne mjere poput kontakta većeg broja osoba bile iznimno stroge pa da su se takve prilike jasno uočavale. Na pitanje otkud mu podatak da bi večera kod tužiteljice imala za posljedicu "po svemu sudeći veći broj zaraženih u [adresa] i [adresa] istaknuo je da je u to vrijeme broj osoba zaraženih virusom bio relativno nizak i da su stručne službe mogle donekle pratiti tijek tih zaraza, odnosno njihovo širenje. Nadalje da se ne može sjetiti niti reći da je imao egzaktan podatak koji bi doveo u vezu tužiteljicu i posljedicu, ali da je je konačno naknadno evidentiranim zarazama i kod članova obitelji tužiteljice potvrđena i iznesena pretpostavka. Istaknuo je kako je kako je 10 godina radio u Dnevniku Slobodne Dalmacije pa pretpostavlja da je pisao o temama u koje je bila uključena tužiteljica i prije. Navodi kako pretpostavlja da je kontaktirao s tužiteljicom što se tiče odlagališta otpada Karepovac, ali da se ne može izjasniti je li uspijevao tada s tužiteljicom stupiti u kontakt i kako bi trebalo provjeriti svaki pojedini slučaj. Jednako tako je istaknuo da se riječi iz članka "Kako problem predstavlja činjenica da neki građani naprosto odbijaju suradnju" nisu odnosile na tužiteljicu jer da bi je u suprotnome imenovao. S obzirom da se gore u članku ispod gore navedenih riječi nadovezuje tekst u kojem se spominje večera tužiteljice navodi da nije mislio na tužiteljicu kao osobu koja odbija suradnju i da sigurno prilikom pisanja članka nije mislio da bi tužiteljica i članovi njezine obitelji bile neodgovorne osobe. Istaknuo je kako nema saznanja o nakladi lista Nacional pa i u konkretnom slučaju. Jednako tako navodi kako nije imao razloga posumnjati u točnost prikupljenih informacija. Posebno je istaknuo kako je potrebno naglasiti da je predmetni članak objavljen u početku epidemiološke krize, kada je bilo jasno da šira javnost nema kvalitetna saznanja o načinu zaraze, o posljedicama i tome slično, uz dodatak kako su u to vrijeme slučajevi zaraze bili u znatno manjem broju od nadolazećeg razdoblja.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je za predmetni članak objavljen 14. travnja 2020. saznala odmah po njegovu objavljivanju, a 21. ožujka 2020. u svojoj kući imala je obiteljski ručak uobičajen za svaki vikend na kojem su bili njezina djeca i unuci. Također navodi da je činjenica da je sutradan otišla na posao zdrava i bez simptoma, a oni da su se pojavili u tijeku tog dana. Nakon preboljenog virusa da je i dalje bila na bolovanju jer je trpjela značajne posljedice tako da je bila kod kuće sve do 1. rujna 2020. Istaknula je da je nitko od tuženika vezano za predmetni članka nije kontaktirao ali da je i tada bila u posjedu službenog mobitela preko kojeg je u to vrijeme komunicirala s nizom novinara različitih medija a tome, a dodala je i kako vodi računa i o propuštenim pozivima kao i o porukama bilo putem mobitela ili e-pošte, jednako tako da je baš u to vrijeme kontaktirala s više novinara različitih medija i potvrdila njihova nagađanja o njezinoj zaraženosti te im odobrila objavu tog stanja, a što da nije bila dužna. Također je navela da je njezin suprug u to vrijeme bio srčani bolesnik, a kćerka u osmom mjesecu trudnoće pa da su i on i ona, a i ostali članovi obitelji vodili računa o njihovim kontaktima i držali se isključivo relacije stan-posao-stan., da se nisu družili s trećim osobama, da su izbjegavali kontakte koji nisu bili primjereni i preporučeni čak i prije preporuka. Istaknula je da su sve osobe koje su bile na ručku kod nje izolirale se od svijeta i time spriječile daljnje širenje, iako tada nitko od njih nije imao simptome, da su dvije kćerke dobile prve simptome 2-3 dana nakon druženja, a zet 5 dana nakon, međutim da su spriječili daljnje širenje trećim osobama zbog poduzetih mjera, a ona da je u tom trenutku poduzela i više od preporučenog. Odlučno tvrdi da se ni jedna osoba u [adresa] nije zarazila virusom od nje ili članova njene obitelji koji su nazočili ručku, a koji su naknadno zaraženi. Nadalje navodi kako je njezinoj zarazi virusom prethodio sastanak u prostoru Grada Solina koji je održan između njih članova Stožera lokalne samouprave sa ravnateljima škola, vrtića, novinarima i ostalima. Tom prilikom da je javno istupala pred novinarima i davala im preporuke. Nadalje navodi kako joj je na kraju Covid-19 i službeno priznat i potvrđen kao profesionalna bolest. Istaknula je da je zbog predmetnog članka bila izložena neugodnostima, odnosno omalovažavanju, vrijeđanju, podsmjehu i slično zbog činjenice da je liječnica – epidemiolog i dodaje kako je zbog ovoga bila izložena medijskom linču. Naime, iščitavajući njegov sadržaj, a posebno naslov i podnaslov moglo bi se zaključiti da je ona praktički bila nulti pacijent, kako je neodgovorna osoba, kako zbog tuluma izlaže opasnosti sebe ali i sve treće osobe, a zbog čega da je doživjela i niz anonimnih prijava proslijeđenih nadležnom Državnom odvjetništvu i medijima. Istaknula je da su se stvarale konstrukcije o neozbiljnim članovima njene obitelji pa da se tako pisalo i da je njena kćerka boravila na skijanju u inozemstvu, iako je tada bila u visokom stupnju trudnoće, da su njen suprug i zet kao liječnici virus širili po KBC pa da se zbog svega tražila njena odgovornost. Dodatno je istaknula kako je sve ovo utjecalo na njeno zdravlje jer da je trpjela duševne boli, a na kraju i fizičko pogoršanje bolesti, da je već ranije spomenula kako je na bolovanju provela vrijeme od 22. ožujka 2020. do 1. rujna 2020. jer da je bila izložena značajnim zdravstvenim poteškoćama. Nadalje je istaknula kako je zbog predmetnog članka pored navedenog trpjela još i nesanice, lupanje i aritmiju srca, gušenje, umor, malaksalost, a pored svega i depresiju zbog osjećaja nemoći izazvanog linčem, a istodobno nemogućnošću adekvatne obrane od takvih objeda. Napomenula je kako je novinarka Radio Dalmacije, JZ jedina nazvala i upitala je za detalje čitave priče, a osim toga da se interesirala i za njezino zdravlje. Na temelju njihove komunikacije putem e-pošte da je objavila članak koji je iznio objektivnu i kronološki ispravno činjenično stanje, što je za nju svakako bilo značajno jer je iskazan interes za objektivnim pristupom informacija. Osim toga da je komunicirala i sa nadležnim iz Državnog odvjetništva koje je obavilo potrebne izvide i radnje te o anonimnim prijavama odlučilo odbijajući ih kao neutemeljene, ali ta činjenica da nije nikada objavljena u medijima. Nadalje da su njeni članovi obitelji bili ljuti na nju zbog javnog objavljivanja zdravstvenog stanja, a kao posljedica te objave bio je i sporni članak. Navodi da je zbog intenziteta dugo trpjela posljedice i kada je nakon dva mjeseca prvi put otišla k liječniku i započela s normalnim izlascima koji su tada bili dozvoljeni da je osjećala evidentnu osudu, odnosno poglede pune prijekora i zgražanja u stilu "liječnica - epidemiologinja, odnosno osoba od povjerenja predstavlja izvor zaraze zbog neodgovornog ponašanja, a sve to da je utjecalo na nju i da se osjećala očajno te da je to dodatno pogoršavalo postojeće stanje. Istaknula je da je trpjela neugodne posljedice u profesionalnom smislu, kolege iz čitave Republike Hrvatske s kojima nije u svakodnevnom kontaktu ali je poznaju kao članicu niza strukovnih udruga, svakako da su razmišljali o njoj dvojbeno i to kao osobi koja u ovako teškim vremenima organizira tulume na kojima se okupljaju deseci osoba, svakako i to da je doprinijelo njenom lošem osjećaju i nelagodi koju je trpjela. Mjesecima nakon povratka na posao da se mogla susretati s posljedicama predmetnog članka koji je doista snažno odjeknuo u javnosti, jer da su joj nerijetko u telefonskom razgovoru treće osobe, a prije svega pacijenti znali govoriti "a Vi ste ona o kojoj su pisale novine". Nadalje navodi da je ono što je u članku interpretirano kao njena izjava za radio točno u smislu članova obitelji, obiteljskog ručka, izolacije, zdravstvenih djelatnika i zaraze, međutim da u potpunosti protivi uvodnom dijelu tog pasusa, odnosno prvoj rečenici koja počinje riječima "U istom naselju Ninčevići", a završava riječima "šira obiteljska večera". Jednako tako navela je da zbog posljedica o kojima je govorila poput duševnih boli, nije potražila stručnu psihijatrijsku pomoć, osim što je zbog ovoga komunicirala s liječnicom opće medicine i sa svojim suprugom.

14. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika RZ, razvidno je da je on glavni urednik tuženika, a što se tiče uobičajene prakse objavljivanja članaka navodi kako se oni unutar izdavačke kuće sastaju na kolegijima prije same objave tjednika i pričaju o temama koje bi trebale biti sadržane u tjedniku. Povod za objavljivanje predmetnog članka da je bilo kolektivno ludilo koje je zahvatilo cijeli svijet pa tako i našu državu, ali isto tako da je bilo i potrebe jer je bilo usko povezano s realnom opasnošću od korona virusa, da je na snazi bilo kompletno zatvaranje i zabrana napuštanja Županije i mjesta stanovanja. Problem oko korona virusa da je izazvao rigidne reakcije Vlade, stručnih stožera i da je doveo da zatvaranja. Nadalje navodi da ne zna reći tko je dao informaciju novinaru, ali tekst da je temeljito istražen i provjeren, izvori da su bili kao i uvijek izvori koji imaju neposredna saznanja, konkretno izvori iz medicinskih krugova. Nadalje navodi da su u trenutku objave imali razloga vjerovati da su informacije u članku temeljene na točnim činjenicama. Jednako tako navodi da što se tiče duševnih boli koje tužiteljica navodi da je usred predmetnog članka doživjela da može kazati da je usred situacije u kojoj se cijela država našla, a što je i prethodno naveo, tužiteljica spomenuta u širem kontekstu događaja a to da se dogodilo uslijed brzog širenja nekontroliranog virusa, apostrofirani događaj da je bio privatne naravi a s obzirom na tadašnje stanje u državi da on koji nije epidemiolog smatra da to nije bilo primjereno. Navodi kako se to odnosi na opremu teksta napisima i fotografijama, a naslov "neodgovorni medicinari" da se odnosi na širi krug ljudi iz tih krugova, ako se spominje širi krug medicinara prvo tužiteljica je ovdje stavljena u taj krug ljudi i nije izvučena u kontekstu kako se to izvlači ovdje. Nadalje navodi da se tekst članka sadržan ispod naslova "jedan od spornih događa odnosi se na široku obiteljsku večeru liječnice ĐZ", odnosi na širi krug ljudi, ali da je taj događaju u kontekstu tadašnjih zbivanja bio apsolutno sporan. Jednako tako navodi da u tekstu sigurno ne stoji da je tužiteljica neodgovorni medicinar, ali da je činjenica da je ona sa organizacijom obiteljskog domjenka u takvim okolnostima nije postupila najodgovornije, što ne znači da ona kao liječnik ne pristupa odgovorno svom poslu. Nadalje navodi da mu nije poznato je li u vrijeme spornog događaja bila na snazi nekakva zabrana napuštanja prebivališta, zabrana druženja i slično. Navodi kako je više izvora koji su im služili za sastavljanje predmetnog članka spominjali upravo predmetni događaj, u svakom slučaju da je taj događaj bio jedan dio mozaika cjelokupnog razmišljanja. Na pitanje je li ima konkretan dokaz da je ovaj ručak natjerao stručni stožer da razmišlja o karanteni, odgovara da ima barem tri izvora iz neposrednog saznanja, oni da doista duboko istražuju njihove teme, ali da ne idu u dubinu tko s kim jede i ruča, a zbog specifičnosti konteksta da su njih drugi ljudi koji su imali konkretna saznanja i informacije uputili na tako pa da su se počeli tim baviti. Nadalje navodi da ne zna na koji je način autor teksta pokušao kontaktirati tužiteljicu. Jednako tako navodi da podnaslov "otkrivamo kako su privatni tulum liječničke obitelji…" se vrlo vjerojatno odnosi na tužiteljicu i njezinu obitelj, a da su nedjeljni ručak tužiteljice i njezine obitelji nazvali tulumom, tulum da nema nikakvu negativnu konotaciju, a drugo da su smatrali da je u to vrijeme bilo kakvo sastajanje ili okupljanje bilo neprimjereno pa da je zato nazvan tulumom. Zna da je na tom tulumu bio veći broj ljudi ali da se detalja ne sjeća. Istaknuo je što se tiče povezivanja ručka tužiteljice sa ugrozom staračkih domova, da nitko nema dokaze da osobe zaražene nakon tog ručka nisu nikoga zarazile i da se to ne može tvrditi, te da je to priča o kognitivnom zaključivanju općenite situacije koja je bila u državi vezano za koronu, te da je znatno veća vjerojatnost s obzirom na tadašnju situaciju i okolnosti da su mogli nekoga zaraziti nego da nisu. Navodi da on ne tvrdi da je tužiteljica ili netko iz njezine obitelji zarazio ikoga, niti da se to tvrdi u tekstu. Nadalje navodi da je potpuno nategnuta i subjektivna percepcija da je tužiteljica u članku glavna osoba jer ona to nije te da se ovaj tekst bavi širom problematikom, te da je slika tužiteljice objavljena u članku zato što je u članku spomenut taj događaj u kojem je sudjelovala tužiteljica kao sporan.

15. Odredbom članka 16. ZM propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, dok je člankom 22. ZM propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

16. Prema članku 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 24. st. 6 ZM propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 24. st 4. ZM dokazuje tuženik. Slijedom toga, s obzirom na to da se na utvrđivanje nakladnikove odgovornosti, odnosno ne odgovornosti, primjenjuju opća pravila obveznog prava, jasno je da isti odgovara po načelu krivnje, odnosno presumirane krivnje, a na nakladniku, odnosno tuženiku je teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga.

18. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled članak 19. stavak 1. i 2. ZOO, što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članaka 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), dok je u isto vrijeme riječ i o konvencijskom pravu (odredba članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).

19. Nasuprot ovom pravu tužiteljice stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba članka 38. stavaka 1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba članka 10. stavka 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (stavak 2. članka 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO-a).

20. U ovom se slučaju upravo i radi o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge koji je sukob potrebno razriješiti uspostavljenjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda

21. Kako bi u konkretnom slučaju sud ocijenio radi li se o osnovanom zahtjevu tužiteljice, potrebno je utvrditi je li informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, je li autor poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, je li postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i je li postupano u dobroj vjeri, a koje okolnosti kada su ispunjene mogu osloboditi nakladnika od odgovornosti za štetu.

21.1. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama (Axel Springer SE i RTL Televizija GMBH protiv Njemačke, zahtjev broj 51405/12, presuda od 21. rujna 2012.) utvrdio nekoliko kriterija koje su nacionalni sudovi dužni poštovati prilikom vaganja i balansiranja između sukobljenih interesa, a ti kriteriji bi bili; doprinos izražavanja raspravi o javnom interesu; koliko je poznata osoba o kojoj se radi i što je predmet članka; prethodno ponašanje osoba u piranju; sadržaj, oblik i posljedica objavljivanja; okolnosti u kojima su objavljene informacije; metoda kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihova točnost; priroda i težina sankcije.

22. Ovdje je nesumnjivo novinarsko izvještavanje o predmetnoj temi u doba pandemije izazvane virusom COVID-19 bilo od iznimne važnosti za javnost, budući da se radilo o globalnoj pandemiji uslijed koje je dolazilo do neviđenih restrikcija na području države vezanih za slobodu kretanja i druženja, a jednako tako koja je tema bila u fokusu javnosti svakodnevnim izvještavanjima kriznog stožera oformljenog iznimno u trenutku pandemije i zasigurno je bilo od interesa javnosti informirati se o širenju pandemije i okolnostima širenja, međutim sloboda izražavanja ne smije predstavljati neprovjerenu i nevjerodostojnu osnovu za medijsko izvješće, odnosno to nikako ne bi smjela predstavljati informacija koja je odaslana, a da prilikom njezinog pisanja i objavljivanja nije postupano u dobroj vjeri, a o čemu je, prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju riječ.

23. Ovaj sud je shvaćanja da postupanje nakladnika zahtijeva odgovoran pristup koji uključuje iznošenje argumentiranih, a ne paušalnih i nepotkrijepljenih tvrdnji koje sadrže ozbiljne optužbe protiv određene osobe označene imenom i prezimenom. Neovisno o tome što naslov članka i članak općenito, ukazuju na općenito informiranje o širenju virusa zbog "neodgovornih liječnika" i "bahatih svećenika", u članku se navodi da su pojedini liječnici svojim neodgovornim ponašanjem – konkretno organiziranjem "privatnog tuluma liječničke obitelji" doveli do širenja virusa i zaraze, a da je pritom članak popraćen isključivo fotografijom tužiteljica, koja je liječnica po struci, i to fotografijom ispod koje se jasno navodi identitet tužiteljice imenom i prezimenom, u nastavku kojeg se imena i prezimena ističe se da se radi o epidemiologinji po struci, bivšoj ravnateljici zavoda za javno zdravstvo, gdje sud primjećuje da je struka i bivše zanimanje tužiteljice istaknuto i dovedeno u centar samo kako bi se kod javnosti stekao još jači dojam neodgovornosti tužiteljice, samim time prema shvaćanju ovog suda, nije postupano u dobroj vjeri, odnosno takvim se navodima maliciozno htjelo omalovažiti dotičnu kako osobno tako i u pogledu njezine stručnosti. Osim toga, autor teksta u trenutku pisanja spornog članka nije znao niti je mogao znati da je večera koju je organizirala tužiteljica bila žarište virusa, a unatoč tome, ispod fotografije tužiteljica je jasno etiketirana kao organizator druženja koje je postalo žarište virusa.

24. Jednako tako treba imati i na umu činjenicu da riječ "tulum" koja je upotrijebljena u predmetnom članku u kontekstu liječničke obitelji, ima značenje okupljanja čija je svrha međusobno druženje, te zabava i razonoda njezinih sudionika, a sud je mišljenja da obiteljski ručak, na kojem je prisustvovalo osam srodnika, koji se i inače okupljaju za ručkom zajedno to zasigurno nije, pa je i ovdje riječ o postupanju koje nije u dobroj vjeri, jer se s tim izrazom htjelo u javnosti stvoriti dojam neodgovornog i bahatog ponašanja tužiteljice i njezine obitelji. Osim toga, autor članka zasigurno nije prije pisanja spornog članka provjerio o kojim se osobama radi koje su prisustvovale obiteljskom druženju i imaju li one možda svoje prebivalište u kući u kojoj je održan ručak. Međutim, neovisno od toga, nije sporno da u trenutku kada se obiteljski ručak tužiteljice održavao, na snazi nije bila odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u [adresa], pa sud ne vidi protupravnost i nešto loše u tome da je tužiteljica za obiteljski ručak okupila, kao i inače članove svoje obitelji, pa shodno tome da bi i takvo postupanje bilo od interesa za javnost.

25. Stoga cijeneći test nužnosti, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je shvaćanja da je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete opravdan i osnovan budući se radi o osobi koja je po svom poslovnom angažmanu poznata u gradu Splitu i šire, koja je u vrijeme pandemije COVID-19 bila angažirana kao stručnjak- epidemiolog u stručnom stožeru protiv širenja zaraze izazvane virusom COVID-19, koja je svojim znanjem i iskustvom javnosti davala primjere kako poduzeti određene mjere da se zaraza virusom spriječi, a koja je zbog objavljenog članka zasigurno imala neugodnosti kako u privatnom tako i u poslovnom okruženju. Notorno je da bi etiketa organizatora zabave koja zabava je postala žarište virusa, kod drugih izazvala zgražanje, čuđenje, kritike, osudu, a kod pojedinaca i prijezir, a kod tužiteljice je takva etiketa, koja joj je spornim člankom dodijeljena izazvala sram, nelagodu, koju zasigurno ona i obitelj osjećaju i danas zbog objave predmetnog članka, a utjecala je zasigurno i na to da pojedinci podnose i anonimne prijave protiv nje.

25.1. U odnosu na gore navedeno posebno je za istaknuti da je neprihvatljivo ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje informacijama i njihovim širenjem na osobito uvredljiv način i upotreba takvog jezika u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značenja. Ovaj sud je shvaćanja da bi etiketa organizatora zabave koja zabava je postala žarište virusa, bila uvredljiva za tužiteljicu.

26. Imajući na umu gore navedeno ovaj sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja pravo na zaštitu prava osobnosti tužiteljice pretežnije od prava na slobodu izražavanja tuženika, pa je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju on trpi zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled u skladu s odredbom članka 1045. stavaka 1. i 2. ZOO.

27. Člankom 1046. ZOO propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a.

28. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti duševno zdravlje. U konkretnom slučaju, radi se o informacijama koje je u medije o tužiteljici plasirao nakladnik-tuženika, koji prema shvaćanju ovog suda nije postupao u dobroj vjeri prilikom plasiranja iste, nije uložio sav potreban angažman kako bi provjerio s tužiteljicom točnost i okolnosti iznesene u članku, koji je iznosio informaciju za koju u trenutku pisanja nije znao jeli utemeljena na točnim činjenicama.

30. Upravo predmetnom objavom članka tužiteljici je prouzročena teška povreda prava osobnosti, kako u njezinim privatnim odnosima s prijateljima tako i u obiteljskom odnosu i u poslovnom odnosu s kolegama s kojima je u svakodnevnoj komunikaciji, tužiteljica je morala objašnjavati da je njezino ponašanje bilo u skladu s moralnim načelima kao čovjeka i kao zdravstvenog djelatnika osobito u vrijeme pandemije COVID-19, da je ona u to vrijeme postupala na način kako se i očekuje od zdravstvenog djelatnika, savjesno, uredno i odgovorno, a što je naknadno, kada je od iste bolesti oboljela i učinila, izolirajući se odmah po javljanju prvih simptoma, te ne ostvarujući kontakte s drugim ljudima, iako je u članku prikazana kao osoba koja je organizirala večeru koja je postala žarište virusa, prije same objave predmetnog članka, što ničime nije dokazano.

31. Uzevši u obzir da se radi o liječnici, epidemiologinji, kojoj je dodijeljena Zahvalnica zbog iskazanog stručnog znanja i profesionalnog ponašanja rijekom pandemije bolesti COVID-19, kao i uzimajući u obzir sve nelagodnosti koje je trpjela po objavljivanju članka, ali i danas, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, tužiteljici za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog povrede prava na ugled i dostojanstvo, valjalo je utvrditi upravo utuženi iznos od 2.654,45 eura.

32. Ovaj sud drži da je tužiteljici, zbog objavljivanja predmetnog članka, doista nastala duševna bol u smislu neugodnosti u poslovnom i privatnom okruženju, povrijeđena joj je čast i ugled kako poslovni, tako i privatni, koji je do tada uživala, pa je upravo dosuđenim iznosom tužiteljici, pružena zaštita njezine povrede prava osobnosti, ali je isto tako za istaknuti da neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja.

33. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 1103. ZOO.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP, pa je s obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku sud utvrdio da joj je tuženik dužan naknaditi i troškove postupka.

36. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 2.654,45 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

37. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 12. travnja 2022., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 13. rujna 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife),

- sastav ostalog podneska od 22. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr8/4 Tarife),

- sastav obrazloženog podnesak od 5. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

38. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 1.150,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (287,50 eura), dakle ukupno 1.473,50 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 73,00 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

39. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 1.546,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate.

40. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2022. s obzirom na to da mu je trošak zastupanja na tom ročištu već obistinjen rješenjem ovog suda od 6. prosinca 2022. (list spisa 50), jednako tako nije mu priznat trošak sudske pristojbe presude budući da isti nije zatražen u određenom iznosu već je za isti naznačeno "po odluci suda", a sud o trošku postupka, sukladno odredbi članka 164. ZPP odlučuje na određeni zahtjev stranke, koji je u tom smislu ostao ne određen. Osim toga, trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. nije tužiteljici priznat u punom iznosu već je ocijenjen kao "ostali" podnesak, s obzirom na to da tim podneskom tužiteljica ne iznosi nove činjenice, već samo uređuje tužbeni zahtjev u valuti euro.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

– tužiteljici po punomoćniku,

– tuženiku po punomoćniku,

– u spis.