REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4389/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RM, državljanina Islamske Republike Pakistan, sa smještajem u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, Bjelovarska 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 7. listopada 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetniku Dinku Kulašu isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-212-24-5od 7. listopada 2024. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj navodi da nije točno da nije naveo nikakve nove relevantne činjenice u odnosu na one iznesene u prvotnom zahtjevu. Naglašava da je prilikom saslušanja jasno naveo da je nakon dovršetka postupka, tijekom izvršavanja kazne zatvora, primio informacije o tome da su ubijeni i njegovi bratići, petnaestogodišnji R i sedamnaestogodišnji K, a navedeni su ubijeni pod lažnim optužbama i naočigled policije kojoj su se obratili za pomoć. Dakle, ističe da je u prvotnom zahtjevu naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog proganjanja od strane utjecajne osobe koja je uživala političku zaštitu, a koja je ubila njegovog strica i brata, te je želio ubiti i tražitelja, te se nije mogao obratiti za pomoć vlastima jer je ubojica uživao političku zaštitu RMC, političara koji je neko vrijeme bio i ministar obrane Pakistana, a naknadno je saznao da opasnost za njegov život nije prošla nego da je povećana jer je nasilje protiv njegove obitelji nastavljeno, na način da sada bivaju ubijeni i petnaestogodišnjaci. Dodaje da je za ovo saznao za vrijeme izdržavanja kazne, dakle nakon što je prvotni zahtjev odbijen, te je to nova činjenica, a posebno je važna zbog toga što je ubojstvo i dokumentirano na internetu. Ističe da navedeno nije konstatirano u zapisniku, koji je sasvim rudimentaran i bez stvarnog navođenja iskaza u cjelini, što je vidljivo i iz njegovog sadržaja u odnosu na vrijeme koje je navodno trajao, a time je došlo i do povrede odredaba postupka.

2.1. Tužitelj navodi da je činjenica da sva rješenja koja se za njega donose ističu da je osuđen za kazneno djelo silovanja, čime ga se diskvalificira iako djelo za koje je izdržao kaznu ne može biti činjenica na kojoj se temelji odbijanje zahtjeva za azil, niti se u tim rješenjima pojašnjava koja je svrha isticanja te činjenice, niti kako je to utjecalo na odluku, dok je kratkim pregledom spisa moguće vidjeti da iz nejasnih i neshvatljivih razloga u predmetu nije izveden ni jedan materijalni dokaz, iako ih je bilo moguće izvesti, što je sasvim neshvatljivo i predstavlja realni temelj da takva presuda bude osporena ili od strane Ustavnog suda ili od strane Europskog suda za ljudska prava, ako tamo bude pokrenut postupak. Navedeno tužitelj ističe s obzirom na to da je ta presuda spomenuta i u pobijanom rješenju, bez da je povezana sa samom odlukom. Predlaže da ga sud u postupku sasluša kako bi se utvrdile bitne činjenice za ovaj predmet.

2.2. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15., 127/17. i 33/23., dalje: ZMPZ) i Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Tuženik ističe da je tužitelj naknadni zahtjev podnio isključivo zbog rješenja o protjerivanju, KLASA: UP/I-216-03/24-06/3074, URBROJ: 511-01-13-24-2 od 31. srpnja 2024. godine koje mu je donijeto zbog počinjenja kaznenog djela silovanja te je osuđen na četverogodišnju kaznu zatvora, a ne zbog novih relevantnih činjenica koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

3.1. Tuženik navodi da se tužitelj u tužbi poziva na ubojstvo koje se dogodilo prije 20 godina i koje je odbijeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, a sam tužitelj je naveo da se ostalim članovima njegove obitelji, dok je još bio s njima u kontaktu, ništa nije dogodilo nakon navodnog ubojstva, ali u tužbi navodi ubojstva svojih bratića koji su još ubijeni 2010. godine. Sva navedena ubojstva ne mogu se dovesti u korelaciju s tužiteljevim zahtjevom za međunarodnu zaštitu, a kako stoji u poveznici koju je tužitelj dostavio navedeni su ubijeni u slučaju koji nije vezan uz navodno ubojstvo njegovog brata i strica. Temeljem navedenog, tuženik smatra da je tužba tužitelja neosnovana, pa predlaže sudu potvrditi pobijano rješenje, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), 07. ožujka 2025. u prisutnosti stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. ZMPZ-a, sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

4.2. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

4.3. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja sud je odbio, cijeneći izvođenje navedenog dokaza nepotrebnim i neekonomičnim, te suprotnim načelu učinkovitosti spora.

5. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, prema slobodnom uvjerenju, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po naknadnom zahtjevu tužitelja podnesenom 01. listopada 2024. o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/16245, URBROJ: 511-01-213-24-3. Uvidom u isti utvrđeno je da je tužitelj naknadni zahtjev obrazložio na način da je iskazao da je Pakistan napustio prije 20 godine, da je otišao zbog sukoba sa utjecajnom osobom, radi se o KM, on je političar i lokalni šerif, ubili su mu brata, a da bi spasio svoj život otišao je iz Pakistana, policija nije ništa poduzela. Odgovarajući na pitanje da li ima službeni dokument odnosno neki policijski izvještaj o ubojstvu strica i brata iskazao je da je to bilo prije 20 godina, nema ništa sad, teško je doći do njih. Na upit o tome kada je saznao za te činjenice /dokaze tužitelj je iskazao da je rekao to i u prvom zahtjevu, te je dodao da želi azil u Hrvatskoj, želi raditi i radnu dozvolu.

6.1. Naknadni zahtjev je odbačen temeljem odredbe članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. ZMPZ-a. U obrazloženju razloga tuženik u bitnome navodi da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju činjenica i dokaza sadržanih u obrazloženju istoga te u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, pa je tako izvršen uvid u spis predmeta i utvrđeno da je zahtjev tužitelja odbijen rješenjem KLASA: UP/I-217-03/19-06/40, URBROJ: 511-01-212-20- 19 od 05. veljače 2020., a to je rješenje potvrđeno zakonitim presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-898/20-10 od 15. listopada 2020. godine. Tuženik obrazlaže da je iz podataka spisa vidljivo da je nakon donošenja rješenja kojim se odbija njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj tužitelj počinio kazneno djelo silovanja za koje je optužen i osuđen na četverogodišnju zatvorsku kaznu koju je odslužio u potpunosti te je 31. srpnja 2024. Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Glina donijela rješenje o ograničenju kretanja KLASA: UP/I-216-03/24-03/594, URBROJ: 511-01-13-24-1 od 31. srpnja 2024. na šest mjeseci, a u svrhu izvršenja rješenja o protjerivanju KLASA: UP/I-216-03/24- 01/3074, URBROJ: 511-01-13-24-2 od 31. srpnja 2024.

6.2. Odlučujući o podnesenom naknadnom zahtjevu tuženik je obrazložio da je ocjenjujući činjenice iz naknadnog zahtjeva u vezi s činjenicama i dokazima iznijetima u prijašnjem postupku utvrđeno da tužitelj nije iznio nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na rješavanje njegova zahtjeva, a da je okolnosti i činjenica napuštanja zemlje podrijetla prije 20 godina zbog sukoba s utjecajnom osobom koja je ubila njegova strica i brata, a njemu prijetila već razmotrena i o tim činjenicama je odlučeno u prijašnjem postupku. Dakle, tužitelj nije iznio nove i relevantne činjenice ili dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjim postupcima, a koje se odnose na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

7. Člankom 43. stavkom 2. ZMPZ-a propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

8. Člankom 47. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

8.1. Prema stavku 3. članka 47. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

8.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

8.3. Prema stavku 5. članka 47. ZMPZ-a ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

9. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.

9.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o novim i relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, jer da se radi o razlozima koje je tužitelj iznio i u prethodnom postupku odlučivanja o njegovu zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koje su razmotrene u postupku odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, kako pred upravnim tijelom tako i pred ovim sudom u prethodnom sporu.

10. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, pa tako i sadržaj prvo podnesenog zahtjeva tužitelja u odnosu na koji je doneseno rješenje KLASA: UP/I- 217-03/19-06/40, URBROJ: 511-01-212-20-19 od 05. veljače 2020., a to je rješenje potvrđeno zakonitim presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-898/20- 10 od 15. listopada 2020. godine.

10.1. Iz navedene dokumentacije tog spisa i sadržaja podnesenog zahtjeva utvrđeno je da su razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom obrazloženi problemima koje je njegova obitelj imala od strane obitelji djevojke koju je brat trebao oženiti, a u kontekstu tih događaja opisao je smrt članova obitelji, ubojstvo brata i strica kao i napade koji su se na njega dogodili Detaljno je tužitelj na sve okolnosti napuštanja zemlje podrijetla te razloga traženja međunarodne zaštite ispitan pred tuženikom u postupku donošenja rješenja od 05. veljače 2020., a razloge kojima je tuženik obrazložio odluku o odbijanju zahtjeva potvrdio je sud presudom u sporu UsI-898/20. Pri tom se ističe da je navedenom presudom potvrđeno i obrazloženje tuženika koji je na stranici 9. obrazloženja rješenja iznio razloge ne prihvaćanja vjerodostojnosti izjava tužitelja jer je tijekom cjelokupnog postupka iznosio površne, nedosljedne i kontradiktorne podatke o navodnim razlozima napuštanja zemlje podrijetla, te nije ispunio svoju dužnost iz članka 28. ZMPZ-a vezanu za suradnju u procjeni činjenica i okolnosti, a na koju je bio izričito upozoren.

11. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.

12. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

13. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

14. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

15. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ-a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.

15.1. Budući da je utvrđeno da se razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva u cijelosti iscrpljuju u ponavljanju navoda i razloga o činjenicama i okolnostima koje su bile razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelja, a koje su detaljno razmotrene u prethodnom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, sud nije cijenio opravdanim u ovom sporu provoditi dokazni postupak saslušanjem tužitelja na predložene okolnosti, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza odbijeno, kao nepotrebno i neekonomično te u suprotnosti s načelom učinkovitosti spora.

15.2. Pored navedenog, neosnovanima se cijene navodi tužitelja u tužbi da je u obrazloženju naknadnog zahtjeva iznio nove činjenice vezane za ubojstvo bratića, petnaestogodišnjaka, jer je isto u suprotnosti sa sadržajem zapisnika sastavljenog pred nadležnim tijelom od 01. listopada 2024. godine. Sud nema osnova za zaključak da bi taj zapisnik bio nepotpun, jer je tužitelj na izričito pitanje odgovorio da se s prevoditeljem za urdu jezik odlično razumije, a na postavljena pitanja evidentirani su u zapisniku odgovori tužitelja. Upitan o tome želi li nešto dodati na zapisnik tužitelj je iskazao da želi azil u Hrvatskoj, želi raditi i radnu dozvolu, a zapisnik je bez primjedbi potpisao, s tim da je evidentirano da mu je isti pročitan u nazočnosti prevoditelja za urdu jezik, na sam zapisnik i prevođenje tužitelj je izjavio da nema primjedbi.

15.3. Okolnosti koje navodi tužitelj kada ističe da se nepotrebno i bez obrazloženja ističe činjenica da je osuđen za kazneno djelo silovanja, sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer je navedeno prema ocjeni suda izneseno u kontekstu obrazloženja razloga zbog kojih tuženik smatra da je, imajući u vidu sadržaj podnesenog naknadnog zahtjeva i konkretne okolnosti u kojima se tužitelj nalazi, tužitelj naknadni zahtjev podnio kako bi onemogućio izvršenje rješenja o protjerivanju imajući u vidu da su istoga dana kada je tužitelj odslužio kaznu zatvora donesena i rješenja o ograničenju kretanja i rješenje o protjerivanju (31. srpnja 2024.), dok je naknadni zahtjev podnesen 01.10.2024.

15.4. Da se ne radi o novim činjenicama i dokazima proizlazi i iz sadržaja zapisnika iz prethodnog postupka odlučivanja o zahtjevu tužitelja od 14. veljače 2019. i 15. studenog 2019. iz kojih je vidljivo da je u razlozima napuštanja zemlje podrijetla naveo probleme svoje obitelji sa obitelji djevojke s kojom je njegov stariji brat imao vezu, a zbog kojih okolnosti su ubijeni njegov brat i stric. O tim okolnostima koje sada navodi u naknadnom zahtjevu kao novim činjenicama tužitelj je detaljno ispitan i pred ovim sudom u sporu UsI-898/20, što je vidljivo iz raspravnog zapisnika i obrazloženja presude.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa.

17. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i povredi odredaba upravnog postupka. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak. Pri tom se ističe da se u skladu sa odredbom članka 35. stavka 8. točke 3. ZMPZ-a saslušanje tražitelja međunarodne zaštite može izostaviti kad se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona, pa nisu utvrđene povrede odredaba ZMPZ-a, na koje ukazuje tužitelj.

18. Razmatrajući razloge i okolnosti na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev, te činjenice na kojima je tužitelj temeljio svoj prethodni zahtjev kao i njegovo detaljno iskazivanje o razlozima napuštanja zemlje podrijetla u postupku pred tuženikom, sud cijeni da se naknadni zahtjev temelji u bitnome na istim razlozima koji su cijenjeni u postupku po zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

18.1. Imajući u vidu navedeno, vidljivo je da su okolnosti na kojima tužitelj temelji svoj naknadni zahtjev razmotrene u prethodnom postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom, pa se ne mogu smatrati novim činjenicama i novim dokazima koji ne bi bili već razmatrani u ranijem postupku, niti su takvi da bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Stoga je pravilan, prema ocjeni suda, zaključak tuženika o tome da se radi o nedopuštenom naknadnom zahtjevu jer su činjenice na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev, u bitnome ponovljeni navodi prethodno podnesenog zahtjeva., stoga je tuženik imao osnova odbaciti naknadni zahtjev tužitelja iz razloga koji prihvaća i ovaj sud, pa navode tužbe nije prihvatio osnovanima.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

21. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.250,00 eura.

22. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

22.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

22.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.

23. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

23.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

24. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

24.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

25. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

26. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, za dvije radnje (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Dinko Kulaš, naloženo je tuženiku platiti imenovanom troškove pružene pravne pomoći.

26.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ).

Dna:

1. Odvjetnik Dinko Kulaš, [adresa] Dugo Selo, Bjelovarska 5

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis