REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-225/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja UF iz [adresa] Dubice, Petra Zrinskog 135, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Kužnar Šarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje SF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik, kao umješača na strani tuženika, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Ive Kužnar Šarić, odvjetnice i punomoćnika tuženika i umješača GF, odvjetnika, radi iseljenja, 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HF koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HF iz [adresa], da preda tužitelju UF iz [adresa] Dubice, Petra Berislavića 135 (prije Djuke Trninića 135), OIB: [osobni identifikacijski broj], slobodnu od osoba i stvari i to:

- stan na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj česti br. 5555/3, upisana u [broj poduloška], knjiga PU: Vrapče Novo."

II. Nalaže se tužitelju UF naknaditi tuženiku HF parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja UF za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 5.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 25. listopada 2018. tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine i to stana na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u [broj poduloška], knjiga PU: Vrapče Novo. Nadalje navodi da se tuženik bez pravnog osnova koristi predmetnom nekretninom te istu ne želi predati tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari. Stoga predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku predati tužitelju u posjed opisanu nekretninu slobodnu od osoba i stvari, kao i naknaditi mu parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi tužitelj bio samovlasnik navedene nekretnine. Ističe kako je stan bračna stečevina roditelja tuženika, majke SF, ovdje umješača i oca UF, ovdje tužitelja, svakog u ½ dijela. Ističe kako je majka tuženika SF podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine. S tim u vezi navodi kako ne koristi nekretninu bez pravnog osnova. S majkom SF stanuje u tom stanu i dio stana koristi uz ovlaštenje majke koja je suvlasnica stana u ½ dijela. Ističe i kako je tužitelj neometani suposjednik stana time da jednu sobu stana po svom izboru drži u samostalnom posjedu zaključanu, a ostale dijelove stana koristi kada želi i po vlastitom nahođenju. Ističe i da mu se tužitelj nikada nije obratio sa zahtjevom da stan preda slobodan od osoba i stvari. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 5. veljače 2025. tužitelj umjesto tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed ističe novi tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 23.000,00 EUR na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine. Prema odredbi članka 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) preinaka tužbe jest, između ostalog, promjena istovjetnosti zahtjeva slijedom čega je svojim podneskom od 5. veljače 2025. tužitelj preinačio tužbu. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, a rješenjem donesenim na ročištu održanom 6. veljače 2025. sud preinaku tužbe nije dopustio.

4. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj može tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno tužbu može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Iz navoda podneska tužitelja od 5. veljače 2025. ne proizlaze opravdani razlozi zbog kojih tužitelj tužbeni zahtjev kojim traži isplatu naknade za korištenje nekretnine nije mogao postaviti već u tužbi, odnosno do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj je tužbom zahtijevao predaju stana u posjed, dakle, podnio je vlasničku tužbu iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) uz koji zahtjev je mogao postaviti i zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine sukladno odredbama čl. 164. i 165. ZV-a. Svakako ne postoje opravdani razlozi zbog kojih tužitelj taj zahtjev radi isplate nije mogao staviti do zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 13. studenog 2020. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u raspravnom rješenju od 6. veljače 2025.

5. S obzirom da u podnesku od 5. veljače 2025. tužitelj više ne postavlja zahtjev za predaju u posjed, razabire se da je tim podneskom tužitelj povukao tužbu u odnosu na zahtjev za predaju u posjed. Na ročištu održanom 6. veljače 2025. tuženik se usprotivio povlačenju tužbe pa je ovom presudom valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz tužbe.

6. Podneskom od **.**.2019. SF je obavijestila sud o stupanju u parnicu kao umješača na strani tuženika. Navodi da ima pravni interes za stupanje u parnicu, jer protiv tužitelja vodi postupak radi utvrđenja bračne stečevine nad predmetnim stanom, a tuženik je njezin sin koji u stanu živi zajedno s njom uz njezino odobrenje. Sud je rješenjem donesenim na ročištu održanom 6. veljače 2025. dopustio SF stupanje u parnicu kao umješača na strani tuženika, sukladno odredbama čl. 206. i 207. ZPP-a.

7. S obzirom na navode odgovora na tužbu i podneska umješača SF sud je rješenjem posl. br. Ps-338/2018-18 od 9. prosinca 2022. odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je odredio da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. P-4635/2015, a kojeg je pokrenula SF protiv ovdje tužitelja UF radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnom stanu. Tužitelj je izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, a ista je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-167/2021-2 od 17. ožujka 2021. odbijena kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

8. Rješenjem ovog suda posl. br. Ps-338/2018-25 od 27. rujna 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, jer je postupak koji se vodio pod posl. br. P- 4635/2015 pravomoćno okončan.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (list 4), tužbu podnesenu ovom sudu pod posl. br. P-4635/15 radi utvrđenja bračne stečevine (list 13-36), rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 12. veljače 2018. (list 56), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 57), izvadak iz knjige položenih ugovora za predmetni stan (list 58), promet po računima tužitelja (list 63-77), ugovor o prodaji nekretnina od 1. prosinca 1993. (list 78-79), punomoć od 25. listopada 1993. (list 80), ugovor o prodaji nekretnina od 10. listopada 1996. (list 81-87), pismo tužitelja upućeno tuženiku od 8. siječnja 2016. (list 88-101), uvjerenje o prebivalištu za SF (list 104), uvjerenje o prebivalištu za tuženika (list 105), pismo SF upućeno tužitelju (list 107), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje SF (list 112-113), izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. P-4635/2015 te u presudu i rješenje iz tog predmeta od 17. veljače 2022. (list 130-152), kao i presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ob-548/2022-2 od 8. studenoga 2022. (list 153-159) te rješenje Vrhovnog suda RH broj Revd 1273/2023-2 od 12. ožujka 2024. (list 160-169), zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 201-203).

10. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed nekretnine i to stana na II (drugom katu), pobliže opisanog u izreci ove presude.

12. Iz presude i rješenja ovog suda posl. br. P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022. proizlazi kako je istom utvrđeno da je predmetni stan bračna stečevina ovdje tužitelja i SF i to svakog u ½ dijela. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-548/2022-2 od 8. studenoga 2022. utvrđeno je da je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je odlučeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu ovdje tužitelja i SF koje je SF vlasnica u 2/6 dijela, dok je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu koje je SF vlasnica u daljnjih 1/6 dijela te je taj dio tužbenog zahtjeva SF odbijen kao neosnovan.

13. Dakle, proizlazi da je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-4635/2015 pravomoćno utvrđeno da je SF suvlasnica predmetnog stana u 2/6 dijela.

14. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu od 29. prosinca 2024. utvrđeno je da je SF temeljem pravomoćnih presuda donesenih u postupu posl. br. P-4635/2015 upisala svoje pravo suvlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je nakon povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora opisana kao 56. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-56) stan na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73.97 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 717 m2, sve upisano u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako utvrđeno je da je na tužiteljevom suvlasničkom dijelu kao vlasnik sada upisan ZF, a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 13. studenoga 2024.

15. Iz svega navedenog proizlazi da je tijekom postupka tužitelj otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine pa stoga u trenutku zaključenja glavne rasprave tužitelj više nije bio suvlasnik predmetnog stana. U procesno pravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprječava da se ta parnicama među istim strankama i dovrši. Međutim, otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

16. Prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Navedena odredba regulira procesnopravnu legitimaciju stranaka u postupku i ista ne oduzima materijalnopravni učinak pravnom poslu na temelju kojeg je u tijeku parnice izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica (tako i VSRH u odluci broj Revt 4/2018-6 od 4. rujna 2019.). Otuđenje predmeta spora nije djelotvorno (nema učinak) na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice.

17. S tim u vezi valja ukazati i da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održane 14. rujna 2020. broj Su- IV-47/2020-7, otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

18. Slijedom navedenog, kako tužitelj više nije (su)vlasnik predmetnog stana to isti, a sukladno odredbama čl. 161. i čl. 162 ZV-a, nije aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, odnosno nije aktivno legitimiran zahtijevati predaju predmetnog stana u posjed. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

19. Uvidom u tužbu utvrđeno je da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 201.000,00 kn i to sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti spora kao suviše visokoj s obzirom da je tužbeni zahtjev usmjeren na nenovčanu tražbinu te primjerenim smatra vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu od 20.000,00 kn.

20. Prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a ako je u slučaju iz stavka 2. istog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

21. Sud je propustio na pripremnom ročištu odrediti vrijednost predmeta spora, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, iako je tuženik pravovremeno istoj prigovorio. Ovaj sud smatra da niti jedna stranka u postupku ne smije trpjeti štetu zbog propusta suda da pravovremeno donese odluku o njezinom prigovoru pa je stoga sud prilikom donošenja presude, odlučujući po prigovoru tuženika, rješenjem odredio i vrijednost predmeta spora. Navedeno postupanje u skladu je i s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022.

22. Odlučujući po prigovoru tuženika na u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora, sud vrijednost predmeta spora određuje u iznosu od 5.000,00 EUR. Sud nalazi osnovanim prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kn (26.677,28 EUR) u tužbi previsoko naznačena, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je zahtijevao predaju u posjed nekretnine i s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev ne postoje objektivni kriteriji na temelju kojih bi sud mogao procijeniti koja bi vrijednost predmeta spora bila odgovarajuća za postavljeni zahtjev, odnosno koji je novčani ekvivalent za takav zahtjev, a to svakako nije ni vrijednost nekretnine čija se predaja u posjed zahtjeva. Sud upravo iznos od 5.000,00 EUR, a s obzirom na sve okolnosti slučaja, smatra prikladnom vrijednošću predmeta spora, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

23. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23), a prema zahtjevu tuženika iz troškovnika predanog 6. veljače 2025. i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 25. travnja 2019, 27. studenoga 2019. i 29. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu u visini 100 bodova (Tbr. 10. t. 6. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 10. lipnja 2019., 26. rujna 2019. i 5. prosinca 2019. iznos od 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 2 Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 13. studenoga 2020. i 6. veljače 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Navedeno ukupno iznosi 850 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.700,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (425,00 EUR), ukupno iznosi 2.125,00 EUR.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podneska od 4. siječnja 2021. jer je tada podnesen odgovor na žalbu, a ne podnesak te je trošak sastava odgovora na žalbu tuženiku priznat. Također, tuženiku nije dosuđen ni trošak zastupanja na ročištu od 29. prosinca 2020., jer tada nije održano ročište u ovom predmetu.

25. Tuženik ima pravo i na zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

26. Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.250,00 EUR odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Punomoćniku umješača