Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-166/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, Josipa Ruđera Boškovića 13a, protiv tuženika [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa član uprave CM, a kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg Žrtava Fašizma 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3180/2021-27 od 31. listopada 2024., 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika [trgovačko društvo] kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3180/2021-27 od 31. listopada 2024. u dijelu pod toč. I izreke kojim se nalaže tuženiku [trgovačko društvo] isplatiti tužiteljici PM iznos od 1.307,11 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. pa do isplate i u dijelu pod toč. II izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3180/2021-27 od 31. listopada 2024. u dijelu pod toč. I izreke kojim se nalaže tuženiku [trgovačko društvo] isplatiti tužiteljici PM zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 1.307,11 eur od 30. srpnja 2020. do 30. listopada 2024. i sudi na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika [trgovačko društvo] za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa] [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.307,11 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim do dana podnošenja tužbe 30. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] [adresa] [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.430,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da se pobijana presuda ne može ispitati iz razlog što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ističe da se predmetni štetni događaj dogodio na privatnom parkiralištu na kojem je dopušteno parkirati isključivo na vlastitu odgovornost vlasnika vozila, te da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir odlučnu činjenicu da je krov (limene ploče) pao u dvorište u vlasništvu tuženika, a ne na javnu površinu ili na prostor u tuđem vlasništvu. Dvorište tuženika nije označeno kao parkiralište, a nesporno je da tuženik nikada nije ni naplaćivao korištenje istog. Također da je nejasno na koji je način sud prvog stupnja ocijenio da limeni krov predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da je pogrešan zaključak da okolnosti nastale spornog dana (olujni vjetar) ne predstavljaju višu silu. Ističe da vještak nije u obzir uzeo starost vozila i eventualne ranije servise i popravke predmetnog vozila odnosno da sva oštećenja koja su navedena u Izvidima štete (a na temelju kojih je nalaz vještaka izrađen) nisu nužno morala nastati zbog predmetnog štetnog događaja. Isto tako da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima u smislu isključenja ili eventualnog umanjenja odgovornosti tuženika uslijed činjenice da se na ulazu u dvorište nalazi natpis „parkiranje na vlastitu odgovornost“ kao i da je pogrešno zaključio da takav natpis nije postojao. Također da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio i odredbu čl. 1103. prednje navedenog Zakona jer tužiteljici dosuđuje zatezne kamate od dana podnošenja tužbe. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna), sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

- u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a prema odredbi 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 8. ZPP za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, sukladno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi razlozima o odlučnim činjenicama koji su u prvostupanjskoj presudi navedeni u skladu s ispravama i raspravnim zapisnicima.

8. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je nastala na vozilu marke Hyundai Atos 1.1 GL, reg. oz. [registarska oznaka] u njezinom vlasništvu i to zbog pada limenih ploča s krova zgrade u vlasništvu tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, osnov i visina tuženog zahtjeva te da li postoji doprinos tužiteljice za nastanak predmetne štete.

10. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da ne postoje okolnosti propisane odredbom čl. 1067. st. 1. ZOO koje bi vlasnika oslobađale odgovornosti jer šteta nije nastala isključivo radnjom tužiteljice ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti obzirom da tužiteljica nije mogla očekivati da će na njezin auto na parkiralištu, sa krova zgrade u vlasništvu tuženika, pasti limene ploče, jer pad limenih ploča s krova nije nešto što se događa po redovnom tijeku stvari. Dakle, tužiteljica da nije niti djelomično pridonijela nastanku štete.

10.1. Nadalje slijedi, da su limene ploče koje padaju s krova zgrade opasna stvar, za koju opasnu stvar odgovara vlasnik, slijedom čega tuženik ne može biti oslobođen odgovornosti po čl. 1067. st. 1. ZOO jer nije dokazao da šteta nastala tužiteljici potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno da nije dokazao da je predmetnog dana u Zagrebu puhao vjetar olujne jačine koji bi predstavljao višu silu.

11. Naime, odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik.

11.1. Nadalje, odredbom čl. 1067. st. 1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st.2.).

12. Sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 25. siječnja 2021., zauzeto je pravno shvaćanje, cit: „U parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima. Međutim, budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete.“

12.1. Znači, za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se u postupku dokaže da opasna stvar nije bile uzrok štete.

13. Dakle, ovdje prvo treba odgovoriti na pitanje da li padanje limenih ploča s krova zgrade predstavljaju opasnu stvar po čl. 1063. ZOO.

13.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-190/07-2 od 27. ožujka 2007. daje tumačenje u svezi definicije opasne stvari, cit: „Zakon o obveznim odnosima ne daje definiciju opasne stvari. Kad zakon govori o opasnim stvarima (za razliku od onih koje to nisu) i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu s njima u vezi, tada zakon ima na umu takve stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću.“

14. U smislu naprijed navedene odluke, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, trganje ili padanje limenih ploča sa krova zgrade uslijed jakog nevremena predstavlja opasnu stvar. Pri tome žalbeni navodi da je krov pao u dvorište koje je vlasništvo tuženika, a ne na javnu površinu ili na prostor u tuđem vlasništvu te da tuženik nije pružao uslugu parkiranja vozila, nisu od utjecaja na kvalifikaciju opasne stvari i na odgovornost tuženika, jer je riječ o opasnoj stvari po naprijed navedenim elementima i odgovornost imatelja opasne stvari postoji neovisno o njegovoj krivnji, što je dakle suština odgovornosti za štetu po objektivnom kriteriju u smislu navedenih zakonskih odredaba.

14.1. Žalbeni navod tuženika da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u vidu postojanja natpisa „parkiranje na vlastitu odgovornost“ ovaj sud nije razmatrao obzirom na već citiranu odredbu čl. 467. st. 1. ZPP. Međutim, podredno se ovdje navodi, da sve i da je predmetni natpis postojao, isti ne bi umanjio odgovornost tuženika za nastalu štetu.

15. Također, treba dodati da je za odgovornost tuženika kao imatelja opasne stvari za štetu odlučno je li uzrok štete upravo ta opasna stvar, a po mišljenju ovog suda, odgovor na to pitanje proizlazi iz potvrde PU Zagrebačke, III policijska postaja Zagreb broj: 511-19-29/2-314/2020 od 19.02.2020. S druge strane, tuženik tijekom postupka nije dokazao da opasna stvar nije bila uzrok štete.

16. I naposljetku, ostalo je još pitanje oslobođenja tuženika od odgovornosti za predmetnu štetu. U smislu odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO koje uređuju to pitanje, teret dokaza da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za štetu je na imatelju opasne stvari - tuženiku. U ovom predmetu tuženik nije dokazao postojanje niti jednog od razloga iz navedenih zakonskih odredaba, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio navedenu odredbu smatrajući da tih razloga u konkretnom slučaju nema.

17. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su limene ploče koje padaju s krova zgrade opasna stvar za koju odgovara vlasnik, te da tuženik ne može biti oslobođen odgovornosti po čl. 1067. st. 1. ZOO jer nije dokazao da šteta nastala tužiteljici potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

18. U odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja pogrešno dosudio zatezne kamate na glavni iznos tekuće od dana podnošenja tužbe 30. srpnja 2020. za iskazati je sljedeće:

18.1. Prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U slučaju kada je tužitelj sam otklonio štetu, dakle kada je riječ o šteti koja je reparirana, zatezne kamate teku od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete. Kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije sama otklonila štetu, radi se o naknadi nenovčane imovinske štete koja nije popravljena (reparirana) i obujam naknade nenovčane imovinske štete kao novčana obveza u smislu čl. 21. ZOO može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, a to je donošenjem prvostupanjske presude. Zbog toga se početak tijeka zateznih kamata u smislu čl. 29. ZOO određuje od dana donošenja prvostupanjske presude.

19. I naposljetku se navodi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu kao pod toč. I izreke ove odluke te na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

21. Trošak za sastav žalbe tuženiku ovaj sud drugog stupnja nije priznao obzirom da je isti uspio u neznatnom dijelu tj. u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, dok su žalbeni razlozi koji se odnose na odgovornost tuženika za štetu, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te doprinos tužiteljice za predmetnu štetu, odbijeni kao neosnovani.

U Zadru 21. ožujka 2025.

Sudac

Igor Delin