REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-197/2020-12

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Mandarić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dne 05. veljače 2025. god., u nazočnosti zamj. opun. tužitelja i z.z. tuženika, dne 21. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 350,00 EUR (4.000,00 kn) sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 08.03.2017. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove."

II. Dužan je tužitelj, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parbeni trošak u iznosu od 350,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. ožujka 2025. god. do isplate po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je dne 30. travnja 2020. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je odvjetnik.

1.2. Protiv tužitelja je tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, povelo kazneni postupak koji se vodio pred tuženikovim Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-16/2001.

1.3. Nakon završene istrage tuženikovo Županijsko državno odvjetništvo je protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT.117/96 od 29. XII. 2000. god., pa je tuženikov Županijski sud u Splitu sudio tužitelju u predmetnu br. K.16/01.

1.4. Dana 27.06.2014. god., tuženikov Županijski sud u Splitu je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4 KZH i dr., pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.5. Sudac Županijskog suda u Splitu je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Županijskog suda u Splitu broj K.16/01 od 27. VI. 2014. godine.

1.6. Hrvatska odvjetnička komora je dana 08. IX.2014. god., donijela rješenje broj 7070/2014, kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom br. K.16/01 Županijskog suda u Splitu.

1.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo osuđujuću presudu br. K.16/01 Županijskog suda u Splitu, poučio je Županijski sud u Splitu i suca Marka Pribisalića, da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.

1.8. Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 05. VII. 2017. god., ukinuto je rješenje od 08. IX. 2014. god., na način da je "ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti".

1.9. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati, nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa je pretrpio štetu. Tužitelj je postupao prema propisima iz članka 136 a Zakona o parničnom postupku, i zatražio je od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete, ali je tuženikov zastupnik po zakonu, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, odbio zahtjev za mirno rješenje spora navodeći:

"S obzirom da u postupanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je vođen protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala Republika Hrvatska, to u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost RH za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva."

1.10. Tužitelj ne problematizira to što zamjenik sebi daje kraljevsku množinu ("ne nalazimo"). Pri tome tužitelj mora primijetiti da formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istaknuo, a koja glasi: "naime uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je navedeno kojim bi radnjama (činjenjem ili propustom) tijela kaznenog progona podnositelju bila počinjena šteta", pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.

1.11. U predmetu Županijskoga suda u Splitu br. K-4/2016, tužitelj je branio ĆM, optuženoga za kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. Kaznenoga zakona, za koje je djelo zapriječena kazna od najmanje pet godina zatvora. ĆM mu je za to dao punomoć na zapisniku od 02.07.2014. god. u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-32/2014. No, nakon donošenja rješenja iz točke 6. tužbe, tužitelj nije mogao zastupati ĆM u navedenom postupku, pa tako nije mogao:

-kao branitelj biti na sjednici vijeća 02.01.2015. god., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 4.000,00 kn, prema odredbi Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

1.12. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu pobliže opisnu u izreci presude.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu s obzirom na to da se tužitelj nije obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu s čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP).

2.2. Naime, kada se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. i predmetna tužba evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba i to u odnosu na zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te dokaza kojim se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, odnosno zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba ne udovoljavaju pretpostavci identiteta spora.

2.3. Naime, kako zahtjev za mirno rješenje spora koji prethodi parničnom postupku mora sadržavati sve ono što treba sadržavati tužba kojom se pokreće taj parnični postupak, sve u smislu odredbi čl. 186. a. i čl. 186. ZPP-a, to činjenica podnošenja podneska naslovljenog zahtjevom za mirno rješenje spora ne znači samim time da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu navedene odredbe čl. 186. a. ZPP-a.

2.4. Osim toga, za navesti je da je tužitelj nakon što zastupnik po zakonu tuženika nije udovoljio njegovom podnesku kojeg isti naslovljava zahtjevom za mirno rješenje spora pred Općinskim sudom u Splitu podnio više desetaka tužbi te se navedeni postupci vode primjerice pod poslovnim brojevima P-97/19, Pn-22/19, Pn- 533/19, Pn-95/19, Pn-35/19, Pn-45/19, Pn-31/19, Pn-26/19, Pn-47/19, Pn-55/19, P- 92/19, Pn-21/19, Pn-38/19, Pn-53/19, Pn-37/19, Pn-25/19, Pn-153/19, Pn-161/19, Pn- 167/19, Pn-155/19, Pn-33/19, Pn-191/19, Pn-188/19, Pn-330/19, Pn-350/19, Pn- 313/19, Pn-332/19, Pn-326/19, Pn-325/19, Pn-354/19, Pn-352/19, Pn-346/19, Pn- 414/19, Pn-420/19, Pn-32/19, Pn-419/19...).

2.5. Tuženik smatra da je ovako postupanje tužitelja predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a. Naime, za ovakvo postupanje nije bilo nikakvog opravdanja, jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu radi čega se rukovodeći načelom ekonomičnosti postupka predlaže sudu odrediti spajanje tih postupaka radi zajedničkog raspravljanja.

2.6. Podredno, tuženik osporava predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže istog odbiti i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženiku.

2.7. Prvenstveno se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete jer da u predmetu Županijskoga suda u Splitu br. K- 4/16, u kojem je kao branitelj zastupao ĆM istog nije mogao zastupati na raspravi dana 02. siječnja 2015. god. - čime da mu je nastupila šteta u iznosu od 4000,00 kn.

2.8. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u odvjetničkom uredu ili u odvjetničkom društvu.

2.9. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. (za koje vrijeme je bila na snazi odluka kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva) tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključivo u ime i za račun javnog trgovačkog društva.

2.10. Dakle, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće i nastala, bila bi šteta trgovačkog društva, budući da članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakonu o odvjetništvu.

2.11. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, a koju odluku nije donijela Republika Hrvatska, već Hrvatska odvjetnička komora.

2.12. Ističe se i kako tužitelj nije dokazao da su ostvarene materijalno-pravne pretpostavke odgovornosti tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, jer u postupanju pravosudnih tijela prilikom vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada.

2.13. Nadalje, tvrdi se da vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja samo po sebi ne daje tužitelju pravo potraživati naknadu štete, osobito kod činjenice da vođenje kaznenog postupka ni u jednom segmentu nije imalo obilježja šikanoznog ili arbitrarnog postupanja pravosudnih tijela naspram tužitelja. Mjera zabrane tužitelju obavljanja odvjetničke djelatnosti je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima što znači da ne postoji elementi protupravnosti kao pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu.

2.14. Isto tako tuženik predlaže sudu odbiti prijedlog tužitelja da se kao svjedoci saslušaju Marko Pribisalić, OM i SM s obzirom da tužitelj uopće nije naznačio na koje okolnosti bi isti trebali svjedočiti, a ujedno njihovim eventualnim saslušanjem bi se povrijedile odredbe Ustava Republike Hrvatske, kao i odredbe Zakona o sudovima i Zakona o državnom odvjetništvu kojima se jamči samostalnost i neovisnost sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika prilikom donošenja sudskih i državnoodvjetničkih odluka.

2.15. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao zahtjev za mirno rješenje spora od 25.10.2018. god., odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora z.z. tuženika br. N-DO- 529/18 od 03. prosinca 2018. god., spis Županijskoga suda u Splitu br. K-4/2016, spise Općinskoga suda u Splitu br. Pn-160/2019, Pn-709/2019 i Pn-33/2019.

4. Stranke su zatražile trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7. U odredbama čl. 1085. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

8. Pregledom spisa Županijskoga suda u Splitu posl. br. K-4/2016 utvrđeno je da spisu predmeta prileži punomoć od 01.07.2014. god. koju je ĆM ispustio ovlaštenim punomoćnicima za zastupanje u tom predmetu.

9. Pregledom navedene punomoći utvrđeno je da ĆM nije ovlastio kao branitelja isključivo tužitelja, već i sve druge odvjetnike – članove odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split.

10. Nadalje je pregledom spisa predmeta Županijskoga suda u Splitu posl. br. K-4/2016, utvrđeno da spisu predmeta prileži i zapisnik s ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru pred optužnim vijećem od 02. siječnja 2015. god., iz kojega je razvidno da je okrivljenika ĆM na tom ročištu zastupao branitelj Jelena Mandarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split.

11. Odvjetnici koji su članovi odvjetničkog društva u slučaju kada im je punomoć ispuštena kao članovima odvjetničkog društva, stranku zastupaju za račun odvjetničkog društva, a kojem društvu u tom slučaju pripada nagrada i naknada troškova za rad njegovih članova - odvjetnika.

12. Tužitelj bi u konkretnom slučaju pretrpio štetu u slučaju da priložena punomoć okrivljenika ĆM priložena 01.07.2014. god. u predmetu Županijskoga suda u Splitu posl. br. K-4/2016 glasi isključivo na tužitelja kao ovlaštenog branitelja, te da je uslijed donošenja Rješenja Hrvatske odvjetničke komore br. 7070/2014 od 08. rujna 2014. god., a kojim rješenjem je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, ĆM u tom predmetu angažirao drugog branitelja u svrhu zastupanja na ročištu dne 02. siječnja 2015. god., a što međutim, ovdje nije slučaj.

13. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da u konkretnom slučaju u smislu citirane odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO-a, tužitelju nije prouzročena šteta u vidu izmakle koristi, a uslijed nemogućnosti da kao ovlašteni branitelj okrivljenika ĆM, zastupa ovoga na ročištu dana 02. siječnja 2015. god., u kaznenom predmetu Županijskoga suda u Splitu posl. br. K-4/2016, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

14. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za preslušanjem svjedoka Marka Pribisalića, SM i OM.

15. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu i pristupa na 2 ročišta( 06.02.2024. 05.02.2025.) po 50 bodova, te za pristup na ročište od 26.11.2024. 25 bodova, ukupno 175 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, ovo je dalo iznos dosuđenoga troška od 350,00 EUR.

U Splitu, dne 21. ožujka 2025. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- ODO Split

- u spis