REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-1911/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Odvjetničko društvo KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 05. veljače 2025.g., danom objave 21. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 - iznos od 2.865,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.04.2014.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknadi parnični trošak u iznosu od 2.705,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.03.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 20.03.2014.g. dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa] koju je prouzročio osiguranik tuženika ZK, koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te obrazlaže da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tužitelja, kojim je upravljao FK, skretalo ulijevo na parkiralište preko isprekidane crte koja dijeli kolnik i da je tom prilikom na njegovu bočnu lijevu stranu vozila naletjelo svojim prednjim dijelom osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je vršilo radnju pretjecanja u trenutku kada istu nije moglo napraviti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu, navodi da je u prometnoj nezgodi nastala imovinska šteta i da su sudionici prometne nezgode popunili izvješće o prometnoj nezgodi, pri čemu je vozač vozila osiguranog kod tuženika izjavio: "vlastitim potpisom priznajem svoju krivicu", a s obzirom da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] imalo kod tužitelja sklopljenu policu kasko osiguranja br. 831070238, to je tužitelj vlasniku vozila, VK kao vlasniku [obrt], isplatio 21.593,33 kn dana 09.04.2014.g. i tako tom isplatom stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima pa predlaže da sud tuženika presudom obveže na plaćanje iznosa od 21.593,33 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 09.04.2014.g. .

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju jer je u trenutku nastanka štetnog događaja osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja automobilske odgovornosti br. 211003463884, no tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, osporava odgovornost svog osiguranika i ističe isključivu odgovornost osiguranika tužitelja navodeći da je isti izvršio nepropisnu radnju skretanja ulijevo, a da pri tom nije provjerio može li tu radnju izvršiti na siguran način, što je dovelo do nastanka predmetne prometne nezgode, spori tijek zateznih kamata.

6. Na ročištu 22.09.2016.g. tuženik čini nespornim visinu štete.

7. Na ročištu 05.12.2016.g. određen je zastoj postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora, a rješenjem od 16.09.2020.g. je postupak nastavljen.

8. U podnesku od 02.07.2020. tužitelj navodi da je 09.04.2014.g. isplatio vlasniku vozila, ĐK, vlasniku obrta štetu nastalu u prometnoj nezgodi 20.03.2014.g., navodi da je toga dana vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], FK nakon što je pravovremeno uključio lijevi pokazivač smjera, započeo radnju skretanja na prostor svojeg dotadašnjeg poslodavca i vlasnika teretnog vozila (na adresi [adresa]), te da je svojim prednjim dijelom osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (osiguranik tuženika) kojim je upravljao ZK, naletjelo na prednji lijevi bočni dio njegovog vozila, a da je FK u svom iskazu iskazao da je predmetne zgode uključio lijevi pokazivač smjera stotinjak metara prije mjesta skretanja, uzeo odgovarajući luk da bi teretnim vozilom mogao skrenuti u dvorište svojeg tadašnjeg poslodavca, te kada su prednji kotači njegovog teretnog vozila već bili na ulazu u dvorište, u prednji lijevi kraj teretnog vozila udarilo je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika, ZK koji je iskazao da je na teretnom vozilu bio uključen lijevi pokazivač smjera, što nije spriječilo vozača ZK da svojim vozilom započne radnju pretjecanja teretnog vozila.

9. Tužitelj ističe da u situaciji kada je osiguranik tužitelja pravovremeno dao znak sudionicima u prometu da će započeti radnju skretanja u lijevo, što osiguranik tuženika ignorira, i u situaciji kada osiguranik tužitelja usporava brzinu svojeg vozila, što potvrđuje i osiguranik tuženika kada kaže da se teretno vozilo kretalo brzinom manjom od 40 km/h te u situaciji kada osiguranik tužitelja gotovo zaustavlja svoje vozilo i radi luk kako bi uspio skrenuti u lijevo, osiguranik tuženika se upušta u rizičnu radnju pretjecanja teretnog vozila pa tužitelj navodi da je sasvim jasno tko je odgovoran za izazivanje prometne nezgode.

10. Tužitelj navodi da Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Rev- 3143/1993 skreće pažnju na to tko se ima smatrati odgovornim u situaciji kakva je opisana: "Za rješenje ovog spora odlučna je činjenica kada je osiguranica tužene dala znak pokazivačem smjera da namjerava skrenuti u lijevo, da li je to bilo prije nego što se tužitelj upustio u pretjecanje ili je tužitelj već krenuo u pretjecanje. Ako je osiguranica tužene dala pravovremeno znak pokazivačem smjera da namjerava skrenuti u lijevo, a vozač motor - kotača još nije započeo pretjecanje pa bi tu mogla biti njegova odgovornost za nastali štetni događaj."

11. U podnesku od 25.04.2024.g. tuženik navodi da je vještak dipl. ing. Željko Vukić u svom nalazu i mišljenju, u odnosu na dinamiku štetnog događaja usporedbom izračunatih vremena, utvrdio da se osobno vozilo osiguranika tuženika već 0,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja, u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo radnju skretanja u lijevo, što znači da je teretno vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja u lijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika, te navodi da je vještak utvrdio i da je osiguranik tužitelja mogao provjerom prije skretanja ulijevo vidjeti vozilo osiguranika tuženika kako nailazi i iz razlike brzina zaključiti da će uslijediti pretjecanje pa ostajući na desnoj strani kolnika, izbjeći nesreću, navodi da su ovakvim utvrđenjem vještaka potvrđeni navodi tuženika o odgovornosti osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj pa tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dodaje da kamate mogu teći tek od dana kada je tuženik zaprimio regresni zahtjev tužitelja, da se radi o regresnom potraživanju za čije ispunjenje rok nije određen pa tuženik kao dužnik dolazi u zakašnjenje tek kada ga je tužitelj kao vjerovnik, pozvao ispuniti obvezu, tj. izvršiti isplatu (poziva se na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7522/11 od 22.10.2013.g.)

12. U podnesku od 08.05.2024.g. tužitelj navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, dipl. ing. Željka Vukića, navodi da je vještak utvrdio da je osiguranik tuženika mogao spriječiti nastanak prometne nezgode kočenjem, ali i zadržavanjem na desnoj voznoj traci, jer je jasno uočio upaljen pokazivač smjera i usporavanje teretnog vozila i da je smanjio brzinu kretanja svojeg vozila, za što je imao dovoljno i vremena i puta, mogao je izbjeći nesreću, poziva se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-3143/1993: "Ako je osiguranica tužene dala pravovremeno znak pokazivačem smjera da namjerava skrenuti u lijevo, a vozač motor-kotača, još nije započeo pretjecanje onda se vozač motorkotača nije smio upuštati u pretjecanje pa bi tu mogla biti njegova odgovornost za nastali štetni događaj. Međutim, ako je vozač motor-kotača već bio u pretjecanju automobila, a što je obzirom na nalaze vještaka o udaljenosti vozila i njegovoj brzini najvjerojatnije, onda u tom momentu osiguranica tužene nije smjela započeti manevar skretanja u lijevo i presjeći put motor-kotaču." i navodi da je u konkretnom slučaju, osiguranik tuženika, ZK na ročištu od 05.12.2016.g. naveo da se duže vrijeme kretao iza kamiona kojim je upravljao FK i da se u jednom trenutku u [adresa] na kamionu uključio lijevi pokazivač smjera i nije se duže, približno minutu ništa događalo, odnosno kamion nije počeo skretati, te je ZK naveo da nije mogao protumačiti taj uključeni lijevi pokazivač smjera i započeo je "radnju pretjecanja kamiona i onda je kamion udario u moj desni kraj osobnog vozila od iza prema naprijed...", te tužitelj navodi da se isto podudara i s iskazom osiguranika tužitelja, FK, danim na istom ročištu: "Na poseban upit punomoćnice tužitelja kada je uključio pokazivač smjera na kamionu, svjedok odgovara pravodobno prije poduzimanja radnje skretanja stotinjak metara prije mjesta skretanja" pa tužitelj zaključuje da je utvrđeno da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja pravovremeno uključio pokazivač smjera i usporio kretanje svojeg vozila, da bi se nakon toga i unatoč tome, vozač vozila osiguranog tog tuženika ZK upustio u radnju pretjecanja vozila, ističe da je vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika štetni događaj mogao spriječiti na tri načina:

- kočenjem pri kojemu bi se vozilo osiguranika tuženika zaustavilo prije mjesta gdje se dogodio kontakt vozilima,

- vraćanjem u svoju traku smanjenjem brzine kretanja,

- odustankom od radnje pretjecanja, a sve obzirom da je osiguranik tužitelja usporio brzinu kretanja svojeg vozila i pravovremeno uključio pokazivač smjera, kojega je osiguranik tuženika vidio, poziva se na sudsku praksu br. Rev-627/2002: "Pogrešno tuženik u reviziji ističe, da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za štetni događaj, temeljeći svoje navode na drugačijem tumačenju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, te drugačijoj ocjeni iskaza stranaka. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je do štetnog događaja došlo jer je osiguranik tužene započeo s pretjecanjem traktora, kojim je upravljao tužitelj, a da se nije prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, dok je vozač traktora davanjem pokazivača smjera prije poduzete radnje skretanja ulijevo poduzeo sve što je bilo potrebno za sigurnu vožnju, a nije mogao očekivati da osiguranik tužene neće pratiti prometnu situaciju i uočiti da on namjerava skrenuti. Pravilan je stoga, i po mišljenu ovog suda, zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj odgovornosti osiguranika tužene za štetni događaj, pri čemu navod revidenta da on nije primijetio da je tužitelj upalio lijevi pokazivač smjera za skretanje u lijevo upravo upućuje na njegov nedostatak dužne pažnje u prometu.", zatim na br. Rev-2245/1998: "Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U postupku je utvrđeno da se osiguranik kretao svojim vozilom ispred vozila tužitelja, da je približavanjem križanju počeo usporavati vožnju do 20 km/h uz uključenje lijevog pokazivača namjere skretanja, dok je tužitelj, naišavši svojim vozilom na navedenu prometnu situaciju, skrenuo odmah na lijevu kolovoznu traku, rezerviranu za kretanje vozila iz suprotnog pravca, te započeo pretjecati vozilo osiguranika tužene neposredno pred ulazom u križanje, ne uvjerivši se prije toga da li to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, kršivši time propise o sigurnosti prometa na cestama. Kad prvostupanjski sud obrazlaže ispravnost postupanja tužitelja odredbama čl. 18. st. 2. i čl. 26. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 84/92), zaključkom da je tužitelj poduzeo sve što se može očekivati od prosječnog vozača u urbanim uvjetima vožnje, valja odgovoriti da nikakvi urbani uvjeti vožnje ne mogu derogirati jasne zakonske odredbe, niti se ponašanje tužitelja u konkretnoj situaciji može tumačiti selektivno, bez sagledavanja cjelokupne prometne situacije u trenucima koji su prethodili prometnoj nezgodi. Valja naime, uzeti u obzir odredbu čl. 31. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja nalaže vozaču vozila koje namjerava skrenuti u lijevo, vožnju krajnje lijevom prometnom trakom, što je osiguranik tužene i učinio, te odredbu čl. 32. st. 2. istog Zakona, koja takvom vozaču nalaže propuštanje vozila iz suprotnog smjera, te vozila koja ga pretječu s njegove desne strane, ali isto tako i odredbu čl. 33. istog Zakona koja nalaže vozaču koji se približava križanju vožnju s povećanim oprezom, što je osiguranik tužene također učinio. Nadalje, odredba čl. 33. st. 2. istog Zakona obvezuje vozače da na dovoljnoj udaljenosti pred križanjem zauzmu vozilom položaj na onoj prometnoj traci kojom će proći kroz križanje, što je osiguranik tužene također učinio, dok je tužitelj postupio suprotno. Kad se svemu tome doda da je tužitelj pretjecao drugo vozilo na samom ulazu u križanje, onda se nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu, kojima se utvrđuje isključiva odgovornost osiguranika tužene za štetni događaj, temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U postupku nije prometnim vještačenjem jasno utvrđena udaljenost tužitelja od križanja u času početka pretjecanja, brzina tužiteljevog vozila u tom trenutku, te početak pune linije prije križanja, a naročito da li se tužitelj neko vrijeme kretao iza vozila osiguranika tužene ili je naišao kad je vozilo ispred njega već imalo malu brzinu kretanja. Bez razjašnjenja svih navedenih okolnosti ne mogu se sa sigurnošću utvrditi doprinosi tužitelja i osiguranika tužene nastanku prometne nezgode.".

13. U odnosu na tijek zateznih kamata, tužitelj se poziva na čl. 963. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu pa tužitelj smatra da se primjenom ove odredbe, kao i odredbe čl. 1086. istoga Zakona - treba od toga dana naložiti tuženiku i isplata zateznih kamata.

14. U podnesku od 13.12.2024.g. tuženik navodi da tužitelj svjesno zanemaruje utvrđenje vještaka iz nalaza i mišljenja i ponavlja da se je osobno vozilo osiguranika tuženika već 0,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo radnju skretanja ulijevo pa da je time teretno vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja ulijevo zapravo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika i da je osiguranik tužitelja mogao provjerom prije skretanja ulijevo vidjeti vozilo osiguranika tuženika kako nailazi i iz razlike brzina zaključiti da će uslijediti pretjecanje pa ostajući na desnoj strani kolnika izbjeći nesreću, te smatra da ovo utvrđenje vještaka govori upravo u prilog navodima tuženika o isključivoj odgovornosti osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj (navodi da su navodi tužitelja samo pokušaj rekonstrukcije štetnog događaja na način koji bi mu išao u prilog, uključujući i dostavu sudske prakse koja s obzirom na drugačije činjenično stanje nije primjenjiva u predmetnom slučaju), ostaje kod navoda da tuženik nije mogao doći u zakašnjenje prije nego što je uopće bio pozvan izvršiti plaćanje.

15. Na ročištu 05.02.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, te je na tom ročištu glavna rasprava zaključena.

16. Provedeni su dokazi uvidom u izvješće o prometnoj nezgodi od 20.03.2014.g. (l. 3), u prijavu štete ĐK, vl. [obrt], [adresa] od 21.03.2014.g. (l. 4), u policu osiguranja od automobilske odgovornosti Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d. br. 211003-463884 (l. 5), u ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen između IK i ZK od 19.03.2014.g. (l. 6-7), u policu kasko osiguranja motornih vozila br. 831070238 EUROHERC osiguranja d.d. od 22.03.2013.g. (l. 7-8), u Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila EUROHERC osiguranja d.d. (l. 9-13a), u posebne odredbe za potpuno kasko osiguranje motornih vozila – kasko povjerenja (l. 14-14a), u Sporazum o izvansudskoj nagodbi sklopljen 04.04.2014.g. između ĐK vl. Trgovačko [obrt], [adresa] i EUROHERC osiguranja d.d. (l. 15), u potvrdu o izvršenom plaćanju od 09.04.2014.g. (l. 16), u fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 17-26), u fotografije mjesta događaja i vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 27-28), u vozačku dozvolu FK (l. 29-29a), u prometnu dozvolu vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 30-30a), u prometnu dozvolu vozila reg. oznake [registarska oznaka] (l. 31-31a), u izvid štete br. 140703200121/1 EUROHERC osiguranja d.d. (l. 32), u obračun visine štete – kasko popravak vozila – kalkulaciju/račun za br. štete 140703200121 (l. 33), u račun VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0508/10/1 od 28.03.2014.g. (l. 34-35), u Sporazum o postupanju pri postavljanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja Hrvatskog ureda za osiguranja od 23.10.2008.g.(l. 48-49), u dopis tuženika od 17.04.2014.g. (l. 50), u dopis tužitelja od 09.04.2014.g. (l. 51), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 7522/11 od 22.10.2013.g. (l. 98-108), u presudu VTS RH br. Pž-5502/2021 od 04.02.2022.g. (l. 114-117), u presudu VSRH br. Rev-627/2002 od 16.05.2022.g. (l. 118-120), u rješenje VSRH br. Rev-2245/1998 od 07.11.2001.g. (l. 121-123), u rješenje VSRH br. Rev 3143/1993 od 12.08.1993.g. (l. 124-126), u presudu VTS RH br. Pž-1044/2022 od 06.07.2023.g. (l. 127-132).

17. Saslušani su svjedoci FK i ZK na ročištu 05.12.2016.g., te su njihovi iskazi pročitani.

18. Provedeno je prometno – tehničko vještačenje s očevidom (rekonstrukcijom) na mjestu događaja 24.05.2023.g. po stalnom sudskom vještaku za promet, tehniku i procjene, dipl. ing. Željku Vukiću, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 09.08.2023.g. (l. 85-94), te je stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić saslušan na ročištu 05.02.2025.g.

19. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

21. Tužitelj potražuje u ovom predmetu naknadu iznosa od 21.593,33 kn (sada 2.865,93 EUR) kao regresno potraživanje od tuženika, a koji iznos je isplatio svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi dana 20.03.2014.g.

22. Nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode i nije sporna visina nastale štete.

23. Sporan je osnov potraživanja jer je sporna odgovornost osiguranika tuženika, vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka], ZK.

24. Saslušan kao svjedok, FK na ročištu 05.12.2016.g. navodi da se predmetnog dana kretao kamionom iz smjera Sisak prema Zagrebu i gotovo cijelo vrijeme da se iza njega kretalo vozilo kojim je upravljao ZK, te je u jednom trenutku, u [adresa] poduzeo radnju skretanja u lijevo i pri tom se uvjerio da nema nikoga, te je uključio pokazivač smjera i uzeo odgovarajući luk da bi mogao skrenuti kamionom u dvorište tadašnjeg poslodavca i kada je kotač kamiona već ulazio u dvorište, naveo je da je u kamion s njegove lijeve strane, prednji lijevi kraj - udarilo osobno vozilo kojim je upravljao ZK, te da se to vozilo kojim je upravljao ZK, od udarca zavrtilo, zatim da se dovezao do kamiona i izašao iz vozila, te je ZK rekao da je on odgovoran za predmetnu nezgodu i da su se oni dogovorili da neće zvati policiju i da će ispuniti europsko izvješće o prometnoj nezgodi, a isto tako je svjedok FK naveo da je pokazivač smjera na kamionu uključio pravodobno, prije poduzimanja radnje skretanja, stotinjak metara prije mjesta skretanja.

25. Također je svjedok FK na pitanje tuženika naveo da luk podrazumijeva pomicanje kamiona u desno prije poduzimanja radnje skretanja i da to nije mogao napraviti (napraviti luk, op.) bez da je prije toga skoro zaustavio vozilo, napomenuo je da se radilo o malom luku jer je kamion velik pa je već sam po sebi blizu desnog kraja kolnika, te još naveo da ne zna odnosno da nije vidio gdje se nalazilo vozilo ZK u trenutku kada je prelazio središnju liniju, dodao je da bi izbjegao sudar da je ikako mogao, te da je pogledao u lijevi i desni retrovizor i da nije nikoga vidio u retrovizoru.

26. Saslušan kao svjedok ZK na istom ročištu 05.12.2016.g., navodi da je predmetnog dana upravljao osobnim vozilom iz smjera Siska prema Zagrebu i da se duže vrijeme kretao iza kamiona kojim je upravljao FK, te da se u jednom trenutku u [adresa], na kamionu, uključio lijevi pokazivač smjera i da se nije duže vrijeme, približno minutu ništa događalo, tj. kamion nije počeo skretati, te je svjedok ZK iskazao da nije mogao protumačiti taj uključeni lijevi pokazivač smjera, te je započeo radnju pretjecanja kamiona "i onda kamion je udario u moj desni kraj osobnog vozila od iza prema naprijed", te je naveo da se je uslijed udarca njegovo osobno vozilo nekoliko puta okrenulo i potom je on ponovo upalio vozilo jer se bilo ugasilo, te je skrenuo u dvorište u koje je skretao kamion, dodaje da su se oni, vozači dogovorili da će ispuniti europsko izvješće o prometnoj nezgodi i da neće zvati policiju, da je FK bio uplašen uslijed nezgode i da je naveo da je malo ranije uključio pokazivač smjera zato što se drugo vozilo duže vrijeme kretalo iza njega, a na upit tužitelja svjedoku da se izjasni o činjenici da je na izvješću o prometnoj nezgodi vlastitim potpisom priznao svoju krivicu, svjedok je odgovorio da je neposredno nakon nezgode priznao svoju krivicu, međutim da sada nakon proteka vremena, smatra da postoji suodgovornost oba sudionika prometne nezgode i da on nije isključivo odgovoran za nezgodu što obrazlaže time što navodi da se FK trebao uvjeriti da mu je skretanje ulijevo slobodno, da nije mogao vidjeti da je kamion prije skretanja uzeo luk jer se već nalazio uslijed radnje pretjecanja i da se cijeli kamion nalazio u svojoj desnoj traci kada je započeo radnju pretjecanja, a da se njegovo vozilo u trenutku kada je uočio da kamion poduzima radnju skretanja u lijevo, nalazilo u lijevoj traci, i to blizu kabine kamiona i da je započeo kočenje, našao bi se ispod njegove prikolice ili u kanalu, također je naveo i da je lijevi pokazivač smjera na kamionu bio uključen prije započinjanja radnje skretanja - približno pola minute, kao i da u tom razdoblju od pola minute, brzina kretanja kamiona zasigurno nije bila veća od 40 km na sat.

27. Kako je bila sporna odgovornost za predmetnu prometnu nezgodu, provedeno je prometno - tehničko vještačenje na okolnost nastanka i dinamike prometne nezgode, uz očevid na mjestu događaja (rekonstrukciju) po stalnom sudskom vještaku Željku Vukiću, dipl. ing. prometa koji je u svom nalazu i mišljenju, analizirajući dokumentaciju u spisu, iskaze svjedoka, kao i fotografije predmetnog oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tužitelja, te rekonstrukcije događaja - naveo da nije izvršen policijski očevid i da tako nisu zabilježeni zaustavljeni (konačni) položaji oba vozila: vozila tuženika (Alfa Romeo) i vozila tužitelja (Volvo FH 460), te da nisu zabilježeni tragovi krhotina, laka i plastike opali sa vozila u sudaru, te je vještak naveo da širina asfaltiranog kolnika iznosi 6,7 m, širina prilaza (mostić preko jarka) iznosi 8,5 m i da je mostić dužine 5,0 m do ograde, a da se s lijeve i desne strane prometnice pruža travnata površina, te putni jarci, zatim da se kolnik pruža u pravcu, a podijeljen je isprekidanom središnjom linijom, te je vještak u situacijski plan docrtao položaje oba vozila koji proizlaze iz analize nesreće i skicu priložio uz nalaz i mišljenje.

28. Vještak je analizirao iskaze svjedoka, te je također naveo da su svjedoci, vozači FK i ZK potvrdili na očevidu (rekonstrukciji) kojeg je proveo vještak, prethodno date izjave u postupku pa da iz tako danih izjava sudionika i međusobne podudarnosti oštećenja proizlazi da je došlo do sudara prednjeg lijevog dijela vozila tužitelja (Volvo) sa stražnjim desnim bočnim dijelom osobnog vozila tuženika (Alfa Romeo), tako da su se uzdužne osi vozila sjekle pod kutom od oko 20° i da je vozilo tužitelja u trenutku sudara bilo ukošeno u lijevo u odnosu na podužnu os kolnika, a vozilo tuženika je u pretjecanju dolazilo s lijeve strane u putanju skretanja teretnog vozila tužitelja.

29. Također je vještak naveo da na kolniku mjesta nesreće nisu evidentirani tragovi koji bi omogućili utvrđivanje točne lokacije mjesta kontakta po dužini i širini kolnika pa su izjave i pokazivanje sudionika na očevidu bile neophodne za daljnju analizu, a prema njihovim izjavama i pokazivanjima, gledano po širini kolnika, mjesto sudara nalazi se oko 0,8 m ulijevo od središnje linije kolnika gledano u pravcu Zagreba i oko 3,0 m nakon početka mostića preko putnog jarka, također gledano u pravcu Zagreba, te je na mjestu sudara teretno vozilo tužitelja bilo u skretanju ulijevo i u položaju kod sudara se većim dijelom vozilo nalazilo na desnoj strani kolnika prelazeći prednjim dijelom skupa vozila - središnju liniju, te je presijecalo lijevu prometnu traku za oko 0,8 m, a osobno vozilo tuženika je u trenutku sudara bilo cijelom širinom na lijevoj strani kolnika (vrlo blago ukošeno u lijevo), te je desnim bokom prelazilo središnju liniju kolnika oko O,8 m, a nakon primarnog kontakta (sudara) došlo je do odbacivanja, destabiliziranog i nekontroliranog kretanja i rotacije osobnog vozila koje se zaustavilo oko 10 m nakon sudara, i ostalo na kolniku.

30. U pogledu kretanja i brzine vozila tužitelja, vještak je naveo da se tužitelj kretao vozilom iz smjera Siska prema Zagrebu, te je u mjestu [adresa] poduzeo radnju skretanja u lijevo, u dvorište svog tadašnjeg poslodavca (trgovina građevinskog materijala Kadić), pri čemu dinamiku kretanja i prilaska mjestu nesreće tužitelja - nije moguće utvrditi tehničkim putem jer za to nema materijalnih tragova pa je vještak analizirao iskaz tužitelja koji je iskazao da se kretao malom brzinom od 2-3 km/h i izračunao da bi s obzirom da matematički gledano, prosječno bočno ubrzanje za polaganu vožnju iznosi oko b = 1,0 m/s², a putanja polumjera R = 10 m, brzina kretanja teretnog vozila iznosila oko 3,2 km/h, tužitelj je započeo skretanje oko Stv = 3,0 m ispred mjesta sudara kada je prednjim lijevim vrhom vozila, vozilo bilo iznad središnje linije kolnika i kada je bilo u cijelosti na svojoj desnoj strani kolnika, te da dođe do mjesta sudara bilo mu je potrebno vrijeme od oko 3,4 s, te vještak navodi da cijeneći tehničke karakteristike vozila tužitelja, izneseno ubrzanje, kao i moguću brzinu kretanja na mjestu sudara, brzina tužitelja o kojoj govori vozač tužitelja FK je realna i tehnički održiva (vještak navodi da je brzina teretnog vozila bila mala, da svjedoči i činjenica da je osobno vozilo ostalo na kolniku — nije sletjelo u putni jarak).

31. U pogledu kretanja i brzine vozila tuženika, vještak je naveo da se tuženik kretao vozilom iz smjera Siska prema Zagrebu svojom desnom stranom kolnika, te je trenutku sudara njegovo vozilo bilo u pretjecanju, te je od mjesta sudara do mjesta konačnog zaustavljanja, vozilo tuženika bilo odbačeno i u zanašanju je prešlo put od oko 9,0 m, pri čemu se moglo usporavati s oko 5,0 m/s², a pad brzine vozila tuženika u sudaru je mogao iznositi 5-10 km/h (7,5 km/h) pa proizlazi da je brzina osobnog vozila tuženika u trenutku sudara iznosila oko 35,0 km/h (dinamiku kretanja vozila tuženika u prilasku mjestu nesreće nije moguće utvrditi tehničkim putem jer za to nema materijalnih tragova), te vještak navodi da ukoliko se vozilo tuženika kretalo brzinom kakvu je imalo u trenutku sudara, sredinom svoje desne vozne trake, tada je do mjesta sudara ostvarilo bočni pomak ulijevo oko 3,4 m i izravnalo se na kolniku jer je prilikom naleta bilo približno paralelno s uzdužnom osi kolnika, a navedeni pomak, vozilo je moglo ostvarili na putu od oko 29,05 m do stražnjeg dijela poluprikolice, te je potrebno pridodati još oko 13 m za dužinu poluprikolice pa vrijeme potrebno za obilazak teretnog vozila pa do sudara iznosi oko 4,3 sekunde, te je također vještak naveo da usporedba izračunatih vremena pokazuje da se osobno vozilo osiguranika tuženika već 0,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja, u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo radnju skretanja ulijevo, što znači da je teretno vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja ulijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika, a da je pri brzini od 35 km/h - zaustavni put osobnog vozila, dakle vozila osiguranika tuženika - intenzivnim kočenjem po suhom asfaltnom kolniku iznosio 16,0 metara kroz vrijeme od oko 2,39 sekundi pa da je osiguranik tuženika reagirao intenzivnim kočenjem kada se nalazio na lijevoj strani kolnika prednjim dijelom vozila u ravnini sa stražnjim dijelom poluprikolice, mogao bi stati na putu kojim je vozilom prešao do mjesta sudara, a isto tako bi tuženik izbjegao sudar zadržavanjem na desnoj voznoj traci, jer je jasno uočio upaljeni lijevi pokazivač smjera, tim više jer se teretno vozilo usporavalo do vrlo male brzine kretanja, a sustizanjem teretnog vozila je osiguranik tuženika mogao svesti brzinu svog osobnog vozila na brzinu vozila osiguranika tužitelja za što je imao dovoljno vremena i puta, te se smanjenjem brzine vratiti na desnu voznu traku, također je vještak naveo da bi osiguranik tuženika svakako izbjegao nesreću da nije krenuo u pretjecanje, bez obzira na okolnost procjene značenja upaljenog lijevog smjerokaza (za kojeg tehničkim putem nije moguće utvrdili koliko je vremenski prije nesreće i na kojoj udaljenosti bio upaljen).

32. Stoga stalni sudski vještak dipl. ing. Željko Vukić nakon provedene analize i proračuna daje zaključno mišljenje:

1. tuženik je upravljao osobnim vozilom (Alfa Romeo) krećući se iz pravca Siska u pravcu Zagreba lijevom prometnom trakom [adresa] u [adresa], a teretno vozilo (skup vozila) je skretalo iz istog smjera u lijevo kod kbr. 18 C,

2. u položaju kod sudara teretno vozilo tužitelja je skretanjem u lijevo ulazilo lijevom stranom vozila pred vozilo tuženika, te presijecalo putanju kretanja tuženika, 3. brzina vozila tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 35 km/h, dok je brzina teretnog vozila tužitelja trenutku sudara iznosila oko 3,2 km/h,

4. Usporedba izračunatih vremena pokazuje da se osobno vozilo osiguranika tuženika već 0,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja, u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo radnju skretanja ulijevo, što znači da je teretno vozilo osiguranika tužitelja radnjom skretanja u lijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika,

5. da je osiguranik tuženika reagirao intenzivnim kočenjem kada se nalazio na lijevoj strani kolnika prednjim dijelom vozila u ravnini sa stražnjim dijelom poluprikolice, mogao bi stati na putu kojim je vozilom prešao do mjesta sudara,

6. tuženik bi izbjegao sudar zadržavanjem na desnoj voznoj traci jer je jasno uočio upaljen lijevi pokazivač smjera, tim više jer se teretno vozilo usporavalo do vrlo male brzine kretanja,

7. sustizanjem teretnog vozila, osiguranik tuženika je mogao svesti brzinu svog vozila na brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja, za što je imao dovoljno vremena i puta, te se smanjenjem brzine, vratiti u desnu voznu traku,

8. osiguranik tuženika svakako bi izbjegao nesreću da nije krenuo u pretjecanje bez obzira na okolnost procjene značenja upaljenog lijevog smjerokaza, a za kojeg tehničkim putem nije moguće utvrditi koliko je vremenski prije nesreće i na kojoj udaljenosti bio upaljen,

9. tužitelj je mogao provjerom prije skretanja ulijevo vidjeti vozilo tuženika kako nadolazi pa iz razlike brzina zaključiti da će uslijediti pretjecanje, te da je ostao na desnoj strani kolnika, nesreća se ne bi desila.

33. Ovaj svoj nalaz i mišljenje je vještak ponovio i usmeno na ročištu 05.02.2025.g., a niti jedna od stranaka nije imala prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

34. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Željka Vukića jer je isti dan jasno, pregledno, objektivno, na temelju dokumentacije u spisu, te na temelju fotografija oštećenja teretnog vozila osiguranika tužitelja, a također je vještak proveo rekonstrukciju (očevid) uz sudjelovanje sudionika predmetne nezgode

- vozačima, pri čemu je cijenio i njihove iskaze kao svjedoka u ovom postupku.

35. Stranke nisu imale prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer su obje stranke različito tumačile mišljenje vještaka pa je tužitelj smatrao da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, a tuženik je smatrao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak iste.

36. Osiguranik tuženika, ZK je u svom iskazu jasno iskazao da se predmetnog dana upravljajući osobnim vozilom iz smjera Siska prema Zagrebu - duže vrijeme kretao iza kamiona kojim je upravljao osiguranik tužitelja, FK i da se u jednom trenutku na kamionu (u [adresa]) uključio lijevi pokazivač smjera, te da se nije duže vrijeme ništa događalo, tj. navodi - približno minutu kamion nije počeo skretati, a on, osiguranik tuženika, ZK - nije mogao protumačiti taj uključeni lijevi pokazivač smjera i započeo je radnju pretjecanja kamiona, te je onda došlo do udara, kako on to kaže: "i onda kamion je udario u moj desni kraj osobnog vozila od iza prema naprijed" - pa je već iz ovog iskaza osiguranika tuženika razvidno da je osiguranik tuženika - unatoč upaljenom lijevom pokazivaču smjera na kamionu koji je bio upaljen duže vremena, tj. približno minutu (nije se "duže vrijeme ništa događalo") i unatoč tome što je teretno vozilo usporavalo do vrlo male brzine kretanja (brzina teretnog vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila je oko 3,2 km/h) – osiguranik tuženika je počeo pretjecati teretno vozilo, te je došlo do sraza oba vozila, a kako je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno: 1. da bi osiguranik tuženika ZK izbjegao sudar - zadržavanjem na desnoj voznoj traci jer je jasno uočio upaljen lijevi pokazivač smjera, tim više jer je teretno vozilo usporavalo svoje kretanje do vrlo male brzine kretanja, a isto tako i 2. da bi osiguranik tuženika izbjegao nezgodu da je reagirao intenzivnim kočenjem kada se nalazio na lijevoj strani kolnika prednjim dijelom vozila u ravnini sa stražnjim dijelom poluprikolice, te bi tada mogao stati na putu na kojem je vozilom prešao do mjesta sudara, i konačno, 3. da bi osiguranik tuženika svakako izbjegao nesreću da nije uopće krenuo u pretjecanje s obzirom na upaljeni lijevi pokazivač smjera prije poduzimanja radnje skretanja osiguranika tužitelja, stotinjak metara prije mjesta tog skretanja (bez obzira na njegovu procjenu značenja tog upaljenog lijevog smjerokaza, za kojeg tehničkim putem nije moguće utvrditi koliko je vremenski prije nesreće i na kojoj udaljenosti bio upaljen) – to sud smatra da je očito da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak ove prometne nesreće jer u prometnoj situaciji u kojoj prema vlastitom iskazu vozi duže vrijeme iza teretnog vozila, i to skupa vozila i koje vozilo mu daje lijevi pokazivač smjera, pri čemu istovremeno usporava vožnju do vrlo male brzine i pri čemu je lijevi pokazivač smjera uključen duže vrijeme, gotovo minutu – on se ipak upušta u pretjecanje tog teretnog vozila, zapravo skupa vozila, dakle čini radnju potpuno suprotnu samoj toj prometnoj situaciji u kojoj se našao, k tome i potpuno nelogičnu i apsurdnu, dakle umjesto da uspori i promotri situaciju, on potpuno nerazumno i odjednom izlazi iza teretnog vozila i počinje pretjecati to teretno vozilo koje mu jasno svojim sporim kretanjem i pokazivačem smjera daje znak da misli skrenuti ulijevo (pri čemu je eventualno trebao uzeti u obzir i da ukoliko se kretao potpuno iza kamiona, da ga vozač kamiona, tj. teretnog vozila, i to skupa vozila - uopće ne vidi (o samom načinu kretanja osiguranika tuženika iza kamiona nema materijalnih tragova, no sam osiguranik tuženika navodi da se kretao duže vrijeme iza kamiona).

37. Činjenica što se osobno vozilo osiguranika tuženika 0,9 sekundi nalazilo u radnji pretjecanja u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo radnju skretanja u lijevo (pa je radnjom skretanja u lijevo presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika), ne znači da bi se - u opisanoj prometnoj situaciji u kojoj osiguranik tuženika postupa potpuno protivno istoj i upušta se u pretjecanje usprkos bitno smanjenoj brzini i usprkos uključenom i uočenom lijevom smjerokazu, dakle u kojoj osiguranik tuženika zapravo postupa potpuno ignorirajući prometnu situaciju – radilo o bilo kakvom doprinosu prometnoj nezgodi na strani osiguranika tužitelja, a isto tako i da bi se moglo s obzirom na tako mali vremenski interval od niti 1 sekunde, govoriti o tome da bi postojao doprinos osiguranika tužitelja, a odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13. i 158/13.) je određeno da prije obavljanja radnji vozilom iz čl. 43. Zakona (između ostalog, skretati udesno ili ulijevo), vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom, a osiguranik tužitelja je upravo to i učinio, tj. upalio lijevi pokazivač smjera i znatno usporio vozilo (lijevi pokazivač smjera je bio upaljen gotovo 1 minutu, tj. gotovo 60 sekundi, prema iskazu samog osiguranika tuženika), dakle osiguranik tužitelja je učinio sve što je mogao kako bi skrenuo u lijevo, te je tako već davanjem lijevog pokazivača smjera uz veće usporavanje brzine, zapravo prvi započeo svoju radnju skretanja u lijevo.

38. Stoga, kako je ocijenjeno da je osiguranik tuženika uzrokovao ovu prometnu nesreću i tako isključivo odgovoran za istu, to je temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (NN 5/05., 41/08., 125/11. – dalje ZOO-a) u svezi čl. 1045. ZOO- a tužitelju dosuđen utuženi iznos sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate predmetne osigurnine od strane tužitelja njegovom osiguraniku, temeljem čl. 1086. ZOO-a jer je tom odredbom određeno da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a navedenom isplatom tog dana je došlo do umanjenja imovine tužitelja (čl. 1046. ZOO-a), te su ova zatezne kamate dosuđene po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a.

39. Tužitelj je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 7 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), zastupanja na ročištu 22.09.2016.g., 05.12.2016.g., 12.04.2023.g., 24.05.2023.g. (očevid), te 05.02.2025.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 14.08.2018.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 toč. 4 odvj. tar. NN 138/23) – podnesak kojim nakon zastoja postupka predlaže nastavak postupka (ostali podnesci), sastava podneska od 01.07.2020.g., te od 07.05.2024.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesci), pdv-a 25% u iznosu od 412,50 EUR, troška vještačenja od 530,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu u plaćenom i potrebnom iznosu od 75,12 EUR, te na ovu presudu u iznosu od 37,56 EUR (50% e komunikacija), te mu je ovaj trošak i dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a)

DNA: tužitelju po pun.

tuženiku po pun.