REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-884/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mldb. ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zz ĆFE, svi zastupani po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici Ivan Fabijanović Vedran Gjenero i Ognjen Dabelić, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska 22, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. ožujka 2025.g., radi utvrđenja prava vlasništva, dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su tužitelj pod 1. ĆF za 2/4 dijela, a tužiteljice pod

2. i 3. ĆFE i ŠF mldb. ĆFE za po ¼ dijela, temeljem dosjelosti postali suvlasnici dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ZK ul. [broj ZK uloška], i to dijela na skici vještaka geodeta dipl. ing. Marka Vukše od 04.11.2016. označenog kao lik C,D,E,F,G,H,I,J,C površine 31 m2, koji vještački nalaz sa skicom predstavlja sastavni dio ove presude, i dijela nekretnine na dopuni nalaza vještva vještaka geodeta dipl. ing. Marka Vukše bez nadnevka, označenog kao lik C,D,E,F,G,U,T,C površine 7m2, dijela nekretnine označenog kao lik G,V,R,S,U,G površine 6m2 i dijela nekretnine označenog kao lik C,D,E,F,G,V,R,S,U,T,C površine 13 m2, time da dopuna nalaza vještva geodeta dipl. ing. Marka Vukše predstavlja sastavni dio izreke ove presude, te su tužitelji kao takvi ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od tog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ZK ul. [broj ZK uloška] formirati za tužitelje čestica zemlje zasebnog broja u površini od 57 m2, zatražiti i postići na novoformiranoj čestici zemlje uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju uknjižbu brisanja je tuženik dužan trpjeti, uz istodobnu uknjižbu tog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na novoformiranoj čestici na ime i u korist tužitelja:

1. ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/4

2. IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela

3. ŠF mldb. ĆF IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za ¼

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 3.571,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelji suvlasnici i posjednici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u naravi vrt površine 171 m2, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] i to tužitelj pod 1. za 2/4, a tužiteljice pod 2. i 3. za po 1/4. Predmetnu nekretninu u suvlasništvu za po 1/2 dijela ranije su imali tužitelj pod 1. ĆF i njegov sada pok. brat GF, a nakon Mariove smrti 21. travnja 2014. godine njegovu polovinu nekretnine su naslijedile supruga i kći, dakle tužiteljice pod 2. i 3. na jednake dijelove. Istodobno tužitelji ističu kako je tuženik vlasnik susjedne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] u naravi vrt. Tužitelji ističu kako je ovdje tuženik u postupku pokrenutom pred Općinskim sudom u Metkoviću, protiv ovdje tužitelja pod 1. i prednika tužiteljica pod 2. i 3., posl. br. P- 208/08 bezuspješno pokušao dokazati kako se dio vrta ovdje tužitelja proteže na tuženikovu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 32 m2, a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen presudom posl. br. P-208/08, a obzirom je u tom postupku utvrđeno kako tužitelji uključujući i prednike taj sporni dio tuženikovog zemljišta posjeduju više od 20 godina, pa su vlasništvo stekli dosjelošću. Navedeno stoga što su prednici tužitelja u savjesnom posjedu dijela tuženikove nekretnine još od 1977. godine, a tuženik je spomenutu parnicu pokrenuo nakon više od 20 godina, odnosno 1998. godine. Slijedom navedenog tužitelji podnose tužbu i predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže prvenstveno da se odbaci kao neuredna, a podredno da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelje da solidarno plate tuženiku prouzročeni parnični trošak. Nadalje navodi da su točni navodi tužbe da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to cjeline navedene nekretnine. Parnica o kojoj se govori u tužbi br. P-208/08 je posjedovna parnica radi predaje u posjed i pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za predaju u posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] nema utjecaja na ovu parnicu. Tužitelji nisu u mirnom niti savjesnom posjedu dijela nekretnine kako to tvrde u tužbi. Svjedoci koje tuženik predlaže su kao pravni slijednici svog oca CF koji je od pravnog prednika tuženog kupio predmetnu nekretninu, prodali, između ostalog i kat. čest. koja je predmet ovog spora tuženiku još 1997. godine. Svjedocima je poznato da tužitelji, niti njihov prednik, nisu bili u posjedu dijela nekretnine kako to u tužbi tvrde. Tužbeni zahtjev je nejasan, nepreciziran i neodređen, po takvom sud ne može postupati. Naime iz tužbenog zahtjeva nije jasno o kojoj skici geodeta je riječ, koja bi površina te čestica bila, pa se o tome tuženik ne može niti očitovati. Stoga se predlaže sudu, ukoliko takav tužbeni zahtjev ne odbaci, pozvati tužitelje da istog urede.

3. Tuženik je Konačno ostavio tužbeni zahtjev podneskom od 13. 11 2019 (list 98 spisa). Tuženik se nije usprotivio u naravi preinačenju tužbenog zahtjeva kada su tužitelji konačno postavili tužbeni zahtjev, a sud svakako dopušta u takvim situacijama preinaku radi konačnog uređenja odnosa među strankama. Posebice jer je predmet spora u predmetu P-208/08 bio praktički isti glede lokacije i opisa isto, s tim da je predmet te parnice bila predaja nekretnine, ali sa obrnutim stranačkim ulogama.

4. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelji i tuženik susjedi – vlasnici susjednih nekretnina

- da je tuženik ZF kupio svoju nekretninu 1997. od sada pok. FF iz [adresa]

- da je FF kupio nekretninu od ZF 1970-ih

- da se među strankama vodila parnica P-208/08 od 2. listopada 1998. do 2. ožujka 2008. po tužbi tamo tužitelja ZF protiv u konačnici ĆF i sada pok. GF, prednika tužitelja u ovoj parnici, a u kojoj parnici P-208/08 je odbijen zahtjev tamo tužitelja ZF za predajom u posjed predmeta spora, koji je u naravi i predmet spora ovog tekućeg postupka

- da je ZF upisani vlasnik k. č. [katastarska čestica].

5. Među strankama je sporno tko je stvarni vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen u vještvu, odnosno izreci ove presude.

6. Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pregledom svih priloženih isprava i fotografija te spisa P-208/08 i dijela spisa K-433/15, uviđajem i geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka i stranaka, te nije bilo potrebe za izvođenjem drugih dokaza jer su izvedeni dokazi potpuno jasno ukazali na utvrđenost činjeničnog stanja.

7. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci.

8. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

9. Sud je tijekom postupka proveo uviđaja uz sudjelovanje vještaka geodeta Marka Vukše. Vještak Vukša je precizno označio predmet spora, te ga na prvotne primjedbe stranaka nadopunio. Stranke su na ročištu (list 181 spisa) i istaknule da glede geodetskog vještva nema spornih pitanja. Sud je prihvatio takvo vještvo kao potpuno, jasno i detaljno, te stručno i upotrebljivo za ovaj postupak.

10. Sud je za primio od tuženika zračni snimak iz kojeg pak nije bilo moguće ništa razaznati glede sporne lokacije, a što je sam i vještak geodet Marko Vukša ukazao nakon što je njemu dostavljeno da pokuša izvještačiti navedenu snimku, nakon što je to Geodetski fakultet nije mogao sačiniti.

11. Zatečeno na licu mjesta, te ono što je vidljivo iz kaznenog predmeta protiv UF (radi oštećenja i uništenja tuđe stvari) koji je srušio zid za koji su LF i ZF očito držali da je njihov, odnosno da odjeljuje tužitelje od tuženika, ukazuje da je tuženik ZF poduzimao sve kako bi onemogućio tužitelje u njihovom posjedovanju od 1998. godine (od kada datira tužba za predaju), no iz dokazne građe proizlazi da su tužitelji, odnosno njihovi prednici već tada bili više od 20 godina u neometanom i poštenom posjedu, pa su u tom razdoblju 20 godina unatrag do 1998. stekli vlasništvo najkasnije 1998. godine.

12. Dakle tijekom uviđaja očito je bilo da je stanje na terenu promijenjeno u odnosu na ono kakvo je to bilo prije 2015., a to proizlazi i iz presude i zapisnika kaznenog spisa K-433/15 iz kojeg jasno proizlazi da je zet tuženika, i to LF, srušio pregradni zid te uklonio dvije stepenice i izvadio stablo masline, o čemu je taj LF iskazivao u tom kaznenom spisu, pa je jasno da je tuženikovo djelovanje bilo i usmjereno na uklanjanje vidljivih znakova međa na terenu, no obzirom na činjenicu da je posve jasno bilo gdje je stajao sporni zid tužitelja, nije bilo od značaja to što dijela zida više nema.

13. Sud je saslušao niz svjedoka te je utvrdio iz iskaza istih da su tužitelji bili neometani posjednici najmanje u razdoblju od 1976. do 1997.

14. Naime, iz priloženih spisa P-208/08 i tamo priloženih ugovora (A 141 do D 148) da je CF kupio od Mustapić Marka 1976. godine zemljište u mjestu [adresa] koje je određeno u Ugovoru od 12.9.1976. te je pokazano na licu mjesta, a da je ranije i to **.**.1967. VF prodao JF nekretninu opisanu u tom ugovoru (dakle 2 su ugovora kupca Ć TF – onaj kojim kupuje prvi dio, a onda i onaj kojim kupuje drugu nekretninu).

15. Kćer JF – svjedok KF je iskazala upravo sukladno onom ugovoru iz 1967. da je njen otac kupio nekretninu te godine, da je imao dobre odnose s DF i da je postojao zid u vidu podzide od naslaganog kamenja do kojeg se smatralo njenog oca, a podzida je i dalje vlasništvo DF.

16. U bitnom slično su iskazivali i svjedoci HF i NF koji su iskazivali o razgraničenju 70-ih godina između sada pok. I (Radivoja) JF i EF (prednik tužitelja ĆF i dr.) ukazujući da upravo suhozid bio razgraničenje između I i EF te da su se držali tog razgraničenja.

17. Obzirom da su navedeni svjedoci iskazivali u bitnom suglasno, sud im poklanja vjeru da su navedeni susjedi tako držali vlasništvo i pošten posjed cijelo vrijeme do najkasnije početka spora 1998. u predmetu P-208/08.

18. Obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom ovog tekućeg postupka proizlazi da su tužitelji, odnosno prednici istih, na mjestu suhozida sazidali betonski zid, sud drži da je upravo ta nepromjenjivost razgraničenja ukazivala da svatko zna što je čije između nekadašnjih susjeda TF i prednika tužitelja, a prema tome je i sačinjeno vještvo vještaka Marka Vukše.

19. Fotografije priložene spisu ukazuju da su svjedoci iskazivali istinito kada su spominjali suhozid, a protivno tuženikovim tvrdnjama da nije postojao.

20. Iako se poštenje posjeda pretpostavlja, za istaći je da iz svjedočkih iskaza posve jasno proizlazi da su tužitelji posjedovali predmet spora s potpunim uvjerenjem da je predmet spora njihov već i iz same činjenice da je to bio takav dogovor između tadašnjih susjeda – vlasnika TF i DF.

21. Obzirom da je postojala čvrsta međa koju do ZF – podnošenja tužbe istog 1998. godine, nitko nije osporavao, a tuženiku nije mogla ostati nepoznata činjenica da zid i ono što je iza njega – vrt i dvorište (ukazuje se ovdje i na sadržaj spisa P-208/08 gdje je iskazivao ZF da je za TF čuvao nekretninu tijekom rata), nisu u posjedu TF jer je prilikom kupovine očito znao što predstavlja u naravi međe i posjed DF, to se tuženik ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige.

22. Iz predmeta P-208/08 je vidljivo da je sud odbio tamo tužitelja ZF sa zahtjevom za predaju u posjed iz gotovo identičnih razloga, a sud i u ovoj tekućoj parnici ne nalazi drugačije činjenice i zaključke. Štoviše, nakon saslušanih svjedoka, posebice kćeri pok. TF, vidljivo je da je predmet spora bio u posjedu tužitelja i da to u biti I JF ne samo da nije osporavao, nego je i posve jasno smatrao da to vlasništvo tužitelja, odnosno njihovih prednika - EF.

23. Sud nije mogao saslušati svjedoka RF (sin I JF, a brat svjedoka KF) jer je obaviješten od strane Republike Srbije da je isti umro. No očito je da su iskazi svjedoka vrlo jasni glede toga što je čije bilo, a sve to poduprto i fotografijama u ovom, odnosno priloženom spisu P-208/08.

24. Neodlučan su dopisi svjedoka KF od 23.10.2020. (list 139 spisa) jer je ista iskazivala detaljno u svome iskazu a ne u pisanoj izjavi.

25. Svjedoci MF, SF i AF, iako nisu bili u svemu detaljni, posve jasno su ukazali da je postojalo razgraničenje između tužitelja i tuženika, odnosno prednika, i to baš u vidu zida, što sve ukazuje da uistinu svi dokazi upućuju na zaključak da su tužitelji s prednicima bili neometani, pošteni posjednici te da nije bilo spora između nekadašnjih susjeda JF i EF, pa da je današnji predmet spora u naravi vlasništvo tužitelja.

26. Nebitno je rješenje o rušenju (list 66 spisa) građevinske inspekcije jer tim rješenjem se nalaže uklanjanje nezakonite građevine i ne diraju se pitanja vlasništva.

27. Sud je dakle poklonio vjeru saslušanim svjedocima na okolnost da je predmet spora bio ograđen tužiteljevim (njihovih prednika) zidom, koji je prije bio suhozid dok su pok. EF i pok. JF (Rade) Milojević bili živi, a onda nadziđan betonom, i to sve unutar nekretnine pok. EF kojeg su tužitelji sljednici.

28. Iskaz tužiteljice Š je u bio uvjerljiv i provjerljiv (iako se ona udala 1999. dakle nakon što je nastupilo stjecanje osnova za upis vlasništva dosjelošću), jer je bio sukladan bitnim činjenicama iskazanim od strane svjedoka i fotografijama. S druge strane iskaz tuženika ZF nije bio temelj da se dokaže nepoštenje tužitelja, a posebice ne da bi ZF postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

29. Stoga su dakle tužitelj stekli dosjelošću osnov tražiti a se utvrde vlasnicima sukladno čl. 159. Zakona o zemljišnim knjigama jer su do 1998. godine bili neometani pošteni posjednici unatrag 20 godina zajedno sa svojim prednicima DF (a tužitelji pod 2 i 3. sa prednikom GF).

30. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7. i 8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sud je tijekom postupka postavio VPS na 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) na ročištu od 25.2.2016 (list 23 spisa), pa a tužitelju je imao osnovane troškove:

- sastava tužbe,

- zastupanja na 10 ročišta na kojima se raspravljalo,

- 3 obrazložena podneska (nije priznat trošak podneska od 29.1.2018 predan na ročištu jer se sve navedeno moglo istaknuti na ročištu, a ne raditi 2 radnje),

- 1 žalba od 12.6.2018 (koja je bila nužna u zaštiti tužiteljevih prava)

sve gornje po 100 bodova x 2 EUR

- po 53,20 EUR sudskih pristojbi za tužbu i presudu,

- 464,71 EUR za vještačenja i uviđaj,

dakle sveukupno 3.571,21 EUR.

31. Kamata na trošak je dosuđena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

32. Stoga je i riješeno kao u izreci.

Metković, 21. ožujka 2025. godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Bepo Marušić, Split

2. Odvjetnik Vedran Gjenero, Dubrovnik