REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1083/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 40774389207, radi poreza na kuće za odmor, 21. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, KLASA: UP/II-410-01/24-01/16, URBROJ: 2125-12-01/3-24-3 od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog Upravnog odjela, KLASA: UP/I-410- 02/24-02/24, URBROJ: 2125-11-02-03/03-24-1 od 5. ožujka 2024., kojim je tužiteljici, za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], utvrđena obveza plaćanja porez na kuću za odmor za 2024. u iznosu 553,28 €.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, ne čini spornim da ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na ističe, pozivaju se pritom da odredbu čl. 43. tč. 1., 2 i 5 Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ) da veći dio godine i to od početka mjeseca travnja do sredine ili kraja studenog živi u predmetnoj obiteljskoj kući na adresi [adresa]. Navodi da u stanu u [adresa] boravi samo u zimskim mjesecima te da početkom proljeća dolazi u svoj obiteljski kuću u [adresa] gdje uzgaja povrće i cvijeće te održava kuću i okućnicu. Navedenu nekretninu da napušta vrlo rijetko i to u kraćim periodima, primjerice radi odlazaka na liječnike kontrole, odlazak na more par dana i slično, a što potvrđuju i računi za komunalne usluge koje dostavlja u privitku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije svega, naglašava da prijava prebivališta ili boravišta nije jedini uvjet, međutim jedan je od polaznih uvjeta za postupak dokazivanja stalnog boravka u nekretnini. U odnosu na pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 43. OPZ-a tuženik navodi da se boravak duži od 183 dana primjenjuje prilikom određivanja uobičajenog prebivališta ili boravišta no da isto nije odlučujuće prilikom postupka dokazivanja statusa kuće za odmor jer je potrebno dokazati da se kuća koristi stalno. Samom činjenicom da se radi od boravku od oko 6 mjeseci razvidno je da se radi o povremenom tj. sezonskom boravku. Osim toga, pri utvrđivanju stvarnog prebivališta relevantan dokaz je mjesto zaprimanja pošiljki, a u tužiteljičinom slučaju to je na adresi u [adresa]. Također, u prilog tome da se radi o sezonskom korištenju nekretnine govore i priloženi računi za komunalije. Tuženik u vezi toga naglašava da se uzimao u obzir kontinuitet računa a ne samo prosjek jer je vidljivo da se radi ili o istim iznosima tokom godine ili o povećanom iznosima za kraće razdoblje. Računi za odvoz otpada kontinuirani su ali iznosi su paušalni. Računi za vodu odnose se na razdoblje od 4 mjeseca a iz istih je vidljivo da je samo u kolovozu povećana potrošnja. Računi za električnu energiju odnose se na razdoblje od 4. do 11. mjeseca i nema odstupanja u iznosima.

4. U sporu je održana rasprava na ročištu održanom 13. ožujka 2025. čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sukladno odredbi čl. 2. tč. 12. Zakona o lokalnim porezima (NN br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23; dalje: Zakon) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

8. Prema čl. 25. st. 1. Zakona porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

9. Odredbom čl. 5. Odluke o porezima Općine Plitvička Jezera (Službeni glasnik Općine Plitvička Jezera br. 8/23; dalje: Odluka) propisano je da se porez na kuće za odmor plaća godišnje u visini 4,00 € po četvornom metru korisne površine kuće za odmor.

10. Odredbom čl. 88. OPZ-a, propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ- a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

11. Sukladno odredbi čl. 6. st. 2. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

12. Odredbom čl. 43. OPZ-a propisano je da se u smislu tog zakona smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan (st. 1.). Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti (st. 2.).

13. Među strankama ovog spora nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine na adresi [adresa]. Zatim, nesporna je i površina predmetne nekretnine (138,32 m[2] ), kao i da tužiteljica na navedenoj adresi nema prijavljeno prebivalište. Također, nesporno je i to da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa], (upisan u uk.ul.br. 22394 k. o. [katastarska općina]; E-726) gdje ima i prijavljeno prebivalište.

14. Sporno je da li predmetna nekretnina ima status kuće za odmor, a budući da tužiteljica tvrdi da u predmetnoj nekretnine provedi više od 183 dana godišnje te da tu ima stvarno prebivalište.

15. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi da li se nekretnina koristi za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. Zakona.

16. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Posljedično tome, na tužiteljici je bio teret dokaza činjenice da joj predmetna nekrentina služi kao mjesto stalnog stanovanja.

17. Dokumentacija koju je tužiteljica dostavila u tijeku upravnog postupka sama po sebi, bez drugih isprava podobnih za utvrđivanja načina korištenja nekretnine, ne dovodi u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog tijela (i tuženika) da se predmetna nekretnina koristi povremeno, odnosno sezonski. Iz dostavljenih računa HEP Elektra d.o.o. vidljivo da je da se usluga isporuka električne tužiteljici obračunava dva puta godišnje (u razdobljima od 1. siječnja – 30. lipnja te od 1. srpnja – 31. prosinca) pa stoga iz istih nije moguće utvrditi kolika je mjesečna potrošnja. Nadalje, iz Kartice brojila komunalnog društva Vodovod Korenica d.o.o. vidljivo je da postoji povećana potrošnja vode samo u ljetnim mjesecima, odnosno razdoblju srpanj – rujan, dok s druge strane nema evidentirane potrošnje vode u razdoblju travanj – srpanj.

18. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu, te cijeneći navode tužiteljice iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ovaj Sud nalazi da je primjenom citirani odredbi Zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024. godinu, budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski, a što istoj daje status kuće za odmor. Navedeno prvenstveno proizlazi s obzirom na ostvarenu režijsku potrošnju vode na predmetnoj nekretnini koja je u 2023. godini evidentirana kao povećanja potrošnja u razdoblju od ljetnim mjesecima, dok je u preostalom razdoblju navedene godine zabilježena mala ili nikakva potrošnja vode. U prilog tome da se ne radi o nekrenini koja služi za stalno stanovanje i koja predstavljala težište tužiteljičinih životnih interesa upućuju i okolnost što tužiteljica ne dostavlja dokaz o tome da na području općine Plitvička jezera (ili susjedne općine) ima odabranog liječnika opće prakse kao i činjenica što joj se pošta dostavlja na adresu u [adresa].

19. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 21. ožujka 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljici ŽE iz [adresa]

- tuženiku Ličko-senjskoj županiji, Upravni odjel za proračun, financije i javnu nabavu,

Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4