REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1911/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTESTEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, dana 21. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom točka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103582738, sklopljenog dana 5. lipnja 2007. između tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. kao Banke i tužitelja NR kao Korisnika kredita, u dijelu kojim je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,00 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 1.188,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.6.2007. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.357,43 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu 5. lipnja 2007., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 201.950,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom ugovorena je naknada za obradu kredita za koju tužiteljica tvrdi da je ništetna ugovorna odredba s obzirom da je ista neodređena i neodrediva, unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna jer je neodređena, nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi joj iznos plaćene naknade te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te osporava tužiteljici status potrošača. Navodi da su navedene ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Navodi kako je naknada za obradu kredita izričito navedena u samom ugovoru te da je tužiteljici prije sklapanja ugovora jasno ukazano na predmetnu ugovornu odredbu. Ističe kako je na lecima tuženika koji su se uručivali tužitelju ista jasno navedena te mu je bio dostupan i prezentiran Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada. Navodi kako je tuženik imao troškove obrade kredita u visu operativnih, materijalnih, povezanih regulatornih troškova i troškova trećih strana. Ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, ali osporava osnovu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u pregled prometa po kreditu (listovi 5-19), Ugovor o kreditu (listovi 20-27 spisa), Prikaz procesa obrade kredita (listovi 44-45), obračun naknade za bankarske usluge (list 68), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada tuženika (listovi 69-75), letak tuženika (listovi 90-91) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 160) i svjedoka BR (listovi 159-160).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 5. lipnja 2007., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 201.950,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita te da je odredbom toč. 10. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita koja glasi Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,00 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, koje je tužiteljici osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, za kupnju nekretnine (čl. 3. Ugovora) tužiteljici kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit uzela radi rješavanja stambenog pitanja, a u vrijeme sklapanja ugovora bila je zaposlena u E-Dizajn agenciji, što je njezina firma. Adresa sjedišta firme nije na adresi stana koji su kupili tim kreditom već je poslovna adresa njezine firme uvijek bila na drugoj adresi i to u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u Škorpikovoj 11. Navodi kako s obzirom na djelatnost firme (obrt za usluge i putnička agencija) oni ni ne smiju raditi u stambenom prostoru već u poslovnom prostoru. Kredit je uzet radi kupnje stana na adresi gdje sada živi, [adresa]. Iz navedenog proizlazi da stan u pogledu kojeg je sklopljen predmetni ugovor o kreditu nije služio tužiteljici radi obavljanja poduzetničke djelatnosti već radi stanovanja, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužiteljicu i svjedokinju BR.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 10. predmetnog ugovora proizlazi da se plaća naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prije korištenja kredita u visini 1,00 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.

8.2. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela da su ovaj ugovor o kreditu iz 2007. uzeli jer im je trebao iznos od 120.000,00 EUR za kupnju stana, a u banci su im rekli da taj iznos kredita mogu dobiti samo ako uzmu kredit u švicarcima. Sve što je bilo navedeno u ugovoru o kreditu su gotove brojke, odnosno nije bilo mjesta pregovorima, sve kamate i ulazna naknada, i to je prihvatila kako je bilo ponuđeno. Službenik joj nije ništa posebno pojašnjavao vezano uz naknadu za obradu kredita odnosno na što bi se ona odnosila. Pročitala je ugovor i ta odredba je izgledala kao njegov sastavni dio. Nije pokušavala pregovarati o odredbi jer su to bili zadani uvjeti za navedeni iznos kredita. Ulazna naknada joj je naplaćena ali se ne sjeća točno iznosa.

8.3. Iz iskaza svjedoka BR proizlazi da se ne sjeća je li sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica 2007. sklopila sa tuženikom. U to vrijeme je radila kao osobni bankar na način da su na temelju kreditne dokumentacije unosili podatke i zahtjev za kredit dali na daljnje odobrenje. Ugovori su se sklapali na kraju, nakon odobrenja kredita, a stranke bi čitale ugovor kod javnog bilježnika ako je išla solemnizacija. Kada ju se pita za naknadu za obradu kredita navodi da je tu riječ o uvjetima kredita te da je ta naknada bila istaknuta na letku banke i sukladno tome se obradio zahtjev. Svaki model kredita ima drugačiju naknadu. Ne zna je li se moglo pregovarati o ulaznoj naknadi. Ovisi o tome kakvu je odluku donio Kreditni odbor pa samo ako je tamo dogovorena drugačija naknada. Kod ovog ugovora riječ o naknadi kako je istaknuta na letku banke. Navodi da nije imala ovlaštenje za pregovaranje o naknadi već se to sve rješavalo na višem nivou. Prije sklapanja ugovora o kreditu bi s klijentom razgovarala vezano uz uvjete kredita, ali nije se moglo pregovarati o izmjeni uvjeta kredita već su uvjeti bili takvi kako je to odredila banka.

8.4. Iz iskaza tužiteljice, ali i svjedokinje suglasno proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pritom navodi tuženika u kojima ističe koje sve troškove banka ima prilikom procesa obrade kredita, odnosno kojima navodi kako su isti bili opravdani, nisu od utjecaja na zaključak suda o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita s obzirom na razloge njezine ništetnosti koji su ranije navedeni.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužiteljici dosudio iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 1.188,92 eura. Na navedeni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada je izvršena uplata 27. lipnja 2007., što proizlazi i iz pregleda prometa po kreditu (list 19 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužiteljici. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 11. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora kako je određena raspravnim rješenjem od 5. studenog 2024., i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 28. svibnja 2024. i 5. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 5. studenog 2024. i 11. ožujka 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 1.250,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužiteljici je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu kako je zatraženo od 35,81 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,62 eura.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.357,43 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 21. ožujka 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.