Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Trg Dr. F. Tuđmana 2
31400 Đakovo
Posl. broj: P-46/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Snježani Brajko, u pravnoj stvari tužitelja CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Željki Kupčerić - Trcović odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika Grada Đakovo, OIB: 23632093169, Đakovo, Trg Franje Tuđmana 4, zastupan po punomoćniku Jurici Jurić odvjetniku iz Đakova, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika i javno objavljene presude 21. ožujka 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 2494 m2, a na kojima je tuženik GRAD ĐAKOVO, OIB: 23632093169, Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 3 upisan kao vlasnik, a što je tuženik dužan priznati te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis njegova prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 928,10 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik upisan kao formalni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 2494 m2. Tužitelj, kao i njegovi pravni prednici, navedenu nekretninu obrađuju više od 50 godina, te ga nitko nikada nije smetao u korištenju i posjedu predmetne nekretnine, koja se ujedno nalazi i neposredno uz njegovu obiteljsku kuću. Nekretnine pod točkom I ove tužbe u naravi predstavljaju obradivo poljoprivredno zemljište odnosno oranicu, koju dugi niz godina obrađuje tužitelj. Na opisani način tužitelj se nalazi u neprekinutom i mirnom posjedu predmetne nekretnine od 1974. godine dok tuženik nikada nije dolazio niti održavao označene nekretnine. Tužitelj navedenu nekretninu drži u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu neprekidno od 1974. godine, sve do danas te ga nitko nije smetao u njegovom mirnom posjedu istih.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Glede pravne neosnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik prije svega ističe, kako iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da se tužitelj, pa i preko svojih prednika, nalazi u takvom posjedu, da bi isti opravdao primjenu odredbe čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – u daljnjem tekstu ZV. Odredbom čl. 159. st. 2. ZV-a propisano je da osim karakteristike samostalnosti, posjed mora biti zakonit, istinit i pošten, što iz navoda tužitelja ne proizlazi. Tužitelj uopće ne navodi pravnu osnovu stjecanja posjeda predmetnog zemljišta, odnosno, način na koji je tužitelj ili njegovi prednici, došao do posjeda predmetne nekretnine.
3. Tuženik ističe da nije ispunjena pretpostavka proteka vremena dosjelosti predviđena odredbama čl. 160. u svezi s odredbom čl. 159. st. 5. ZV-a, odnosno, uzimajući u obzir odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a. Tuženik je sporne nekretnine stekao Odlukom Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 07.12.1995.g. i to 1996. godine. Prema stajalištu tuženika, nije proteklo potrebno vrijeme trajanja posjeda od 40 godina za stjecanje nekretnina od tuženika (jedinice lokalne samouprave). Osim toga, tuženik ističe da s obzirom na pravni karakter Odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 07.12.1995.g. koja se smatra arbitražnom odlukom, tuženik je svoje pravo vlasništva originarno stekao, a ne derivativnim stjecanjem (izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava vlasništva pravnog prednika). U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da kao nositelj prava vlasništva spornih nekretnina nije bila upisana Republika Hrvatska, nego je bilo 1 naznačeno "Općenarodna imovina", odnosno, „Društveno vlasništvo”. Tuženik je originarnim stjecanjem stekao svoje pravo vlasništva spornih nekretnina, radi čega se ne može smatrati da se rok dosjelosti proteže i na njega kao pravnog sljednija Republike Hrvatske, jer je protek roka dosjelosti prekinut navedenim stjecanjem tuženika (čl. 114. st .1. ZV-a: "Vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.", te čl. 126. - 127. ZV-a : "Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano."). Dakle, tuženik je originarnim stjecanjem stekao svoje pravo vlasništva spornih nekretnina, radi čega se ne može smatrati da se rok dosjelosti proteže i na njega kao pravnog slijednika Republike Hrvatske, jer je protek roka dosjelosti prekinut navedenim originarnim stjecanjem tuženika.
4. Tuženik ističe kako su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzeli pravno stajalište u predmetima bitno istovrsne činjenične i pravne osnove, posebno se navodi odluka Županijskog suda u Osijeku br. Gž-5004/2012-2. od 07. veljače 2013.g., prema kojem se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim zbog razloga predviđenih odredbama materijalnog prava - konkretno odredbe čl. 159. ZV-a. Posebno se ističe i presuda Županijskog suda u Sl.Brodu posl.br. Gž-1469/16-2 od 26. siječnja 2017.g., kojom je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku-Stalna služba u Đakovu br. P-624/15-14 od 11. svibnja 2016.g. preinačena i to na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji je svoj tužbeni zahtjev utemeljio na istoj pravnoj osnovi, kao i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Požegi posl.br. 12 Gž-576/2020-3 od 10. rujna 2020.g.
5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u vlasnički list za predmetne nekretnine, povijesni zk. izvadak, situacijski plan, popisni list Zavoda za katastar, Zapisnik od 16. lipnja 2015. godine, saslušao tužitelja i svjedoke TB te ČB i OB.
6. Tužitelj ŠB u svom iskazu je naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja oranicu i nalazi se odmah do njegove kuće i on tu oranicu obrađuje od 1987. godine kada su se on i njegova supruga TB vjenčali i tada im je njezina baka dala tu oranicu u posjed, kao i numeru na kojoj su oni sagradili kuću. Prije toga u posjedu te nekretnine bila je baka TB, KB. Predmetnu nekretninu kao i još neke nekretnine baka njegove supruge je kupila početkom 50.-tih godina prošlog stoljeća a na jednoj nekretnini se nalazila i stara kuća. Kada su se sređivale zemljišne knjige 1996. godine na licu mjesta bili su djelatnici iz suda te je istima tada baka i rekla da ovu predmetnu česticu daje njemu i njegovoj supruzi na temelju čega su oni i upisani u katastru kao posjednici i formalno 25. listopada 1996. godine. Sve to vrijeme njih nitko nije smetao u posjedu niti im htio oduzeti posjed do unazad otprilike 2 godine kada je na svojoj nekretnini susreo dvije osobe koji su razgledali zemlju i rekli mu da Grad prodaje tu zemlju nakon čega je on otišao u Poglavarstvo grada gdje mu je rečeno ili da tu zemlju kupi ili da podnese tužbu protiv grada. Na upit punomoćnika tuženika dali mu je poznato da je 2015. godine u [adresa] bilo preoblikovanje zemljišnih knjiga, naveo je da mu nije poznato, nije mu poznato da se ova nekretnina sastojala od dvije čestice i nikada nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama nakon 1996. godine, te ne zna tko je sada upisan u katastru kao posjednik, ali su on i supruga upisani kao suvlasnici njihove kuće u katastru.
7. Svjedok TB, supruga tužitelja, u svom iskazu je navela se ona i suprug nalaze u posjedu predmetne nekretnine od 1987. godine kada su se i vjenčali a te nekretnine njima je darovala njezina baka koja je svoje nekretnine podijelila tako da je neke dala njenom bratu a ove je dala njoj. Predmetnu nekretninu kao i neke druge nekretnine njezina baka, KB, je kupila oko 1953. godine kao i kuću, te je rečeno da ta zemlja ide uz kuću i sve vrijeme dok nije njima darivala ona je tu zemlju i obrađivala. Koliko se sjeća njezina baka je kuću i tu zemlju kupila od Univerzala Đakovo i sve vrijeme nitko ju nije smetao u posjedu, a nije niti njih nitko smetao u posjedu. Posebno je istakla da zemlju koju im je baka dala u naravi je predstavljala jednu cjelinu ali su na jednoj čestici oni sagradili kuću a ova nekretnina se nalazi odmah pored kuće. Na upit punomoćnika tuženika dali joj je poznato da je u Đakovačkom Pisku 2015. godine bila izmjera i preoblikovanje zemljišnih knjiga, navela je da joj nije poznato jer njih nitko nije obavijestio. Na daljnji upit dali joj je poznato da se ta čestica prije vodila kao dvije čestice a sada kao jedna, navela je da joj nije poznato jer je ta nekretnina zajedno s nekretninom gdje je sagrađena kuća bila jedna cjelina. Nadalje je navela da nikada nije provjeravala stanje u zemljišnim knjigama niti je imala nekakve sumnje jer je 1996. godine na licu mjesta kada su bili djelatnici iz katastra i to ČB i još neki djelatnici te je istima baka rekla da je ta zemlja njihova i oni su upisani kao posjednici i zbog toga se i vode u katastru kao posjednici.
8. Svjedok RB, punac tužitelja i otac TB, u svom iskazu je naveo da je predmetnu nekretninu njegova punica darovala njegovoj kćerki i zetu kada su se vjenčali ali nema saznanja od koga je ona to kupila. Naveo je da se oženio 1962. godine i od tada je i sam pomagao obrađivati tu zemlju ali i prije. Na upit punomoćnika tužitelja dali je netko dolazio smetati tužitelja u posjedu, naveo je da su prije dvije godine ili prošle godine dolazile neke osobe, razgledale zemlju sa ciljem da je kupe.
9. Svjedok OB, punica tužitelja i majka TB, u svom iskazu je navela je predmetnu nekretninu kupila njezina majka početkom 50. -tih godina prošlog stoljeća kao i više nekretnina a na jednoj se nalazila i kuća u kojoj je živjela obitelj C, a budući da je ona tada bila mala nije joj poznato kome je njezina majka isplatila kupoprodajnu cijenu, ali od tada ona je živjela u toj kući i obrađivala ovu zemlju koja je bila sastavni dio te kuće. Njezina majka je darovala jedan dio svojih nekretnina njenom sinu a ovu nekretninu je darovala njenoj kćerki i zetu i to kada su se oni vjenčali jer više nije mogla raditi i od tada oni obrađuju tu zemlju. Ta zemlja nalazi se odmah uz kuću tužitelja i njezine kćerke TB. Na upit punomoćnika tuženika navela da je njezina majka umrla 2014. godine te je iza iste proveden i ostavinski postupak.
10. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
11. Nije sporno da se predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama vode na imenu i vlasništvu tuženika koji je iste stekao Odlukom Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 7. prosinca 1995. godine, a prethodno su se vodile kao Društveno vlasništvo. Predmetna kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], nastala je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] od dvije čestice i to kč. br. [katastarska čestica], vinograd Pisak Klinovac i kč. br. [katastarska čestica], vinograd Pisak Klinovac, a koje su identične novoformiranoj čestici. Nesporno je također da se predmetna čestica nalazi do katastarske čestice na kojoj tužitelj ima sagrađenu kuću.
12. Sporno je na koji način su tužitelj i njegova supruga, ušli u posjed predmetnih nekretnina, te dali je ispunjen rok potreban za dosjelost stjecanja prava vlasništva.
13. Bitna činjenica od koje ovisi odluka u ovom sporu je pitanje u kakvom se posjedu sporne čestice nalazi tužitelj. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tok posjedovanja, tj. pravo na posjed, a posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
14. Iz provedenih dokaza proizlazi da posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nije kvalificiran jer se ne zasniva na pravovaljanoj osnovi koja je potreba za stjecanje prava vlasništva, budući da nije dokazano sklapanje i ispunjenje pismenog ugovora s vlasnikom predmetne nekretnine.
15. Međutim, cijeneći iskaz tužitelja i njegove supruge TB, te svjedoka RB i OB kao logične, uvjerljive i neposredne, te utvrdio da je predmetne nekretnine kupila početkom 50.-tih godina prošlog stoljeća baka TB, kao i još neke nekretnine, da je predmetnu nekretninu posjedovala i obrađivala, te u poodmakloj životnoj dobi sve svoje nekretnine darovala svojim unucima jer iste više nije mogla obrađivati, pa je ovu predmetnu nekretninu, kao i nekretninu pored te na kojoj su tužitelj i njegova supruga sagradili kuću, darovala tužitelju i svojoj unuci TB i sve to vrijeme, znači od kupovine nekretnine, njih nitko nije smetao u posjedu, niti im htio oduzeti posjed do unazad godinu ili dvije kada su njima nepoznate osobe došle razgledati nekretninu s ciljem da ju kupe jer tuženik prodaje tu nekretninu.
16. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu u trenutku kada se ispune pretpostavke određene zakonom sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a neposredni posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 159. st. 4. Zakona prema kojoj samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve i drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne i druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2. i 3., odnosno 20 godine u slučaju kvalificiranog posjeda i 40 godina u slučaju poštenog posjeda.
17. Glede spornog pitanja treba li u rok dosjelosti uračunati vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, odnosno 7. prosinca 1995. godine kada prije toga dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja i Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da se pravo vlasništva može priznati u slučaju da je vrijeme dosjelosti proteklo u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV-a bila na snazi, a gdje je bilo propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ali je ta odredba ukinuta 17. studenog 1999. godine odlukom Ustavnog suda RH.
18. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je baka supruge tužitelja kupila predmetnu nekretninu početkom 50. -tih godina prošlog stoljeća, kao i još nekretnina, a između ostalog i nekretninu na kojoj su tužitelj i njegova supruga sagradili kuću i koja se nalazi odmah do te nekretnine, te da se tužitelj i njegova supruga a putem svog pravnog prednika nalaze u neprekinutom mirnom posjedu predmetne nekretnine najmanje 70 godina s uočljivom voljom držanja nekretnina kao svojih, te su se ponašali i da se tužitelj ponaša na nekretninama kao vlasnik, te da se ta nekretnina koristi za potrebe obitelji.
19. Pored činjenice da je vrijeme dosjelosti nastupilo prije 1995. godine, da tuženik i njegovi prednici nikada nisu osporili vlasništvo na predmetnoj čestici predniku tužitelja i tužitelju, koja su svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali u svakom pogledu, za odluku u ovom predmetu spora nije odlučno to što se tuženik na temelju Odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 7. prosinca 1995. godine u zemljišnoj knjizi evidentirao vlasnikom predmetnih nekretnina, niti ta činjenica čini posjed tužitelja i njegovog prednika nesavjesnim (nepoštenim), budući da su na temelju navedenih okolnosti osnovano vjerovali da su vlasnici pa im se zato eventualni propust da izvrše uvid u zemljišne knjige ne može stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da se tuženik evidentirao vlasnikom nekretnina, a na temelju odluke od 1995. godine (nakon što je nastupilo vrijeme dosjelosti), pa su stoga neosnovani navodi tuženika u dijelu u kojem tvrdi da su tužitelj i njegov prednik bili nepošteni posjednici predmetnih nekretnina.
20. Nadalje su neosnovani navodi tuženika da je vrijeme dosjelosti prekinuto njegovim upisom u zemljišne knjige 3. lipnja 1996. godine br. Z-1007/96, jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o prekidu dosjelosti kada je vrijeme dosjelosti nastupilo prije poduzimanja radnji iz čl. 241. ZOO-a, budući da je vrijeme dosjelosti nastupilo prije 7. prosinca 1995. godine (donošenja Odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija).
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak tužitelja od 28. siječnja 2024. godine 100,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 28. svibnja 2024. godine 200,00 eura i 12. veljače 2025. godine 200,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 175,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu i presudu 53,10 eura, tj. ukupno 928,10 eura.
U Đakovu, 21. ožujka 2025. godine
Sutkinja
Snježana Brajko
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude. (čl., 335. st. 9. ZPP-a. u vezi s čl. 443. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
Nakon pravomoćnosti
3. Porezna uprava Đakovo
