REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-211/2024-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupa ga Nenad Pehnec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pehnec, Vidović Pehnec j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 (OIB: 26187994862) kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da tužitelju VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu zbog izmakle koristi za razdoblje od 8.1.2015. do 30.9.2015. u iznosu od 7.065,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od

-116,22 eura od 5. lipnja 2015.

-1.838,14 eura od 7. srpnja 2015.

-1.838,14 eura od 4. kolovoza 2015.

-1.681,87 eura od 7. rujna 2015.

-1.591,39 eura od 9. listopada 2015., sve do isplate, i to za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 28.400,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom:

- na 23,89 eura od 6.11.2015.,

- na 1.848,42 eura od 4.12.2015.,

- na 66,36 eura od 24.12.2015.

- na 1.840,19 eura od 7.1.2016.,

- na 2.043,56 eura od 5.2.2016.,

- na 2.043,56 eura od 7.3.2016.,

- na 2.043,56 eura od 7.4.2016.,

- na 2.043,56 eura od 6.5.2016.,

- na 2.043,56 eura od 7.6.2016.,

- na 2.043,56 eura od 6.7.2016.,

- na 2.043,56 eura od 4.8.2016.,

- na 2.043,56 eura od 7.9.2016.,

- na 2.043,56 eura od 6.10.2016.,

- na 2.043,56 eura od 18.11.2016.,

- na 2.043,56 eura od 8.12.2016.,

- na 26,54 eura od 21.12.2016.,

- na 2.115,76 eura od 10.1.2017., sve do isplate, i to za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 3.136,08 eura sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16.12.2016. podnio tužbu protiv tuženika kao osiguratelja odvjetnika Josipa-Saše Banića tvrdeći da je u radnom sporu protiv društva Croatia tehnički pregledi d.o.o. Zagreb odvjetnika Banića opunomoćio za zastupanje radi utvrđenja nedopuštenosti odluke poslodavca o redovitom otkaza ugovora o radu br. 129/14 od 3.11.2014., koju je tužitelj primio 8.11.2014. Odvjetnik je tužbu nadležnom sudu podnio 24.12.2014., protekom prekluzivnog roka iz čl. 133.st.2. Zakona o radu pa je Općinski radni sud u Zagrebu rješenjem Pr-10206/14 od 30.11.2015. odbacio tužbu tužitelja za utvrđenje nezakonitom, nedopuštenom i ništetnom odluke poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu. Istom je odlukom sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojom je tražio vraćanje na posao i naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza. Zbog toga tužitelj, tvrdeći u ovom postupku da je sporni otkaz bio nezakonit, nedopušten i ništetan traži naknadu izmakle koristi - neto plaće umanjene za naknadu za vrijeme nezaposlenosti, odnosno kasnije dohodak od nesamostalnog rada u utuženom iznosu, isplatu jubilarne nagrade koja bi mu bila isplaćena da nije bilo nedopuštenog otkaza i predlaže zahtjev usvojiti te dosuditi tužitelju parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava da je tužitelj za zastupanje u radnom sporu radi utvrđenja ništetnosti otkaza ugovora o radu opunomoćio odvjetnika Josipa-Sašu Banića niti da je Općinski radni sud u Zagrebu odbacio zahtjev kojim se traži utvrđenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nezakonita, nedopuštena i ništetna zbog proteka prekluzivnog roka i odbio zahtjev kojim je tužitelj tražio vraćanje na radno mjesto i naknadu plaće. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između propusta odvjetnika i eventualne štete koja je tužitelju nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja. Predlaže saslušanje većeg broja svjedoka radi utvrđenja ovih spornih činjenica. Osim toga, ističe da bi propust odvjetnika predstavljao grubu nepažnju u obavljanju djelatnosti pa po čl. 24. Uvjeta za osiguranje odvjetnika nema odgovornosti tuženika. Osporava i visinu zahtjeva i predlaže ga odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sve predložene dokaze - pročitao spis Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-10206/14, odluku Croatia tehnički pregledi br. 129/14 od 3.11.2014. o redovitom otkazu ugovora o radu (list 5-7 spisa), tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 20.11.2014. (list 8), presudu i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr- 10206/14 od 30.11.2015. (list 9-13), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 14), Pravilnik o radu društva Croatia - tehnički pregledi d.o.o. (list 15-32), potvrdu CTP o isplaćenoj plaći/dohotku tužitelju za razdoblje od listopada do prosinca 2014. (list 33), potvrdu HZZ iz evidencije nezaposlenih osoba za tužitelja (list 34), privremeno porezno rješenje (list 35-36), tuženikove uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (list 43-44), podatke CTP o prosječnoj plaći u tom društvu za veljaču 2015. (list 60), podatke Porezne uprave o visini dohotka od samostalne djelatnosti za tužitelja za 2016. (list 64), odluku CTP br. 128/14 od 3.11.2014. o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora radnici JI (list 80-82), podatke HZMO o nezaposlenim u CTP za 2014. i 2015. (list 114-123), saslušao svjedoke GI (list 71-73), RI (list 73-74), ŽI (list 41), KI (list 99-101), MI (list 107-109), ĆI (list 110), VIO (list 172-175), ZI (list 179-180) i proveo vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb i brižljivo ocjenjujući rezultate dokaznog postupka po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Ovaj je sud u ovom postupku 13.3.2023. donio presudu Pn-3807/16 kojim je usvojio zahtjev tužitelja za isplatu izmakle koristi za razdoblje od 8.1.2015. do 31.12.2016. od ukupno 36.498,80 eura, a odbio zahtjev za isplatu neisplaćene jubilarne nagrade od 1.173,20 eura.

5. Presuda je u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu jubilarne nagrade postala pravomoćna, a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem Gž-1760/2023 od 10.10.2023. ukinuo presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena izmakla korist za razdoblje od 8.1.2015. do 31.12.2016. jer sud nije utvrdio odlučnu činjenicu – neto plaću koju bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu savjetnika uprave za tehničke poslove i jer nije obrazložio zbog čega je prihvatio zahtjev za isplatu za čitavo utuženo razdoblje (u postupku koji se vodio pod pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu Pr-10206/14 odlučivano je, između ostalog, o zahtjevu za isplatu naknade plaće za razdoblje od 1.1.2015. do 30.9.2015.).

6. Nije sporno da je tužitelj na zastupanje u postupku radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao i isplate u postupku koji se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodio pod brojem Pr-210206/14 ovlastio odvjetnika Josipa-Sašu Banića, tuženikovog osiguranika.

7. Uvidom u spis Općinskog radnog suda Or-210206/14 utvrđeno je da je odlukom od 30.11.2015. tužba u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti i nezakonitosti odluke o redovitom otkazu odbačena, i to zbog propuštanja prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu za podnošenje ove tužbe. Posljedično je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi kako radni odnos između njega kao radnika i njegovog poslodavca Croatia – tehnički pregledi d.o.o., Zagreb nije prestao, da se tužitelju prizna kontinuitet radnoga odnosa od 3.11.2014. do povratka na radno mjesto i da mu se isplate bruto plaće za razdoblje od veljače do listopada 2015.

8. Prema tome, štetna radnja u konkretnom slučaju je propuštanje prekluzivnog roka za podnošenje tužbe u radnom sporu od strane tuženikovog osiguranika, odvjetnika Josipa- Saše Banića. Prigovor tuženika kojim otklanja svoju odgovornost pozivom na čl. 24. Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika odbijen je: tuženik se poziva na tvrdnju da je propuštanje roka za podnošenje tužbe koje je rezultiralo gore navedenom odlukom suda gruba nepažnja odvjetnika za koju on kao osiguratelj ne odgovara. Tuženik gubi iz vida da je riječ o obveznom osiguranju odvjetnika upravo s razlogom da se stranke zaštite i od ovakvih propusta i stoga tuženik odgovara za štetu, a pitanje ograničenja odgovornosti moći će raspraviti sa svojim osiguranikom u eventualnoj regresnoj parnici.

9. Kako bi se utvrdila sporna uzročno-posljedična veza između propuštanja tuženikovog osiguranika i štete koja je tužitelju tim propuštanjem nastala, sud je izveo sve predložene dokaze.

10. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod Croatia – tehnički pregledi d.o.o., Zagreb (dalje: CTP). Iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 3.11.2014. proizlazi da je ugovor o radu bio sklopljen 9.7.2013., da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu šifra br. 003 – voditelj odjela za razvoj i izgradnju stanica za tehnički pregled vozila i da je riječ o poslovno uvjetovanom otkazu (list 5 spisa).

11. Prema čl. 77. Pravilnika o radu CTP od 6.8.2014., koji je bio u primjeni u vrijeme spornog otkaza, poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako se radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ako ga se ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

12. Iz Odluke o redovitom otkazu vidljivo je da tužitelju nije ponuđeno drugo slobodno radno mjesto, što tuženik i ne osporava.

13. Nije sporno da je Odjel za razvoj i izgradnju stanica za tehnički pregled u kojem je tužitelj bio zaposlen ukinut, što je utvrđeno i uvidom u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 24.10.2014. (list 30-32 spisa). Tuženik zato tvrdi da CTP više nije imao odgovarajućeg radnog mjesta za tužitelja.

14. Tužitelj tvrdi da je takvih mjesta po Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 24.10.2014. bilo, i to pod šifrom 002 i 005.

15. Uvidom u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sud je utvrdio da je pod šifrom 002 naziv radnog mjesta "savjetnik uprave za tehničke poslove", za koje je predviđena viša, odnosno visoka stručna sprema, s predviđena dva izvršitelja, a pod šifrom 005 za radno mjesto "regionalni koordinator", s istom stručnom spremom, predviđeno je pet izvršitelja.

16. Tuženik je, nakon što je HZMO dostavio podatke o osiguranicima – zaposlenima u CTP u 2014. i 2015.g. ustvrdio da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije bilo zapošljavanja na radnim mjestima koja bi stručnom spremom i vrstom zanimanja odgovarala dotadašnjim poslovima i obrazovanju tužitelja, izuzev EI, koji je zaposlen 3.11.2014., i to na radno mjesto savjetnika uprave za tehničke poslove (šifra 002).

17. Za navedeno su radno mjesto bila predviđena dva izvršitelja, a iz podataka u spisu ne proizlazi da je osim EI zaposlen i drugi izvršitelj niti to tuženik tvrdi.

18. Iz tuženikovih tvrdnji iznesenih u podnesku od 13.7.2021., u kojem su navedeni podaci za svaku osobu zaposlenu u vrijeme predmetnog otkaza ugovora o radu proizlazi i da nije bilo zapošljavanja na radnom mjestu regionalnih direktora (šifra 005, predviđeno pet izvršitelja).

19. Svjedok GI, direktor u CTP u vrijeme koje obuhvaća i razdoblje u kojem je tužitelju otkazan ugovor o radu, iskazivao je, između ostaloga, o tome da je tužitelj kao stručnjak zasigurno imao kapaciteta i mogao raditi i u novoj reorganizaciji. Tako je tvrdio i svjedok ŽI, član uprave u vrijeme kada je tužitelj bio predsjednik uprave, koji je ustvrdio i da je tužitelj kod poslodavca prošao sve poslove, od nadzornika u stanici za tehnički pregled, preko šefa stanice do predsjednika uprave.

20. Svjedokinja MI, pravnica u CTP, nije bila osobno upućena u proceduru koja se odnosila na otkaz tužitelju, no iskazala je da je uprava prilikom reorganizacije pokušavala iskoristiti sve postojeće resurse i zaposlenike, da su radna mjesta koja bi tužitelju odgovarala po iskustvu i stručnosti bila sva popunjena, no da je zaposlen jedan čovjek iz HAK-a (iz iskaza ostalih svjedoka i podataka HZZO proizlazi da je riječ o radniku EI). Ustvrdila je da je za njega procijenjeno da ima iskustva i znanja koje je bilo potrebno za tu poziciju – nadzor i kontrolu rada postojećih tehničkih stanica, a nije se željela upuštati u to je li tužitelj mogao raditi iste poslove. Također je potvrdila da su po Pravilniku za funkciju na kojoj je zaposlen čovjek iz HAK-a bila predviđena dva izvršitelja strojarske struke i da nisu bila zaposlena dvojica, te da se tužitelju tehnički moglo ponuditi to mjesto.

21. VIO, voditeljica pravnog odjela u sporno vrijeme, iskazala je da je tužitelj prije otkaza bio radio na projektu izgradnje stanice u Sinju, što je bio jedini projekt izgradnje stanica tada i do danas, da je nakon završetka projekta otvorio dugotrajno bolovanje, da je u ljeto ili jesen 2014. odlučeno da se ukine tužiteljeva pozicija, što je odluka MUP-a koji utvrđuje postojanje tehničkih uvjeta za izgradnju takvih stanica te da projekt izgradnje stanice u Sinju za CTP nije završio sretno, u čemu se s njihove strane vidjela odgovornost tužitelja. Naglasila je tužiteljevu želju i tendenciju za radom u Splitu. Konkretne okolnosti koje bi se odnosile na tužiteljevu odgovornost zbog nesretno završenog projekta nije obrazlagala niti o tome postoje drugi dokazi, kao što ne postoje niti dokazi o tome da bi tužitelj odbijao raditi u Zagrebu.

22. Svjedok KI, koji je do prosinca 2015.g. u CTP radio kao izvršni direktor za financije i računovodstvo i sudjelovao u restrukturiranju društva, nije se mogao sjetiti okolnosti tužiteljevog odlaska iz CTP. Nije bio siguran je li se tužitelju prilikom otkazivanja ponudilo drugo radno mjesto, ali je ustvrdio kako misli da nije. Također misli da je novi djelatnik EI bio zaposlen vezano uz izgradnju stanica za tehnički pregled, da je i tužitelj radio na poslovima izgradnje stanica za tehnički pregled, a uspoređivati njihove stručnosti nije mogao. S obzirom da je odjel za razvoj i izgradnju stanica za tehnički pregled vozila novom reorganizacijom nesporno ukinut, sjećanje svjedoka u odnosu na zapošljavanje djelatnika EI u tome je dijelu neprecizan i sud ga kao takvoga nije mogao uzeti u obzir. Međutim, ovo upućuje na zaključak da je EI zaposlen na poslovima sličnima onome kojega je obavljao i adekvatno mogao obavljati, kao što on i tvrdi u tužbi, a potvrđuju svjedoci MI, ŽI i GI. Svjedoci MI i , iz čijih iskaza proizlazi. Svjedokinja MI je iskazivala o tome da je novozaposleni EI imao određena znanja i vještine koje su prema mišljenju nove uprave bila potrebna poslodavcu, koja tužitelj nije imao, ne navodeći pritom o kojim je konkretno znanjima i vještinama riječ pa sud, u nedostatku drugih dokaza koji bi ovo potvrdili, nije iz ove paušalne tvrdnje ništa mogao utvrditi.

23. Ove je iskaze sud prihvatio ocjenjujući ih istinitima i nepodudarnima u odnosu na gore navedene, po ocjeni suda relevantne, činjenice. Iskaz svjedoka ĆI i ZI sud nije posebno ocjenjivao jer o relevantnim okolnostima nisu imali saznanja.

24. Tužitelj se pozvao na slučaj JI, kojoj je CTP 3.11.2014. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Ona je to i potvrdila u svome iskazu, u kojem je, između ostaloga, navela da je u vrijeme otkaza po novoj sistematizaciji bilo nepopunjenih radnih mjesta u CTP, i to konkretno četiri mjesta za koordinatora stanice regija.

25. Iz podataka pribavljenih od HZZO (list 115) utvrđeno je da je JI bila zaposlena u CTP od 31.8.2005. do 26.12.2015., sa srednjom stručnom spremom. Tužiteljeva je stručna sprema nesporno visoka (dipl. ing. strojarstva) i ovaj sud ne nalazi da bi ponuda toga radnog mjesta tužitelju, s obzirom na kvalifikacije i iskustvo kod tuženika (izvršni direktor za tehniku i razvoj, voditelj odjela za razvoj i izgradnju stanica za tehnički pregled, predsjednik Uprave) bila adekvatna. Pritom je imao u vidu naročito iskaze svjedoka GI, MI i ŽI.

26. Iz navedenih je dokaza sud utvrdio da tužitelju prilikom otkaza nije ponuđeno drugo radno mjesto, da je slobodnih radnih mjesta bilo (mjesto savjetnika uprave za tehničke poslove na koje je iz HAK-a zaposlen EI, a još je jedno mjesto predviđeno sistematizacijom ostalo nepopunjeno) i da je tužitelj po svojoj stručnoj spremi i iskustvu za tu funkciju bio adekvatan. Tuženik je istakao prigovor da tužitelj nije imao znanja i vještine koje je imao radnik EI, no ova tvrdnja ne proizlazi ni iz jednog dokaza pa je taj prigovor odbijen.

27. Po čl. 77. Pravilnika o radu CTP, poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako se radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ako ga se ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. S obzirom na to da je po novoj sistematizaciji na poslovima savjetnika uprave za tehničke poslove i regionalnog koordinatora ostalo nepopunjenih radnih mjesta adekvatnih tužiteljevoj stručnoj spremi i iskustvu u smislu čl. 8. Pravilnika, poslodavac tužitelja, koja poslodavac nije ponudio tužitelju, predmetni otkaz ugovora o radu je nedopušten. Sud, uzimajući u obzir kvalifikacije i karijeru tužitelja nije prihvatio tvrdnje da za njega nije bilo slobodnog radnog mjesta samo zbog ukidanja odjela za razvoj i izgradnju stanica za tehnički pregled. Riječ je o djelatniku koji je, prema ugovoru dostavljenom u spis, bio i na funkciji izvršnog direktora za tehniku i razvoj te na mjestu predsjednika Uprave društva, što bi imalo značiti da nije riječ o jednousmjerenom radniku. Osim toga, poslodavac je po čl. 77. Pravilnika imao obvezu i obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na drugim poslovima. Pritom je nevažno jesu li tužiteljeve osobne preference bile rad u Dalmaciji. Zato tuženik po čl. 24. Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika odgovara za štetu koja mu je nastala zbog nezakonitog otkaza o radu u vidu neisplaćenih plaća.

28. Iz potvrde CTP od 30.1.2015. (list 33 spisa) sud je utvrdio da je u razdoblju koje je prthodilo otkazu tužitelju za listopad i studeni 2014. tužitelju isplaćena plaća od po 13.024,41 kn, a za prosinac 2015. iznos od 26.049,20 kn.

29. Visina naknade za vrijeme nezaposlenosti koju je tužitelj primao za vrijeme nezaposlenosti (od 30.1.2015.do 11.8.2015.) proizlazi iz potvrde HZZO na listu 34 spisa.

30. Iz privremenog poreznog rješenja za 2015.g. proizlazi da je tužitelj od otvaranja obrta 12.8.2016. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti od ukupno 8.737,73 kn (list 35). Ovo znači da bi, razmjerno broju dana, taj dohodak za kolovoz iznosio 1.177,43 kn, za rujan 1.859,10 kn, za listopad 1.921,07 kn, za studeni 1.859,10 kn i za prosinac 1.921,07 kn.

31. Uvidom u potvrdu Porezne uprave od 31.10.2017. sud je utvrdio da je tužitelj u 2016.g. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti u visini od 4.665,63 kn (list 64), što znači po 388,80 kn mjesečno.

32. Tuženik je osporio visinu zahtjeva tužitelja i podataka na temelju kojih je tužitelj sačinio svoj obračun, iako su podaci u skladu s onima dostavljenima od strane javnih tijela dostavljenih u okviru svojih djelatnosti, koji predstavljaju javne isprave, sud je taj prigovor odbio kao neosnovan. Podatak o plaći tužitelja prije otkaza utvrđen iz potvrde poslodavca u spisu. Podaci o visini dohotka od samostalne djelatnosti utvrđeni su uvidom u potvrdu Porezne uprave.

33. S obzirom na uputu drugostupanjskog suda, ovaj je sud radi utvrđivanja iznosa neto plaće koju bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu savjetnika uprave za tehničke poslove i otklanjanja prigovora tuženika prihvatio prijedlog tužitelja da se sporna visina zahtjeva utvrdi provođenjem financijskog vještačenja, iako je taj prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud smatra da je tužitelj predlaganjem dokaza u vidu isprava na temelju kojih je moguće utvrditi činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva udovoljio svojoj obvezi iz čl. 7. i 219. ZPP-a, na što ne utječe okolnost što je nakon zaključenja prethodnog postupka predloženo i vještačenje kao dokazno sredstvo kojim bi se ove činjenice na stručan način mogle utvrditi.

34. Nalaz i mišljenje vještaka, na koje niti jedna od stranaka nije imala primjedbi niti prigovora, sud je prihvatio kao objektivan, jasan i temeljito obrazložen. Sačinjen je na temelju dostavljenih isprava i podataka o isplaćenim plaćama usporednog radnika EI, koji je obavljao poslove savjetnika uprave za tehničke poslove u Zagrebu i u razdoblju od studenog 2014. do zaključno prosinca 2016. primao mjesečnu bruto plaću od 26.000,00 kn. Pretpostavljenu neto plaću tužitelja vještak je izračunao tako što je od bruto plaće odbio obvezne doprinose važeće u pojedinom razdoblju i porez na dohodak te prirez porezu na dohodak primjenom stope važeće za mjesto prebivališta tužitelja, a iz liste plaća usporednog radnika utvrdio je i pretpostavljena materijalna davanja tužitelju (božićnice). Vještak je u obzir uzeo i ostvarenu visinu dohotka tužitelja od samostalne djelatnosti za 2015. i 2016. iz dokumentacije u spisu (potvrde Ministarstva financija i Porezne uprave Područnog ureda Split), a primanja po osnovi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti utvrđena su iz Potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

35. Vještak je izradio i varijantu izračuna u koji je ukalkulirao i otpremninu koja je tužitelju isplaćena 15.1.2015., i to u visini od 61.477,23 kn. Izgubljenu zaradu na temelju navedenih podataka izračunao je kao razliku obračunatog ukupnog potencijalnog neto primitka kojeg bi tužitelj vjerojatno ostvario na radnom mjestu savjetnika uprave za tehničke poslove i ostvarenih primanja. Na taj je način utvrđeno da u razdoblju od 8.1.2015. do zaključno prosinca 2016. razlika između potencijalnih neto primanja tužitelja na radnom mjestu savjetnika uprave za tehničke poslove i ostvarenih neto primitaka iznose 41.625,51 eura bez uračunavanja isplaćene otpremnine, a 35.466,08 eura s uračunavanjem isplaćene otpremnine. Pojedini mjesečni iznosi jasno su navedeni u tabelama u nalazu i sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao valjanu podlogu za donošenje odluke o spornim činjenicama u ovom sporu i na njemu utemeljio odluku o spornoj visini zahtjeva.

36. Kako, dakle, zbog događaja za kojeg odgovara ovdje tuženik tužitelj nije uspio u postupku koji se pred Općinskim radnim sudom ostvariti pravo na povratak na rad i naknadu plaće, iako bi po ocjeni suda iz svih ranije navedenih razloga on u tom sporu uspio da nije bilo propusta osiguranika tuženika na koji se tužitelj u ovom sporu poziva, ovom mu je presudom dosuđena naknada izgubljene zarade u skladu s rezultatima vještačenja, i to prema zatraženoj varijanti u kojoj je od navedenog iznosa odbijen (sada utvrđen) iznos otpremnine od 61.477,23 kn (8.159,43 eura).

37. Tuženik je prigovorio zahtjevu tužitelja tvrdeći da se sasvim sigurno, makar i na sezonskim poslovima, mogao zaposliti i ostvarivati prihode više od onih od svoga obrta i time umanjiti štetu. Ovdje treba naglasiti da se tužitelj našao u situaciji nezaposlenosti isključivo zbog nezakonitog postupka poslodavca, trpeći sve posljedice nedopuštenog otkaza, uključujući i potrebu da se snalazi otvaranjem obrta. On nije prema poslodavcu ili tuženiku imao obvezu baviti se različitim sezonskim ili drugim poslovima, kako bi ostvarivao više prihode i umanjio njihovu obvezu.

38. Tuženik je posebno prigovorio i dijelu zahtjeva za razdoblje od 1.10.2015. do 31.12.2016. jer je u tužbenom zahtjevu u predmetu Pr-10206/2014 tužitelj zahtijevao isplatu plaće za razdoblje od 1.1.2015. do 30.9.2015.

39. Uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-10206/2014 sud je utvrdio da je tužba podnesena sa zahtjevom da su utvrdi da je odluka o redovitom otkazu tužitelju nezakonita, nedopuštena i ništetna, pa da radni odnos između tužitelja i njegovog poslodavca nije prestala (I.), da se naloži poslodavcu da tužitelja vrati na radno mjesto prema ugovoru o radu od 9.7.2013 i prizna mu kontinuitet radnog odnosa do ponovnog povratka na radno mjesto i sva prava iz radnog odnosa za navedeno razdoblje (II.) i da mu isplati plaću za period od 3.11.2014. do dana povratka tužitelja na posao u iznosu od po 21.720,64 kn mjesečno (III.)

40. Podneskom od 30.9.2015. tužitelj je postavio zahtjev za isplatu tražeći iznos od po 21.720,64 kn mjesečno za razdoblje od siječnja 2015. (s dospijećem 15.2.2015.) do rujna 2015. (s dospijećem 15.10.2015.), a ubuduće mjesečno po 21.720,64 kn sve do povratka tužitelja na posao, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

41. Na ročištu 15.10.2015. tužitelj je ostao kod zahtjeva, osim u dijelu u kojem se traži ubuduće mjesečno po 21.720,64 kn i sud je u svojoj odluci Pr-10206/2014 od 30.11.2015. utvrdio povlačenje tog dijela zahtjeva.

42. Ovom sudu nisu poznati razlozi povlačenja dijela zahtjeva za isplatu za razdoblje nakon rujna 2015., no tužitelj u ovom postupku ne tvrdi da mu je tim povlačenjem od strane osiguranika tuženika nastala šteta. On upire na činjenicu da je tužba podnesena po proteku prekluzivnog roka, radi čega nije uspio postupku. Da je tužba podnesena pravovremeno, tužitelj bi po ocjeni ovog suda uspio u tom postupku, no s obzirom na dispoziciju s ročišta 15.10.2015., on bi uspio sa zahtjevom za isplatu zaključno s koncem rujna 2015., odnosno onako kako je i tražio. Zato je ovaj prigovor tuženika osnovan i tužitelju pripada na teret tuženika isplata prema konačno postavljenom zahtjevu u radnom sporu – za razdoblje od siječnja do zaključno rujna 2015.

43. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je za navedeno razdoblje visina izgubljene zarade tužitelja bez uračunavanja otpremnine iznosila 15.225,19 eura. S obzirom da je tužitelju isplaćena otpremnina od 8.159,23 eura, tužitelju je dosuđena razlika od 7.065,76 eura, sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos prema rezultatima vještačenja, kao u izreci.

44. Kamatna stopa dosuđena je po čl. 29. st. 2. ZOO od dospijeća svakog pojedinog iznosa – plaće, kako bi je tužitelj primao (čl. 53. Pravilnika), u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

45. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. ., 155. i 156. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na visinu zahtjeva (uračunavajući i ranije pravomoćno odbijeni zahtjev za isplatu 1.173,20 eura na ime jubilarne nagrade) uspio sa 20% svog zahtjeva, dok je u odnosu na osnovu zahtjeva njegov uspjeh 100%, što ukupno iznosi 60% uspjeha (podijeljeno s dvije pravne osnove). Uspjeh tuženika u odnosu na osnovu zahtjeva je 0%, a u odnosu na visinu zahtjeva je 80%, odnosno konačno 40%. Kada se od većeg (tužiteljevog) postotka oduzme tuženikov postotak, to daje 20% u korist tužitelja, kojem su u tom omjeru dosuđeni parnični troškovi. Priznati su mu troškovi zastupanja po odvjetniku po važećoj odvjetničkoj tarifi, i to za sastav tužbe 1.000,00 eura (tbr 7/1), za podneske od 6.4.2017., 7.11.2017., 17.10.2019., 30.7.2021. po 1.000,00 eura (tbr 8/1), za podneske od 23.2.2024., 22.7.2024. po 100,00 eura (tbr 8/3), za zastupanje na ročištima 19.9.2017., 20.9.2019., 10.2.2021., 12.5.2021., 9.9.2022., 16.11.2022., 8.4.2024., 29.1.2025. po 1.000,00 eura (tbr 9/1), ukupno 13.200,00 eura, što uvećano za sudsku pristojbu od 420,33 eura i na presudu od 401,00 eura iznosi 14.021,33 eura. S obzirom na uspjeh u sporu, dosuđen mu je razmjerni trošak od 2.804,27 eura, na koji je pribrojen trošak vještačenja od 331,81 eura, pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak od 3.136,08 eura. Kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 21. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

1 0

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi podneskom u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.