REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1453/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 12. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika, objavljene 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 112-50-4189744 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 15. lipnja 2007. koja glasi:

"Redovna kamata…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." pa stoga navedena odredba Ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke na proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 1.164.66 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 11,02 € od 03.12.2007.

- na iznos od 10,95 € od 02.01.2008.

- na iznos od 10,89 € od 01.02.2008.

- na iznos od 10,82 € od 03.03.2008.

- na iznos od 10,75 € od 01.04.2008.

- na iznos od 10,68 € od 30.04.2008.

- na iznos od 16,39 € od 31.05.2008.

- na iznos od 16,29 € od 30.06.2008.

- na iznos od 16,18 € od 31.07.2008.

- na iznos od 16,07 € od 01.09.2008.

- na iznos od 15,95 € od 30.09.2008.

- na iznos od 15,85 € od 04.11.2008.

- na iznos od 15,73 € od 01.12.2008.

- na iznos od 15,61 € od 31.12.2008.

- na iznos od 15,50 € od 02.02.2009.

- na iznos od 15,39 € od 02.03.2009.

- na iznos od 24,93 € od 01.04.2009.

- na iznos od 24,74 € od 04.05.2009.

- na iznos od 24,55 € od 05.06.2009.

- na iznos od 24,35 € od 03.07.2009.

- na iznos od 24,16 € od 31.07.2009.

- na iznos od 23,96 € od 01.09.2009.

- na iznos od 23,76 € od 13.10.2009.

- na iznos od 23,56 € od 02.11.2009.

- na iznos od 23,35 € od 04.12.2009.

- na iznos od 23,14 € od 04.01.2010.

- na iznos od 22,94 € od 01.02.2010.

- na iznos od 22,73 € od 02.03.2010.

- na iznos od 22,51 € od 06.04.2010.

- na iznos od 22,29 € od 04.05.2010.

- na iznos od 22,08 € od 02.06.2010.

- na iznos od 21,85 € od 02.08.2010.

- na iznos od 21,63 € od 02.08.2010.

- na iznos od 21,40 € od 01.09.2010.

- na iznos od 21,17 € od 04.10.2010.

- na iznos od 20,93 € od 04.11.2010.

- na iznos od 20,70 € od 30.11.2010.

- na iznos od 20,46 € od 31.12.2010.

- na iznos od 20,22 € od 31.01.2011.

- na iznos od 19,98 € od 01.03.2011.

- na iznos od 19,73 € od 31.03.2011.

- na iznos od 19,49 € od 03.05.2011.

- na iznos od 19,24 € od 02.06.2011.

- na iznos od 18,98 € od 02.07.2011.

- na iznos od 16,96 € od 03.08.2011.

- na iznos od 16,73 € od 05.09.2011.

- na iznos od 16,49 € od 30.09.2011.

- na iznos od 11,18 € od 31.10.2011.

- na iznos od 11,01 € od 02.12.2011.

- na iznos od 10,84 € od 02.02.2012.

- na iznos od 10,67 € od 02.02.2012.

- na iznos od 10,49 € od 02.03.2012.

- na iznos od 10,31 € od 02.04.2012.

- na iznos od 10,12 € od 30.04.2012.

- na iznos od 9,94 € od 01.06.2012.

- na iznos od 9,76 € od 02.07.2012.

- na iznos od 9,57 € od 03.09.2012.

- na iznos od 9,39 € od 03.09.2012.

- na iznos od 9,19 € od 03.10.2012.

- na iznos od 9,00 € od 28.11.2012.

- na iznos od 8,81 € od 28.12.2012.

- na iznos od 8,61 € od 31.12.2012.

- na iznos od 8,74 € od 31.07.2013.

- na iznos od 8,53 € od 31.08.2013.

- na iznos od 8,31 € od 30.09.2013.

- na iznos od 8,09 € od 31.10.2013.

- na iznos od 7,87 € od 30.11.2013.

- na iznos od 7,64 € od 31.12.2013.

- na iznos od 7,42 € od 31.01.2014.

- na iznos od 7,19 € od 03.03.2014.

- na iznos od 6,95 € od 01.04.2014.

- na iznos od 6,73 € od 06.05.2014.

- na iznos od 6,49 € od 03.06.2014.

- na iznos od 6,25 € od 31.07.2014.

- na iznos od 6,01 € od 31.07.2014.

- na iznos od 5,77 € od 31.08.2014.

- na iznos od 5,53 € od 30.09.2014.

- na iznos od 5,28 € od 04.11.2014.

- na iznos od 5,03 € od 01.12.2014.

- na iznos od 4,86 € od 12.01.2015. pa sve do isplate, a koja teče do 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. isplate u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. godine pa do isplate, za svako polugodište, u visini kamatne stope koja se izračunava uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 1.109,20 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu do 2.850,00 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška od 2.250,00 eura sa sporednom tražbinom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. lipnja 2019. tužitelj navodi da je 15. lipnja 2007. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj 112-50-4189744 za kupnju vozila u iznosu kunske protuvrijednosti 23.257,57 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovorne odredbe zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, a podneskom od 10. lipnja 2024. usklađuje zahtjev za isplatu s nalazom vještaka.

2. Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer je ugovor solemniziran, jer nije zaključen ugovor s fiksnom kamatnom stopom, ističe prigovor zastare protekom trogodišnjeg roka od izvršenih uplata.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor, provedeno financijsko vještačenje i saslušana tužiteljica.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 112-50-4189744 tužiteljici je odobren kredit u protuvrijednosti 23.257,57 švicarskih franaka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, člankom 2. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20%, člankom 4. i 7. dogovorena je otplata u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu.

3.1.2. Dodatkom ugovoru od 29. siječnja 2013. stranke su zaključile moratorij u trajanju od šest mjeseci i to u periodu od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2013. koji moratorij je ugovoren za nedospjelu glavnicu kredita koja na dan početka tijeka moratorija iznosi 10.437,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Rok otplate kredita produljuje se za razdoblje moratorija a korisnik kredita plaća naknadu a korištenje moratorija u visini 3,90% koja se obračunava na iznos nedospjele glavnice iz prethodnog stavka i pripisuje tom iznosu. Po isteku moratorija prvi anuitete u novom iznosu dospijeva na naplatu 31. srpnja 2013. a posljednji 31. prosinca 2014.

3.2. Financijskim vještačenjem provedenim 11. travnja 2024. po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš utvrđena je razlika po mjesecima zbog promjene kamatne stope koja obuhvaća pozitivnu razliku, razliku između kamate u anuitetima po ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu primjenjujući početnu kamatnu stopu u odnosu na stvarno plaćene kamate u anuitetima, od ukupno 1.164,66 eura

3.3. Tužiteljica iskazuje da moraju imati pouzdan i dobar automobil zbog potreba djeteta te uvijek kupuju novi, da su i prije podizali kredit za kupnju automobila, ali se ne sjeća zašto su podigli kredit kod tuženika, da se nisu raspitivali o visini i načinu promjene kamatne stope, da je kod javnog bilježnika potpisala ugovor kojeg je sastavila banka, a ona nije mogla niti je utjecala na bilo koju odredbu, da joj nije objašnjeno na koji način i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa, ali nije očekivala da će mjesečna rata s početnih 1.300,00 kn narasti na preko 2.000,00 kn mjesečno, a nakon što je sve otplaćeno trebali su platiti još 40.000,00 kn.

4. Utvrđeno je da:

- su stranke 15. lipnja 2007. zaključile ugovor o kreditu broj 112-50-4189744 u iznosu kunske protuvrijednosti 23.257,57 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20%, a utvrđuje se odlukama banke,

- se kamatna stopa promijenila 1. studenog 2007. na 6,20%, 1. svibnja 2008. na 6,75%, 1. ožujka 2009. na 7,75%, 1. srpnja 2011. na 7,50% i 1. listopada 2011. na 6,75%,

- je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope,

- je dodatkom od 28. siječnja 2013. ugovoren moratorij u trajanju od šest mjeseci na nedospjelu glavnicu kredita koja iznosi 10.437,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i kamate iz početnog otplatnog plana iznosi 1.164,66 eura;

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

9. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

10. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

11. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja Odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

12. Budući da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv tužitelju treba vratiti ono što je na temelju takvog dijela Ugovora o kreditu platio sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti dio imovine neke osobe ukoliko prijelaz imovine nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

13.1. Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženika) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.Tužba od 13. lipnja 2019. podnesena je na zadnji dan roka od pet godina za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014. zbog čega prigovor zastare nije osnovan.

14. Sporedno potraživanje, zakonska zatezna kamata teče od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa utvrđenog nalazom vještaka do isplate, a određena je, do 31. prosinca 2007. godine, sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), a počevši s 1. siječnjem 2008. godine u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9% ("Narodne novine" 1/08., 75/08., 1/09., 76/09., 1/10., 82/10. i 1/11.) odnosno, počevši od 30. lipnja 2011. godine, 7% ("Narodne novine" 74/11.,1/12.,73/12.,1/13.,83/13., 1/14.,80/14. i 1/15.) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

15. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 265,45 eura te nagrade punomoćniku prema konačnoj visini tužbenog zahtjeva za sastav tužbe, podneska od 10. lipnja 2024., zastupanja na ročištu 19. siječnja 2021. i 12. veljače 2025. po 75 bodova, zastupanje na ročištu 23. siječnja 2020. prema Tbr. 9.2. OT 37,5 bodova, ukupno 337,5 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 843,75 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za zastupanje na ročištu 5. rujna 2022. na kojem je dostavljen dokaz o uplati predujma, na ročištu 10. lipnja 2024. jer je priznata nagrada za sastav podneska predanog neposredno pred ročište, pristup na ročište 9. srpnja 2024. koje je odgođeno zbog nedolaska tužitelja.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023).

Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dok prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 21. ožujka 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćniku tužiteljice Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule

2. punomoćniku tuženika Saši Poldanu, odvjetniku iz Rijeke