REPUBLIKA HRVATSKA

P-2481/2023-26

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv LOVAČKO DRUŠTVO „CVITUŠA“ LOVINAC, OIB 41371261606, Lovinac, Lovinačka 11, kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik iz Biograda na Moru, Kralja Petra Svačića 2, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.181,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 259,73 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 25. srpnja 2023. radi isplate iznosa od 1.181,23 eura. U tužbi je naveo da se 8. listopada 2021. dogodila prometna nesreća na cesti D50 u Općini Lovinac na način da je iz lovišta tuženika istrčala divljač medvjed i udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Tužitelj je na temelju ugovora o kasko osiguranju isplatio svom osiguraniku iznos od 1.181,23 eura na ime naknade štete.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nije sporno kako se 8. listopada 2021. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja. Osporava da je iz lovišta tuženika istrčala divljač medvjed. Navodi da je za prometnu nesreću kriv vozač automobila koji nije prilagodio brzinu kretanja stanju kolnika i vremenskim uvjetima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu (list 3-4 spisa), dopis (list 5 spisa), policu osiguranja policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 6 spisa), uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 7-13 spisa), vozačku dozvolu (list 14 spisa), prometnu dozvolu (list 15-16, 18 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 17, 53 spisa), izvid štete (list 19- 20 spisa), pregledao fotografije (list 21-27 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 28 spisa), dopis (list 29 spisa), zapisnik o očevidu (list 50-52 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 54-55 spisa), dopis (list 73-74 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke LO (list 57-67, 80-81 spisa), saslušan je svjedok JO (list 87-88 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu regresa jer je tužitelj nadoknadio svom osiguraniku štetu koja je nastala na vozilu na koje je naletjela divljač – medvjed.

6. U ovom postupku nije sporno da se 8. listopada 2021. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D50 u mjestu Lovinac.

7. Sud je na temelju iskaza svjedoka JO utvrdio da su u konkretnom slučaju dva medvjeda, jedan za drugim, istrčala na cestu te je sudar s prvim medvjedom izbjegao, dok drugog medvjeda nije mogao izbjeći te je u njega udario.

8. Sud je povjerovao iskazu svjedoka jer je logičan i uvjerljiv. Svjedok je izričito iskazao da se radi o medvjedu te da su dva medvjeda izašla na cestu, a s obzirom na veličinu i izgled medvjeda nije ga mogao zamijeniti za neku domaću životinju. Kako je svjedok siguran da se radi o medvjedu to je sud na temelju iskaza svjedoka utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o udaru medvjeda u vozilo nakon što je medvjed izašao na cestu. Sama okolnost što se prometna nesreća dogodila oko 6,30 ujutro dok je još uvijek bilo mračno vrijeme ne utječe na vjerodostojnost iskaza svjedoka jer to ne znači da s obzirom na upaljena svjetla na vozilu kao i javnu rasvjetu nije mogao uočiti o kojoj životinji se radilo i u koju je udario vozilom. Kako je već navedeno, iz iskaza svjedoka proizlazi kako je siguran da se radilo o medvjedu, a s obzirom na veličinu i izgled medvjeda, nije ga mogao zamijeniti za neku domaću životinju (a niti za drugu divljač) te je stoga sud povjerovao iskazu svjedoka.

9. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke LO i iskaza svjedoka JO o tome da se radilo o naletu medvjeda na vozilo, utvrdio da je do prometne nesreće došlo pri prelasku divlje životinje preko kolnika državne ceste D50 u naselju Ličko Cerje pri čemu je vozilo osiguranika tužitelja prednjim lijevim uglom udarilo u životinju medvjeda. Prilikom naleta došlo je do bočnog okrznuća na način da se većina tijela životinje u trenutku naleta nalazila izvan lijevog gabarita vozila pa naletnu brzinu vozila nije moguće utvrditi tehničkim načinima. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je kretanje medvjeda do mjesta naleta vremenski trajalo 0,96 sekundi, u kojem razdoblju vozač nije mogao dovesti vozilo u kočeno stanje.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.435,63 eura s uključenim pdv-om.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano te je vještak jasnim razlozima otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje i odgovorio na sva pitanja. Vještak je na ročištu jasno obrazložio da brzinu kretanja vozila nije moguće utvrditi tehničkim načinima jer je došlo do bočnog okrznuća, a ne čeonog udara u životinju te da se obzirom na vrijeme koje je vozač imao na raspolaganju za reakciju nalet na životinju nije mogao izbjeći.

12. U odnosu na tuženikove navode kako vještak ne može utvrditi je li došlo do naleta na divlju životinju valja istaknuti da sud tu činjenicu niti nije utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, već na temelju iskaza svjedoka, vozača JO iz čijeg iskaza proizlazi kako je vidio u koju životinju je udario vozilom te se radilo o medvjedu.

13. Tuženik nije dokazao da je postojao bilo kakav doprinos vozača nastanku prometne nesreće, odnosno da bi postojala krivnja vozača. Iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je vozač u konkretnom slučaju postupio protivno bilo kojoj odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 84/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 42/20 – dalje: ZSPC). Niti iz nalaza i mišljenja vještaka, niti iz iskaza svjedoka, a niti iz ostalih dokaza ne proizlazi da bi vozač upravljao vozilom brzinom većom od one koja je dopuštena odredbama ZSPC-a i da bi to bilo u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom.

14. U potvrdi Policijske uprave Ličko senjske, Policijske postaje Gospić (list 3-4 spisa), navedeno je da je o prometnoj nesreći obaviješteno Lovačko društvu „Cvituša“ Lovinac koji su izjavili da neće izlaziti na mjesto događaja te lovištem iz kojeg je izašla divljač gospodari to lovačko društvo, dakle, tuženik. Tuženik niti ne tvrdi da bi uz mjesto prometne nesreće postojalo bilo koje drugo lovište kojim bi gospodarilo bilo koje drugo lovačko društvo, a očito je da je medvjed morao doći iz lovišta pa je sud, uzimajući u obzir držanje tuženika koji ne osporava da se lovište kojim on upravlja nalazi uz cestu na kojoj je došlo do prometne nesreće, te ne navodi da bi postojalo bilo koje drugo lovište u blizini, a u potvrdi Policijske uprave Ličko senjske navedeno je da upravo tuženik obaviješten o naletu divljači na vozilo i da se radilo o lovištu kojim upravlja tuženik, to je sud na temelju te potvrde i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je medvjed obitavao u lovištu kojim upravlja tuženik prije nego što je izašao na cestu.

15. Iz police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 011805678663 proizlazi da su tužitelj i JO sklopili ugovor o osiguranju kojim je ugovoreno trajanje osiguranja od 22. ožujka 2021. do 22. ožujka 2022., dakle, bio je na snazi u trenutku prometne nesreće. Iz police osiguranja proizlazi i kako je ugovoreno osiguranje za sudar sa životinjama prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska. Prema tome, sudar sa životinjom predstavlja osigurani rizik pa je tužitelj isplatio naknadu štete JO sukladno ugovoru o osiguranju.

16. Iz potvrde Privredne banke Zagreb d.d. proizlazi da je tužitelj platio JO iznos od 8.900,00 kn (što sada iznosi 1.181,23 eura) 22. listopada 2021. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi odgovornoj za štetu. Stoga, na tužitelja su prešla osiguranikova prava prema odgovornoj osobi u iznosu isplaćene naknade od 1.181,23 eura, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je šteta na vozilu nastala i u većem iznosu od toga.

17. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 92/18, 32/19, 32/20 – dalje Zakon o lovstvu) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Niti jedna stranka ne tvrdi da se u vrijeme prometne nesreće provodio skupni lov, a tuženik nije dokazao da je vozač upravljao vozilom protivno propisima, kako je već obrazloženo. Stoga, ne radi se o situaciji koja bi bila uređena odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Zakon o lovstvu kao poseban propis ne uređuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio skupni lov i kada vozač nije upravljao vozilom protivno propisima. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Stoga, u toj situaciji za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar pa se primjenjuje odredbe čl. 1063-1067. ZOO-a. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te bi se mogao osloboditi obveze naknade štete u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a tako da dokaže kako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Tuženik niti ne tvrdi da postoji neki od ovih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

19. Kako postoji objektivna odgovornost tuženika, a ne postoji razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 1.181,23 eura.

20. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Tužitelj je isplatio naknadu štete svom osiguraniku 22. listopada 2021. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZPP-a za ostale odnose.

21. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem vještačenja po vještaku veterinarske struke sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku s obzirom na to da se činjenica da se radilo o medvjedu može utvrditi na temelju iskaza svjedoka, vozača JO te nije potrebno još izvoditi i vještačenje. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka policijskih službenika jer tužitelj nije određeno naveo njihova imena sukladno odredbi čl. 241. ZPP-a, a osim toga, u spisu se nalazi zapisnik o očevidu i potvrda koju je izdala Policijska uprava Ličko senjska te nije potrebno saslušanje policijskih službenika jer su sve okolnosti naveli u navedenim ispravama. Nadalje, policijski službenici nisu svjedoci prometne nesreće pa ne mogu niti iskazivati o samom načinu nastanka prometne nesreće, već su policijski službenici sastavljali isprave (zapisnik o očevidu i potvrda) nakon prometne nesreće, te se ponovno ukazuje da se navedene okolnosti jednostavno mogu i pročitati iz tih isprava te nije potrebno još saslušavati i policijske službenike o tome kako su sastavili navedene isprave. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja na okolnost da je njegov osiguranik platio premiju osiguranja jer ta činjenica nije niti odlučna u ovom postupku, a osim toga nije niti sporna između stranaka.

22. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

23. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

24. Vrijednost predmeta spora je 1.181,23 eura.

25. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 eura u kojem iznosu ju je platio, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 eura i predujma za izvođenje vještačenja u iznosu od 200,00 eura, ukupno 259,73 eura.

26. Tužitelju nije priznat trošak dodatne pristojbe za rješenje o pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao njegovom krivnjom budući da nije platio pristojbu odmah prilikom podnošenja tužbe pa je zbog toga moralo biti doneseno rješenje o pristojbi za koje se plaća dodatna pristojba u iznosu od 13,27 eura.

Zagreb, 21. ožujka 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju

tuženiku po punomoćniku