REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Pr-63/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanu po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnika trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate naknade plaće i naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, temeljem odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ da tužiteljici VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu u visini izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 7.848,81 eura bruto za razdoblje od 16.03.2009.g. do 30.06.2011.g. uvećanom za zakonske zatezne kamate i to:

- na iznos od 72,54 eura bruto od 15.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 288,01 eura bruto od 15.07.2011.g. do isplate

po stopi od 14% do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana, kao i platiti dužne doprinose.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće u preostalom dijelu u iznosu od 1.224,91 eura bruto sa zateznim kamatama, zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade plaće iz točke I. izreke, kao i zahtjev za plaćanje zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos naknade plaće iz točke I. izreke u razdoblju od desetog dana u mjesecu pa do petnaestog dana u mjesecu za naknadu plaće iz prethodnog mjeseca.

III. Nalaže se tuženiku ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ da tužiteljici VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 5 (pet) prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca i to u bruto iznosu od 1.440,04 eura (slovima:jednutisućuičetiristočetrdeseteuraičetiricenta), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 3.744,15 eura, tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu odbija kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 30. lipnja 2011. do 20. ožujka 2025.

IV. Nalaže se tuženiku ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ da tužiteljici VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.559,67 eura (slovima:devettisućapetstopedesetdeveteuraišezdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 5.803,41 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu sudu navodeći da je sklopila posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom dana 17. veljače 2007. godine (s početkom rada od 01. veljače 2007. godine), da je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu bez datuma tužiteljici otkazao ugovor o radu s danom 16. ožujka 2009. godine zbog zatvorene proizvodnje i viška radne snage, povodom čega je tužiteljica 14. travnja 2009. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji nije dobila odgovor. Tužiteljica tvrdi da je ovaj otkaz nezakonit zato što joj tuženik nije ponudio drugi posao, kao i zato što se nalazila na bolovanju zbog doživljene nezgode na radu, zatim da odluka općenito nema razloge te predlaže da se presudom utvrdi nedopuštenost otkaza, zatim da radni odnos nije prestao i da se tuženiku kao poslodavcu tužiteljice naloži isplata naknade plaće nakon otkaza, kao i isplata neisplaćene plaće u razdoblju od 10. studenoga 2008. godine pa do 10. ožujka 2009. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da prilikom donošenja pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije poštivao zakon u propisanoj proceduri, zatim da je tužiteljica otišla na bolovanje zbog pretrpljene ozljede na radu i da se još uvijek nalazi na bolovanju, osporio je da je ta ozljeda razlog zbog kojeg se ona još nalazi na bolovanju, priznaje osnovanost zahtjeva za isplatu naknade plaće s time što je prigovorio da nije naznačena vrijednost predmeta spora, protivi se zahtjevu za isplatu plaće u razdoblju od 10. studenoga 2008. do 10. ožujka 2009. godine zato što se u to vrijeme nalazila na bolovanju te joj je isplaćivana naknada plaće na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3. U podnesku zaprimljenom 30. rujna 2011. godine tuženik je ustvrdio da se tužiteljica u razdoblju od 03. lipnja 2008. godine pa do 15. travnja 2009. nalazila na bolovanju zbog bolesti a ne zbog ozljede na radu, zatim da je dopisom od 11. lipnja 2009. godine (koji nije priložen uz navedeni podnesak) obavijestio tužiteljicu da je odluku o poslovno uvjetovanom otkazu stavio izvan snage i da tužiteljicu poziva da se vrati na posao, zatim da iako je dopisom od 18. lipnja 2009. godine tužiteljica prihvatila povratak na posao ipak nije se vratila na posao, zbog čega predlaže odbijanje zahtjeva za isplatu naknade plaće nakon 18. lipnja 2009. godine. Tuženik je istovremeno podnio tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i predložio je da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi 18. lipnja 2009. godine.

4. U podnesku zaprimljenom 10. srpnja 2013. godine (list 89 spisa) tužiteljica je izjavila da povlači dio tužbenog zahtjeva naveden pod točkom III. tužbe, odnosno odustaje od potraživanja plaće za period prije prestanka radnog odnosa tj. Za period od 10. 11. 2008. g. do 10.03.2009.g.

5. U podnesku zaprimljenom 13. kolovoza 2013. godine (list 91 spisa) tuženik se opreza radi protivi djelomičnom povlačenju tužbe navodeći da je nejasno je li tužiteljica ima na umu povlačenje tužbe ili odricanje od zahtjeva pod točkom III. petita s obzirom na stilizaciju izjave o povlačenju, zbog čega predlaže da sud meritorno odluči o tom zahtjevu, dok je suglasan sa odricanjem i traži da mu tužiteljica nadoknadi parnični trošak.

6. U podnesku zaprimljenom 14. travnja 2014. godine tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u točki II. tako da na ime naknade plaće za period od 16. ožujka 2009. do 26. rujna 2011. potražuje iznos od 75.413,00 kuna bruto uvećan za zatezne kamate.

7. Djelomičnom presudom ovog suda poslovni broj P-265/2012-50 od 27. svibnja 2014. godine ovaj sud je pod točkom I. izreke utvrdio da je nedopuštena odluka tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ sa sjedištem u [adresa]

- [adresa] poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao dana 16. ožujka 2009. godine, pod točkom II. odredio je sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 17. veljače 2007. godine između tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika trgovačko-ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ sa sjedištem u [adresa], a kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika odredio dan 30. lipnja 2011. godine, pod točkom III. odbio je tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćene plaće u razdoblju od 10. studenoga 2008. godine pa do 10. ožujka 2009. godine u ukupnom bruto iznosu od 10.850,00 kn sa zateznom kamatom, te pod točkom IV. odlučio da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće u razdoblju od 16. ožujka 2009. godine do 26. rujna 2011. godine, kao i o parničnim troškovima odlučiti naknadno.

8. Presudom Županijskog suda u Vukovaru kao drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1301/2014-3 od 27. listopada 2015. godine odbijena je žalba tuženika protiv gore navedene djelomične presude i ista je potvrđena u cijelosti.

9. Povodom revizije tuženika protiv drugostupanjske presude Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revr-1094/2016-3 od 29. siječnja 2019. godine odbio reviziju tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1301/2014-3 od 27. listopada 2015. godine kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda ovog suda poslovni broj P-265/2012-50 od 27. svibnja 2014. godine u točki I. izreke (za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao 16. ožujka 2009. godine), te je prihvaćena revizija tuženika kao djelomično osnovana i ukinuta je presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1301/2014-3 od 27. listopada 2015. godine u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena djelomična presuda ovog suda poslovni broj P-265/2012-50 od 27. svibnja 2014. godine u točki II. izreke, te je u istom dijelu ukinuta i djelomična presuda i predmet je u tom dijelu vraćen ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovljenom suđenju (vođenom pod brojem spisa ovoga suda P- 265/2012) bilo je potrebno raspraviti protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka i za određivanje dana prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, te odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu naknade plaće, s time da je tužiteljica na zapisniku od dana 08. prosinca 2015. godine povukla dio tužbe za isplatu naknade plaće za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2011. godine u ukupnom iznosu od 7.078,00 kn.

11. Ovaj sud je 7. lipnja 2019. donio presudu i rješenje broj P-265/12-69 te je pod točkom I. izreke presude odredio sudski raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 17. veljače 2007. godine između tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika trgovačkougostiteljskog obrta „ [obrt]“ sa sjedištem u [adresa], a kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika odredio 18. lipnja 2009. godine, pod točkom II. naložio tuženiku da tužiteljici na ime naknade plaće za razdoblje od 16. ožujka 2009. godine pa do 18. lipnja 2009. godine isplati ukupan bruto iznos od 6.371,31 kn sa zateznom kamatom, pod točkom III. odbio preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće u razdoblju od 19. lipnja 2009. godine pa do 30. lipnja 2011. godine u ukupnom bruto iznosu od 61.963,69 kn sa zateznom kamatom, pod točkom IV. Izreke presude odbio je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade plaće iz točke I. izreke kao neosnovan, kao i zahtjev za plaćanje zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos naknade plaće iz točke I. izreke u razdoblju od desetog dana u mjesecu pa do petnaestog dana u mjesecu za naknadu plaće iz prethodnog mjeseca. Rješenjem istoga broja i datuma Općinski sud u Vukovaru je pod točkom I. utvrdio da je povučena tužba za isplatu naknade plaće za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 26. rujna 2011. godine u bruto iznosu od 7.078,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te pod točkom II. odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

12. Protiv citirane presude ovoga suda obje parnične stranke su uložile žalbe povodom kojih je 3. prosinca 2019. Županijski sud u Vukovaru donio presudu i rješenje Gž-513/2019-3 i pod točkom I. izreke presude djelomično usvojio žalbu tužitelja i tuženika na način da je ukinuo točku II. presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: P- 265/2012-70 od 7. lipnja 2019. (u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade place za razdoblje od 16. ožujka 2009. do 18. lipnja 2009. isplati bruto iznos od 6.371,31 kunu sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose) kao i točku II. pobijanog rješenja kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, te je odbio žalbu tužitelja u preostalom dijelu i potvrdio preostali dio presude i rješenja.

13. Općinski sud u Vukovaru je potom 20. prosinca 2019. donio presudu broj Pr-83/2019 kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasniku trgovačko- ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ sa sjedištem u [adresa] da tužiteljici VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade plaće za razdoblje od 16. ožujka 2009. godine pa do 18. lipnja 2009. godine isplati ukupan bruto iznos od 6.371,31 kn sa zateznom kamatom, pod točkom II. izreke odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade plaće iz točke I. izreke kao neosnovan, pod točkom III. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 5 (pet) prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca te naložio tuženiku da na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužiteljici bruto iznos od 10.850,00 kn, a pod točkom IV. odbio preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 13 (trinaest) prosječnih mjesečnih plaća odnosno u bruto iznosu od 28.210,00 kn, te pod točkom V. odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

13.1. Protiv navedene presude tužitelj i tuženik su izjavili žalbu protiv presude te je spis sa popratnim izvješćem dostavljen Županijskom sudu u Vukovaru na odlučivanje

14. Nadalje, tužiteljica je 03. siječnja 2020. izjavila reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-513/2019 od 3. prosinca 2019., pa je Županijski sud u Vukovaru dopisom broj Gž R 1/2020-2 od 7. travnja 2020. vratio spis Općinskom sudu u Vukovaru navodeći da Županijski sud ne može odlučivati o žalbama prije nego Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku o izjavljenoj reviziji protiv prethodne presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 3. prosinca 2019.

15. Vrhovni sud RH zaprimio je reviziju tužiteljice sa spisom na odlučivanje 4. svibnja 2020. povodom koje je donio odluku broj Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. listopada 2024. kojom je djelomično prihvatio reviziju tužiteljice i preinačio presudu Županijskog suda u Vukovaru, broj:Gž-513/2019-3 od 3. prosinca 2019. i presudu Općinskog suda u Vukovaru, broj:P-265/12-70 od 7. lipnja 2019.pod točkom I. izreke tako da je određen sudski raskid spornog Ugovora o radu sa danom 30.lipnja 2011., a ne sa danom 18. lipnja 2009. kako su odlučili nižestupanjski sudovi. Pored toga, djelomično je prihvaćena revizija tužiteljice, te su ukinute navedene presude Županijskog suda u Vukovaru i Općinskog suda u Vukovaru pod točkama III. izreke, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Nakon toga, ovaj sud je uz popratno izvješće dostavio Županijskom sudu u Vukovaru spis sa žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj:Pr-83/2019-4 od 20. prosinca 2019. te je Županijski sud u Vukovaru rješenjem Gž R-113/2024-3 od 9. prosinca 2024. uvažio žalbe, ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru, broj:Pr-83/2019-4 od 20. prosinca 2019. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Županijski sud u Vukovaru u obrazloženju citiranoga rješenja navodi kako se pobijana presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-83/2019 od 20. prosinca 2019. temelji na ranijim presudama Županijskog suda u Vukovaru, broj:Gž-513/2019-3 od 3. prosinca 2019. i presudu Općinskog suda u Vukovaru, broj:P-265/12-70 od 7. lipnja 2019., a koje su preinačene i ukinute navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske,broj:Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. pa je iz navedenog razloga bilo nužno uvažiti žalbe i ukinuti prvostupanjsku presudu broj:Pr-83/2019-4 od 20. prosinca 2019. i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

17. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za period od 16. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. u ukupnom iznosu od 9.073,72 eura, te zahtjev za naknadu štete u visini 5.184,15 eura radi sudskog raskida ugovora o radu.

18. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka dana 17. veljače 2007. godine (list 4 spisa), Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (list 5 spisa), prijave o ozljedi na radu s uputnicom za liječničko povjerenstvo (list 7-9 spisa), prijave o prestanku osiguranja od 16. ožujka 2009. (list 10-11 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Područna služba Osijek, Šetalište P. Preradovića 3. od 28. studenoga 2008. (list 12-13 spisa), nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka Auditus d.o.o. Osijek, Siniše Babić od 25. studenoga 2011. s prilozima (list 34-53 spisa), izvatka iz obrtnog registra od 6. ožujka 2012. (list 70-71 spisa), rješenja HZMO PS u Vukovaru od 26. rujna 2011. (list 99 spisa), zapisnika o saslušanju tužiteljice na glavnoj raspravi 21. veljače 2012. (list 60-61 spisa), zapisnika o saslušanju tužiteljice i tuženika na glavnoj raspravi dana 6. svibnja 2019. (list 142- 143 spisa).

19. U dosadašnjem tijeku postupka nije sporno da je da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu od 17. veljače 2007. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu bez datuma, navodeći u odluci da rad prestaje 16. ožujka 2009., a zbog prestanka proizvodnje granula za plastiku na čijem je pakiranju radila tužiteljica, da je tužiteljica protiv navedene odluke ustala tužbom u ovom parničnom postupku, da je tuženik dopisom od 11. lipnja 2009. pozvao tužiteljicu da se vrati na rad, da je tuženik 18. lipnja 2009. zaprimio dopis punomoćnika tužiteljice kojim odgovara na dopis tuženika te navodi da tužiteljica prihvaća povratak na rad i radni odnos te traži isplatu neisplaćenih plaća za vrijeme rada i onih od prestanka radnog odnosa, da se tužiteljica nije vratila na rad kod tuženika, da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. srpnja 2011. utvrđena opća nesposobnost za rad i priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je tuženik 30. rujna 2011. podnio zahtjev kojim traži sudski raskid Ugovora o radu s 18. lipnja 2009., da je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-265/2012 od 27. svibnja 2014. utvrđena nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. odredio sudski raskid spornog Ugovora o radu sa danom 30.lipnja 2011., a ne sa danom 18. lipnja 2009. kako su odlučili nižestupanjski sudovi.

20. Čitanjem zapisnika o saslušanju tužiteljice na glavnoj raspravi 21. veljače 2012. (list 60-61 spisa) slijedi da je radila kod tuženika na radnom mjestu prerade stare plastike – granule, a te granule je tuženik prodavao pošto su ih oni stavljali u najlonske vreće pakovanja od 25 do 30 kg. Tuženik joj je otkazao ugovor o radu koji je sklopljen 17. 02. 2007.g., a odluka o prestanku rada je 16. 03. 2009.g., zbog zatvaranja proizvodnje i viška radne snage. Taj dan kada je pala sa stolice izdržala je do kraja radnog vremena i povrijedila je lijevo rame, jer joj je pukla tetiva i tek je sljedećeg dana 03. 06. 2008.g. otišla i prijavila ozljedu na radu. Komisija Hrv. zavoda za zdravstveno osiguranje, prema med. dokumentaciji u nalazu, ocjeni i mišljenju dala je mišljenje dijagnoza S 49 – Ugovor o radu do 16. 03. 2009.g., ocjena "CIC" do 15. 04. 2009.g. zaključno. Nakon toga, otišla je u invalidsku mirovinu 01. 07. 2011.g. kao stalno radno nesposobna te sada prima invalidsku mirovinu u iznosu od 905,00 kn i to od 01. 07. 2011.g. Tužiteljica je navela da je točno da ju je tuženik zvao da dođe na posao, i to je bilo 2009.g., te se ona odazvala ja sam se odazvala, a tuženik je uzeo njezine papire i radnu knjižicu i rekao je da dok se sud ne završi da nju ne može prijaviti da radi kod njega.

20.1. Iz zapisnika o saslušanju tužiteljice na glavnoj raspravi od 6. svibnja 2019. slijedi da se nakon primitka odluke o otkazu javila u tuženikovu radnju na autobusnom kolodvoru koja se zove " V", ali niije započela s radom zato što nije bila prijavljena. Tuženik ju je odjavio 16. ožujka 2009. godine te nije mogla otvoriti bolovanje zbog te odjave osiguranja. Niije imala pravo primati niti naknadu sa zavoda za zapošljavanje zato što ju je tuženik odjavio. To je sve bilo u lipnju 2009. godine. U razdoblju od srpnja 2009. pa do 30. lipnja 2011. godine nije radila a nisam niti primala naknadu za bolovanje, liječila se tako što sam primala kemoterapiju zbog operacije štitnjače. Kod tuženika sam bila stalni zaposlenik a ne na određeno vrijeme. Mirovina joj je sada malo više od tisuću kuna. Kod tuženika je radila nešto malo više od dvije godine do otkaza ugovora, u vrijeme otkazivanja ugovora imala je 53 godine života, a sad će ubrzo napuniti 63 godine. U to vrijeme sam imala je obvezu uzdržavanja maloljetnog sina koji je pohađao osnovnu školu s obzirom da suprug još nije ostvario pravo na starosnu mirovinu.

21. Iz zapisnika o saslušanju tuženika na glavnoj raspravi 6. svibnja 2019. slijedi da nije mogao tužiteljicu prijaviti na mirovinsko osiguranje u lipnju 2009. godine zato što su mu u HZMO u Područnom uredu Vukovar rekli da je ne može prijaviti dok se vodi općenito spor protiv njega a tužiteljica je pokrenula protiv njega i parnicu za naknadu štete zbog ozljede na radu koja se dogodila 03. lipnja 2008. godine. Kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice predložio je 18. lipnja 2009. godine jer ju je tada htio vratiti na posao ali to nije mogao učiniti. Točno je da sam je tužiteljicu odjavio kao radnicu sa danom 16. ožujka 2009. godine, te je u tom pogledu pogriješio. Do otkazivanja je tužiteljici isplaćivao naknadu plaće zbog bolovanja a što mu HZZO nije refundirao. Nije odjavio svoj trgovačko-ugostiteljski obrt " [obrt]" zato što je zadržao djelatnost ugostiteljstva i trgovine ali se proizvodnjom granula za plastiku prestao baviti još u proljeće 2009. godine jer nije bilo isplativo. Tužiteljica je do otkaza bila zaposlena kod njega dvije godine. Zna da tužiteljica ima sina a to mu je poznato otuda što je ona susjeda moga oca JR a tako sam ju je i zaposlio.

22. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a sud je našao da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće djelomično osnovan kako je navedeno u točki I. izreke presude, te da je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu djelomično osnovan, a kako je to navedeno pod točkom III. izreke presude.

23. Odredbom čl. 85. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04. i 68/05. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZR/95) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 297. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09., 61/11., 82/12 i 73/13 dalje u tekstu: ZR/09) i čl. 232. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR/14) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran .

24. Kako je u postupku pravomoćno utvrđena nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena 16. 03. 2009.g., s kojim datumom ju je tuženik i odjavio kao zaposlenika, te da je Vrhovni sud RH rješenjem broj Rev-580/2020-2 od 15. listopada 2024. odredio sudski raskid spornog Ugovora o radu sa danom 30.lipnja 2011., to tužiteljici slijedom odredbe čl. 85. st. 3. ZR/95 pripada pravo na isplatu naknade plaće, budući da je do prekida rada tužiteljice kod tuženika došlo krivnjom tuženika kao poslodavca upravo nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu.

25. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva za naknadu plaće u razdoblju od 16. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Siniši Babiću.

25.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 25. studenoga 2011. proizlazi da naknada ove plaće iznosi 2.170,00 kn mjesečno bruto u skladu sa čl. 8. ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 17. veljače 2007. godine, zatim da je tužiteljici isplaćena naknada plaće za ožujak 2009. godine od strane HZZO-a u visini od 1.623,42 kn tako da je tuženik obvezan da isplati razliku od 546,58 kn (72,54 eura) za taj mjesec, a po 2.170,00 kn (288,01 eura) za sve preostale mjesece zaključno s lipnjem 2011. godine.

25.2. Na nalaz i mišljenje vještake stranke nisu imale primjedbi pa ga sud prihvaća kao objektivan i stručan te je na temelju istoga utvrđena visina tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće za period od 16. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011.

25.3. Ukupno je tuženik obvezan isplatiti naknadu plaće tužiteljici za razdoblje od 16. ožujka 2009. pa do 30. lipnja 2011. godine u bruto iznosu od 7.848,81 eura.

25.4. Nadalje, tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 9.073,72 eura i to iznos od 168,58 za mjesec ožujak 2009., a iznos od 329,82 eura za preostale mjesece zaključno s lipnjem 2011., sve uvećano za zakonske zatezne kamate. Takvu visinu tužbenoga zahtjeva tužitelj nije dokazao priloženim i izvedenim dokazima, niti je predložio provođenje novog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, nego je još u podnesku od 14. travnja 2014. naveo da tu visinu temelji na Rješenju HZMO od 26. rujna 2011. te isplatnim listama od svibnja 2008., lipnja 2008. i srpnja 2008. iz kojih je vidljivo da je prosječna bruto plaća tužiteljice iznosila 2.485,00 kuna.

25.5.Čitanjem navedenih isprava, sud ne može na nedvojben način utvrditi osnovanost tako postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno visinu prosječne bruto plaće, posebice u situaciji kada se tuženik protivi tužbenom zahtjevu. Tada je na tužitelju teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

25.6. Prema tome, sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke kao stručan i objektivan utvrdio visinu naknade plaće za utuženo razdoblje, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.224,91 eura taj zahtjev uvećan za zakonske zatezne kamate valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Nadalje, odredbom čl. 116. st. 1. ZR/95 propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a zaposleniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev zaposlenika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga zaposlenika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete zaposlenika.

27. S obzirom da je tužiteljica u ponovljenom suđenju zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu podnijela prije okončanja glavne rasprave pred ovim sudom prvog stupnja, ocjena je suda da za isticanje takvog zahtjeva nije nastupila prekluzija kako to tvrdi tuženik, a pogotovo nije nastupila zastara potraživanja ove naknade štete jer obveza isplate naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu dospijeva tek danom donošenja prvostupanjske presude.

28. Visinu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu sud je utvrdio na temelju navedenog nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka Siniše Babić od 25. studenoga 2011. godine, iz kojega proizlazi da je tužiteljici trebala biti isplaćena plaća u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu u bruto iznosu od 2.170,00 kn mjesečno 8288,01 eura), a što nije s obzirom da se tužiteljica tada nalazila na bolovanju, zatim na temelju iskaza tužiteljice i ugovora o radu iz kojeg proizlazi da je radni odnos tužiteljice kod tuženika trajao nešto više od dvije godine do otkaza ugovora o radu, da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu imala 53 godine života, da se sada se nalazi u mirovini i nema obvezu uzdržavanja a u vrijeme otkazivanja ugovora o radu 16. ožujka 2009. godine je imala obvezu uzdržavanja maloljetnog sina koji je pohađao osnovnu školu s obzirom da suprug još nije bio ostvario pravo na starosnu mirovinu. Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i sadržaj odredbe čl. 116. st. 1. ZR/95 ocjena je suda da je tužiteljici primjereno dosuditi naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od pet prosječnih mjesečnih plaća odnosno u iznosu od 1.440,04 eura bruto, dok je u preostalom dijelu u visini od 3.744,15 eura zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće odbijen kao neosnovan.

29. Nadalje, tuženik je nedvojbeno zakasnio sa ispunjenjem svoje obveze, zbog čega je tužiteljici dosuđena zatezna kamata u smislu čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje u tekstu: ZOO) u vezi s čl. 83. st. 4. ZR/95 kojim je propisano da se plaća za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u narednom mjesecu ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, tako da je kamata dosuđena od šesnaestog dana u narednom mjesecu za naknadu plaće iz prethodnog mjeseca jer je tek tada tuženik došao u zakašnjenje kod svakog pojedinog iznosa dospjele a neisplaćene naknade plaće.

29.1. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

29.2. O zateznoj kamati i stopi zatezne kamate odlučeno je sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

29.3. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada kamata od dana presuđenja jer je s tim danom utvrđen iznos naknade pa je stoga zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 30. lipnja 2011. do 20. ožujka 2025. odbijen kao neosnovan.

30. U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (dalje u tekstu:

ZPD-„Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 114/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, 151/2022, 114/2023, 152/2024) sadrži istu takvu odredbu u čl. 24. st. 1.

30.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPD-a i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 dalje u tekstu: Pravilnik), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Pravilnikom o porezu na dohodak (Narodne novine br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 15 6/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23, 16/25) u čl. 23. st. 1. propisano je da se predujam poreza na dohodak iz članka 24. Zakona obračunava kumulativno, pri svakoj isplati u tijeku jednoga kalendarskog mjeseca, a čl. 24. st. 1. toga Zakona propisano je da je poslodavac i isplatitelj primitka (plaće) i mirovine odnosno sam porezni obveznik obvezan obračunati, obustaviti i na propisani uplatni račun uplatiti predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada na način propisan naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

30.2. Prema tome, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju i u tom dijelu je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP prema kojoj je propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

31.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen na iznos od ukupno 14.257,87 eura (9.073,72 eura + 5.184,15 eura), to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 9.288,95 eura (7.848,81 eura +1.440,04 eura) uspio sa 65,15%, a tuženik sa 34,85%.

31.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 82,57% (tužitelj: 100% + 65,15%=165,15% : 2 = 82,57%,; tuženik: 0% + 34,85% = 34,85% : 2= 17,43%), a iz čega proizlazi da je uspjeh tužitelja u ovom postupku u 82,57%, a tuženika 17,43%.

31.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (82,57%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (17,43%), te se na taj način dolazi do razlike od 65,14%.

31.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), te tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova,

- trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava prema Tbr. 30. t. 2. OT sa 50 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 29. rujna 2009., 23. svibnja 2011., 15. rujna 2011., 24. siječnja 2011., 21. veljače 2011.,13. veljače 2013., 4. ožujka 2014., 12. svibnja 2014., 8. prosinca 2015., 6. svibnja 2019., 19. prosinca 2019. i 10. ožujka 2025. prema Tbr. 9. t. 1. OT sa 250 bodova za svako ročište, ukupno 3000 bodova,

- trošak sastava podnesaka od 13. travnja 2011., 18. srpnja 2011., 16. rujna 2011., 5. prosinca 2012., 28. veljače 2013. i 10. srpnja 2013., prema Tbr. 8. t. 4. OT. sa 25 bodova za svaku podnesak odnosno ukupno 150 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 24. siječnja 2012., 14. travnja 2014. i 24. veljače 2025. prema Tbr. 8. t. 1. OT sa 250 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 750 bodova,

- trošak sastava podneska od 18. lipnja 2009. prema Tbr. 30. OT sa 25 bodova,

- trošak sastava žalbi od 24. veljače 2012., 14. lipnja 2019. i 27. prosinca 2019. prema Tbr. 10. t. 1. OT sa 312,50 bodova za svaku žalbu, odnosno ukupno 937,50 bodova,

- trošak sastava revizije od 3. siječnja 2020. prema tbr. 10. t. 5. OT sa 375 bodova,

- trošak pristupa ročištima za objavu odluke od 27. svibnja 2014., 7. lipnja 2019., 20. prosinca 2019. i 21. ožujka 2025. prema Tbr. 9. t. 3. OT sa 50 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 200 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 5737,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 11.475,00 eura te uvećano za pripadajući PDV od 25% odnosno 2.868,75 eura sveukupno iznosi 14.343,75 eura.

31.5. Pored ovog iznosa tužitelju je još priznat trošak predujmljenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,83 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 14.675,58 eura.

31.6. Sud tužitelju nije priznao kao nužan i opravdan trošak sastava podnesaka od 24. svibnja 2011., 20. listopada 2015. i 8. siječnja 2019. jer se navedeni podnesci ne nalaze u ovom spisu, te trošak sastava podnesaka od 21. svibnja 2012., 6. srpnja 2012., 12. listopada 2012., 8. siječnja 2013. i 15. ožujka 2016. jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka, nego se radi o podnescima kojima tužitelj požuruje postupanje suda.

31.7. Kada se uzme da je uspjeh tužitelja u sporu 65,14% proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 9.559,67 eura.

31.8. Sud je tužitelju priznao zateznu kamatu na dosuđeni trošak od dana donošenja presude 21. ožujka 2025. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 30. st.2. Ovršnog zakona.

32. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 21. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika